Povežite se sa nama

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, KORDINATORKA KOLACIJE REKOM: Srbija nema kritičku opoziciju

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno se navršilo deset godina od smrti Slobodana Miloševića. Danas su neki njegovi bliski saradnici na vlasti u Srbiji. Ima li to, za vas, neke veze i sa tim što Slobodan Milošević nije nikada osuđen ni od jednog suda, sem što se u presudi za ubistvo Ivana Stambolića pominje kao naručilac ubistva?
KANDIĆ: Povratak SPS-a i bliskih saradnika Slobodana Miloševića omogućili su bivši predsednik Srbije, Boris Tadić, i Demokratska stranka. I to bez uslova, mislim pre svega, na odnos prema odgovornosti za ratove i izvršene ratne zločine i pogrešnu politiku prema Kosovu. Generale, koji su najodgovorniji za ratne zločine, Boris Tadić je prihvatio kao najbliže saradnike i partnere. Posle 5. oktobra, javnost je očekivala da nova vlast kaže da su Milošević i generali ( VJ i MUP-a) odgovorni za bombardovanje zemlje, i da je to razlog zašto je manje birača glasalo za njega nego na prethodnim izborima. To se nije dogodilo, nego je nova vlast dala legitimitet SPS-u i time otvorila vrata za novo tumačenje neposredne prošlosti.

MONITOR: Kako ocjenjujete izjave koje je, tumačeći Miloševićevu ulogu u raspletu jugoslovenske krize, povodom godišnjice njegove smrti, dao ministar spoljnih poslova Srbije i predsjednik SPS-a, Ivica Dačić?
KANDIĆ: Predsednik SPS-a i ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić je povodom desetogodišnjice smrti Slobodana Miloševića, obelodanio novo tumačenje uloge Slobodana Miloševića. Precizirao je da je Milošević zaslužan za stvaranje Republike Srpske i za donošenje Rezolucije 1244 koja omogućuje Srbiji da pregovara sa predstavnicima institucija Kosova bez priznanja nezavisnosti. Ministar spoljnih poslova Srbije ima isto stanovište o zaslugama Miloševića kao ratni zločinac Nikola Šainović, koji se nakon izdržane kazne vratio s velikom dobrodošlicom u stranku. Nema više skrivanja iza Milorada Vučelića, koji godinama preko svog magazina Pečat piše o Republici Srpskoj kao ,,ratnom plenu” koji je osvojen zahvaljujući Miloševiću. Više nisu potrebne kulise (Pečat, Mrkonjić i Vulin), sada nam ministar Vlade kaže da ,,ne bi bilo drugačije Srbije” da nije bilo Miloševića. U pitanju je pokušaj revizije istorije, na temelju činjenice da Milošević nije osuđen, da je aktuelna vlast iz redova SNS blisko sarađivala sa Miloševićem, te da se neće suprotstaviti tom pokušaju, i da je EU veoma blagonaklona prema aktuelnoj vlasti, tumačeći njenu spremnost da razgovara sa Prištinom kao saglasnost za članstvo u UN (bez priznavanja nezavisnosti).

MONITOR: Dan kasnije, kao i svake godine, porodica Zorana Đinđića, aktuelna Vlada i politički lideri DS-a i više stranaka koje su za proteklih 13 godina proistekle iz DS-a uglavnom, obilježili su taj tragični datum. Šta njih danas povezuje, sem što su formalno, opozicija vlasti na predstojećim izborima?
KANDIĆ: Danas Srbija nema kritičku opoziciju. Događa se da opozicioni lideri javno kažu da je Vlada suviše popustljiva prema zahtevima Prištine, i da ,,suviše daje”. Premijer Srbije se veoma čuva da ne kaže ružnu reč na račun ubijenog premijera. Predsednik Srbije je ,,zaboravio” šta je nekada govorio.

MONITOR: Sadašnja Vlada,u kojoj ima i Đinđićevih ministara i saradnika, zahvaljujući prije svega čestim asocijacijama njenog predsjednika, legitimiše se i kao dio Đinđićevog „testamentarnog” nasljeđa. Koliko je to vladajućoj SNS, a posebno Vučiću, pomagalo u izbornim uspjesima i hoće li biti jedna od njenih predizbornih „karata”?
KANDIĆ: Aktuelna Vlada je otišla dalje u ,,razgovorima” sa Kosovom od Vlade kojoj je na čelu bio pokojni premijer Đinđić. Nema nijednog razloga da se u izbornoj kampanji, Aleksandar Vučić poziva na Đinđića. On ga citira u drugim situacijama, najčešće, kada hoće da potencira koliko se promenio u političkom i kulturološkom smislu.

MONITOR: Haški tribunal je promijenio stav prema obavezama Vojislava Šešelja: on ne mora da se pojavi na sudu 31. marta na izricanju presude. Iz Vlade Srbije su dolazila nejasna objašnjenja o namjerama Vlade u vezi sa prethodnim zahtjevom da se Šešelj pošalje u Tribunal na izricanje presude. Kako bi to trebalo da razumijemo?
KANDIĆ: Haški tribunal je pokazao da sud kao institucija nema rešenje u slučaju divljeg i primitivnog ,,klikeraša” , kojem pomažu i lažljivi lekari. Budući da smo svedoci da Šešelj nije bolestan, postavlja se pitanje zašto je on na slobodi ako nema presudu, kojom je oslobođen. Velika je greška Tribunala što je Šešelju ograničio pravo na pravičnu presudu u razumnom roku. Osim toga, panike vlasti ne bi bilo da je neki Vladin pravnik pročitao Pravila Tribunala o postupku i dokazima u kojima piše da okrivljeni nije obavezan da prisustvuje izricanju presude. Problem će nastati ako Šešelj dobije veću zatvorsku kaznu od dve trećine izdržanih godina u pritvoru. U tom slučaju, Vlada ga mora predati hitno, bez oklevanja, ali verovatnije je da će zatvorska kazna pokriti njegov pritvor. Ostaje da vidimo.

MONITOR: Na Kosovu je situacija prilično uznemirujuća, novi predsjednik, Hašim Tači, jedva je izabran. Da li se može očekivati i veća radikalizacija, u očekivanju da počne sa radom sud za zločine OVK u Hagu i sprovođenje Briselskog sporazuma u vezi sa Zajednicom srpskih opština?
KANDIĆ: Da ne zaboravimo najvažnije – Hašim Tači je izabran zahvajujući kosovskim Srbima. Opozicija je protiv Hašima Tačija, protiv osnivanja Specijalnog suda za zločine OVK, i protiv Briselskog sporazuma, a to znači da je protiv Amerike. U tome je prednost Hašima Tačija. On je prihvatio osnivanje Specijalnog suda pred kojim će se naći neki njegovi najbliži saradnici, a ni on nije zaštićen. Obični ljudi vole Ameriku, svesni su da je Amerika inicijator osnivanja Specijalnog suda, da je protiv blokade rada parlamenta i nereda koji pravi opozicija. EULEX i dalje ostaje na Kosovu, pre svega, u vezi sa nestabilnom političkom situacijom.

MONITOR: Učesnica ste antiratnih manifestacija u Srbiji i SFRJ tokom 90-ih, nedavno je obilježena 20 godišnjica od smrti književnice Biljane Jovanović, koja je bila jedna od „spiritus movensa” tih događaja… Gdje su tragovi tih napora u sadašnjem vremenu, sem u krugovima prijatelja i posvećenika, ako posmatramo sve zemlje bivše Jugoslavije?
KANDIĆ: Sećanje na Biljanu Jovanović svake godine dobija po neki nov elemenat. Nema državnog učešća, sve je pod okriljem prijatelja, ali ima javnu dimenziju. Ove godine prijatelji su izdali knjigu sa nekim novim tekstovima o Biljani, priređena je izložba, ne onoliko lepa koliko je Biljana bila… Antiratne aktivnosti dobile su nove sadržaje, od kojih neke imaju trajnu vrednost. Mislim pre svega na regionalnu inicijativu osnivanja Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM) i u okviru te inicijative dokumentovanje ljudskih gubitaka i logora, koje je odmaklo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo