Povežite se sa nama

MONITORING

Laži koje traju

Objavljeno prije

na

Ponovo obećavaju obećano. Šef partije Milo Đukanović i njegovi ministri u predizbornoj groznici raštrkali su se po Crnoj Gori, pa narodu, sklonom zaboravu i ćutanju, još jednom prodaju istu priču. Najavljuju „poslove vijeka” i „projekte za istoriju”, „razvojne šanse” i „bezalternativne prioritete vlade”. Kule, čudesa i gradove.

Prelijepa je Crna Gora iz njihovih obećanja. Monitor je krenuo tim tragom, kroz lavirint pustih želja i nedovršenih projekata, laži i obmana. Važno je imati u vidu: nabrajanje koje slijedi nedovršena je lista, i to samo iz sfere građevinskih projekta. Za sva, kompletna, neispunjena obećanja trebali bi nam tomovi.

Autoput

Bilo je nečeg bajkovitog i romantičnog tog oktobra u Mrkama: Milo Đukanović, Jadranka Kosor i Mirko Cvetković 2009. godine, nadomak Podgorice, u društvu čitave društvene elite, presijecaju vrpcu u znak početka gradnje ,,projekta vijeka” autoputa Bar – Boljare. Obećanje je ušlo u istoriju: autoput bi trebalo da bude dugačak 169,2 kilometra, sa 48 tunela i 107 mostova i vijadukta. Jedan kilometar trase – deset miliona eura. Ništa od početka izgradnje, pokazalo se: pusti snovi.

Tender je zaključen godinu ranije, marta 2008. godine. Vrijeme je proticalo, sa njim intresovanje stranih banaka i investitora. Prvo, hrvatski konzorcijum Konstruktor koji je za izgradnju čitave dionice ponudio 2,77 milijardi eura, učešće države trebalo je da bude 1,74 milijarde. Nakon godinu, Hrvati su odustali, nijesu našli novac. Zatim, na tenderu drugoplasirani, grčko-izraelski Šikun Binui, sa kojom je, nakon prvobitnog neuspjeha, raskinut ugovor. Na kraju – Kinezi, koji su se, kakva slučajnost, pred oktobarske izbore, navodno ozbiljnije zainteresovali za projekat.

Premijer Igor Lukšić govori da je izgradnja autoputa sve izvjesnija i da se nije odustalo. Đukanović je tada, u Mrkama, besjedio: ,,Autoput će početi da se gradi veoma brzo, čim počne građevinska sezona”. Samo što nije.

Milenijum siti centar

Režimska Pobjeda januara 2008. godine ovako je pisala povodom raspisivanja tendera za izbor strateškog partnera za realizaciju Urbanističkog projekta Kasarna Morača, odnosno izgradnju Milenijum siti centra: ,,Kompleks vrijedan više od 250 miliona eura, daće Podgorici epitet regionalne metropole, zahvaljujući sjajnom arhitektonskom, ali i funkcionalnom rješenju”. Kakva novina, takvo obećanje.

A bili su, kao i uvijek, ubjedljivi. Zamjenik gradonačelnika, obećavao je: ,,Biće središte boljeg i bržeg razvoja biznisa, kulture i turizma Glavnog grada, ali i čitave regije”.

Lijepo je zvučalo: Milenijum siti centar, ili ,,poslovna ljepotica” kako su ga nazivali, sadržaće multifunkcionalnu dvoranu, hotel, tržni centar, poslovne objekte, zelene površine, skoro 2000 parking mjesta. Upoznali su nas sa detaljima: tržni centar sa tri podzemna sprata imaće izgled stilizovanog korita broda.

Kako tada, tako danas – pusta želja.

Žičara i lift

Projekti žičara Cetinje – Kotor i lift kroz brdo Sveti Ivan prvi put

pominju se u predreferendumskoj kampanji novembra 2005. godine. U septembru 2006, pred izbore, urađene su tri predfizibiliti studije. Krenulo se ponovo, naravno, pred nove izbore, jula 2009. godine. Aleksandar Bogdanović, predsjednik nacionalnog tima za projekte uspinjače i lifta, tada je pričao: ,,To će biti jedinstvena turistička ponuda za domaće i strane goste”.

Ove godine, Marija Ćatović, Katnić i ostali, osvježivali su nam pamćenje: uspinjača na relaciji Cetinje – Lovćen – Kotor biće duga 15 kilometara i imaće četiri stanice – prva na Cetinju, u blizini Ljetnje pozornice, druga na Ivanovim koritima, treća na lokaciji Kuk i četvrta u Kotoru. Dužinom skoro cijele žičare biće izgrađeni prateći objekti – restorani, prodavnice, kafeterije, biciklističke i pješačke staze, golf tereni… Vožnja će trajati 45 minuta. Cijena karte – 25 eura.

Polazna stanica za lift u brdu iznad Kotora do tvrđave San Đovani nalaziće se na Gudriću, a izlazna neće biti na samom vrhu tvrđave, već na platou ispod. Tunel će biti dugačak 250 metara. Vrijeme putovanja – dva minuta.

Bogdanović je 2009. godine kazao: ,,Očekujemo da će oba posla biti završena do kraja sljedeće godine”. Godini nikad kraja.

Kolektor

Mirko Boljević, zadužen za sektor ekologije u Mjesnoj zajednici ,,1. maj”, podsjetio nas je nedavno: gradonačelnik Miomir Mugoša još 2006. godine obećao je izgradnju sistema za prečišćavanje, nazvavši ga tada ,,najbitnijim projektom”. Priča je podgrijavana pred svake izbore. Treba li napominjati – do danas ništa.

Na sjednici Skupštine Podgorice, početkom ove godine, Mugoša je saopštio da Glavni grad čeka na saglasnost Vlade za kreditno zaduženje od 15 miliona eura, kako bi se mogao realizovati ,,projekat vijeka”.

Napravljen je, ipak, pomak: pred referendum kolektor je okarakterisan kao ,,najbitniji projekat”, danas – ,,projekat vijeka”. Ko kaže da nema pomaka?

Parlament glavnog grada

Zgrada gradskog parlamenta počela je da se gradi 2007. godine. Rok završetka u junu 2009., pred izbore, razumije se. Nakon aneksa iz jula 2008. godine rok za završetak radova pomjeren je za 2010. godinu. Krajem te godine, u intervjuu svojoj Pobjedi, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša je obećao: ,,U narednoj godini ćemo završiti ono što smo započeli u ovoj i prethodnim godinama. Među tim projektima je i završetak zgrade gradskog parlamenta”.

Međutim, u decembru prethodne godine saopšten je novi rok – početak 2013. godine. San ili java?

Istočna tribina stadiona Budućnost

Obradovala se sportska javnost kada je objavljeno: planirani projekat ,,Istočna tribina” biće realizovan kroz privatno-javno partnerstvo Atlas Grupe i Opštine Podgorica. Predviđena je izgradnja objekta koji se sastoji od tržnog centra, kafea, restorana, bioskopa, fitnes sala, supermarketa i, naravno, tribine gradskog stadiona sa pratećim sadržajima – VIP lože, press sale, svlačionice…

Miomir Mugoša, prošlog februara najavio je skori početak izgradnje, a Časlav Vešović, koji je napredovao po partijskoj vertikali, sa mjesta direktora JU Sportski objekti, marta prošle godine, kazao je da ,,ne očekuje da može doći do dugog odlaganja početka realizacije ovog značajnog projekta”, ali i: ,,Razmotrićemo kako bi eventualni početak gradnje mogao uticati na bezbjednost i ukupnu organizaciju mečeva protiv reprezentacija Bugarske i Engleske”.

Uviđajni su – ne žele ni da kreću u posao kako neki budući radovi ne bi smetali Vučiniću, Jovetiću i ekipi. Što je sigurno, sigurno je.

Bazeni

Nakon što su vaterpolisti, prije četiri godine, u Podgoricu donijeli medalju iz Malage, dočekao ih je gradonačelnik i crnogorskoj javnosti obećao izgradnju olimpijskog zatvorenog i otvorenog bazena u Sportskom centru Morača, pet otvorenih bazena u Podgorici i jedan, zamislite – u Budvi.

Bio je euforičan: ,,Bazene radimo u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu, ali i u Budvi. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”. Dao je Mugoša i rok – do kraja 2009. godine. Do izbora. Izgrađen je tek jedan. Malo li je? Svjestan je Mugoša: što će nam više kad imamo more.

Velika plaža

Od sreće smo se kolektivno naježili kada su nam iz DPS-a najavili što nas čeka nakon izbora 2009. godine na Velikoj plaži: trideset hiljada ležaja u šest odvojenih hotelskih kompleksa. Za svaki krevet predviđena je zelena površina od sto metara kvadratnih. Nijesu se zadržali na tome: na kraju plaže izgradiće i golf terene, sve po uzusima održivog razvoja.

Investicija vrijedna milijarde. Otvoriće se na hiljade radnih mjesta, velika plaža biće uzor primorskog mjesta gdje će na oko 1450 hektara duž jedne od najljepših plaža na Jadranu biti podignut hotelski kompleks, poručivano je iz crnogorske Vlade. Na sva zvona su, kao investitori, najavljivani članovi vladarske porodice Al Nahijan iz Abu Dabija.

Tadašnji premijer Đukanović bio je odlučan: ,,Za izgradnju Velike plaže i Ade tražimo investitore koji će biti spremni da ulože oko 26 milijardi eura, i u tome ćemo uspjeti”. Obećanje je uspjelo, od posla ništa.

Zavala

Na stranu što je gradnja, Marovićevski, počela bez građevinske dozvole: prvi stanovnici mondenskog kompleksa na rtu Zavala, koji su dali novac za apartmane, trebalo je da se usele 2009. godine. Investicija vrijedna nekoliko stotina miliona eura najavljivana je kao primjer za region.

Ruski milijarder Sergej Polonski, vlasnik Miraksa i upravljajući partner i akcionar Vječeslav Lejbman, pričali su da je Crna Gora jedna od ,,najperspektivnijih zemalja za investicije u Evropi, jer najviše odgovara potrebama ruskih kupaca”. Ništa manje entuzijastični nijesu bili ni domaćini. Obećavali su luksuzni hotel na vrhu rta niz koji bi se, kaskadno, do obale baškarile vile. Najatraktivniji dio, biće, govorili su, visoka kula u obliku jedra koja će dominirati Budvom i postati njen zaštitni znak.

I? Juna 2009. godine, kada je, po planu, trebalo da počne useljavanje, zaustavljena je gradnja. Mirax je bankrotirao, gradilište zapečaćeno, više od pet stotina radnika poslato kućama. Nemajući kud, osamdeset šest prevarenih, ali bogatih kupaca, odlučilo je da uzme stvar u ruke: formirali su Udruženje investitora Astra Montenegro i na upravljanje dobili Zavalu. Ozbiljan posao, nema što.

Muzički centar, kinoteka i protokol

Na bilbordu ispred nekadašnjeg Doma vojske, gdje je u toku gradnja muzičkog centra, crnogorske kinoteke i državnog protokola, piše: ,,Datum početka radova – oktobar 2010, datum završetka radova – 2011. godina. Investitor: Vlada Crne Gore”.

Za izgradnju, rekonstrukciju i adaptaciju centra, iz kapitalnog budžeta za 2010. godinu izdvojeno je 800.000 eura, iz kapitalnog budžeta za 2011. godinu – 1.165.000, a iz kapitalnog budžeta za 2012. godinu – 1.000.000 eura.

Završetak zgrade muzičkog centra ponovo je odgođen za 31. decembar 2012. Muzika za dušu.

Aerodrom u Beranama

Tadašnji premijer, Milo Đukanović, pred referendum obećao je aerodrom. Predsjednik Odborničkog kluba Nove Goran Kiković, podsjetio je nedavno da je Đukanović prije pet godina kazao da će vazdušna luka u Beranama biti završena najkasnije do 2010. godine. Baš kada je trebalo da bude završen, dakle 2010. godine, opština Berane objavila je javni poziv za izbor partnera za izgradnju. Javile su se dvije turske kompanije: Limak holding i Turkmol.

Prošle godine, prvi čovjek Berana, Vuka Golubović rekao je: ,,Već sada možemo kazati da revitalizovanje i aktiviranje beranskog aerodroma nije više san, nego ozbiljan projekat za čiju realizaciju su zainteresovane veoma ozbiljne kompanije. Projekat podržavaju predsjednik države Vujanović, bivši premijer Đukanović i aktuelni predsjednik Vlade Lukšić.”

Veži se Crna Goro, polijećemo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo