Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, KOORDINATORKA ŽENSKOG PROGRAMA ANIME: Kao da je početak 20. vijeka

Objavljeno prije

na

MONITOR: Naziv ovogodišnjeg marša žena, koji su organizovali Anima i Centar za ženska pravda povodom 8. marta, Međunarodnog dana žena, nosio je naziv Socijalna pravda –nećemo odustati. Zašto ste baš pod tim sloganom obilježili ovaj datum?
KOVAČEVIĆ: Saglasile smo se da su radna prava žena ugrožena, da je ekonomsko nasilje i zavisnost žena sve prisutnija, da su socijalne, klasne razlike vidljive i velike. Režim stalno izmišlja nove načine podjela i degradacija sa zakonima koji se ne implementiraju i institucijama koje su korumpirane. Žene na terenu ističu kao najveći problem siromaštvo i ekonomsku zavisnost. Malo prostora ostaje da se sačuva dostojanstvo a pravo na dostojanstven rad koji obezbjeđuje pristojan život je već duži niz godina ugroženo. Ovo nas je po mnogim parametrima podsjetilo na početak XX vijeka kada su žene izborile pravo na rad, na ekonomsku nezavisnost koje su smatrale uslovom ostvarivanja ravnopravnosti i izvlačenjem žena iz podređene pozicije. Htjele smo da ukažemo na problem eksploatacije koja se mora zaustaviti, ali i na spremnost na otpor.

MONITOR: Gdje je Crna Gora u odnosu na prošlogodišnji Osmi mart, i kolikoje daleko od jednakosti i socijalne pravde?
KOVAČEVIĆ: Teško je to procijeniti jer ozbiljnih i validnih analiza nema a u izvještaje institucija ne vjerujem jer su površni i formalni i služe samo za to da bi ih procijenila EU, a ne da bi doveli do promjena.

Usuđujem se procijeniti da je politički i socijalni kontekst znatno komplikovaniji, opasniji po sve, a naročito po žene koje su uvijek kolateralna šteta muških nadmetanja. U prvom planu su zaoštrene političke borbe muškaraca za vlast kojima obespravljeni služe za manipulaciju protiv političkih protivnika onda kada su njihove pozicije uzdrmane. U strahu sam od gorega, kao i svi. Nemilosrdni su u zadržavanju privilegija. U pregovorima nema žena. Daleko smo od jednakosti i socijalne pravde.

MONITOR: Na skupu su se mogle vidjeti važne i interesantne parole. Među njima i ona – Feminizam je antifašizam. I jedan i drugi su prijeko potrebni Crnoj Gori, mislite li?
KOVAČEVIĆ: Mislim da su potrebni i Evropskoj uniji a ne samo Crnoj Gori jer se i tamo zaboravljaju vrijednosti koje ti pokreti predstavljaju. Što se tiče Crne Gore antifašizam i feminizam ( u smislu pokreta) su bili u jednom kratkom istorijskom periodu povezani i učinkoviti a onda su se silom patrijarhata razdvojili. Feminizam je bio isključen i optužen jer se trebalo vjerovati da su prava ostvarena, istina, mnoga su i bila garantovana zakonima ali je trebalo još dosta uraditi do ravnopravnosti i slobode žena. Antifašizam su prigrabili muškarci a sada sa njim manipulišu aktuelni političari. Antifašizam se u Crnoj Gori prilično prilagodio militarizaciji,nasliju, birokratizaciji. Feminizam kroz male grupe žena pokušava da napravi uticaj. I jedan i drugi pokret su prilično oslabljeni političkim i socijalnim kontekstom i želimo da ih reafirmišemo.

MONITOR: Pred nama su izbori. Žena u politici, na pozicijama je i dalje malo, na začelju smo. Šta je sa ženama glasačima, ima li tu kakve statistike?
KOVAČEVIĆ: Ne vjerujem mnogo u statistiku ali ako me pitate o zastupljenosti žena na pozicijama onda mislim da zastupljenost treba da predstavlja situaciju u društvu znači, 51: 49 u korist žena. Naravno, iz pozicije u kojoj se žene sada nalaze (najobespravljenije po ovom parametru u Evropi) kompromisi su preporučljivi ali oni ne bi smjeli da obesmisle mogućnost uticaja žena na odlučivanje. Mislim da oni koji su bili u poziciji da pregovaraju sa ŽNVO oko izbornog zakona i da se odnose prema ovom pitanju onako kako su se odnosili ne bi smjeli da budu niti na jednoj izbornoj listi. To bi bio adekvatan uslov za početak. Nikakve preporuke, zamolbe, međunarodne zajednice neće promijeniti tu bahatu pohlepnu svijest, to je čak gore od patrijarhalne svijesti. Sve drugo je manipulacija, naročito priče o uvažavanju i poštovanju žena i priča da žene ne žele da se bave politikom. Jedino što ometa ženinu motivaciju da se bavi politikom je veliki broj svakodnevnih obaveza i nedovoljna podrška institucija i pratećih službi.

MONITOR: Ni, ekonomska rodna statistika, već ste rekli, nije ružičasta. Ženski rad se ne vrednuje jednako kao i muški, a bogami ni rad uopšte. Među parolama na skupu čulo se i – Otpor eksploataciji na radu. Kako pružiti otpor?
KOVAČEVIĆ: Početkom XX vijeka je feminizam borio bitke za radna prava žena i rezultati su postojali i bili vidljivi. Pohara tranzicije je koncept rada obesmislila. U Crnoj Gori ne važi više pravilo da rad obezbjeđuje dostojanstven život već je praksa da veze sa privilegovanom manjinom obezbjeđuju život. Svjedočenja žena o poziciji u procesu rada su horor priče, gdje se one ne usuđuju da traže prava jer im je jasno stavljeno do znanja da su lako zamjenljive. Zahtijevati dnevni, sedmični i godišnji odmor ( bilo je transparentima)su velika pobuna. Žene su zadovoljne ako im se jedno od toga garantuje. To je veliki gubitak i pad sa stanovišta razvoja prava i društva.

Kako pružiti otpor? Unutar tog pitanja je suštinsko pitanje – kako savladati strah za sebe, svoju porodicu, budućnost? Više se uopšte i ne radi o strahu od promjene što je svojstveno ljudima, ovdje se radi o strahu za goli život i to je realan strah u crnogorskoj svakodnevnici.Otpor mogu da pruže samo oni koji su zadržali dostojanstvo i kritičku misao a to nikako nije lako u crnogorskim uslovima. Kada kažem „otpor” mislim na „nenasilan otpor” i plašim se da je sve manje prostora. Nastojanja političara da u borbi za prevlast uguravaju ljude u tabore , etiketiraju ih i diskredituju nikako ne vodi miru već nasilju. Anima od oktobra mjeseca 2015, od kada smo procijenile da se društvo nalazi u političkoj krizi, svake srijede ima performans na Trgu od oružja u Kotoru i saopštenje u medijima( mediji ih ignorišu) pod motom „Sačuvajmo mir” kojim nastoji da da kritički osvrt na dešavanja, ukaže na pojave koje vode ka nasilju kao i na izlaze iz tih situacija.

MONITOR: Nedostaje li nam solidarnosti kao društvu uopšte?
KOVAČEVIĆ: Teško se može govoriti o istinskoj solidarnosti u parijarhalnom društvu jer u „opisu posla „ patrijarhata je da razbija solidarnost među ljudima da ih drži zavisnima i uplašenima, na podjelama, gdje je dozvoljeno biti solidaran samo sa „svojima” a ne sa drugima i drugačijima. Feminizam razvija drugačiji koncept solidarnosti koji se zasniva na uvažavanju, na etici brige i odgovornosti.

MONITOR: Čini li Vam se da se stvari ovdje ne mijenjaju? Ako statistika i sljedeće godine bude ista, hoćete li opet organizovati osmomartovski marš?
KOVAČEVIĆ: Nažalost u Crnoj Gori zahvaljujući ovoj političkoj eliti stvari se brzo mijenjaju u negativnom smjeru. Prilično uspješno su uništili privredu, stvorili umjesto demokratije partitokratiju, osiromašili ljude, urušili vaspitni, obrazovni i zdravstveni sistem, urušili raniji sistem vrijednosti, povećali nasilje na svim mjestima. Bilo bi vrijeme da se smjer promijeni. Kako stvari stoje treba nam puno sreće jer mi se čini da jasne vizije i strasne potrebe za promjenom nema.

Feminizam ima odgovore ali nema moć i ne uče se prave stvari ili se znanje obeshrabruje i obesmišljava. Sam pokret nema snagu da savlada autoritarni sistem muškaraca u kojemu su oni uvijek jedinstveni protiv prava žena sa posebnom mržnjom prema ženama koje kritički misle. Muškarci moraju promijeniti pristup politici da bi se nešto mijenjalo. Za ženska prava realna je bojazan da će se ona dalje urušavati kao što se već dešava: pravo na rad, pravo glasa, pitanje je što je sledeće? Mislim da će statistika napredovati ali to nije nikakva garancija realnog napretka. Prilična mi je mučnina kada u izvještajima iz godine u godinu čitam vidljive su promjene ali.. Mučnina mi je i od izvještaja koji su sami sebi svrha, i onih koji ih pišu jer im je to zadatak a iz godine u godinu gube kontakt sa ženama iz baze od kojih većina sve teže živi, razbolijeva se ili prerano umire… Naravno da ćemo i dogodine biti na ulicama jer smo dale obećanje da nećemo odustati. Sve da nam se desi najdemokratskija promjena na izborima trebaće još dosta vremena do ravnopravnosti i slobode za žene.Ono što je moj doživljaj koji daje nadu je da na osmomartovskom maršu ove godine aktivistkinje nisu bile usamljene, bile su podržane više nego ranije, solidarnost se mogla prepoznati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo