Povežite se sa nama

MONITORING

Laži koje traju

Objavljeno prije

na

Ponovo obećavaju obećano. Šef partije Milo Đukanović i njegovi ministri u predizbornoj groznici raštrkali su se po Crnoj Gori, pa narodu, sklonom zaboravu i ćutanju, još jednom prodaju istu priču. Najavljuju „poslove vijeka” i „projekte za istoriju”, „razvojne šanse” i „bezalternativne prioritete vlade”. Kule, čudesa i gradove.

Prelijepa je Crna Gora iz njihovih obećanja. Monitor je krenuo tim tragom, kroz lavirint pustih želja i nedovršenih projekata, laži i obmana. Važno je imati u vidu: nabrajanje koje slijedi nedovršena je lista, i to samo iz sfere građevinskih projekta. Za sva, kompletna, neispunjena obećanja trebali bi nam tomovi.

Autoput

Bilo je nečeg bajkovitog i romantičnog tog oktobra u Mrkama: Milo Đukanović, Jadranka Kosor i Mirko Cvetković 2009. godine, nadomak Podgorice, u društvu čitave društvene elite, presijecaju vrpcu u znak početka gradnje ,,projekta vijeka” autoputa Bar – Boljare. Obećanje je ušlo u istoriju: autoput bi trebalo da bude dugačak 169,2 kilometra, sa 48 tunela i 107 mostova i vijadukta. Jedan kilometar trase – deset miliona eura. Ništa od početka izgradnje, pokazalo se: pusti snovi.

Tender je zaključen godinu ranije, marta 2008. godine. Vrijeme je proticalo, sa njim intresovanje stranih banaka i investitora. Prvo, hrvatski konzorcijum Konstruktor koji je za izgradnju čitave dionice ponudio 2,77 milijardi eura, učešće države trebalo je da bude 1,74 milijarde. Nakon godinu, Hrvati su odustali, nijesu našli novac. Zatim, na tenderu drugoplasirani, grčko-izraelski Šikun Binui, sa kojom je, nakon prvobitnog neuspjeha, raskinut ugovor. Na kraju – Kinezi, koji su se, kakva slučajnost, pred oktobarske izbore, navodno ozbiljnije zainteresovali za projekat.

Premijer Igor Lukšić govori da je izgradnja autoputa sve izvjesnija i da se nije odustalo. Đukanović je tada, u Mrkama, besjedio: ,,Autoput će početi da se gradi veoma brzo, čim počne građevinska sezona”. Samo što nije.

Milenijum siti centar

Režimska Pobjeda januara 2008. godine ovako je pisala povodom raspisivanja tendera za izbor strateškog partnera za realizaciju Urbanističkog projekta Kasarna Morača, odnosno izgradnju Milenijum siti centra: ,,Kompleks vrijedan više od 250 miliona eura, daće Podgorici epitet regionalne metropole, zahvaljujući sjajnom arhitektonskom, ali i funkcionalnom rješenju”. Kakva novina, takvo obećanje.

A bili su, kao i uvijek, ubjedljivi. Zamjenik gradonačelnika, obećavao je: ,,Biće središte boljeg i bržeg razvoja biznisa, kulture i turizma Glavnog grada, ali i čitave regije”.

Lijepo je zvučalo: Milenijum siti centar, ili ,,poslovna ljepotica” kako su ga nazivali, sadržaće multifunkcionalnu dvoranu, hotel, tržni centar, poslovne objekte, zelene površine, skoro 2000 parking mjesta. Upoznali su nas sa detaljima: tržni centar sa tri podzemna sprata imaće izgled stilizovanog korita broda.

Kako tada, tako danas – pusta želja.

Žičara i lift

Projekti žičara Cetinje – Kotor i lift kroz brdo Sveti Ivan prvi put

pominju se u predreferendumskoj kampanji novembra 2005. godine. U septembru 2006, pred izbore, urađene su tri predfizibiliti studije. Krenulo se ponovo, naravno, pred nove izbore, jula 2009. godine. Aleksandar Bogdanović, predsjednik nacionalnog tima za projekte uspinjače i lifta, tada je pričao: ,,To će biti jedinstvena turistička ponuda za domaće i strane goste”.

Ove godine, Marija Ćatović, Katnić i ostali, osvježivali su nam pamćenje: uspinjača na relaciji Cetinje – Lovćen – Kotor biće duga 15 kilometara i imaće četiri stanice – prva na Cetinju, u blizini Ljetnje pozornice, druga na Ivanovim koritima, treća na lokaciji Kuk i četvrta u Kotoru. Dužinom skoro cijele žičare biće izgrađeni prateći objekti – restorani, prodavnice, kafeterije, biciklističke i pješačke staze, golf tereni… Vožnja će trajati 45 minuta. Cijena karte – 25 eura.

Polazna stanica za lift u brdu iznad Kotora do tvrđave San Đovani nalaziće se na Gudriću, a izlazna neće biti na samom vrhu tvrđave, već na platou ispod. Tunel će biti dugačak 250 metara. Vrijeme putovanja – dva minuta.

Bogdanović je 2009. godine kazao: ,,Očekujemo da će oba posla biti završena do kraja sljedeće godine”. Godini nikad kraja.

Kolektor

Mirko Boljević, zadužen za sektor ekologije u Mjesnoj zajednici ,,1. maj”, podsjetio nas je nedavno: gradonačelnik Miomir Mugoša još 2006. godine obećao je izgradnju sistema za prečišćavanje, nazvavši ga tada ,,najbitnijim projektom”. Priča je podgrijavana pred svake izbore. Treba li napominjati – do danas ništa.

Na sjednici Skupštine Podgorice, početkom ove godine, Mugoša je saopštio da Glavni grad čeka na saglasnost Vlade za kreditno zaduženje od 15 miliona eura, kako bi se mogao realizovati ,,projekat vijeka”.

Napravljen je, ipak, pomak: pred referendum kolektor je okarakterisan kao ,,najbitniji projekat”, danas – ,,projekat vijeka”. Ko kaže da nema pomaka?

Parlament glavnog grada

Zgrada gradskog parlamenta počela je da se gradi 2007. godine. Rok završetka u junu 2009., pred izbore, razumije se. Nakon aneksa iz jula 2008. godine rok za završetak radova pomjeren je za 2010. godinu. Krajem te godine, u intervjuu svojoj Pobjedi, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša je obećao: ,,U narednoj godini ćemo završiti ono što smo započeli u ovoj i prethodnim godinama. Među tim projektima je i završetak zgrade gradskog parlamenta”.

Međutim, u decembru prethodne godine saopšten je novi rok – početak 2013. godine. San ili java?

Istočna tribina stadiona Budućnost

Obradovala se sportska javnost kada je objavljeno: planirani projekat ,,Istočna tribina” biće realizovan kroz privatno-javno partnerstvo Atlas Grupe i Opštine Podgorica. Predviđena je izgradnja objekta koji se sastoji od tržnog centra, kafea, restorana, bioskopa, fitnes sala, supermarketa i, naravno, tribine gradskog stadiona sa pratećim sadržajima – VIP lože, press sale, svlačionice…

Miomir Mugoša, prošlog februara najavio je skori početak izgradnje, a Časlav Vešović, koji je napredovao po partijskoj vertikali, sa mjesta direktora JU Sportski objekti, marta prošle godine, kazao je da ,,ne očekuje da može doći do dugog odlaganja početka realizacije ovog značajnog projekta”, ali i: ,,Razmotrićemo kako bi eventualni početak gradnje mogao uticati na bezbjednost i ukupnu organizaciju mečeva protiv reprezentacija Bugarske i Engleske”.

Uviđajni su – ne žele ni da kreću u posao kako neki budući radovi ne bi smetali Vučiniću, Jovetiću i ekipi. Što je sigurno, sigurno je.

Bazeni

Nakon što su vaterpolisti, prije četiri godine, u Podgoricu donijeli medalju iz Malage, dočekao ih je gradonačelnik i crnogorskoj javnosti obećao izgradnju olimpijskog zatvorenog i otvorenog bazena u Sportskom centru Morača, pet otvorenih bazena u Podgorici i jedan, zamislite – u Budvi.

Bio je euforičan: ,,Bazene radimo u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu, ali i u Budvi. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”. Dao je Mugoša i rok – do kraja 2009. godine. Do izbora. Izgrađen je tek jedan. Malo li je? Svjestan je Mugoša: što će nam više kad imamo more.

Velika plaža

Od sreće smo se kolektivno naježili kada su nam iz DPS-a najavili što nas čeka nakon izbora 2009. godine na Velikoj plaži: trideset hiljada ležaja u šest odvojenih hotelskih kompleksa. Za svaki krevet predviđena je zelena površina od sto metara kvadratnih. Nijesu se zadržali na tome: na kraju plaže izgradiće i golf terene, sve po uzusima održivog razvoja.

Investicija vrijedna milijarde. Otvoriće se na hiljade radnih mjesta, velika plaža biće uzor primorskog mjesta gdje će na oko 1450 hektara duž jedne od najljepših plaža na Jadranu biti podignut hotelski kompleks, poručivano je iz crnogorske Vlade. Na sva zvona su, kao investitori, najavljivani članovi vladarske porodice Al Nahijan iz Abu Dabija.

Tadašnji premijer Đukanović bio je odlučan: ,,Za izgradnju Velike plaže i Ade tražimo investitore koji će biti spremni da ulože oko 26 milijardi eura, i u tome ćemo uspjeti”. Obećanje je uspjelo, od posla ništa.

Zavala

Na stranu što je gradnja, Marovićevski, počela bez građevinske dozvole: prvi stanovnici mondenskog kompleksa na rtu Zavala, koji su dali novac za apartmane, trebalo je da se usele 2009. godine. Investicija vrijedna nekoliko stotina miliona eura najavljivana je kao primjer za region.

Ruski milijarder Sergej Polonski, vlasnik Miraksa i upravljajući partner i akcionar Vječeslav Lejbman, pričali su da je Crna Gora jedna od ,,najperspektivnijih zemalja za investicije u Evropi, jer najviše odgovara potrebama ruskih kupaca”. Ništa manje entuzijastični nijesu bili ni domaćini. Obećavali su luksuzni hotel na vrhu rta niz koji bi se, kaskadno, do obale baškarile vile. Najatraktivniji dio, biće, govorili su, visoka kula u obliku jedra koja će dominirati Budvom i postati njen zaštitni znak.

I? Juna 2009. godine, kada je, po planu, trebalo da počne useljavanje, zaustavljena je gradnja. Mirax je bankrotirao, gradilište zapečaćeno, više od pet stotina radnika poslato kućama. Nemajući kud, osamdeset šest prevarenih, ali bogatih kupaca, odlučilo je da uzme stvar u ruke: formirali su Udruženje investitora Astra Montenegro i na upravljanje dobili Zavalu. Ozbiljan posao, nema što.

Muzički centar, kinoteka i protokol

Na bilbordu ispred nekadašnjeg Doma vojske, gdje je u toku gradnja muzičkog centra, crnogorske kinoteke i državnog protokola, piše: ,,Datum početka radova – oktobar 2010, datum završetka radova – 2011. godina. Investitor: Vlada Crne Gore”.

Za izgradnju, rekonstrukciju i adaptaciju centra, iz kapitalnog budžeta za 2010. godinu izdvojeno je 800.000 eura, iz kapitalnog budžeta za 2011. godinu – 1.165.000, a iz kapitalnog budžeta za 2012. godinu – 1.000.000 eura.

Završetak zgrade muzičkog centra ponovo je odgođen za 31. decembar 2012. Muzika za dušu.

Aerodrom u Beranama

Tadašnji premijer, Milo Đukanović, pred referendum obećao je aerodrom. Predsjednik Odborničkog kluba Nove Goran Kiković, podsjetio je nedavno da je Đukanović prije pet godina kazao da će vazdušna luka u Beranama biti završena najkasnije do 2010. godine. Baš kada je trebalo da bude završen, dakle 2010. godine, opština Berane objavila je javni poziv za izbor partnera za izgradnju. Javile su se dvije turske kompanije: Limak holding i Turkmol.

Prošle godine, prvi čovjek Berana, Vuka Golubović rekao je: ,,Već sada možemo kazati da revitalizovanje i aktiviranje beranskog aerodroma nije više san, nego ozbiljan projekat za čiju realizaciju su zainteresovane veoma ozbiljne kompanije. Projekat podržavaju predsjednik države Vujanović, bivši premijer Đukanović i aktuelni predsjednik Vlade Lukšić.”

Veži se Crna Goro, polijećemo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo