Povežite se sa nama

MONITORING

Mač moći

Objavljeno prije

na

Dvadeset i dvije godine od uvođenja višestranačkog sistema su i jalova istorija pokušaja parlamentarnog i javnog nadzora nad tajnom službom. Držati tajnu službu pod lupom zakonitosti je izazov svake demokratije i civilnog sektora, ali u našim prilikama i više od toga.

Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) je nereformisana egzekutiva od 1945. jedne te iste partije na vlasti. Nasljednica je povijesne odgovornosti izvršenja naredbi za zločine, sistematska zlostavljanja i nebrojene oblike teških povreda ljudskih prava i sloboda.

Takve tradicije se ni ANB ni njeni poslodavci u vladajućoj partiji i-ili koaliciji nijesu odrekli. Pod velikim pritiskom javnosti, i samo u jednom slučaju – procesu zbog deportacija izbjeglica iz BiH – protiv nekih njenih pripadnika su podignute optužnice.

Izdvajanjem 2005. iz sastava MUP-a u zaseban organ uprave, nije stvorena nikakva nova tajna služba. Naprotiv, moguća šansa za novi početak je propuštena; preuzeti su stari kadrovi i metodologija rada. U međuvremenu, ANB je „legalizovala” nove djelokruge svojih operacija – po širini i dubini.

Naime, ovlašćenja ANB-a su i normativno proširena. Nekada su u bivšoj saveznoj državi tajna i vojna i diplomatska služba bile zasebni resori (KOS i SID). Takve službe kod nas nijesu ustrojene. ANB je monopolisala cjelokupne obavještajne i kontraobavještajne poslove u državi. Još gore – „kontroliše” samu sebe. Da li su takve ocjene prećerane?

Od 2010. je ukinuta tek zasnovna praksa da ANB jednom godišnje informiše javnost o sumarnom broju građana koji su objekat primjene njenih mjera tajnog nadzora (MTN). U periodu 2006-2008. nadzirane su telekomunikacije 293 građanina, dok su njih 28 bili izloženi metodu praćenja i osmatranja.

ANB je te podatke učinjela javnim bez bilo kakvih drugih specifikacija, npr. navođenja pojedinačnih ili zbirnih razloga primjene „mjera” i njihovog trajanja, što su u razvijenim demokratijama poslanicima i javnosti samo prvi slobodno dostupni orijentiri u kontroli zakonitosti rada tajne službe.

Kod nas, međutim, sudska vlast – konkretno, predsjednica Vrhovnog suda ili neko od njenih zamjenika, na pisani prijedlog direktora ANB-a odobrava primjenu MTN-a, ali nikakva spoljna kontrola ne postoji o tome što se kasnije zbiva. Na primjer: da li su „mjere” (odobravaju se na tri mjeseca, mogu biti produžene do dvije godine) do naznačenog roka stvarno povučene; što se dešava sa materijalom koji je prikupljen o nekom građaninu, članovima njegove porodice, prijateljima ili saradnicima, a nema nikakve veze sa navedenim razlozima primjene MTN-a; da li u slučaju zloupotrebe postoje sankcije – ako postoje, kakve su, kada i koliko ih je bilo?

Zakon o ANB-u iz 2005, dopunjen 2010, ne definiše što su tačno MTN u odnosu na nadzor elektronskih komunikacija u posjedu građana – interneta i mobilne telefonije. Nije precizirano da li su njima obuhvaćeni listinzi, lokacije korisnika, IP adrese…

Radi se o „korisnoj nejasnoći”. Analiza samo ovih podataka često donosi unosnije rezultate nego arhaična metoda fizičkog praćenja. Sa njima se uz malo kreativnosti može manipulisati ili njihovim objelodanjivanjem izazvati kontroverze – za detalje se raspitati kod Igora Lukšića, personu dramatis iz (zaboravljene?) afere Listing. Poenta je da se, po svemu sudeći, takvi podaci preuzimaju on-line, bez bilo kakvih formalnosti u smislu traženja dozvola od sudske vlasti.

Slično je sa pristupom ANB-a bazama najraznovrsnijih podataka o građanima – uključujući i najintimnije, poput zdravstvenih kartona, ili poslovne dokumentacije, bankarskih računa ili ugovora o osiguranju. Razlika je u tome što to čl. 8 Zakona o ANB-u izričito predviđa: organi državne i lokalne uprave i sva pravna lica koja vode registre i zbirke podataka su „obavezni da ovlašćenom službeniku Agencije omoguće pristup podacima”.

Zahtjev za pristup takvim podacima „predstavlja tajni podatak”, što znači da građanin o tome ne smije biti obaviješten bez saglasnosti ANB-a. Osim toga, praktično svi zaposleni koji zarade dobijaju iz državnog budžeta su obavezani da budu informatori ANB. Utvrđena je obaveza za zaposlene u organima državne i lokalne uprave i za pravna lica koja vrše javna ovlašćenja da „po službenoj dužnosti, obavještavaju Agenciju o podacima od značaja za nacionalnu bezbjednost do kojih dođu u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti” (čl. 8 st. 7 Zakona o ANB-u).

Na drugoj strani, salvama cinizma su izigrani propisi o parlamentarnoj kontroli rada ANB-a preko Odbora za bezbjednost i odbranu. Sredinom 2009. tajna služba je od poslanika iz Odbora tražila da, ukoliko žele pristup makar i dijelu podataka, prođu njihovu specijalnu bezbjednosnu provjeru; da bi ih uopšte provjeravali, od poslanika je traženo da prethodno ANB-u dostave potvrde da su zdrava, radno sposobna i punoljetna lica.

Kako je svih ovih godina izgledala parlamentarna kontrola primjene MTN-a? Poslanici su svega jednom bili u sjedištu ANB-a. Pa i tada samo članovi Odbora iz vladajuće koalicije, jer su iz opozicije odbili da uđu kada im je rečeno da će svoje mobilne na ulazu morati da „iz bezbjednosnih razloga” ostave na čuvanje.

Naknadno je, zbog moguće zloupotrebe primjene MTN-a, odbijena jedna inicijativa o kontrolnom saslušanju. To je sve. Nekompetentnost, povremena bezvoljnost ili nešto treće kod nekih opozicionih članova Odbora takođe je doprinijela neefikasnosti kontrole zakonitosti rada tajne službe.

Za to vrijeme, ANB je legalizovala novi set svojih instrumenata za nadzor građana. Mogućnosti kontrole zloupotrebe i prekoračenja inoviranih MTN su ostale iste – nikakve. Promjenama Zakonika o krivičnom postupku, proširen je spektar MTN-a, pa je ANB dobila ovlašćenja da prikuplja podatke nadzorom unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta uz korišćenje tehničkih sredstava – ukratko, može da ozvuči privatne, javne ili poslovne objekte i-ili tajno ugradi tehniku za vizuelno snimanje, itd.

Tek šest godina po formiranju, Državna reviozorska institucija (DRI) je 2011. obavila kontrolu poslovanja ANB-a, što je zakonska pretpostavka da se i Odbor za bezbjednost i odbranu jednog lijepog dana možda pozabavi tim pitanjem.

Revizija DRI se nije bavila jednim od važnijih pitanja – kojim novcem je otplaćen hipotekarni dug na zgradu centrale ANB-a u Podgorici? Radi se o bivšem sjedištu propale državne Montenegrobanke, koju je za oko tri do pet miliona eura (različite procjene) – bez javnog tendera, svojevremeno rekonstruisala Čelebić company.

Zgrada centrale ANB je najmanje do sredine 2009. bila je pod hipotekom NLB-Montenegrobanke zbog tereta – duga ANB od 2,75 miliona eura, što je nešto manje od polovine budžeta tajne službe za prošlu godinu (5,9 miliona eura). Kredit je 2005. bio odobren do 2020. godine sa pet odsto kamate, no hipoteka sada nije upisana u katastar.

ANB se finansira iz budžeta, ali su paralelno predviđena i ,,dodatna sredstva za posebne namjene” koja se isplaćuju iz budžetskih rezervi. Iz prakse rada tajne službe, postoje dokazani primjeri da je za svoje finansiranje formirala i kontrolisala poslovanje preduzeća (Montenegro tobacco tranzit). Odgovornost za finansijsko poslovanje ima isključivo direktor ANB-a.

U Izvještaju o reviziji godišnjeg finansijskog izvještaja ANB-a, Kolegijum DRI-a je dao „pozitivno mišljenje na finansijski izvještaj i uslovno mišljenje na usklađenost poslovanja subjekta revizije sa propisima”. Primjedbe se odnose na sitnije nepravilnosti, jer „nijesu utvrđeni materijalno značajni pogrešni iskazi”. Međutim, značaj revizije DRI-a je nešto sasvim drugo: nolens-volens, prvi put od 1945, su činjenično osvijetljeni neki od unutrašnjih mehanizama funkcionisanja tajne službe.

Iz uzgrednih napomena ili fusnota DRI-a, može se zaključiti da je, otprilike krajem mandata Duška Markovića (bio direktor do jula 2010), ANB po formaciji imala 410 zaposlenih. Novijim aktom o sistematizaciji taj broj je smanjen na 352 radna mjesta. Poređenja radi, nekadašnja Služba državne bezbjednosti, krajem 1980-ih je imala oko 220 pripadnika.

U ANB se sada samo 12 radnih mjesta popunjava javnim oglašavanjem, dok se ostali primaju po osnovu diskrecione odluke direktora tajne službe – bez javnog oglašavanja. Na osnovu kojih parametara? Nije poznato – o tome je odlučivao Markovićev nasljednik Vladan Joković, ili sada Boro Vučinić a da „ne postoje pisane politike i procedure kojima se propisuje postupak i način prijema”.

Nekoliko podataka svjedoče o kastinskom statusu pripadnika ANB-a. Imaju 30 odsto veće plate od ostalih državnih službenika i namještenika. Osim toga, imaju 15, 20 ili 25 odsto dodatnog uvećanja zarada „po osnovu specifičnosti službeničkog mjesta”. Staž osiguranja im se računa u uvećanom trajanju.

Unutar ANB-a, nezavisno od njene službene blagajne i Odjeka za ekonomsko-finansijsko poslovanje, postoji izvjesna specijalna kasa za operativne troškove. „Državni revizor nije imao uvid u dokumentaciju koja se odnosi na potrošnju podignutih sredstava jer je klasifikovana kao tajni podatak”, piše u Izvještaju.

DRI, navodno „iz razloga blagovremenog okončanja revizionog postupka” nije insistirala da utvrdi činjenice oko tog segmenta poslovanja ANB. Revizoru je saopšteno da se navodno radi o svoti jedva vrijednoj pomena, manjoj od utvrđenog iznosa materijalno značajne greške.

No, doznaje se da je specijalna kasa pod režimom strogo tajno – maksimalnim stepenom konspirativnosti, te da su pristup i potrošnja gotovine za operativne troškove regulisani direktorovim posebnim Pravilnikom o radu specijalne kase.

Revizijom o poslovanju ANB-a su potvrđene procjene da sve do tada nije postojao akt koji je detaljnije propisivao procedure javnih nabavki. Iako čl. 37a st. 2 Zakona o ANB-u propisuje da „Agencija vodi i evidenciju imovine službenika”, takve podatke revizor nije pronašao.

Unutrašnja kontrola je mrtvo slovo na papiru – generalni inspektor, osoba koju imenuje i razrješava Vlada, tokom revizije nije nikom podnio nikakve izvještaje.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo