Povežite se sa nama

MONITORING

Isprepletane poslovne veze

Objavljeno prije

na

Milo Đukanović je, preko svojih kompanija i lica u njima, u direktnim poslovnim vezama sa Muhamedom Rašidom, nekadašnjim saradnikom Jasera Arafata, sada odbjeglim Palestincem kojeg su tamošnje vlasti nedavno osudile na 15 godina robije zbog milionskih pronevjera.

Prema podacima Privrednog suda, Rašid je u Crnoj Gori 2007. godine sa Dragicom Mrvaljević osnovao kompaniju Peeonir Investment, koja se sada zove Monte Mena Investment.

Ali, Dragica Mrvaljević je direktorica kompanije Primary invest, čiji je osnivač bivši crnogorski premijer. U vrijeme kad je postala direktorica te Đukanovićeve firme Mrvaljevićeva je već bila u poslovnim vezama sa Rašidom. Na čelo Primary investa postavljena je dva i po mjeseca nakon što je sa Rašidom osnovala kompaniju. Đukanović je Primary invest osnovao 14. novembra 2007. godine, a Rašid je svoju kompaniju registrovao 30. avgusta iste godine.

Prema podacima crnogorskog Privrednog suda, Primary invest nije više aktivna, a Rašidova i Đukanovićeva ortakinja Mrvaljević je sada direktorica Global Investmenta, firme koju je osnovala sa Radislavom Jovovićem, sadašnjim direktorom Capital Investa, poznate kompanije čiji je vlasnik takođe Milo Đukanović.

Dragica Mrvaljević nije jedina veza Muhameda Rašida sa porodicom Đukanović. Pored Monte Mena Investment, u Crnoj Gori postoje još dvije kompanije sličnog naziva, povezane sa Rašidom – Monte mena DOO i Monte Mena Arhitektonski studio.

Prostorije kompanije Monte Mena DOO nalaze se na istoj adresi gdje su dva stana brata bivšeg premijera, Aca Đukanovića. Na sajtu te kompanije navodi se da su prostorije na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, i to na petom i šestom spratu. Na toj adresi smještene su prostorije Prve banke u većinskom vlasništvu braće Đukanović. Prema podacima Uprave za nekretnine, na petom i šestom spratu nalaze se stanovi u vlasništvu Aca Đukanovića i Hipo House.

Monte Menu DOO, osnovala je kompanija Montenegro real state investment koja je, kako je ljetos objavljeno u crnogorskoj štampi, prema dokumentu MANS-a, takođe vlasništvo Muhameda Rašida. Direktor Monta Mene DOO, prema registru Privrednog suda, je Youssef Omar El Sarraj, koji je Rašidov partner u kompaniji Monte Mena, registrovanoj u Panami. Omar El Sarraj je u Crnoj Gori osnivač i firme Monte Mena Arhitektonski studio. I ona je na adresi Svetog Petra Cetinjskog br. 141.

To nijesu sve veze Đukanovića sa Rašidom. Kako je ranije objavljeno u podgoričkim Vijestima, prema registru kompanija u Panami, vlasnici Rašidove Montemena Investment iz Paname su i egipatski biznismen Samih Sawiris, Veselin Vukotić i Vojin Vlahović.

Veselin Vukotić i Vojin Vlahović dugogodišni su funkcioneri Savjeta za privatizaciju Vlade Crne Gore, na čijem je čelu, dok je bio premijer, bio Milo Đukanović. Sawiris je tokom Đukanovićevog mandata privatizovao ogromni kompleks uz more na poluostrvu Luštica, na kome je planirana jedna od najvećih investicija u Crnoj Gori od preko jedne milijarde dolara. Samih Sawiris je poznati egipatski biznismen koga su dovodili u vezu sa svrgnutim egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom. Svjetska štampa je više puta govorila o Rašidovom vezama sa Egiptom.

Poznato je da je Veselin Vukotić rektor privatnog Univerziteta Donja Gorica (UDG) koji je u vlasništvu kompanije Univerzitats koju je osnovao zajedno sa Milom Đukanovićem. Vojin Vlahović je bivši savjetnik za ekonomske odnose sa inostranstvom Mila Đukanovića, sada ambasador Crne Gore u Rimu.

Monte Mena DOO, prema registru Privrednog suda, ima kapital od 2.300.000 eura. U arhivi Privrednog suda, prvobitni naziv ove firme bio je Spartak, koji je osnovan 27. aprila 2005. godine u Kotoru. Tada sa adresom u hotelu Panonija u Dobroti. Kao prvi vlasnici u privrednom sudu upisani su sejšelska of-šor firma Bleze corporation i ruski državljani Aleksandar Beljakov i Nikolaj Zemljinski. Kompaniju u decembru 2007. preuzima kompanija Caldero trading limited, čiji je vlasnik crnogorski biznismen Zoran Bećirović. U februaru naredne godine od Bećirovića je preuzima kompanija Montenegro Real Estate Investment, a Spartak je preimenovan u Monte Menu narednog mjeseca, u martu 2008. godine.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Monte Mena u Crnoj Gori posjeduje 66.242 kvadratnih metara zemlje na jednoj od najljepših lokacija, rtu Skočiđevojka koji se nalazi između Budve i Petrovca. Sa rta puca spektakularan pogled na veliki dio crnogorske obale – sa jedne strane na sjever sve do Bokokotorskog zaliva, a sa druge do Bara i još južnije.

Svih 66.242 kvadratnih metara, na kojima je Monte Mena planirala izgradnju luksuznog kompleksa, sada je pod zabranom otuđivanja i opterećenja nepokretnosti, prema odluci Privrednog suda Crne Gore, rješenjem tog suda P.BR 293/11. Tu mjeru sud je odredio jer Monte Mena nije isplatila prodavcu 8,6 miliona eura, preostali dio od ukupno 41,7 miliona eura, koliko je iznosio kupoprodajni ugovor. Zabrana je, dakle, stavljena na zahtjev Bećirovićeve Caldero Trading Limitid.

Bećirović je poznat crnogorskoj javnosti kao prijatelj Mila Đukanovića, ali i kao vlasnik firme Beppler i Jacobson koja je nakon jednog sudskog spora došla do vlasništva nad čuvenim budvanski hotelom Avala. U korist Bepplera presudila je sutkinja Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera Đukanovića, koja je nakon toga prešla u advokate. Kolarevićeva je zastupala i Beppler i firmu koja je osnovala Rašidovu Monte Menu DOO – Montegro Reale State investments.

Bećirović je samo na preprodaji zemljišta na Skočiđevojci zaradio preko 25 miliona eura. Naime, njegova firma Caldero Trading Limited tu je zemlju kupila za 14,2 miliona eura od ruskih državljana Aleksandra Beljakova i Nikolaja Zemljanskog. Beljakov i Zemljanski su posjed kupili za svega 2,35 miliona eura.

Pored zabrane otuđenja zbog tužbe, kompleks Monta Mene na Skočiđevojci je prema podacima Uprave za nekretnine pod hipotekom. Teret od pet miliona eura upisan je u korist Hipo Alpe Adria banke. Donedavno, međutim, kao teret je bila evidentirana i ,,kauciona hipoteka u korist budućeg povjerioca Arab International bank Cairo Egipat u najvišem iznosu hipotekarnog potraživanja kredita od 25 miliona eura”. Ta se hipoteka vodila u spisima Uprave za nekretnine 17. maja ove godine, a upisana je 13. maja 2009. godine.

To nijesu jednini tereti. Ovu zemlju potražuju i stari vlasnici, njih preko trideset. Njihove porodice su zemlju posjedovale do 1948. godine, kada im je vlasništvo oduzela komunistička vlast Federativne Narodne Republike Jugoslavije, rješenjem o eksproprijaciji broj 6/50. Zemlja je oduzeta za potrebe tadašnjeg Ministarstva narodne odbrane. Prema crnogorskom zakonu o restituciji, bivši vlasnici imaju pravo na povraćaj imovine, ako je nekretninama promijenjena namjena, kao što je ovdje slučaj. Jer je Monte Mena zemlju, na kojoj su nekada bile kasarne i koja se prema posjedovnom listu iz 2005. vodila kao 1/1 vlasništvo Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, preuzela da bi pravila turističko stambeni kompleks.

Zanimljivo je da je zemlja na Skočiđevojci prodata 2005. odlukom Savjeta ministra Srbije i Crne Gore, kojim je predsjedavao Svetozar Marović, tadašnji predsjednik Srbije u Crne Gore, aktuelni potpredsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) na čijem je čelu Milo Đukanović. Marovićev sin Miloš, povezan je poslovno sa Zoranom Bećirovićem i kompanijom Caldero Trading Limited, sa kojom ima zajednički biznis.

Marović je bio u poslovima i sa bratom Zorana Bećirovića, Draganom, sa kojim je imao na Kipru registrovanu kompaniju Numerico trading limited. Dragan Bećirović je stradao u sačekuši u Budvi, u aprilu 2011. Ubice nikada nijesu pronađene.

Izradu urbanističkog plana kojim s predviđa gradnja urbanističkog kompleksa na parceli koju posjeduje Monte Mena na Skočiđevojci, uradio je Vasilije Đukanović, preko svoje kompanije Montenegro project.

Iako je cijeli kompleks pod različitim vrstama zabrana, hipoteka i sporova, Monte Mena DOO i dalje preko svog sajta reklamira grandiozni turistički projekat na Skočiđevojci. I ne samo taj, firma odbjeglog Palestinca koga su nove vlasti osudile zbog milionske korupcije, reklamira projekat na Podkošljunu, nadomak Budve. Đukanovićeva kompanija Global Montenegro, posjeduje na Podkošljunu ogroman kompleks od 20.229 kvadratnih metara zemlje. Da li će na toj zemlji Rašid da gradi?

Milena PEROVIĆ- KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo