Povežite se sa nama

MONITORING

Moj glas

Objavljeno prije

na

  Nakon kratke, ali iscrpljujuće predizborne kampanje, stižu izbori. Pravo glasa 14. oktobra imaće 514.055 birača. Pored parlamentarnih, biće održani i izbori za lokalnu vlast u Nikšiću, Budvi i Kotoru.

 

Prema konačnom biračkom spisku pravo glasa u Crnoj Gori ima 15. 750 osoba više nego na prošlim izborima. MANS i dalje tvrdi da je spisak neregularan. Nakon analize zaključenog Centralnog biračkog spiska, objavili su da je izbrisan samo zanemarljiv dio neregularnosti na koje su ranije ukazali. ,,U konačnoj verziji biračkog spiska preko 14.000 lica ima toliko slične dvojnike da postoji osnovana sumnja da se radi o istim osobama kojima su izdate lažne lične karte kako bi glasale na više mjesta i time uticali na rezultat izbora”.

Ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović i dalje tvrdi da je birački spisak – za primjer, i da su sve potanko objasnili crnogorskoj javnosti i predstavnicima međunarodne zajednice i jednom broju ambasada. Moguće je da su strancima nešto objasnili, do javnosti je doprlo samo to da vlast tvrdi da je tačno ono što ona kaže da je tačno.

MANS je najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv ministra Ivana Brajovića i njegovog pomoćnika Abida Crnovršanina, kao i ministra Vujice Lazovića i njegovog pomoćnika Radula Novovića ,,zbog osnovane sumnje da su kao saizvršioci i u sprezi sa drugim nepoznatim licima izvršili krivična djela sastavljanje netačnih biračkih spiskova i zloupotreba službenog položaja radi uticaja na rezultate izbora i omogućavanja ostanka na vlasti političkih partija kojima pripadaju”.

To je, naravno, samo jedan front na kojem vlast bije bitku da vlast i ostane. Mnogo su složenije ostale operacije: stroga kontrola zaposlenih, predizborna zapošljavanja, ucjenjivanja i utjerivanje straha u kosti. Izbor je svoj ili siguran glas.

Nije lako. Prosječna plata u Crnoj Gori je 480, prosječna penzija 278, a potrošačka korpa 793 eura. Svako deseto dijete je siromašno, u prosječnom razredu sjedi po troje gladne djece. Zemlja je korumpirana, posao i socijalna pomoć traže se u Partiji.

U takvim uslovima, vlast se, logično, odlučila da javni dio predizborne kampanje posveti uzvišenijim temama: blaćenju političkih protivnika, izletima u sopstveno viđenje istorije i, naravno, odbrani države.

Nosilac liste Evropska Crna Gora Milo Đukanović uzduž i poprijeko je obišao Crnu Goru, uglavnom sam. Samo na početku kampanje imao je izlet u realnost uz upozorenje ,,naše biračko tijelo je napadnuto” i uputstvo ,,moramo kontaktirati nezadovoljne ljude i pokušati da im pomognemo da riješe svoje probleme u ovom vremenu do izbora”.

,,U društvima kao što je crnogorsko morate kontaktirati sa puno ljudi, morate čuti životnu priču, muku svakog čovjeka i pokušati mu pomoći da svoju muku riješi, ako je u pitanju zaposlenje, liječenje djeteta…”, objasnio je predsjednik DPS-a i pohvalio se kako je uvijek imao na umu da obećanja ispuni. Omakne se tako nekad slika bolja od bilo kojeg portreta – čovjek sa molbom za zdravlje djeteta i svemogući koji molbu uslišava. Do tog mozga ne stiže da se u normalnim zemljama djeca liječe bez pomoći predsjednika vladajuće partije.

Poslije se Đukanović preselio u istoriju. Iz njegovih govora nije bilo lako ustanoviti koja je godina. Jednom vrijeme uoči referenduma, jednom vremena Slobodana Miloševića, jednom bitka na Neretvi.

Lideri Demokratskog fronta dobili su etikete: četnički vojvoda, kolumnista zemunskog klana i Miloševićev ambasador. Pozitivna Crna Gora će, objašnjava poletno predsjednik DPS-a, suverenističke glasove pokloniti gorepomenutim velikosrbima.

Nimalo nije lako odabrati, ali jedan od vrhunaca Đukanovićeve kampanje svakako je i način na koji je odbio poziv lidera Demokratskog fronta Miodraga Lekića na televizijsko sučeljavanje. ,,Debatu o temama o kojima bi Lekić želio da razgovaramo, uspješno sam obavio sa njegovim poslodavcima Miloševićem i Koštunicom”.

Kad god i ko god je pisao, nema te istorije niti platne liste koja Lekića među Miloševićevim saradnicima može smjestiti i blizu Đukanovića. Što, izgleda, boli. Posebna je vrsta bezobrazluka potrebna da bi neko upozorio Cetinjane da „moraju prizvati u pomoć istorijsko sjećanje” uoči predstojećih izbora, jer je „Crna Gora pred novim političkim iskušenjem”. Sjećanje nosioca vladajuće liste ne obuhvata rat za Dubrovnik, ljubav sa Miloševićem, potporu bratskim srpskim snagama u Bosni, deportaciju bosanskih izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice i voza u Štrpcima. Ako ikoga od srca mrzi, nosilac vladajuće liste onda su to oni koji te djelove jučerašnjice nijesu izbrisali.

U kampanji smo vidjeli i potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića. Malo je potamnio. Razjasnio je stvari oko Pozitivne: ,,Narandžasta poruka ima opasnu, zavodljivu stvar – da upravo Crnogorcima, Muslimanima, Bošnjacima, Albancima, koji su svim srcem glasali za nezavisnu Crnu Goru, ove godine ponude besplatni taksi u nepoznatom pravcu”. Glasati za Pozitivnu je, kaže, negativno za Crnu Goru.

Premijer i ministri su nastavili letjenje Crnom Gorom. O tempiranim otvaranjima, presijecanjima vrpci i lepezama obećanja vijesti su stizale iz minute u minut. Ni tu nije lako naći favorite: je li upečatljivije otvaranje prije roka poluzavršene nove pijace u podgoričkom Bloku pet ili obećanje ministra turizma i održivog razvoja Predraga Sekulića da će realizacijom planirane izgradnje hidroelektrane Komarnica višedecenijska stagnacija Šavnika postati prošlost. Kao, recimo, stagnacija Plužina nakon izgradnje HE Piva.

I prije kampanje znalo se da je glavna zamka koja može čekati opoziciju – preraspodjela birača koji ne glasaju za vlast. Iako su kampanju uglavnom uspješno usmjeravali protiv vlasti, s vremena na vrijeme opozicioni prvaci nijesu odoljeli pokojoj poruci protiv SNP-a s jedne ili Demokratskog fronta sa druge strane. Naravno tu se ne računaju razne srpske liste – dr Miomir Mugoša.

Kako god – ishod ovih izbora, pokazaće, ne šta građani misle o svom životu pod ovom vlašću, nego koliko su u stanju da se izbore sa sopstvenim strahom.

U dokumentu Do i posle prve demokratske smene vlasti: DF i post-đukanovićevska Crna Gora, Strateškom papiru broj 1 Demokratskog fronta, Milan Popović je ocijenio da su uslovi za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora 14. oktobra daleko od slobodnih i fer. Prema njegovim riječima, ipak, Demokratski front na ove izbore mora izaći zato što opozicija ni ovog puta nije uspjela da postigne minimalni konsenzus i kritičnu masu za bojkot, pa bi i bojkot dodatno radio za vladajući režim.

,,U ovakvim uslovima, moguća su tri izborna rezultata. Onaj najbolji, onaj najgori, i onaj srednji. Najbolji bi bio onaj koji bi udruženoj opoziciji, DF-u, SNP-u, Pozitivnoj Crnoj Gori, strankama manjinskih naroda i ostalim, omogućio formiranje postizborne koalicije i vlasti; najgori onaj koji bi vladajućoj oligarhiji produžio apsolutnu većinu i vlast; a srednji onaj koji bi aktuelnu distancu između vlasti i opozicije, u parlamentu i ukupno, značajno smanjio, ako ne i doveo na samu ivicu. U uslovima krajnje neravnopravnosti I, ovaj, treći rezultat, za opoziciju bi bio, zapravo, sasvim dobar, ako ne već i pobednički”, smatra Popović. On upozorava da bi najgori rezultat samo povećao riješenost vladajuće oligarhije da svoju dvodecenijsku ratnu i pljačkašku akumulaciju brani svim sredstvima. ,,Ali su i građani Crne Gore u proleće ove godine jasno pokazali da ovakvu vladavinu više ne žele da tolerišu. Zbog toga bi ovakav rezultat izbora naglo povećao opasnost od unutrašnje radikalizacije i violentizacije. Ni sa druga dva rezultata ova opasnost ne bi izostala, ali bi, nakon potpune ili makar delimične izborne delegitimacije oligarhije, bila značajno manja”.

Vlast je dala sve od sebe da ove izbore već proglasi dobijenim. Veoma je, u redovima odanih podržavalaca Mila Đukanovića popularno reći da će vlast osvojiti ovoliko ili onoliko, u svakom slučaju gomilu procenata. Svaki birač za sebe može da garantuje jedno: Đukanović neće osvojiti sto odsto. Moj glas.

MEGA LAŽI

Među predizbornim obećanjima vladajuće partije nekoliko njih se izdvaja po tome što počinje da boli kad se ponovo čuju.

Zapošljavanje. Milo Đukanović: ,,Ključni problem Crne Gore nije ni korupcija, ni organizovani kriminal, ni neefikasnost pravne države, već nezaposlenost.To je problem koji muči svaku crnogorsku porodicu, to je ekonomski i socijalni problem koji mora biti prioritet svake vlade. To će biti naš strateški zadatak i nijesmo slučajno u izbornom programu zapisali da nam je cilj otvaranje novih 40.000 radnih mjesta”. Ova vlast nije spremna čak ni da prizna koliko ima nezaposlenih. Iako zvanična statistika kaže da ih ima

49.100, zvaničnici redovno koriste podatak Zavoda za zapošljavanje da ih je oko 28 hiljada.

Autoput: Milo Đukanović: ,,Auto put Bar-Boljare nema alternativu i mora biti najvažniji razvojni prioritet svake vlade”. I tako već dvadeset godina.

Elitni turizam. Milo Đukanović: ,,Nemamo dovoljno prostora da bismo omogućili investitorima gradnju koji žele da grade prosječne objekte. Mi se ne upoređujemo, uz dužno poštovanje, sa bilo kojom od susjednih turističkih destinacija, ono što mi uzimamo kao reper moraju biti Kan, Sen Trope, Monte Karlo”. Možda ga zatvorenih očiju vode do “Splendida”.

Bukovica. Filip Vujanović: „Uspjeli smo da obezbijedimo da ukupan ambijent infrastrukture bude podsticajan za vraćanje ljudi koji su napustili Bukovicu, ali i za mnogo bolji kvalitet života ljudi koji žive ovdje”. Niko ništa nije ,,napustio”, ljudi su pobjegli od terora pod pokroviteljstvom države.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo