INTERVJU
LJUPKA KOVAČEVIĆ, KOORDINATORKA ŽENSKOG PROGRAMA ANIME: Kao da je početak 20. vijeka

MONITOR: Naziv ovogodišnjeg marša žena, koji su organizovali Anima i Centar za ženska pravda povodom 8. marta, Međunarodnog dana žena, nosio je naziv Socijalna pravda –nećemo odustati. Zašto ste baš pod tim sloganom obilježili ovaj datum?
KOVAČEVIĆ: Saglasile smo se da su radna prava žena ugrožena, da je ekonomsko nasilje i zavisnost žena sve prisutnija, da su socijalne, klasne razlike vidljive i velike. Režim stalno izmišlja nove načine podjela i degradacija sa zakonima koji se ne implementiraju i institucijama koje su korumpirane. Žene na terenu ističu kao najveći problem siromaštvo i ekonomsku zavisnost. Malo prostora ostaje da se sačuva dostojanstvo a pravo na dostojanstven rad koji obezbjeđuje pristojan život je već duži niz godina ugroženo. Ovo nas je po mnogim parametrima podsjetilo na početak XX vijeka kada su žene izborile pravo na rad, na ekonomsku nezavisnost koje su smatrale uslovom ostvarivanja ravnopravnosti i izvlačenjem žena iz podređene pozicije. Htjele smo da ukažemo na problem eksploatacije koja se mora zaustaviti, ali i na spremnost na otpor.
MONITOR: Gdje je Crna Gora u odnosu na prošlogodišnji Osmi mart, i kolikoje daleko od jednakosti i socijalne pravde?
KOVAČEVIĆ: Teško je to procijeniti jer ozbiljnih i validnih analiza nema a u izvještaje institucija ne vjerujem jer su površni i formalni i služe samo za to da bi ih procijenila EU, a ne da bi doveli do promjena.
Usuđujem se procijeniti da je politički i socijalni kontekst znatno komplikovaniji, opasniji po sve, a naročito po žene koje su uvijek kolateralna šteta muških nadmetanja. U prvom planu su zaoštrene političke borbe muškaraca za vlast kojima obespravljeni služe za manipulaciju protiv političkih protivnika onda kada su njihove pozicije uzdrmane. U strahu sam od gorega, kao i svi. Nemilosrdni su u zadržavanju privilegija. U pregovorima nema žena. Daleko smo od jednakosti i socijalne pravde.
MONITOR: Na skupu su se mogle vidjeti važne i interesantne parole. Među njima i ona – Feminizam je antifašizam. I jedan i drugi su prijeko potrebni Crnoj Gori, mislite li?
KOVAČEVIĆ: Mislim da su potrebni i Evropskoj uniji a ne samo Crnoj Gori jer se i tamo zaboravljaju vrijednosti koje ti pokreti predstavljaju. Što se tiče Crne Gore antifašizam i feminizam ( u smislu pokreta) su bili u jednom kratkom istorijskom periodu povezani i učinkoviti a onda su se silom patrijarhata razdvojili. Feminizam je bio isključen i optužen jer se trebalo vjerovati da su prava ostvarena, istina, mnoga su i bila garantovana zakonima ali je trebalo još dosta uraditi do ravnopravnosti i slobode žena. Antifašizam su prigrabili muškarci a sada sa njim manipulišu aktuelni političari. Antifašizam se u Crnoj Gori prilično prilagodio militarizaciji,nasliju, birokratizaciji. Feminizam kroz male grupe žena pokušava da napravi uticaj. I jedan i drugi pokret su prilično oslabljeni političkim i socijalnim kontekstom i želimo da ih reafirmišemo.
MONITOR: Pred nama su izbori. Žena u politici, na pozicijama je i dalje malo, na začelju smo. Šta je sa ženama glasačima, ima li tu kakve statistike?
KOVAČEVIĆ: Ne vjerujem mnogo u statistiku ali ako me pitate o zastupljenosti žena na pozicijama onda mislim da zastupljenost treba da predstavlja situaciju u društvu znači, 51: 49 u korist žena. Naravno, iz pozicije u kojoj se žene sada nalaze (najobespravljenije po ovom parametru u Evropi) kompromisi su preporučljivi ali oni ne bi smjeli da obesmisle mogućnost uticaja žena na odlučivanje. Mislim da oni koji su bili u poziciji da pregovaraju sa ŽNVO oko izbornog zakona i da se odnose prema ovom pitanju onako kako su se odnosili ne bi smjeli da budu niti na jednoj izbornoj listi. To bi bio adekvatan uslov za početak. Nikakve preporuke, zamolbe, međunarodne zajednice neće promijeniti tu bahatu pohlepnu svijest, to je čak gore od patrijarhalne svijesti. Sve drugo je manipulacija, naročito priče o uvažavanju i poštovanju žena i priča da žene ne žele da se bave politikom. Jedino što ometa ženinu motivaciju da se bavi politikom je veliki broj svakodnevnih obaveza i nedovoljna podrška institucija i pratećih službi.
MONITOR: Ni, ekonomska rodna statistika, već ste rekli, nije ružičasta. Ženski rad se ne vrednuje jednako kao i muški, a bogami ni rad uopšte. Među parolama na skupu čulo se i – Otpor eksploataciji na radu. Kako pružiti otpor?
KOVAČEVIĆ: Početkom XX vijeka je feminizam borio bitke za radna prava žena i rezultati su postojali i bili vidljivi. Pohara tranzicije je koncept rada obesmislila. U Crnoj Gori ne važi više pravilo da rad obezbjeđuje dostojanstven život već je praksa da veze sa privilegovanom manjinom obezbjeđuju život. Svjedočenja žena o poziciji u procesu rada su horor priče, gdje se one ne usuđuju da traže prava jer im je jasno stavljeno do znanja da su lako zamjenljive. Zahtijevati dnevni, sedmični i godišnji odmor ( bilo je transparentima)su velika pobuna. Žene su zadovoljne ako im se jedno od toga garantuje. To je veliki gubitak i pad sa stanovišta razvoja prava i društva.
Kako pružiti otpor? Unutar tog pitanja je suštinsko pitanje – kako savladati strah za sebe, svoju porodicu, budućnost? Više se uopšte i ne radi o strahu od promjene što je svojstveno ljudima, ovdje se radi o strahu za goli život i to je realan strah u crnogorskoj svakodnevnici.Otpor mogu da pruže samo oni koji su zadržali dostojanstvo i kritičku misao a to nikako nije lako u crnogorskim uslovima. Kada kažem „otpor” mislim na „nenasilan otpor” i plašim se da je sve manje prostora. Nastojanja političara da u borbi za prevlast uguravaju ljude u tabore , etiketiraju ih i diskredituju nikako ne vodi miru već nasilju. Anima od oktobra mjeseca 2015, od kada smo procijenile da se društvo nalazi u političkoj krizi, svake srijede ima performans na Trgu od oružja u Kotoru i saopštenje u medijima( mediji ih ignorišu) pod motom „Sačuvajmo mir” kojim nastoji da da kritički osvrt na dešavanja, ukaže na pojave koje vode ka nasilju kao i na izlaze iz tih situacija.
MONITOR: Nedostaje li nam solidarnosti kao društvu uopšte?
KOVAČEVIĆ: Teško se može govoriti o istinskoj solidarnosti u parijarhalnom društvu jer u „opisu posla „ patrijarhata je da razbija solidarnost među ljudima da ih drži zavisnima i uplašenima, na podjelama, gdje je dozvoljeno biti solidaran samo sa „svojima” a ne sa drugima i drugačijima. Feminizam razvija drugačiji koncept solidarnosti koji se zasniva na uvažavanju, na etici brige i odgovornosti.
MONITOR: Čini li Vam se da se stvari ovdje ne mijenjaju? Ako statistika i sljedeće godine bude ista, hoćete li opet organizovati osmomartovski marš?
KOVAČEVIĆ: Nažalost u Crnoj Gori zahvaljujući ovoj političkoj eliti stvari se brzo mijenjaju u negativnom smjeru. Prilično uspješno su uništili privredu, stvorili umjesto demokratije partitokratiju, osiromašili ljude, urušili vaspitni, obrazovni i zdravstveni sistem, urušili raniji sistem vrijednosti, povećali nasilje na svim mjestima. Bilo bi vrijeme da se smjer promijeni. Kako stvari stoje treba nam puno sreće jer mi se čini da jasne vizije i strasne potrebe za promjenom nema.
Feminizam ima odgovore ali nema moć i ne uče se prave stvari ili se znanje obeshrabruje i obesmišljava. Sam pokret nema snagu da savlada autoritarni sistem muškaraca u kojemu su oni uvijek jedinstveni protiv prava žena sa posebnom mržnjom prema ženama koje kritički misle. Muškarci moraju promijeniti pristup politici da bi se nešto mijenjalo. Za ženska prava realna je bojazan da će se ona dalje urušavati kao što se već dešava: pravo na rad, pravo glasa, pitanje je što je sledeće? Mislim da će statistika napredovati ali to nije nikakva garancija realnog napretka. Prilična mi je mučnina kada u izvještajima iz godine u godinu čitam vidljive su promjene ali.. Mučnina mi je i od izvještaja koji su sami sebi svrha, i onih koji ih pišu jer im je to zadatak a iz godine u godinu gube kontakt sa ženama iz baze od kojih većina sve teže živi, razbolijeva se ili prerano umire… Naravno da ćemo i dogodine biti na ulicama jer smo dale obećanje da nećemo odustati. Sve da nam se desi najdemokratskija promjena na izborima trebaće još dosta vremena do ravnopravnosti i slobode za žene.Ono što je moj doživljaj koji daje nadu je da na osmomartovskom maršu ove godine aktivistkinje nisu bile usamljene, bile su podržane više nego ranije, solidarnost se mogla prepoznati.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
INTERVJU
ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka” napustila
MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?
PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.
MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?
PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema mlađoj generaciji političara. Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima, mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su javne finansije i zarade u paralelnim univerzumima, te jedno drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od najsiromašnijih država u Evropi. Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.
Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka” napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije
MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?
BEHRAM: Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.
MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?
BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.
Komentari
INTERVJU
DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje
MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?
KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.
Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.
Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.
Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.
Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.
Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.
MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?
KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.
Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.
Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.
Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.
Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.
Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.
MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?
KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.
Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.
Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.
Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.
I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.
Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.
MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?
KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.
MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?
KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna, jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.
Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.
Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.
Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.
Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.
Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DRUŠTVO2 sedmice
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti