Povežite se sa nama

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, KORDINATORKA KOLACIJE REKOM: Srbija nema kritičku opoziciju

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno se navršilo deset godina od smrti Slobodana Miloševića. Danas su neki njegovi bliski saradnici na vlasti u Srbiji. Ima li to, za vas, neke veze i sa tim što Slobodan Milošević nije nikada osuđen ni od jednog suda, sem što se u presudi za ubistvo Ivana Stambolića pominje kao naručilac ubistva?
KANDIĆ: Povratak SPS-a i bliskih saradnika Slobodana Miloševića omogućili su bivši predsednik Srbije, Boris Tadić, i Demokratska stranka. I to bez uslova, mislim pre svega, na odnos prema odgovornosti za ratove i izvršene ratne zločine i pogrešnu politiku prema Kosovu. Generale, koji su najodgovorniji za ratne zločine, Boris Tadić je prihvatio kao najbliže saradnike i partnere. Posle 5. oktobra, javnost je očekivala da nova vlast kaže da su Milošević i generali ( VJ i MUP-a) odgovorni za bombardovanje zemlje, i da je to razlog zašto je manje birača glasalo za njega nego na prethodnim izborima. To se nije dogodilo, nego je nova vlast dala legitimitet SPS-u i time otvorila vrata za novo tumačenje neposredne prošlosti.

MONITOR: Kako ocjenjujete izjave koje je, tumačeći Miloševićevu ulogu u raspletu jugoslovenske krize, povodom godišnjice njegove smrti, dao ministar spoljnih poslova Srbije i predsjednik SPS-a, Ivica Dačić?
KANDIĆ: Predsednik SPS-a i ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić je povodom desetogodišnjice smrti Slobodana Miloševića, obelodanio novo tumačenje uloge Slobodana Miloševića. Precizirao je da je Milošević zaslužan za stvaranje Republike Srpske i za donošenje Rezolucije 1244 koja omogućuje Srbiji da pregovara sa predstavnicima institucija Kosova bez priznanja nezavisnosti. Ministar spoljnih poslova Srbije ima isto stanovište o zaslugama Miloševića kao ratni zločinac Nikola Šainović, koji se nakon izdržane kazne vratio s velikom dobrodošlicom u stranku. Nema više skrivanja iza Milorada Vučelića, koji godinama preko svog magazina Pečat piše o Republici Srpskoj kao ,,ratnom plenu” koji je osvojen zahvaljujući Miloševiću. Više nisu potrebne kulise (Pečat, Mrkonjić i Vulin), sada nam ministar Vlade kaže da ,,ne bi bilo drugačije Srbije” da nije bilo Miloševića. U pitanju je pokušaj revizije istorije, na temelju činjenice da Milošević nije osuđen, da je aktuelna vlast iz redova SNS blisko sarađivala sa Miloševićem, te da se neće suprotstaviti tom pokušaju, i da je EU veoma blagonaklona prema aktuelnoj vlasti, tumačeći njenu spremnost da razgovara sa Prištinom kao saglasnost za članstvo u UN (bez priznavanja nezavisnosti).

MONITOR: Dan kasnije, kao i svake godine, porodica Zorana Đinđića, aktuelna Vlada i politički lideri DS-a i više stranaka koje su za proteklih 13 godina proistekle iz DS-a uglavnom, obilježili su taj tragični datum. Šta njih danas povezuje, sem što su formalno, opozicija vlasti na predstojećim izborima?
KANDIĆ: Danas Srbija nema kritičku opoziciju. Događa se da opozicioni lideri javno kažu da je Vlada suviše popustljiva prema zahtevima Prištine, i da ,,suviše daje”. Premijer Srbije se veoma čuva da ne kaže ružnu reč na račun ubijenog premijera. Predsednik Srbije je ,,zaboravio” šta je nekada govorio.

MONITOR: Sadašnja Vlada,u kojoj ima i Đinđićevih ministara i saradnika, zahvaljujući prije svega čestim asocijacijama njenog predsjednika, legitimiše se i kao dio Đinđićevog „testamentarnog” nasljeđa. Koliko je to vladajućoj SNS, a posebno Vučiću, pomagalo u izbornim uspjesima i hoće li biti jedna od njenih predizbornih „karata”?
KANDIĆ: Aktuelna Vlada je otišla dalje u ,,razgovorima” sa Kosovom od Vlade kojoj je na čelu bio pokojni premijer Đinđić. Nema nijednog razloga da se u izbornoj kampanji, Aleksandar Vučić poziva na Đinđića. On ga citira u drugim situacijama, najčešće, kada hoće da potencira koliko se promenio u političkom i kulturološkom smislu.

MONITOR: Haški tribunal je promijenio stav prema obavezama Vojislava Šešelja: on ne mora da se pojavi na sudu 31. marta na izricanju presude. Iz Vlade Srbije su dolazila nejasna objašnjenja o namjerama Vlade u vezi sa prethodnim zahtjevom da se Šešelj pošalje u Tribunal na izricanje presude. Kako bi to trebalo da razumijemo?
KANDIĆ: Haški tribunal je pokazao da sud kao institucija nema rešenje u slučaju divljeg i primitivnog ,,klikeraša” , kojem pomažu i lažljivi lekari. Budući da smo svedoci da Šešelj nije bolestan, postavlja se pitanje zašto je on na slobodi ako nema presudu, kojom je oslobođen. Velika je greška Tribunala što je Šešelju ograničio pravo na pravičnu presudu u razumnom roku. Osim toga, panike vlasti ne bi bilo da je neki Vladin pravnik pročitao Pravila Tribunala o postupku i dokazima u kojima piše da okrivljeni nije obavezan da prisustvuje izricanju presude. Problem će nastati ako Šešelj dobije veću zatvorsku kaznu od dve trećine izdržanih godina u pritvoru. U tom slučaju, Vlada ga mora predati hitno, bez oklevanja, ali verovatnije je da će zatvorska kazna pokriti njegov pritvor. Ostaje da vidimo.

MONITOR: Na Kosovu je situacija prilično uznemirujuća, novi predsjednik, Hašim Tači, jedva je izabran. Da li se može očekivati i veća radikalizacija, u očekivanju da počne sa radom sud za zločine OVK u Hagu i sprovođenje Briselskog sporazuma u vezi sa Zajednicom srpskih opština?
KANDIĆ: Da ne zaboravimo najvažnije – Hašim Tači je izabran zahvajujući kosovskim Srbima. Opozicija je protiv Hašima Tačija, protiv osnivanja Specijalnog suda za zločine OVK, i protiv Briselskog sporazuma, a to znači da je protiv Amerike. U tome je prednost Hašima Tačija. On je prihvatio osnivanje Specijalnog suda pred kojim će se naći neki njegovi najbliži saradnici, a ni on nije zaštićen. Obični ljudi vole Ameriku, svesni su da je Amerika inicijator osnivanja Specijalnog suda, da je protiv blokade rada parlamenta i nereda koji pravi opozicija. EULEX i dalje ostaje na Kosovu, pre svega, u vezi sa nestabilnom političkom situacijom.

MONITOR: Učesnica ste antiratnih manifestacija u Srbiji i SFRJ tokom 90-ih, nedavno je obilježena 20 godišnjica od smrti književnice Biljane Jovanović, koja je bila jedna od „spiritus movensa” tih događaja… Gdje su tragovi tih napora u sadašnjem vremenu, sem u krugovima prijatelja i posvećenika, ako posmatramo sve zemlje bivše Jugoslavije?
KANDIĆ: Sećanje na Biljanu Jovanović svake godine dobija po neki nov elemenat. Nema državnog učešća, sve je pod okriljem prijatelja, ali ima javnu dimenziju. Ove godine prijatelji su izdali knjigu sa nekim novim tekstovima o Biljani, priređena je izložba, ne onoliko lepa koliko je Biljana bila… Antiratne aktivnosti dobile su nove sadržaje, od kojih neke imaju trajnu vrednost. Mislim pre svega na regionalnu inicijativu osnivanja Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima (REKOM) i u okviru te inicijative dokumentovanje ljudskih gubitaka i logora, koje je odmaklo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo