Povežite se sa nama

MONITORING

Isprepletane poslovne veze

Objavljeno prije

na

Milo Đukanović je, preko svojih kompanija i lica u njima, u direktnim poslovnim vezama sa Muhamedom Rašidom, nekadašnjim saradnikom Jasera Arafata, sada odbjeglim Palestincem kojeg su tamošnje vlasti nedavno osudile na 15 godina robije zbog milionskih pronevjera.

Prema podacima Privrednog suda, Rašid je u Crnoj Gori 2007. godine sa Dragicom Mrvaljević osnovao kompaniju Peeonir Investment, koja se sada zove Monte Mena Investment.

Ali, Dragica Mrvaljević je direktorica kompanije Primary invest, čiji je osnivač bivši crnogorski premijer. U vrijeme kad je postala direktorica te Đukanovićeve firme Mrvaljevićeva je već bila u poslovnim vezama sa Rašidom. Na čelo Primary investa postavljena je dva i po mjeseca nakon što je sa Rašidom osnovala kompaniju. Đukanović je Primary invest osnovao 14. novembra 2007. godine, a Rašid je svoju kompaniju registrovao 30. avgusta iste godine.

Prema podacima crnogorskog Privrednog suda, Primary invest nije više aktivna, a Rašidova i Đukanovićeva ortakinja Mrvaljević je sada direktorica Global Investmenta, firme koju je osnovala sa Radislavom Jovovićem, sadašnjim direktorom Capital Investa, poznate kompanije čiji je vlasnik takođe Milo Đukanović.

Dragica Mrvaljević nije jedina veza Muhameda Rašida sa porodicom Đukanović. Pored Monte Mena Investment, u Crnoj Gori postoje još dvije kompanije sličnog naziva, povezane sa Rašidom – Monte mena DOO i Monte Mena Arhitektonski studio.

Prostorije kompanije Monte Mena DOO nalaze se na istoj adresi gdje su dva stana brata bivšeg premijera, Aca Đukanovića. Na sajtu te kompanije navodi se da su prostorije na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, i to na petom i šestom spratu. Na toj adresi smještene su prostorije Prve banke u većinskom vlasništvu braće Đukanović. Prema podacima Uprave za nekretnine, na petom i šestom spratu nalaze se stanovi u vlasništvu Aca Đukanovića i Hipo House.

Monte Menu DOO, osnovala je kompanija Montenegro real state investment koja je, kako je ljetos objavljeno u crnogorskoj štampi, prema dokumentu MANS-a, takođe vlasništvo Muhameda Rašida. Direktor Monta Mene DOO, prema registru Privrednog suda, je Youssef Omar El Sarraj, koji je Rašidov partner u kompaniji Monte Mena, registrovanoj u Panami. Omar El Sarraj je u Crnoj Gori osnivač i firme Monte Mena Arhitektonski studio. I ona je na adresi Svetog Petra Cetinjskog br. 141.

To nijesu sve veze Đukanovića sa Rašidom. Kako je ranije objavljeno u podgoričkim Vijestima, prema registru kompanija u Panami, vlasnici Rašidove Montemena Investment iz Paname su i egipatski biznismen Samih Sawiris, Veselin Vukotić i Vojin Vlahović.

Veselin Vukotić i Vojin Vlahović dugogodišni su funkcioneri Savjeta za privatizaciju Vlade Crne Gore, na čijem je čelu, dok je bio premijer, bio Milo Đukanović. Sawiris je tokom Đukanovićevog mandata privatizovao ogromni kompleks uz more na poluostrvu Luštica, na kome je planirana jedna od najvećih investicija u Crnoj Gori od preko jedne milijarde dolara. Samih Sawiris je poznati egipatski biznismen koga su dovodili u vezu sa svrgnutim egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom. Svjetska štampa je više puta govorila o Rašidovom vezama sa Egiptom.

Poznato je da je Veselin Vukotić rektor privatnog Univerziteta Donja Gorica (UDG) koji je u vlasništvu kompanije Univerzitats koju je osnovao zajedno sa Milom Đukanovićem. Vojin Vlahović je bivši savjetnik za ekonomske odnose sa inostranstvom Mila Đukanovića, sada ambasador Crne Gore u Rimu.

Monte Mena DOO, prema registru Privrednog suda, ima kapital od 2.300.000 eura. U arhivi Privrednog suda, prvobitni naziv ove firme bio je Spartak, koji je osnovan 27. aprila 2005. godine u Kotoru. Tada sa adresom u hotelu Panonija u Dobroti. Kao prvi vlasnici u privrednom sudu upisani su sejšelska of-šor firma Bleze corporation i ruski državljani Aleksandar Beljakov i Nikolaj Zemljinski. Kompaniju u decembru 2007. preuzima kompanija Caldero trading limited, čiji je vlasnik crnogorski biznismen Zoran Bećirović. U februaru naredne godine od Bećirovića je preuzima kompanija Montenegro Real Estate Investment, a Spartak je preimenovan u Monte Menu narednog mjeseca, u martu 2008. godine.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Monte Mena u Crnoj Gori posjeduje 66.242 kvadratnih metara zemlje na jednoj od najljepših lokacija, rtu Skočiđevojka koji se nalazi između Budve i Petrovca. Sa rta puca spektakularan pogled na veliki dio crnogorske obale – sa jedne strane na sjever sve do Bokokotorskog zaliva, a sa druge do Bara i još južnije.

Svih 66.242 kvadratnih metara, na kojima je Monte Mena planirala izgradnju luksuznog kompleksa, sada je pod zabranom otuđivanja i opterećenja nepokretnosti, prema odluci Privrednog suda Crne Gore, rješenjem tog suda P.BR 293/11. Tu mjeru sud je odredio jer Monte Mena nije isplatila prodavcu 8,6 miliona eura, preostali dio od ukupno 41,7 miliona eura, koliko je iznosio kupoprodajni ugovor. Zabrana je, dakle, stavljena na zahtjev Bećirovićeve Caldero Trading Limitid.

Bećirović je poznat crnogorskoj javnosti kao prijatelj Mila Đukanovića, ali i kao vlasnik firme Beppler i Jacobson koja je nakon jednog sudskog spora došla do vlasništva nad čuvenim budvanski hotelom Avala. U korist Bepplera presudila je sutkinja Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera Đukanovića, koja je nakon toga prešla u advokate. Kolarevićeva je zastupala i Beppler i firmu koja je osnovala Rašidovu Monte Menu DOO – Montegro Reale State investments.

Bećirović je samo na preprodaji zemljišta na Skočiđevojci zaradio preko 25 miliona eura. Naime, njegova firma Caldero Trading Limited tu je zemlju kupila za 14,2 miliona eura od ruskih državljana Aleksandra Beljakova i Nikolaja Zemljanskog. Beljakov i Zemljanski su posjed kupili za svega 2,35 miliona eura.

Pored zabrane otuđenja zbog tužbe, kompleks Monta Mene na Skočiđevojci je prema podacima Uprave za nekretnine pod hipotekom. Teret od pet miliona eura upisan je u korist Hipo Alpe Adria banke. Donedavno, međutim, kao teret je bila evidentirana i ,,kauciona hipoteka u korist budućeg povjerioca Arab International bank Cairo Egipat u najvišem iznosu hipotekarnog potraživanja kredita od 25 miliona eura”. Ta se hipoteka vodila u spisima Uprave za nekretnine 17. maja ove godine, a upisana je 13. maja 2009. godine.

To nijesu jednini tereti. Ovu zemlju potražuju i stari vlasnici, njih preko trideset. Njihove porodice su zemlju posjedovale do 1948. godine, kada im je vlasništvo oduzela komunistička vlast Federativne Narodne Republike Jugoslavije, rješenjem o eksproprijaciji broj 6/50. Zemlja je oduzeta za potrebe tadašnjeg Ministarstva narodne odbrane. Prema crnogorskom zakonu o restituciji, bivši vlasnici imaju pravo na povraćaj imovine, ako je nekretninama promijenjena namjena, kao što je ovdje slučaj. Jer je Monte Mena zemlju, na kojoj su nekada bile kasarne i koja se prema posjedovnom listu iz 2005. vodila kao 1/1 vlasništvo Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, preuzela da bi pravila turističko stambeni kompleks.

Zanimljivo je da je zemlja na Skočiđevojci prodata 2005. odlukom Savjeta ministra Srbije i Crne Gore, kojim je predsjedavao Svetozar Marović, tadašnji predsjednik Srbije u Crne Gore, aktuelni potpredsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) na čijem je čelu Milo Đukanović. Marovićev sin Miloš, povezan je poslovno sa Zoranom Bećirovićem i kompanijom Caldero Trading Limited, sa kojom ima zajednički biznis.

Marović je bio u poslovima i sa bratom Zorana Bećirovića, Draganom, sa kojim je imao na Kipru registrovanu kompaniju Numerico trading limited. Dragan Bećirović je stradao u sačekuši u Budvi, u aprilu 2011. Ubice nikada nijesu pronađene.

Izradu urbanističkog plana kojim s predviđa gradnja urbanističkog kompleksa na parceli koju posjeduje Monte Mena na Skočiđevojci, uradio je Vasilije Đukanović, preko svoje kompanije Montenegro project.

Iako je cijeli kompleks pod različitim vrstama zabrana, hipoteka i sporova, Monte Mena DOO i dalje preko svog sajta reklamira grandiozni turistički projekat na Skočiđevojci. I ne samo taj, firma odbjeglog Palestinca koga su nove vlasti osudile zbog milionske korupcije, reklamira projekat na Podkošljunu, nadomak Budve. Đukanovićeva kompanija Global Montenegro, posjeduje na Podkošljunu ogroman kompleks od 20.229 kvadratnih metara zemlje. Da li će na toj zemlji Rašid da gradi?

Milena PEROVIĆ- KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo