Aranžman državne sahrane bez formalnog prisustva vrha države nije zavarao susjede. BiH MVP Elmedin Konaković najavio je da će iz ambasade u Beogradu biti povučeno gotovo svo osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije. Premijer Hrvatske Andrej Plenković je postavio pitanje „zašto je reakcija samo na nivou glasnogovornika EK… Mislim da treba reagovati na višem nivou, Ursula fon der Lajen, Marta Kos i Kaja Kalas. Kazao je da će to jasno staviti do znanja Briselu. Marta Kos je otkazala posjetu Beogradu. Predsjednica EK fon der Lajen će vjerovatno izbjeći Srbiju u turneji po Zapadnom Balkanu javlja RFE. Reakcije nisu puno uzbudile Vučića

U ponedjeljak je na Topčiderskom groblju u Beogradu uz vojne, državne i crkvene počasti sahranjen Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) i haški osuđenik za najteža krivična djela u ratu, uključujući i genocid. Mladić je umro u Hagu 27. avgusta u pritvorskoj jedinici haškog Tribunala. Odmah po objavi smrti, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić oglasio se s kritikom Haga zbog (lošeg) postupanja prema Mladiću i što mu nije dozvoljeno da zadnje dane života provede u Srbiji. Poručio je da će Srbija pomoći oko prijenosa tijela „ako porodica to želi”. Nakon uobičajenih post-mortem procedura tijelo pokojnika je predato na aerodromu Roterdam-Hag gdje ga je preuzeo avion Vlade Srbije. Režimski RTS je izvijestio da su u avionu bili sin Darko Mladić, unuka Anastasija, ministar pravde Nenad Vujić i dvojica Mladićevih ratnih saboraca. Na beogradskom aerodromu kovčeg pokriven zastavama Srbije i Republike Srpske (RS) preuzeli su pripadnici Vojske Srbije. Tijelo je odvezeno na VMA na obdukciju rađenu na zahtjev porodice. Komemoracija je održana 5. septembra u Domu Vojske Srbije uz prisustvo ministra Vujića, predsjednika RS-a Siniše Karana, RS-ovih ministara unutrašnjih poslova i rada i boračko-invalidske zaštite, ambasadora BiH u Srbiji Aleksandra Vranješa i većeg broja umirovljenih generala.

Idući dan na derbiju Crvene zvezde i Partizana navijači na sjevernoj tribini stadiona istakli su veliku sliku Ratka Mladića uz natpis Pravac Potočari. Njegova slika je ostala izložena na sjevernoj tribini tokom cijele utakmice. S obzirom na to da su navijačke grupe u Srbiji pod kontrolom vlasti i službe državne bezbjednosti (BIA), mnogi su ovo divljanje shvatili kao jasnu poruku regionu da Beograd ne odustaje od velikodržavnih ideologija i veličanja zla.

Mladićevo tijelo je 7. septembra izloženo u crkvi Sv. Luke na Košutnjaku. Liturgiju je služio poglavar Srpske crkve (SPC) Porfirije Perić. Na stranici SPC-a je dan ranije najavljeno opijelo „generalu Ratku Mladiću, pravoslavnom hrišćaninu i vojniku srpskom” uz molitvu „pokoj mu duši”. Da je uz državu i državna SPC sve pripremila za „svetački ispraćaj” ovog pravosnažno osuđenog i nepokajanog ratnog zločinca vidjelo se odmah po objavi njegove smrti. Protojerej Boris Topić, starješina roterdamske parohije, je za režimski Kurir 28. avgusta rekao da je „Božijim promislom, otišao u zatvor, iako je prvobitni plan bio da dođem u ponedeljak”. „Poljubio sam ga u glavu i stavio mu krst u ruku, da ga čuva. On ga je snažno prigrabio i stegao u šaci”. „Božija milost je velika, zahvalan sam Bogu što mi je dao da ga u … poslednjim satima posetim … ispovedim i pričestim i da ga ispratim sa molitvom i krstom u ruci”, ispričao je otac Boris vučićevskom tabloidu. Mladić očigledno do zadnjih trenutaka nije poslao nikakvu poruku pokajanja i moljenja za oprost desetinama hiljada ljudi širom bivše zemlje koje su on i njegove vojske (JNA i VRS) unesrećile. To je, po vjerovanju crkve, prva i osnovna stvar da bi uopšte mogao dobiti hrišćanski pogreb.

Ni ključna dogma hrišćanstva (i drugih religija) da bez priznanja i pokajanja nema oprosta ni na ovom ni na onom svijetu nisu mogle pokolebati vučićevskog patrijarha da ga isprati kao sveca. U govoru u crkvi Porfirije je ponovio da je Mladić „bio hrišćanin… o kome svedoče sveštenici… i na kraju se upokojio držeći krst hristoliki na svojim grudima”. Poručio je da će njegovo ime ostati utkano u najvećem dijelu naroda i, ne trepnuvši, da je „položio život za slobodu i opstanak svoga roda”.  Porfirije je rat pomenuo samo u opštem kontekstu da Mladićev život „nije moguće odvojiti od jednog strašnog vremena, od užasnog rata, velikih stradanja, dubokih rana i trauma, izgubljenih domova, života i grobova”. Za nevine žrtve generalovih pokolja nije bilo ni riječi pomena, a kamoli osude.

Režimski mediji navode da je opijelu i sprovodu prisustvovalo između 120 i 150 hiljada građana Srbije i RS-a. Nezavisni posmatrači smatraju da je trg kod Sv. Luke bio samo polovično pun i da nije bilo ni pola od navedenog broja.

Ratko Mladić je ispraćen uz vojni orkestar, počasnu stražu i počasni plotun srbijanske vojske. Predsjednik Srbije nije prisustvovao sahrani, kao ni formalni premijer Đuro Macut i predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Umjesto njih predsjednik je poslao sina Danila poznatog u Sky prepiskama po kadriranju u podzemlju i ugrađivanju u transfere sportista iako nema zvaničnu funkciju. Vučić je preskočio sahranu pod izgovorom da mu je u gostima predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev u dvodnevnoj posjeti Srbiji koja je dogovorena prije četiri mjeseca.

Ovakav aranžman državne sahrane i veličanja lika i djela zločinca Mladića bez formalnog prisustva vrha države nije zavarao susjede. BiH vanjski ministar Elmedin Konaković najavio je 7. septembra da će iz ambasade u Beogradu biti povučeno gotovo svo osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije. Konaković je rekao da u Beograd mogu ostati samo ambasador i konzul, jer ih postavlja i povlači Predsjedništvo BiH. Ostali će biti povučeni. Konzularni poslovi trebali bi biti prebačeni na ambasade u Zagrebu i Podgorici. Ministar odbrane Hrvatske Ivan Anušić je isti dan izjavio da sahrana Mladića pokazuje da Srbija i dalje vodi politiku iz 1990-ih i nadu da će Evropska komisija i drugi „isporučiti politički račun“ Srbiji za to što se dogodilo. Isto je rekao i premijer Andrej Plenković uz pitanje „zašto je reakcija samo na nivou glasnogovornika EK (Evropska komisija)”. „Mislim da treba reagirati na višem nivou, trebaju reagirati i Ursula fon der Lajen, Marta Kos i Kaja Kalas,“ naveo je Plenković uz opasku da će to jasno staviti do znanja Briselu.

Marta Kos, komesarka za proširenje, je otkazala posjet Beogradu još 4. septembra napisavši na X-u da „vrijednosti na kojima počiva naša zajednička budućnost nisu predmet pregovaranja”. U tom kontekstu, odlučila je da u tom trenutku ne ode u planirani posjet Srbiji. Predsjednica EK-a fon der Lajen će vjerovatno izbjeći Srbiju u planiranoj godišnjoj turneji po Zapadnom Balkanu javlja Radio slobodna Evropa (RFE) pozivajući se na izvore u Briselu.

Reakcije iz Brisela i regiona na sahranu Mladića nisu puno uzbudile predsjednika Vučića. „Videli smo tu bujicu, tu histeričnu lavinu napada koja je stigla iz Sarajeva, Prištine, posebno iz Zagreba, ali i iz Podgorice… ništa nije bilo posebno iznenađujuće – ni žestina napada, ni nebiranje reči, ni odsustvo diplomatskog rečnika”. Vučić nije potkrijepio nijednim argumentom svoje ocjene. Ranije je bez iznesenih dokaza tvrdio da Crna Gora vodi hibridni rat protiv njega i da Hrvatska stoji iza studentskih protesta. Najavio je reciprocitet prema BiH zbog protjerivanja srbijanskog vojnog atašea i akreditiranog predstavnika BIA-e u Sarajevu.

Srbijanski predsjednik je i podsjetio na reagovanje zvaničnog Zagreba nakon što je hrvatski general Slobodan Praljak 2017. godine u sudnici Haškog tribunala popio otrov i preminuo nakon izricanja pravosnažne presude za ratne zločine.

Tada su predsjednik Sabora Gordan Jandroković i premijer Plenković izrazili saučešće porodici pravosnažno osuđenog ratnog zločinca u svoje i ime Sabora i Vlade. U Saboru održan minut ćutanja a Jandroković je poželio Praljku nebesko blaženstvo. Vojni biskup Jure Bogdan je tada vodio misu u Zagrebu nepokajanom Praljku koji je sam sebi oduzeo život. Vrijedi se podsjetiti da se Hrvatska 1993. godine pridružila Srbiji (i njenom satrapu Crnoj Gori) u agresiji na BiH i da su lokalne hrvatske jedinice (HVO) koordinirale napade na Armiju BiH sa štabom Ratka Mladića.

Jandroković, koji je Praljku poželio vječni raj u ime Sabora, osudio je izjave saučešća Andrije Mandića koje je poslao Mladićevom sinu. „Krajnje su neprimjereni i za svaku osudu izrazi saučešća… koje je u javnoj objavi uputio predsjednik Skupštine Crne Gore… to je jasan pokazatelj kakva načela i politike promoviše”, rekao je Jandroković.  Inače, Jandroković i rukovodstvo Sabora su odbacili pravosnažnu presudu Haškog tribunala od kraja 2017. godine protiv šestorice funkcionera Herceg – Bosne za „udruženi zločinački poduhvat” s ciljem stvaranja Velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939.  Sud je ustanovio da je cilj bio trajno uklanjanje i etničko čišćenje bošnjačkog (muslimanskog) stanovništva s područja koja su proglašena dijelom Herceg-Bosne. Jandroković je tada izjavio da je stav državnog vrha Hrvatske da ta presuda ne odgovara povijesnim činjenicama, te da je nepravedna i neprihvatljiva.

Sahrana Mladića je pokazala da su balkanski nacional-šovinizmi i otpad vrha SPC-a (i neke njihove sabraće iz Crkve u Hrvata) od osnovnih postulata hrišćanske vjere i te kako stvarni i neprevaziđeni. Izlazak Crne Gore iz kaljuže mržnje i zla mora biti primarni, strateški cilj.

Jovo MARTINOVIĆ

Ove sedmice je Privredni sud odbio tužbeni zahtjev Kombinata aluminijuma u stečaju, kojim je tražena isplata 2,3 miliona eura od državnog preduzeća Montenegro Bonus sa Cetinja. U isto vrijeme  je Montenegro Bonus Specijalnom tužilaštvu predao krivičnu prijavu protiv Olega Deripaske, Mila Đukanovića i više bivših funkcionera. Tvrde da su ovom državnom preduzeću pričinili štetu od 25 miliona

Privredni sud Crne Gore, sudija Darko Bulatović, ove sedmice je odbio tužbeni zahtjev Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) u stečaju, kojim je tražena isplata 2,3 miliona eura od državnog preduzeća Montenegro Bonus (MB) sa Cetinja.

Sud je obavezao KAP da plati 32 hiljade troškova parničnog postupka, a protiv presude se može izraziti žalba Apelacionom sudu Crne Gore.

Saga koja sada dobija sudski epilog počela je u julu 2013. kada su, nakon dekreta tadašnje Vlade, KAP u stečaju i Montenegro Bonus zaključili Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, kojim je MB preuzeo upravljanje poslovanjem KAP-a i obavezu očuvanja vrijednosti stečajne mase.

Ovaj slučaj se ove sedmice našao i u krivičnoj prijavi dostavljenoj Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). U ime MB, advokat Vladan Bojić, podnio je SDT-u krivičnu prijavu protiv tadašnjeg vlasnika Kombinata aluminijuma (KAP) Olega Deripaske, tadašnjih premijera Mila Đukanovića i Igora Lukšića, tadašnjeg ministra ekonomije Vladimira Kavarića, bivšeg izvršnog direktora Montenegro Bonusa Aleksandra Kašćelana, bivšeg predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Srđana Kovačevića i drugih N.N. lica iz ministarstava, preduzeća i regulatornih agencija čije će se radnje utvrditi u izviđaju. U krivičnoj prijavi navedeni se terete da su svojim djelovanjem od polovine 2012. do polovine 2013. godine oštetili to privredno društvo za višemilionski iznos, koji se procjenjuje na 25 miliona eura.

U prijavi je objašnjena šema kako je MB odlukama Vlade i Regulatorne agencije za energetiku, za sedam dana osposobljen da snabdijeva strujom KAP iako, ni prije ni poslije toga nikoga nije snabdijevao električnom energijom.To preduzeće je snabdijevalo strujom KAP od 1. oktobra do 31. decembra 2012. godine u momentu kada je EPCG saopštila da neće da nastavi da KAP snabdijeva jer ne plaćaju račune za struju. U tom trenutku su im dugovali 40 miliona eura.

,,Taj vremenski sklop – zahtjev, intervencija Vlade Crne Gore, hitna licenca, hitan ugovor i hitan početak isporuke u rasponu od svega sedam dana, predstavlja sažetu sliku modus operandi ovog aranžmana. Kada je EPCG, uprkos političkom i ekonomskom značaju KAP-a, odbila da dalje snosi nesnosan teret njegovog neplaćanja, isti teret nije uklonjen niti obezbijeđen, već je preusmjeren na Montenegro Bonus”, piše u prijavi.
U prijavi se dalje navodi da su u roku od svega nekoliko dana prijavljena lica sprovela nerazumno ubrzane statusne i regultorne radnje kako bi oštećeni Montenegro Bonus bio formalno osposobljen za energetsku djelatnost.

,,Podnijet je zahtjev Regulatornoj agenciji za energetiku 28. septembra 2012., ekspresno je izdata licenca i istoga dana zaključen ugovor o kupoprodaji električne energije sa EPCG da bi ciljana isporuka KAP-u preko MB-a počela već 1. oktobra. Po tako uspostavljenom štetnom modelu Montenegro Bonus je kupovao struju od EPCG, zaduživao se prema EPCG i preuzimao višemilionske obaveze, dok je istu energiju, uz saznanje da KAP fakture ne može i neće plaćati, isporučivao i fakturisao KAP-u”, navedeno je u prijavi.

Računi za oktobar, novembar i decembar su iznosili 10,2 miliona!

Prijavom se precizira da je za tri mjeseca stoprocentno državnom Montenegro Bonusu nanijeta neposredna, mjerljiva, jasno nenaknadiva velika imovinska šteta. Podnosilac njenu tadašnju vrijednost, aproksimativno cijeni na najmanje 25 miliona eura današnje kupovne moći, ne računajući druge neplaćene isporuke i osnove iz prve polovine 2013. godine. ,,Pri tome, postoji krajnje ozbiljan osnov sumnje da su prijavljena lica postupala sa direktnim umišljajem i potpunim saznanjem da KAP nije izmirivao, niti je bio sposoban da izmiruje cijenu električne energije. Uprkos tome, Montenegro Bonus je osposobljen i uveden u isti tok isporuke struje, bez zaključenog ugovora sa KAP-om i uz nesumnjivo i potpuno saznanje da kompletna isporučena energija neće biti plaćena. Privatna struktura na čelu sa Deripaskom imala je neposrednu korist od nastavka rada KAP-a. „Takvo angažovanje MB-a nije moglo biti uspostavljeno i održavano bez odluka, saglasnosti, ni bez prihvatanja ili drugog djelovanja najviših funkcionera Vlade, odnosno bez njihovog odobravanja”, precizirano je prijavom.
Navodi se i da postoji osnov sumnje da su prijavljeni javni funkcioneri izvršili kvalifikovani oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz člana 416 stav 3 Krivičnog zakonika Crne Gore, uključujući odgovarajuće oblike saučesništva. Za odgovorna lica u privrednim društvima se tvrdi da postoji osnov sumnje da su izvršila krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju iz člana 272 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Montenegro Bonus očekuje da SDT sprovede izviđaj, pribavi i obezbijedi označene i druge dokaze, individualizuje radnje i krivičnu odgovornost svakog prijavljenog i drugog lica te, ako prikupljeni dokazi potvrde zakonom propisani stepen sumnje, donese naredbu o sprovođenju istrage i podigne optužnicu, s prijedlogom da nadležni sud, nakon zakonito sprovedenog postupka, odgovorna lica oglasi krivim i izrekne im, za krivična djela koja su izvršila, kazne zatvora srazmjerne težini djela, visini prouzrokovane štete, stepenu krivice, teškoj zloupotrebi javne vlasti i državne imovine, uz oduzimanje protivpravne imovinske koristi i odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog.

Na kraju krivične prijave ukazuje se na to da ,,nije pravno i civilizacijski prihvatljivo da ovako dokumentovan i objektivno providan mehanizam ostaje već 14 godina bez ikakvih pravnih posljedica. Višemilionsko prelivanje tereta s privatno kontrolisanog KAP-a na stoprocentno državno preduzeće zahtjeva djelotvoran odgovor organa krivičnog gonjenja; suprotno bi značilo da obim, sva složenost i institucionalna rasprostranjenost presumnjivog mehanizma postanu zaštita onima koji su državnu imovinu i javni interes tretirali kao plijen”.

Monitor je pisao da je u toku ranijih suđenja zbog garancija Vlade iz 2013. i 2014. godine, Vlada Milojka Spajića pred Osnovnim sudom tvrdila da odluke Đukanovića ,,odišu samovoljom i u suprotnosti su sa Zakonom o budžetu za odnosnu godinu i ovlašćenjima same Vlade…(čije) odluke… moraju prevashodno biti zakonite da bi bile obavezujuće”.

Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ivana Žujović je početkom ove godine tražila od Specijalnog tužilaštva (SDT) izjašnjenje o Đukanovićevoj subvenciji zbog primjedbi Spajićeve Vlade. Iz SDT-a je stigao odgovor na pola strane da u postupanjima bivše vlade ,,nema elemenata krivičnog djela”.

Predrag NIKOLIĆ

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija saopštila je 9. septembra da u Istražnom zatvoru Podgorica glađu štrajkuje više od 120 pritvorenika. Prema informacijama UIKS-a, svi su pod zdravstvenim nadzorom i trenutno stabilnog zdravstvenog stanja. Štrajk je počeo 1. septembra. Pritvorenici traže primjenu alternativnih mjera, prestanak prakse u kojoj pritvor, kako tvrde, faktički prerasta u kaznu, ali i promjene u načinu izvođenja pojedinih dokaza u predmetima organizovanog kriminala

Crnogorski zatvorski sistem već danima ima problem koji više ne može da se zatvori iza zidova Istražnog zatvora u Podgorici. Štrajk glađu više od 120 pritvorenika ponovo je otvorio stara pitanja –  o dužini pritvora, alternativnim mjerama i odgovornosti za postupke koji traju godinama.

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija saopštila je 9. septembra da u Istražnom zatvoru Podgorica glađu štrajkuje više od 120 pritvorenika. Prema informacijama UIKS-a, svi su pod zdravstvenim nadzorom i trenutno stabilnog zdravstvenog stanja. Štrajk je počeo 1. septembra. Pritvorenici preko advokata traže primjenu alternativnih mjera, prestanak prakse u kojoj pritvor, kako tvrde, faktički prerasta u kaznu, ali i promjene u načinu izvođenja pojedinih dokaza u predmetima organizovanog kriminala. Posebno insistiraju na pitanjima vezanim za digitalne dokaze sa komunikacionih platformi Sky i Anom.

Obratili su se predsjednici Vrhovnog suda Valentini Pavličić, predsjedniku Višeg suda u Podgorici Zoranu Radoviću, ombudsmanu Siniši Bjekoviću, predstavnicima Evropske unije i poslanicima Evropskog parlamenta. Time su pitanje pritvora iznijeli izvan zatvorskih zidova.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić kazala je da pritvor ne može i ne smije biti zamjena za kaznu, ali ni da štrajk ne može biti način rješavanja problema u pravosuđu. Podsjetila je da su predmeti organizovanog kriminala i korupcije pod monitoringom Vrhovnog suda, te da su preduzimane mjere radi efikasnijeg rada Višeg suda u Podgorici i Specijalnog odjeljenja.

Advokat Zdravko Begović ocijenio je da se pritvor u Crnoj Gori prečesto određuje i produžava, dok se alternativne mjere gotovo uopšte ne primjenjuju. Prema njegovim riječima, Crna Gora ima istorijski visok broj pritvorenika – oko 750 – dok je stopa pritvorenih i zatvorenih lica u odnosu na broj stanovnika među najvišima u Evropi.

Ako država nekoga liši slobode prije nego što mu je dokazana krivica, mora imati snažno obrazloženje zašto je pritvor neophodan. Njegova svrha je da obezbijedi nesmetano vođenje postupka kada za to postoje zakonski razlozi. Kada izuzetak postane pravilo, granica između pritvora i kazne počinje da se gubi, a pretpostavka nevinosti ostaje samo pravna formula.

Pritvorenici upravo to tvrde – da su zbog dužine pritvora i uslova u kojima borave praktično kažnjeni prije presude. Njihove tvrdnje o prenatrpanosti, uslovima smještaja i dugom trajanju pritvora treba provjeriti kroz nadležne institucije i dokumentaciju, ali činjenica da se ista pitanja ponavljaju iz jednog štrajka u drugi pokazuje da problem nije nov.

Tokom 2025. godine 163 pritvorenika stupila su u štrajk glađu. Nakon razgovora sa predstavnicima pravosuđa i Ministarstva pravde bilo je riječi o preispitivanju pritvora, primjeni jemstva i alternativnih mjera, uključujući elektronski nadzor. Pritvorenici su kasnije tvrdili da dogovor nije sproveden.

Generalni direktor Direktorata za krivične sankcije i nadzor u Ministarstvu pravde Stevan Brajušković kazao je da je broj pritvorenika dostigao istorijski maksimum – oko 750. Kao faktore, koji su doveli do tolikog broja, naveo je borbu protiv organizovanog kriminala, veliki broj stranih državljana među pritvorenicima i predmete nasilja u porodici.

Borba protiv organizovanog kriminala jeste važan zadatak države. Ali efikasna borba protiv kriminala ne znači da prava osumnjičenih mogu biti stavljena van sistema. Što je borba protiv kriminala ozbiljnija, moraju biti ozbiljnije i garancije zakonitog postupka.

Reagovale su i porodice pritvorenika. Roditelji, supruge i djeca obratili su se NVO Evropski centar za zaštitu prava pritvorenika i zatvorenika, poručujući da ne traže privilegije niti da bilo ko bude iznad zakona, već efikasnije istrage, redovno preispitivanje pritvora i odgovorniji odnos prema njegovim posljedicama.

„Dok istrage traju, djeca rastu. Prođu rođendani, praznici, školski dani, uspjesi i problemi. Umjesto očevog prisustva ostaje pitanje: Kada tata dolazi kući?, na koje majke nemaju odgovor“, navodi se u njihovom obraćanju javnosti, naslovljenom „Dok pravda čeka, djetinjstvo prolazi“.

Porodice ukazuju da dugotrajni pritvor donosi emocionalni i finansijski teret i onima koji nijesu dio postupka. Posebno upozoravaju na djecu, koja zbog medijskog izvještavanja i javnog obilježavanja njihovih roditelja mogu biti izložena stigmatizaciji i diskriminaciji.

„Dijete ne smije biti kažnjeno zbog postupka koji se vodi protiv njegovog oca. Javnost ima pravo da zna, ali dijete ima pravo na privatnost, dostojanstvo i bezbjedno odrastanje“, poručuju porodice.

Upravo je to druga strana pritvora o kojoj se rijetko govori. Aktuelni štrajk zato ne bi smio da se završi još jednim sastankom i novim saopštenjem. Potrebno je preispitati pritvore, ubrzati postupke, povećati primjenu alternativnih mjera tamo gdje za to postoje zakonski uslovi i obezbijediti dostojanstvene uslove u pritvorskim jedinicama.

Pritvor mora ostati ono što po zakonu jeste – mjera za obezbjeđivanje postupka, a ne tiha kazna prije presude. Ako država nekome kaže da nije osuđen, a onda ga godinama drži u uslovima koji liče na izdržavanje kazne, problem više nije samo u zidovima zatvora. Problem je u značenju riječi pravda.

A kada više od 120 ljudi istovremeno odbija hranu da bi na to ukazalo, država više nema luksuz da taj glas ne čuje.

Svetlana ĐOKIĆ