Povežite se sa nama

MONITORING

Mač moći

Objavljeno prije

na

Dvadeset i dvije godine od uvođenja višestranačkog sistema su i jalova istorija pokušaja parlamentarnog i javnog nadzora nad tajnom službom. Držati tajnu službu pod lupom zakonitosti je izazov svake demokratije i civilnog sektora, ali u našim prilikama i više od toga.

Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) je nereformisana egzekutiva od 1945. jedne te iste partije na vlasti. Nasljednica je povijesne odgovornosti izvršenja naredbi za zločine, sistematska zlostavljanja i nebrojene oblike teških povreda ljudskih prava i sloboda.

Takve tradicije se ni ANB ni njeni poslodavci u vladajućoj partiji i-ili koaliciji nijesu odrekli. Pod velikim pritiskom javnosti, i samo u jednom slučaju – procesu zbog deportacija izbjeglica iz BiH – protiv nekih njenih pripadnika su podignute optužnice.

Izdvajanjem 2005. iz sastava MUP-a u zaseban organ uprave, nije stvorena nikakva nova tajna služba. Naprotiv, moguća šansa za novi početak je propuštena; preuzeti su stari kadrovi i metodologija rada. U međuvremenu, ANB je „legalizovala” nove djelokruge svojih operacija – po širini i dubini.

Naime, ovlašćenja ANB-a su i normativno proširena. Nekada su u bivšoj saveznoj državi tajna i vojna i diplomatska služba bile zasebni resori (KOS i SID). Takve službe kod nas nijesu ustrojene. ANB je monopolisala cjelokupne obavještajne i kontraobavještajne poslove u državi. Još gore – „kontroliše” samu sebe. Da li su takve ocjene prećerane?

Od 2010. je ukinuta tek zasnovna praksa da ANB jednom godišnje informiše javnost o sumarnom broju građana koji su objekat primjene njenih mjera tajnog nadzora (MTN). U periodu 2006-2008. nadzirane su telekomunikacije 293 građanina, dok su njih 28 bili izloženi metodu praćenja i osmatranja.

ANB je te podatke učinjela javnim bez bilo kakvih drugih specifikacija, npr. navođenja pojedinačnih ili zbirnih razloga primjene „mjera” i njihovog trajanja, što su u razvijenim demokratijama poslanicima i javnosti samo prvi slobodno dostupni orijentiri u kontroli zakonitosti rada tajne službe.

Kod nas, međutim, sudska vlast – konkretno, predsjednica Vrhovnog suda ili neko od njenih zamjenika, na pisani prijedlog direktora ANB-a odobrava primjenu MTN-a, ali nikakva spoljna kontrola ne postoji o tome što se kasnije zbiva. Na primjer: da li su „mjere” (odobravaju se na tri mjeseca, mogu biti produžene do dvije godine) do naznačenog roka stvarno povučene; što se dešava sa materijalom koji je prikupljen o nekom građaninu, članovima njegove porodice, prijateljima ili saradnicima, a nema nikakve veze sa navedenim razlozima primjene MTN-a; da li u slučaju zloupotrebe postoje sankcije – ako postoje, kakve su, kada i koliko ih je bilo?

Zakon o ANB-u iz 2005, dopunjen 2010, ne definiše što su tačno MTN u odnosu na nadzor elektronskih komunikacija u posjedu građana – interneta i mobilne telefonije. Nije precizirano da li su njima obuhvaćeni listinzi, lokacije korisnika, IP adrese…

Radi se o „korisnoj nejasnoći”. Analiza samo ovih podataka često donosi unosnije rezultate nego arhaična metoda fizičkog praćenja. Sa njima se uz malo kreativnosti može manipulisati ili njihovim objelodanjivanjem izazvati kontroverze – za detalje se raspitati kod Igora Lukšića, personu dramatis iz (zaboravljene?) afere Listing. Poenta je da se, po svemu sudeći, takvi podaci preuzimaju on-line, bez bilo kakvih formalnosti u smislu traženja dozvola od sudske vlasti.

Slično je sa pristupom ANB-a bazama najraznovrsnijih podataka o građanima – uključujući i najintimnije, poput zdravstvenih kartona, ili poslovne dokumentacije, bankarskih računa ili ugovora o osiguranju. Razlika je u tome što to čl. 8 Zakona o ANB-u izričito predviđa: organi državne i lokalne uprave i sva pravna lica koja vode registre i zbirke podataka su „obavezni da ovlašćenom službeniku Agencije omoguće pristup podacima”.

Zahtjev za pristup takvim podacima „predstavlja tajni podatak”, što znači da građanin o tome ne smije biti obaviješten bez saglasnosti ANB-a. Osim toga, praktično svi zaposleni koji zarade dobijaju iz državnog budžeta su obavezani da budu informatori ANB. Utvrđena je obaveza za zaposlene u organima državne i lokalne uprave i za pravna lica koja vrše javna ovlašćenja da „po službenoj dužnosti, obavještavaju Agenciju o podacima od značaja za nacionalnu bezbjednost do kojih dođu u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti” (čl. 8 st. 7 Zakona o ANB-u).

Na drugoj strani, salvama cinizma su izigrani propisi o parlamentarnoj kontroli rada ANB-a preko Odbora za bezbjednost i odbranu. Sredinom 2009. tajna služba je od poslanika iz Odbora tražila da, ukoliko žele pristup makar i dijelu podataka, prođu njihovu specijalnu bezbjednosnu provjeru; da bi ih uopšte provjeravali, od poslanika je traženo da prethodno ANB-u dostave potvrde da su zdrava, radno sposobna i punoljetna lica.

Kako je svih ovih godina izgledala parlamentarna kontrola primjene MTN-a? Poslanici su svega jednom bili u sjedištu ANB-a. Pa i tada samo članovi Odbora iz vladajuće koalicije, jer su iz opozicije odbili da uđu kada im je rečeno da će svoje mobilne na ulazu morati da „iz bezbjednosnih razloga” ostave na čuvanje.

Naknadno je, zbog moguće zloupotrebe primjene MTN-a, odbijena jedna inicijativa o kontrolnom saslušanju. To je sve. Nekompetentnost, povremena bezvoljnost ili nešto treće kod nekih opozicionih članova Odbora takođe je doprinijela neefikasnosti kontrole zakonitosti rada tajne službe.

Za to vrijeme, ANB je legalizovala novi set svojih instrumenata za nadzor građana. Mogućnosti kontrole zloupotrebe i prekoračenja inoviranih MTN su ostale iste – nikakve. Promjenama Zakonika o krivičnom postupku, proširen je spektar MTN-a, pa je ANB dobila ovlašćenja da prikuplja podatke nadzorom unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta uz korišćenje tehničkih sredstava – ukratko, može da ozvuči privatne, javne ili poslovne objekte i-ili tajno ugradi tehniku za vizuelno snimanje, itd.

Tek šest godina po formiranju, Državna reviozorska institucija (DRI) je 2011. obavila kontrolu poslovanja ANB-a, što je zakonska pretpostavka da se i Odbor za bezbjednost i odbranu jednog lijepog dana možda pozabavi tim pitanjem.

Revizija DRI se nije bavila jednim od važnijih pitanja – kojim novcem je otplaćen hipotekarni dug na zgradu centrale ANB-a u Podgorici? Radi se o bivšem sjedištu propale državne Montenegrobanke, koju je za oko tri do pet miliona eura (različite procjene) – bez javnog tendera, svojevremeno rekonstruisala Čelebić company.

Zgrada centrale ANB je najmanje do sredine 2009. bila je pod hipotekom NLB-Montenegrobanke zbog tereta – duga ANB od 2,75 miliona eura, što je nešto manje od polovine budžeta tajne službe za prošlu godinu (5,9 miliona eura). Kredit je 2005. bio odobren do 2020. godine sa pet odsto kamate, no hipoteka sada nije upisana u katastar.

ANB se finansira iz budžeta, ali su paralelno predviđena i ,,dodatna sredstva za posebne namjene” koja se isplaćuju iz budžetskih rezervi. Iz prakse rada tajne službe, postoje dokazani primjeri da je za svoje finansiranje formirala i kontrolisala poslovanje preduzeća (Montenegro tobacco tranzit). Odgovornost za finansijsko poslovanje ima isključivo direktor ANB-a.

U Izvještaju o reviziji godišnjeg finansijskog izvještaja ANB-a, Kolegijum DRI-a je dao „pozitivno mišljenje na finansijski izvještaj i uslovno mišljenje na usklađenost poslovanja subjekta revizije sa propisima”. Primjedbe se odnose na sitnije nepravilnosti, jer „nijesu utvrđeni materijalno značajni pogrešni iskazi”. Međutim, značaj revizije DRI-a je nešto sasvim drugo: nolens-volens, prvi put od 1945, su činjenično osvijetljeni neki od unutrašnjih mehanizama funkcionisanja tajne službe.

Iz uzgrednih napomena ili fusnota DRI-a, može se zaključiti da je, otprilike krajem mandata Duška Markovića (bio direktor do jula 2010), ANB po formaciji imala 410 zaposlenih. Novijim aktom o sistematizaciji taj broj je smanjen na 352 radna mjesta. Poređenja radi, nekadašnja Služba državne bezbjednosti, krajem 1980-ih je imala oko 220 pripadnika.

U ANB se sada samo 12 radnih mjesta popunjava javnim oglašavanjem, dok se ostali primaju po osnovu diskrecione odluke direktora tajne službe – bez javnog oglašavanja. Na osnovu kojih parametara? Nije poznato – o tome je odlučivao Markovićev nasljednik Vladan Joković, ili sada Boro Vučinić a da „ne postoje pisane politike i procedure kojima se propisuje postupak i način prijema”.

Nekoliko podataka svjedoče o kastinskom statusu pripadnika ANB-a. Imaju 30 odsto veće plate od ostalih državnih službenika i namještenika. Osim toga, imaju 15, 20 ili 25 odsto dodatnog uvećanja zarada „po osnovu specifičnosti službeničkog mjesta”. Staž osiguranja im se računa u uvećanom trajanju.

Unutar ANB-a, nezavisno od njene službene blagajne i Odjeka za ekonomsko-finansijsko poslovanje, postoji izvjesna specijalna kasa za operativne troškove. „Državni revizor nije imao uvid u dokumentaciju koja se odnosi na potrošnju podignutih sredstava jer je klasifikovana kao tajni podatak”, piše u Izvještaju.

DRI, navodno „iz razloga blagovremenog okončanja revizionog postupka” nije insistirala da utvrdi činjenice oko tog segmenta poslovanja ANB. Revizoru je saopšteno da se navodno radi o svoti jedva vrijednoj pomena, manjoj od utvrđenog iznosa materijalno značajne greške.

No, doznaje se da je specijalna kasa pod režimom strogo tajno – maksimalnim stepenom konspirativnosti, te da su pristup i potrošnja gotovine za operativne troškove regulisani direktorovim posebnim Pravilnikom o radu specijalne kase.

Revizijom o poslovanju ANB-a su potvrđene procjene da sve do tada nije postojao akt koji je detaljnije propisivao procedure javnih nabavki. Iako čl. 37a st. 2 Zakona o ANB-u propisuje da „Agencija vodi i evidenciju imovine službenika”, takve podatke revizor nije pronašao.

Unutrašnja kontrola je mrtvo slovo na papiru – generalni inspektor, osoba koju imenuje i razrješava Vlada, tokom revizije nije nikom podnio nikakve izvještaje.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo