Povežite se sa nama

INTERVJU

BILJANA KEKOVIĆ, SLIKARKA: Svjesno tragam po nesvjesnom

Objavljeno prije

na

Slikarstvo Biljane Keković ne možemo da vezujemo za neko aktuelno vrijeme, niti za određeni umjetnički pravac. Još na početku karijere, kada je 1993. godine imala izložbu u galeriji Centar, kritičari su je okarakterisali kao mladu crnogorsku slikarku osobenog likovnog pisma. Nedavno se vratila iz Amerike, gdje je na Univerzitetu Masačusets u Bostonu zajedno sa četiri crnogorska umjetnika prisustvovala likovnoj radionici. Kasnije su u galeriji Harbor imali kolektivnu izložbu. Biljana Keković u biografiji bilježi više od deset samostalnih izložbi i mnogo kolektivnih širom svijeta. Dobitnica je prestižnih priznanja, među kojima su nagrade za sliku i dizajn FLU na Cetinju, nagrada Bijenala pejzaža u Novom Sadu, Hercegnovskog zimskog salona, Podgoričkog likovnog salona, kao i nagrada za sliku ULUCG Milunović – Stijović – Lubarda. Laureat je i prestižne nagrade UNESCO-a. Diplomirala je slikarstvo i grafički dizajn na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti gdje je i magistrirala slikarstvo.

MONITOR: Nedavno ste se vratili iz Amerike, gdje ste na Univerzitetu Masačusets u Bostonu prisustvovali likovnoj radionici, a u galeriji ,,Harbor” imali kolektivnu izložbu. Kako je došlo do tog studijaskog boravka i kakve su vam impresije?
KEKOVIĆ: Zajedno sa našim umjetnicima Vahidom Hasanagić Nimanbegu, Natašom Đurović, Vasom Nikčevićem, Nenadom Šoškićem i grupom američkih umjetnika učestvovala sam na likovnoj radionici na Univerzitetu Masačusets u Bostonu, a 7. januara priređena je izložba zajedničkih radova u galeriji Harbor Art. To je bilo izuzetno zanimljivo iskustvo, prije svega zbog mogućnosti istraživanja i eksperimentisanja u različitim grafičkim tehnikama – od klasičnih do najsavremenijih foto i digitalnih postupaka. Zanimljivo je bilo i druženje, razmjene iskustava, kao i poređenje kakve oni imaju uslove za rad u odnosu na naše. Naravno, uslovi rada ne utiču na kvalitet djela, već samo olakšavaju rad.

Više puta su u okviru različitih projekata američki umjetnici gostovali u Evropi, došlo je do profesionalne saradnje čiji je rezultat poziv katedre za umjetnost Univerziteta Masačusets, za gostovanje u okviru radionice i izložbe u galeriji Harbor Art .

MONITOR: Bili ste stipendista UNESCO-a, pa ste boravili u Španiji, kasnije i u Parizu. Slike ste predstavljali i u Beču, Briselu, Barseloni, Toledu, Elvasu, Utrehtu, Gracu. S obzirom na to međunarodno iskustvo, kažite mi šta mislite o crnogorskoj likovnoj poziciji?
KEKOVIĆ: Meni je posebno kada je nečiji rad iskonski, kad je iz nutrine. To se lako osjeti. Mislim da imamo izuzetne umjetnike, ponikli smo u zemlji koja je sama po sebi bogata svakolikom izražajnošću i raznolikošću, samim tim naši umjetnici imaju sasvim poseban senzibilitet. Podržavam umjetnike koji insistiraju upravo na tom našem senzibilitetu, ne povodeći se za prolaznim, pomodnim i tuđim. Uticaji postoje – to je normalno, ali se ipak svemu mora dati svoj pečat.

MONITOR: Imali ste više od deset samostalnih izložbi i negdje kao po pravilu vaše slike su uvijek izazivale pažnju, dobijali ste mnoge nagrade… Nakon toliko rada kako danas gledate na sve te godine bavljenja umjetnošću, na vašu poetiku?
KEKOVIĆ: Gledam uvijek sa istim žarom, znatiželjom, emocijom kao da sam na početku. Počeci, tih devedesetih godina, bili su u vremenu klaustofobije, praznog hoda… Mislim da je upravo ta težina, to breme koje smo svi nosili, ojačalo u meni potrebu da kontinuitetom dođem do ličnog izraza.

MONITOR: Svako ko je vidio vaše slike i bio u vašem ateljeu osjeća da vam je sam čin slikanja najinteresantniji i najvažniji. Šta on zbilja za vas predstavlja?
KEKOVIĆ: Sam čin slikanja mi je najinteresantniji, najživlji… Početna ideja je neki moj unutrašnji osjećaj ili emocija. Od ideje ka njenom realizovanju slika se mijenja, razgrađuje i opet izgrađuje do konačnog. Izbor mojih boja ne počiva ni na kakvoj naučnoj teoriji, zasnovane su na posmatranju, na osjećanju, na iskustvu moje osjećajnosti.U toku rada boje stupaju u različite odnose, dubinom, intenzitetom i masom. Ti odnosi se mijenjaju u toku slikanja. Boje se nerijetko neprijateljski odnose jedna prema drugoj, one mogu biti u sukobu ili činiti kompromis. Njihovo dalje kretanje ide ka saradnji , tako da jedna drugu podržavaju, pojačavaju. Vizuelizujem sukobe, kompromise i saradnju kroz boju, manje ili više pričljivu. Neki oblici pojačavaju vrijednost nekih boja, drugi ih smanjuju…Svjesno tragam po nesvjesnom.

MONITOR: Ranijih godina predstavljali ste se ciklusom ,,Razgovori”, koji je nastupio nakon ciklusa ,,Dijalog”. Kritičari vas svrstavaju u apstraktni ekspresionizam, a vi ni u tim slikama ne trpite ograničenost jer koristite osim uljanih boja i akrilike, ugljen, različite materijale. Da li i dalje kroz slikarstvo uspostavljate dijalog ili je sada nastupio neki novi period, neke nove teme?
KEKOVIĆ: Najveća je moć slobode stvaranja, koju ja, srećom, imam u svom radu. Neuslovljenost samog čina stvaranja slike ničim, osim početnom idejom, emocijom i unutrašnjim osjećajem, podstiče novo viđenje doživljenog i izaziva asocijacije. U mojim slikama sve se miješa, dopunjuje, javlja se i nestaje, kao slikanje u mislima, ili – slikanje mislima samim, pokušavam da uhvatim samu sebe i tek ponekad zavodim red. Ponekad i mene samu iznenađuje raskorak između zamišljenog i onog što slika predstavlja, to su stalna traganja i novi izazovi.

MONITOR: Slikate širokim potezima, snažnim gestom, a čini se da boja najdirektnije oslikava vaša unutrašnja stanja. Iako kod nas ima sve manje slikara, vi ste slikarstvu ostali dosljedni.
KEKOVIĆ: Slikarstvo je moja vokacija, njemu sam posvećena. Umjetnost je način življenja, a uticaj vremena u kojem živimo i sredine na samu umjetnost koju stvaramo – neminovan je.

Ambicija da se bude savremen često može biti refleksija nečeg što je odavno urađeno u svijetu. To je često stepenica spoticanja nekih umjetnika.To nije niti cilj niti smisao umjetnosti, ona treba da je oslobođena tih stega, posebno kad je medij u kojem radiš u pitanju. Mislim da slikarstvo ubija upravo ono što mu nameće obavezan način rada. Slikanje vapi za slobodom, slobodom izraza prije svega. Moj lični izbor, izbor mojih boja počiva na posmatranju i osjećaju. Na taj način tražim, prepoznajem i otkrivam sebe.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo