Povežite se sa nama

INTERVJU

LUKA BERANE: Berane na obali mora

Objavljeno prije

na

Luka Berane je prešla put od interne šale do jednog od rijetkih pozitivnih primjera duhovno – kulturno – ekonomskog oporavka kod nas. Osim građevinskih poduhvata, tu je i kulturna revolucija koju su pokrenuli lučkim glasilom Pjongbjedom, te autorskim pjesmama Nema više bijelih brava i Beranska sirena. Ovaj duhovno investicioni projekat milenijuma ostvarili su Brodonačelnik i lukovodstvo: Nebo, Gojko, Kika, Bole, Vlajo, Đeko, Peko, Vasko i Igor MONITOR: Kako napreduje kulturno – ekonomski oporavak Luke Berane?
LUKA BERANE: Sveukupni procvat Sjevera CG kroz megaprojekat Luka Berane teče planiranom dinamikom, za koju su mnogi samozvani stručnjaci te dežurni kritizeri govorili da je nerealna, preoptimistička, spisak želja… Vizija Brodonačelnika i Lukovodstva se ostvaruje, potop Sjevera je ostvaren u gotovo stoprocentnom obimu, te su stvoreni preduslovi za širenje obima i diversifikaciju aktivnosti Luke. Jednom riječju, prosperitet i savremenos’ velika.

MONITOR: Da li će uprava Luke pratiti državne trendove smanjenja plata i zamrzavanja penzija?
LUKA BERANE: Uprava Luke ne prati, ona predvodi, ona je trendseter, ako me razumijete. Uprava je sebi ukinula plate još prošle godine, jer mi ionako ne živimo od plate, već od koruptivnih ugovora i monopola na tržištu roba u Luci.

Drugi razlog zbog kojeg ne razmišljamo o smanjenju budžetskih primanja je nedostatak krize i nemanje pojma o čemu govorite. Kriza je u Grčkoj i Španiji, u zemljama koje su se okrenule razvoju unutrašnjosti umjesto da su ostale na kursu razvoja obale i brodoprivrede.

MONITOR: Koji su sve projekti urađeni u protekloj godini i šta se planira za ovu?
LUKA BERANE: U protekloj godini nijesmo radili ništa, jer mi da smo htjeli da radimo ne bi ni pravili Luku. Ove planiramo da radimo još manje. Ipak treba pomenuti projekat odrađen u okviru prekomorske saradnje sa NVU Vudu iz Haitija i NVO Wlash Magic iz Maydanpecka. Posebnim obredom za napredak sporta je žrtvovana sportska hala pod Jasikovcem. Kao rezultat ovog uspješnog projekta je pala kiša medalja, posebno rukometnih. To su ipak bila bapska posla, pa ne želimo previše da prisvajamo taj projekat.

Bilo je predloga da se obavi regionalno žrtvovanje nekog uspješnog proizvodnog pogona za spas privrede, ali je projekat odbačen zbog nedostatka pogodne, uspješne žrtve.

MONITOR: Na internetu se može vidjeti podrška koja vam stiže sa svih strana svijeta. Ima li potencijalnih investitora, saradnika?
LUKA BERANE: Odbranit se ne možemo. Tolika je navalica da smo morali da u Bijelom Polju otvorimo privremeno prihvatiliše, svojevrsni karantin za pomenute kategorije posjetilaca, prije njihove repatrijacije. Luka nije na prodaju, ne trebaju nam investitori i poslovni partneri, ne znamo ni šta ćemo s našim parama.

MONITOR: Dokle ste stigli sa planovima za izgradnju aerodroma?
LUKA BERANE: Vjerovatno mislite na aerodrom u Pljevljima? Prema našim saznanjima, investitor je imao stanovitih problema, te je gradnja veoma usporena, takoreći zapela. A sad ne bi imali đe ni natočit gorivo. Ako mislite na planove Opštine Berane za revitalizaciju Aerodroma Berane, oni su toliko poodmakli da mislim da se dobri baron Minhauzen negdje gore jede od muke kako se on nije toga sjetio. Sasvim smo zadovoljni na koji način omladina Berana koristi aerodromsku pistu, posebno u večernjim satima. Smatramo da bi otvaranje aerodroma za komercijalne letove, ugrozilo ionako krhku stopu nataliteta i emotivno stanje stanovništva. A znamo da bez ljubavi nema napretka.

MONITOR: Šta je sa autoputem? Na njegovoj trasi je i deponija. Dokle se stiglo sa ovim?
LUKA BERANE: Nije deponija na trasi autoputa, nego je autoput na putu deponiji, makar tako tvrde eksperti. Prema tome, probićemo tunel, ili podići most, ili oboje. U svakom slučaju, ništa ne smije stati na put našem smeću! Cijena?- Sitnica! S obzirom da se radi o sudaru projekata od najvećeg značaja, daćemo sve od sebe da objasnimo javnosti da projekat višeg reda ne smije ni na koji način ugroziti projekat nižeg (iako visokog) reda. Sigurni smo da će građanke i građani, kao i ekspertska javnost prihvatiti naše argumente, te da će izgradnja famoznog autoputa biti stopirana ili preusmjerena na neku drugu trasu. Predlažemo tunel Bar-Italija paralelno sa onim produžnim kablom.

MONITOR: Internetom kruže informacije da je Fejsbuk dobio i zvanični zahtjev iz Opštine Berane za gašenje stranice vaše grupe.
LUKA BERANE: I do nas su došle te informacije. Znajući potpisnika takvog zahtjeva ne možemo reći da smo iznenađeni. Prema našim informacijama, mlađani Cukerberg je na koverti napisao vratiti pošiljaocu, a na poleđini zahtjeva ćirilično: ,,Hoćemo Luku Berane!”. Nijesu potvrđene tvrdnje da je poruku pošiljaocu ukrasio i ilustracijom ,,lajk”, samo sa srednjim prstom.

MONITOR: Pjongbjeda! Oficijelno glasilo Luke Berane podsjeća na nekadašnje Omladinske grafite. Slučajno ili namjerno?
LUKA BERANE: Bilo bi potpuno nepravedno reći da je Pjongbjeda prvo glasilo koje je podsjetilo ljude na Grafite. U jednom trenutku je Pobjeda počela da izvještava na način na koji su pisali ljudi iz Grafita, a grafiti su prestali izlaziti. Pojedini čak sumnjaju da se radi o istoj ekipi ljudi. Cilj Pjongbjede je da na realan način poput javnih servisa u Crnoj Gori, prosječnom Lučaninu pojasni blagostanje u kojem nije ni svjestan da živi, a ujedno ga informiše o bitnim dešavanjima na način prijemčiv nekritičarskom duhu naroda u lučkoj diktaturi.

Ako se slučajno i primjećuju neke sličnosti sa bilo kojim drugim glasilom, rekli bi da Pjongbjeda ponekad podsjeća na Našu Krmaču koja je izlazila u Beogradu 90-tih. Međutim Pjongbjeda je u svakom slučaju ozbiljno glasilo jednog ekonomski razvijenog regiona, koja se trudi da na pravi način, realno i objektivno izvještava svoje građane o ekonomskom prosperitetu voljene nam Luke i Brodonačelnika. Jedinstveni smo i unikatni i ne bi bilo fer upoređivati nas sa nekim propalim projektima.

MONITOR: Snimljene su dvije pjesme i spotovi za njih.
LUKA BERANE: Postoji više pjesama, a dvije su studijski obrađene. Svakako možemo sa ponosom da najavimo i novu u kojoj će se pored članova Luke Berane (koji do sada nisu pjevali), pojaviti par gostujućih vokala. Iako je praksa pokazala da sve na svijetu znamo najbolje upravo mi, nije u redu da svu slavu zadržimo za sebe, pa smo u prethodnoj pjesmi Beranska Sirena taj teret podijelili sa Petrom Devićem kao vokalom i Blažom Šekularcem na bubnjevima. Dok smo u tim za prvi megahit Nema više bijelih brava uključili samo Nova Brakočevića (danas – Prva gitara Luke), što je statistički bilo malo na ogroman broj naših fanova. Vremenom se i broj fanova povećao, pa idući u korak sa tim, broj ljudi u trećoj pjesmi biće veći za dvoje. Ukoliko bi neko iz kopnenih krajeva našao za shodno da nam uleti neke pare za snimanje van Luke (para nikad dosta, a naše ne vrijede van Luke), možda bi i te napaćene ljude u kopnenim krajevima obradovali albumom početkom ljeta.

MONITOR: Pjesma Beranska sirena donosi šmek splitske Daleke obale. Je li to prepoznatljivi lučki duh ili ima nešto više?
LUKA BERANE: Sprovođenjem mora do sjevera Crne Gore, stigli su i neki pomorski trendovi. Daleka obala nije više tako daleka, međutim, kako je more stiglo kasno, omladina Luke je više vukla na novije bendove poput TBF ili Dječaka. Ali kao što bi stari pjesnik rekao – ,,More je kad čovjek u sebi nađe mudrost da budan sanja”, tako se u Beranskom slučaju ipak radi o nečemu većem od povezivanja sa drugim lukama. Mnoge sirene, pritisnute težinom vunjenih prsluka, pogrešno su smatrane čobanicama. Slana voda u očima svima nam je otvorila vidike.

MONITOR: Kako vidite kulturno-umjetnički život Luke za deset godina?
LUKA BERANE: Ne možemo da vidimo šta će bit sjutra, a ne za 10 godine. Mi kad bi vidjeli budućnost, igrali bi kladionicu, a ne gradili luku…

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo