Povežite se sa nama

INTERVJU

LUKA BERANE: Berane na obali mora

Objavljeno prije

na

Luka Berane je prešla put od interne šale do jednog od rijetkih pozitivnih primjera duhovno – kulturno – ekonomskog oporavka kod nas. Osim građevinskih poduhvata, tu je i kulturna revolucija koju su pokrenuli lučkim glasilom Pjongbjedom, te autorskim pjesmama Nema više bijelih brava i Beranska sirena. Ovaj duhovno investicioni projekat milenijuma ostvarili su Brodonačelnik i lukovodstvo: Nebo, Gojko, Kika, Bole, Vlajo, Đeko, Peko, Vasko i Igor MONITOR: Kako napreduje kulturno – ekonomski oporavak Luke Berane?
LUKA BERANE: Sveukupni procvat Sjevera CG kroz megaprojekat Luka Berane teče planiranom dinamikom, za koju su mnogi samozvani stručnjaci te dežurni kritizeri govorili da je nerealna, preoptimistička, spisak želja… Vizija Brodonačelnika i Lukovodstva se ostvaruje, potop Sjevera je ostvaren u gotovo stoprocentnom obimu, te su stvoreni preduslovi za širenje obima i diversifikaciju aktivnosti Luke. Jednom riječju, prosperitet i savremenos’ velika.

MONITOR: Da li će uprava Luke pratiti državne trendove smanjenja plata i zamrzavanja penzija?
LUKA BERANE: Uprava Luke ne prati, ona predvodi, ona je trendseter, ako me razumijete. Uprava je sebi ukinula plate još prošle godine, jer mi ionako ne živimo od plate, već od koruptivnih ugovora i monopola na tržištu roba u Luci.

Drugi razlog zbog kojeg ne razmišljamo o smanjenju budžetskih primanja je nedostatak krize i nemanje pojma o čemu govorite. Kriza je u Grčkoj i Španiji, u zemljama koje su se okrenule razvoju unutrašnjosti umjesto da su ostale na kursu razvoja obale i brodoprivrede.

MONITOR: Koji su sve projekti urađeni u protekloj godini i šta se planira za ovu?
LUKA BERANE: U protekloj godini nijesmo radili ništa, jer mi da smo htjeli da radimo ne bi ni pravili Luku. Ove planiramo da radimo još manje. Ipak treba pomenuti projekat odrađen u okviru prekomorske saradnje sa NVU Vudu iz Haitija i NVO Wlash Magic iz Maydanpecka. Posebnim obredom za napredak sporta je žrtvovana sportska hala pod Jasikovcem. Kao rezultat ovog uspješnog projekta je pala kiša medalja, posebno rukometnih. To su ipak bila bapska posla, pa ne želimo previše da prisvajamo taj projekat.

Bilo je predloga da se obavi regionalno žrtvovanje nekog uspješnog proizvodnog pogona za spas privrede, ali je projekat odbačen zbog nedostatka pogodne, uspješne žrtve.

MONITOR: Na internetu se može vidjeti podrška koja vam stiže sa svih strana svijeta. Ima li potencijalnih investitora, saradnika?
LUKA BERANE: Odbranit se ne možemo. Tolika je navalica da smo morali da u Bijelom Polju otvorimo privremeno prihvatiliše, svojevrsni karantin za pomenute kategorije posjetilaca, prije njihove repatrijacije. Luka nije na prodaju, ne trebaju nam investitori i poslovni partneri, ne znamo ni šta ćemo s našim parama.

MONITOR: Dokle ste stigli sa planovima za izgradnju aerodroma?
LUKA BERANE: Vjerovatno mislite na aerodrom u Pljevljima? Prema našim saznanjima, investitor je imao stanovitih problema, te je gradnja veoma usporena, takoreći zapela. A sad ne bi imali đe ni natočit gorivo. Ako mislite na planove Opštine Berane za revitalizaciju Aerodroma Berane, oni su toliko poodmakli da mislim da se dobri baron Minhauzen negdje gore jede od muke kako se on nije toga sjetio. Sasvim smo zadovoljni na koji način omladina Berana koristi aerodromsku pistu, posebno u večernjim satima. Smatramo da bi otvaranje aerodroma za komercijalne letove, ugrozilo ionako krhku stopu nataliteta i emotivno stanje stanovništva. A znamo da bez ljubavi nema napretka.

MONITOR: Šta je sa autoputem? Na njegovoj trasi je i deponija. Dokle se stiglo sa ovim?
LUKA BERANE: Nije deponija na trasi autoputa, nego je autoput na putu deponiji, makar tako tvrde eksperti. Prema tome, probićemo tunel, ili podići most, ili oboje. U svakom slučaju, ništa ne smije stati na put našem smeću! Cijena?- Sitnica! S obzirom da se radi o sudaru projekata od najvećeg značaja, daćemo sve od sebe da objasnimo javnosti da projekat višeg reda ne smije ni na koji način ugroziti projekat nižeg (iako visokog) reda. Sigurni smo da će građanke i građani, kao i ekspertska javnost prihvatiti naše argumente, te da će izgradnja famoznog autoputa biti stopirana ili preusmjerena na neku drugu trasu. Predlažemo tunel Bar-Italija paralelno sa onim produžnim kablom.

MONITOR: Internetom kruže informacije da je Fejsbuk dobio i zvanični zahtjev iz Opštine Berane za gašenje stranice vaše grupe.
LUKA BERANE: I do nas su došle te informacije. Znajući potpisnika takvog zahtjeva ne možemo reći da smo iznenađeni. Prema našim informacijama, mlađani Cukerberg je na koverti napisao vratiti pošiljaocu, a na poleđini zahtjeva ćirilično: ,,Hoćemo Luku Berane!”. Nijesu potvrđene tvrdnje da je poruku pošiljaocu ukrasio i ilustracijom ,,lajk”, samo sa srednjim prstom.

MONITOR: Pjongbjeda! Oficijelno glasilo Luke Berane podsjeća na nekadašnje Omladinske grafite. Slučajno ili namjerno?
LUKA BERANE: Bilo bi potpuno nepravedno reći da je Pjongbjeda prvo glasilo koje je podsjetilo ljude na Grafite. U jednom trenutku je Pobjeda počela da izvještava na način na koji su pisali ljudi iz Grafita, a grafiti su prestali izlaziti. Pojedini čak sumnjaju da se radi o istoj ekipi ljudi. Cilj Pjongbjede je da na realan način poput javnih servisa u Crnoj Gori, prosječnom Lučaninu pojasni blagostanje u kojem nije ni svjestan da živi, a ujedno ga informiše o bitnim dešavanjima na način prijemčiv nekritičarskom duhu naroda u lučkoj diktaturi.

Ako se slučajno i primjećuju neke sličnosti sa bilo kojim drugim glasilom, rekli bi da Pjongbjeda ponekad podsjeća na Našu Krmaču koja je izlazila u Beogradu 90-tih. Međutim Pjongbjeda je u svakom slučaju ozbiljno glasilo jednog ekonomski razvijenog regiona, koja se trudi da na pravi način, realno i objektivno izvještava svoje građane o ekonomskom prosperitetu voljene nam Luke i Brodonačelnika. Jedinstveni smo i unikatni i ne bi bilo fer upoređivati nas sa nekim propalim projektima.

MONITOR: Snimljene su dvije pjesme i spotovi za njih.
LUKA BERANE: Postoji više pjesama, a dvije su studijski obrađene. Svakako možemo sa ponosom da najavimo i novu u kojoj će se pored članova Luke Berane (koji do sada nisu pjevali), pojaviti par gostujućih vokala. Iako je praksa pokazala da sve na svijetu znamo najbolje upravo mi, nije u redu da svu slavu zadržimo za sebe, pa smo u prethodnoj pjesmi Beranska Sirena taj teret podijelili sa Petrom Devićem kao vokalom i Blažom Šekularcem na bubnjevima. Dok smo u tim za prvi megahit Nema više bijelih brava uključili samo Nova Brakočevića (danas – Prva gitara Luke), što je statistički bilo malo na ogroman broj naših fanova. Vremenom se i broj fanova povećao, pa idući u korak sa tim, broj ljudi u trećoj pjesmi biće veći za dvoje. Ukoliko bi neko iz kopnenih krajeva našao za shodno da nam uleti neke pare za snimanje van Luke (para nikad dosta, a naše ne vrijede van Luke), možda bi i te napaćene ljude u kopnenim krajevima obradovali albumom početkom ljeta.

MONITOR: Pjesma Beranska sirena donosi šmek splitske Daleke obale. Je li to prepoznatljivi lučki duh ili ima nešto više?
LUKA BERANE: Sprovođenjem mora do sjevera Crne Gore, stigli su i neki pomorski trendovi. Daleka obala nije više tako daleka, međutim, kako je more stiglo kasno, omladina Luke je više vukla na novije bendove poput TBF ili Dječaka. Ali kao što bi stari pjesnik rekao – ,,More je kad čovjek u sebi nađe mudrost da budan sanja”, tako se u Beranskom slučaju ipak radi o nečemu većem od povezivanja sa drugim lukama. Mnoge sirene, pritisnute težinom vunjenih prsluka, pogrešno su smatrane čobanicama. Slana voda u očima svima nam je otvorila vidike.

MONITOR: Kako vidite kulturno-umjetnički život Luke za deset godina?
LUKA BERANE: Ne možemo da vidimo šta će bit sjutra, a ne za 10 godine. Mi kad bi vidjeli budućnost, igrali bi kladionicu, a ne gradili luku…

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo