Povežite se sa nama

MONITORING

Isprepletane poslovne veze

Objavljeno prije

na

Milo Đukanović je, preko svojih kompanija i lica u njima, u direktnim poslovnim vezama sa Muhamedom Rašidom, nekadašnjim saradnikom Jasera Arafata, sada odbjeglim Palestincem kojeg su tamošnje vlasti nedavno osudile na 15 godina robije zbog milionskih pronevjera.

Prema podacima Privrednog suda, Rašid je u Crnoj Gori 2007. godine sa Dragicom Mrvaljević osnovao kompaniju Peeonir Investment, koja se sada zove Monte Mena Investment.

Ali, Dragica Mrvaljević je direktorica kompanije Primary invest, čiji je osnivač bivši crnogorski premijer. U vrijeme kad je postala direktorica te Đukanovićeve firme Mrvaljevićeva je već bila u poslovnim vezama sa Rašidom. Na čelo Primary investa postavljena je dva i po mjeseca nakon što je sa Rašidom osnovala kompaniju. Đukanović je Primary invest osnovao 14. novembra 2007. godine, a Rašid je svoju kompaniju registrovao 30. avgusta iste godine.

Prema podacima crnogorskog Privrednog suda, Primary invest nije više aktivna, a Rašidova i Đukanovićeva ortakinja Mrvaljević je sada direktorica Global Investmenta, firme koju je osnovala sa Radislavom Jovovićem, sadašnjim direktorom Capital Investa, poznate kompanije čiji je vlasnik takođe Milo Đukanović.

Dragica Mrvaljević nije jedina veza Muhameda Rašida sa porodicom Đukanović. Pored Monte Mena Investment, u Crnoj Gori postoje još dvije kompanije sličnog naziva, povezane sa Rašidom – Monte mena DOO i Monte Mena Arhitektonski studio.

Prostorije kompanije Monte Mena DOO nalaze se na istoj adresi gdje su dva stana brata bivšeg premijera, Aca Đukanovića. Na sajtu te kompanije navodi se da su prostorije na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, i to na petom i šestom spratu. Na toj adresi smještene su prostorije Prve banke u većinskom vlasništvu braće Đukanović. Prema podacima Uprave za nekretnine, na petom i šestom spratu nalaze se stanovi u vlasništvu Aca Đukanovića i Hipo House.

Monte Menu DOO, osnovala je kompanija Montenegro real state investment koja je, kako je ljetos objavljeno u crnogorskoj štampi, prema dokumentu MANS-a, takođe vlasništvo Muhameda Rašida. Direktor Monta Mene DOO, prema registru Privrednog suda, je Youssef Omar El Sarraj, koji je Rašidov partner u kompaniji Monte Mena, registrovanoj u Panami. Omar El Sarraj je u Crnoj Gori osnivač i firme Monte Mena Arhitektonski studio. I ona je na adresi Svetog Petra Cetinjskog br. 141.

To nijesu sve veze Đukanovića sa Rašidom. Kako je ranije objavljeno u podgoričkim Vijestima, prema registru kompanija u Panami, vlasnici Rašidove Montemena Investment iz Paname su i egipatski biznismen Samih Sawiris, Veselin Vukotić i Vojin Vlahović.

Veselin Vukotić i Vojin Vlahović dugogodišni su funkcioneri Savjeta za privatizaciju Vlade Crne Gore, na čijem je čelu, dok je bio premijer, bio Milo Đukanović. Sawiris je tokom Đukanovićevog mandata privatizovao ogromni kompleks uz more na poluostrvu Luštica, na kome je planirana jedna od najvećih investicija u Crnoj Gori od preko jedne milijarde dolara. Samih Sawiris je poznati egipatski biznismen koga su dovodili u vezu sa svrgnutim egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom. Svjetska štampa je više puta govorila o Rašidovom vezama sa Egiptom.

Poznato je da je Veselin Vukotić rektor privatnog Univerziteta Donja Gorica (UDG) koji je u vlasništvu kompanije Univerzitats koju je osnovao zajedno sa Milom Đukanovićem. Vojin Vlahović je bivši savjetnik za ekonomske odnose sa inostranstvom Mila Đukanovića, sada ambasador Crne Gore u Rimu.

Monte Mena DOO, prema registru Privrednog suda, ima kapital od 2.300.000 eura. U arhivi Privrednog suda, prvobitni naziv ove firme bio je Spartak, koji je osnovan 27. aprila 2005. godine u Kotoru. Tada sa adresom u hotelu Panonija u Dobroti. Kao prvi vlasnici u privrednom sudu upisani su sejšelska of-šor firma Bleze corporation i ruski državljani Aleksandar Beljakov i Nikolaj Zemljinski. Kompaniju u decembru 2007. preuzima kompanija Caldero trading limited, čiji je vlasnik crnogorski biznismen Zoran Bećirović. U februaru naredne godine od Bećirovića je preuzima kompanija Montenegro Real Estate Investment, a Spartak je preimenovan u Monte Menu narednog mjeseca, u martu 2008. godine.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Monte Mena u Crnoj Gori posjeduje 66.242 kvadratnih metara zemlje na jednoj od najljepših lokacija, rtu Skočiđevojka koji se nalazi između Budve i Petrovca. Sa rta puca spektakularan pogled na veliki dio crnogorske obale – sa jedne strane na sjever sve do Bokokotorskog zaliva, a sa druge do Bara i još južnije.

Svih 66.242 kvadratnih metara, na kojima je Monte Mena planirala izgradnju luksuznog kompleksa, sada je pod zabranom otuđivanja i opterećenja nepokretnosti, prema odluci Privrednog suda Crne Gore, rješenjem tog suda P.BR 293/11. Tu mjeru sud je odredio jer Monte Mena nije isplatila prodavcu 8,6 miliona eura, preostali dio od ukupno 41,7 miliona eura, koliko je iznosio kupoprodajni ugovor. Zabrana je, dakle, stavljena na zahtjev Bećirovićeve Caldero Trading Limitid.

Bećirović je poznat crnogorskoj javnosti kao prijatelj Mila Đukanovića, ali i kao vlasnik firme Beppler i Jacobson koja je nakon jednog sudskog spora došla do vlasništva nad čuvenim budvanski hotelom Avala. U korist Bepplera presudila je sutkinja Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera Đukanovića, koja je nakon toga prešla u advokate. Kolarevićeva je zastupala i Beppler i firmu koja je osnovala Rašidovu Monte Menu DOO – Montegro Reale State investments.

Bećirović je samo na preprodaji zemljišta na Skočiđevojci zaradio preko 25 miliona eura. Naime, njegova firma Caldero Trading Limited tu je zemlju kupila za 14,2 miliona eura od ruskih državljana Aleksandra Beljakova i Nikolaja Zemljanskog. Beljakov i Zemljanski su posjed kupili za svega 2,35 miliona eura.

Pored zabrane otuđenja zbog tužbe, kompleks Monta Mene na Skočiđevojci je prema podacima Uprave za nekretnine pod hipotekom. Teret od pet miliona eura upisan je u korist Hipo Alpe Adria banke. Donedavno, međutim, kao teret je bila evidentirana i ,,kauciona hipoteka u korist budućeg povjerioca Arab International bank Cairo Egipat u najvišem iznosu hipotekarnog potraživanja kredita od 25 miliona eura”. Ta se hipoteka vodila u spisima Uprave za nekretnine 17. maja ove godine, a upisana je 13. maja 2009. godine.

To nijesu jednini tereti. Ovu zemlju potražuju i stari vlasnici, njih preko trideset. Njihove porodice su zemlju posjedovale do 1948. godine, kada im je vlasništvo oduzela komunistička vlast Federativne Narodne Republike Jugoslavije, rješenjem o eksproprijaciji broj 6/50. Zemlja je oduzeta za potrebe tadašnjeg Ministarstva narodne odbrane. Prema crnogorskom zakonu o restituciji, bivši vlasnici imaju pravo na povraćaj imovine, ako je nekretninama promijenjena namjena, kao što je ovdje slučaj. Jer je Monte Mena zemlju, na kojoj su nekada bile kasarne i koja se prema posjedovnom listu iz 2005. vodila kao 1/1 vlasništvo Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, preuzela da bi pravila turističko stambeni kompleks.

Zanimljivo je da je zemlja na Skočiđevojci prodata 2005. odlukom Savjeta ministra Srbije i Crne Gore, kojim je predsjedavao Svetozar Marović, tadašnji predsjednik Srbije u Crne Gore, aktuelni potpredsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) na čijem je čelu Milo Đukanović. Marovićev sin Miloš, povezan je poslovno sa Zoranom Bećirovićem i kompanijom Caldero Trading Limited, sa kojom ima zajednički biznis.

Marović je bio u poslovima i sa bratom Zorana Bećirovića, Draganom, sa kojim je imao na Kipru registrovanu kompaniju Numerico trading limited. Dragan Bećirović je stradao u sačekuši u Budvi, u aprilu 2011. Ubice nikada nijesu pronađene.

Izradu urbanističkog plana kojim s predviđa gradnja urbanističkog kompleksa na parceli koju posjeduje Monte Mena na Skočiđevojci, uradio je Vasilije Đukanović, preko svoje kompanije Montenegro project.

Iako je cijeli kompleks pod različitim vrstama zabrana, hipoteka i sporova, Monte Mena DOO i dalje preko svog sajta reklamira grandiozni turistički projekat na Skočiđevojci. I ne samo taj, firma odbjeglog Palestinca koga su nove vlasti osudile zbog milionske korupcije, reklamira projekat na Podkošljunu, nadomak Budve. Đukanovićeva kompanija Global Montenegro, posjeduje na Podkošljunu ogroman kompleks od 20.229 kvadratnih metara zemlje. Da li će na toj zemlji Rašid da gradi?

Milena PEROVIĆ- KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo