Povežite se sa nama

MONITORING

Laži koje traju

Objavljeno prije

na

Ponovo obećavaju obećano. Šef partije Milo Đukanović i njegovi ministri u predizbornoj groznici raštrkali su se po Crnoj Gori, pa narodu, sklonom zaboravu i ćutanju, još jednom prodaju istu priču. Najavljuju „poslove vijeka” i „projekte za istoriju”, „razvojne šanse” i „bezalternativne prioritete vlade”. Kule, čudesa i gradove.

Prelijepa je Crna Gora iz njihovih obećanja. Monitor je krenuo tim tragom, kroz lavirint pustih želja i nedovršenih projekata, laži i obmana. Važno je imati u vidu: nabrajanje koje slijedi nedovršena je lista, i to samo iz sfere građevinskih projekta. Za sva, kompletna, neispunjena obećanja trebali bi nam tomovi.

Autoput

Bilo je nečeg bajkovitog i romantičnog tog oktobra u Mrkama: Milo Đukanović, Jadranka Kosor i Mirko Cvetković 2009. godine, nadomak Podgorice, u društvu čitave društvene elite, presijecaju vrpcu u znak početka gradnje ,,projekta vijeka” autoputa Bar – Boljare. Obećanje je ušlo u istoriju: autoput bi trebalo da bude dugačak 169,2 kilometra, sa 48 tunela i 107 mostova i vijadukta. Jedan kilometar trase – deset miliona eura. Ništa od početka izgradnje, pokazalo se: pusti snovi.

Tender je zaključen godinu ranije, marta 2008. godine. Vrijeme je proticalo, sa njim intresovanje stranih banaka i investitora. Prvo, hrvatski konzorcijum Konstruktor koji je za izgradnju čitave dionice ponudio 2,77 milijardi eura, učešće države trebalo je da bude 1,74 milijarde. Nakon godinu, Hrvati su odustali, nijesu našli novac. Zatim, na tenderu drugoplasirani, grčko-izraelski Šikun Binui, sa kojom je, nakon prvobitnog neuspjeha, raskinut ugovor. Na kraju – Kinezi, koji su se, kakva slučajnost, pred oktobarske izbore, navodno ozbiljnije zainteresovali za projekat.

Premijer Igor Lukšić govori da je izgradnja autoputa sve izvjesnija i da se nije odustalo. Đukanović je tada, u Mrkama, besjedio: ,,Autoput će početi da se gradi veoma brzo, čim počne građevinska sezona”. Samo što nije.

Milenijum siti centar

Režimska Pobjeda januara 2008. godine ovako je pisala povodom raspisivanja tendera za izbor strateškog partnera za realizaciju Urbanističkog projekta Kasarna Morača, odnosno izgradnju Milenijum siti centra: ,,Kompleks vrijedan više od 250 miliona eura, daće Podgorici epitet regionalne metropole, zahvaljujući sjajnom arhitektonskom, ali i funkcionalnom rješenju”. Kakva novina, takvo obećanje.

A bili su, kao i uvijek, ubjedljivi. Zamjenik gradonačelnika, obećavao je: ,,Biće središte boljeg i bržeg razvoja biznisa, kulture i turizma Glavnog grada, ali i čitave regije”.

Lijepo je zvučalo: Milenijum siti centar, ili ,,poslovna ljepotica” kako su ga nazivali, sadržaće multifunkcionalnu dvoranu, hotel, tržni centar, poslovne objekte, zelene površine, skoro 2000 parking mjesta. Upoznali su nas sa detaljima: tržni centar sa tri podzemna sprata imaće izgled stilizovanog korita broda.

Kako tada, tako danas – pusta želja.

Žičara i lift

Projekti žičara Cetinje – Kotor i lift kroz brdo Sveti Ivan prvi put

pominju se u predreferendumskoj kampanji novembra 2005. godine. U septembru 2006, pred izbore, urađene su tri predfizibiliti studije. Krenulo se ponovo, naravno, pred nove izbore, jula 2009. godine. Aleksandar Bogdanović, predsjednik nacionalnog tima za projekte uspinjače i lifta, tada je pričao: ,,To će biti jedinstvena turistička ponuda za domaće i strane goste”.

Ove godine, Marija Ćatović, Katnić i ostali, osvježivali su nam pamćenje: uspinjača na relaciji Cetinje – Lovćen – Kotor biće duga 15 kilometara i imaće četiri stanice – prva na Cetinju, u blizini Ljetnje pozornice, druga na Ivanovim koritima, treća na lokaciji Kuk i četvrta u Kotoru. Dužinom skoro cijele žičare biće izgrađeni prateći objekti – restorani, prodavnice, kafeterije, biciklističke i pješačke staze, golf tereni… Vožnja će trajati 45 minuta. Cijena karte – 25 eura.

Polazna stanica za lift u brdu iznad Kotora do tvrđave San Đovani nalaziće se na Gudriću, a izlazna neće biti na samom vrhu tvrđave, već na platou ispod. Tunel će biti dugačak 250 metara. Vrijeme putovanja – dva minuta.

Bogdanović je 2009. godine kazao: ,,Očekujemo da će oba posla biti završena do kraja sljedeće godine”. Godini nikad kraja.

Kolektor

Mirko Boljević, zadužen za sektor ekologije u Mjesnoj zajednici ,,1. maj”, podsjetio nas je nedavno: gradonačelnik Miomir Mugoša još 2006. godine obećao je izgradnju sistema za prečišćavanje, nazvavši ga tada ,,najbitnijim projektom”. Priča je podgrijavana pred svake izbore. Treba li napominjati – do danas ništa.

Na sjednici Skupštine Podgorice, početkom ove godine, Mugoša je saopštio da Glavni grad čeka na saglasnost Vlade za kreditno zaduženje od 15 miliona eura, kako bi se mogao realizovati ,,projekat vijeka”.

Napravljen je, ipak, pomak: pred referendum kolektor je okarakterisan kao ,,najbitniji projekat”, danas – ,,projekat vijeka”. Ko kaže da nema pomaka?

Parlament glavnog grada

Zgrada gradskog parlamenta počela je da se gradi 2007. godine. Rok završetka u junu 2009., pred izbore, razumije se. Nakon aneksa iz jula 2008. godine rok za završetak radova pomjeren je za 2010. godinu. Krajem te godine, u intervjuu svojoj Pobjedi, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša je obećao: ,,U narednoj godini ćemo završiti ono što smo započeli u ovoj i prethodnim godinama. Među tim projektima je i završetak zgrade gradskog parlamenta”.

Međutim, u decembru prethodne godine saopšten je novi rok – početak 2013. godine. San ili java?

Istočna tribina stadiona Budućnost

Obradovala se sportska javnost kada je objavljeno: planirani projekat ,,Istočna tribina” biće realizovan kroz privatno-javno partnerstvo Atlas Grupe i Opštine Podgorica. Predviđena je izgradnja objekta koji se sastoji od tržnog centra, kafea, restorana, bioskopa, fitnes sala, supermarketa i, naravno, tribine gradskog stadiona sa pratećim sadržajima – VIP lože, press sale, svlačionice…

Miomir Mugoša, prošlog februara najavio je skori početak izgradnje, a Časlav Vešović, koji je napredovao po partijskoj vertikali, sa mjesta direktora JU Sportski objekti, marta prošle godine, kazao je da ,,ne očekuje da može doći do dugog odlaganja početka realizacije ovog značajnog projekta”, ali i: ,,Razmotrićemo kako bi eventualni početak gradnje mogao uticati na bezbjednost i ukupnu organizaciju mečeva protiv reprezentacija Bugarske i Engleske”.

Uviđajni su – ne žele ni da kreću u posao kako neki budući radovi ne bi smetali Vučiniću, Jovetiću i ekipi. Što je sigurno, sigurno je.

Bazeni

Nakon što su vaterpolisti, prije četiri godine, u Podgoricu donijeli medalju iz Malage, dočekao ih je gradonačelnik i crnogorskoj javnosti obećao izgradnju olimpijskog zatvorenog i otvorenog bazena u Sportskom centru Morača, pet otvorenih bazena u Podgorici i jedan, zamislite – u Budvi.

Bio je euforičan: ,,Bazene radimo u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu, ali i u Budvi. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”. Dao je Mugoša i rok – do kraja 2009. godine. Do izbora. Izgrađen je tek jedan. Malo li je? Svjestan je Mugoša: što će nam više kad imamo more.

Velika plaža

Od sreće smo se kolektivno naježili kada su nam iz DPS-a najavili što nas čeka nakon izbora 2009. godine na Velikoj plaži: trideset hiljada ležaja u šest odvojenih hotelskih kompleksa. Za svaki krevet predviđena je zelena površina od sto metara kvadratnih. Nijesu se zadržali na tome: na kraju plaže izgradiće i golf terene, sve po uzusima održivog razvoja.

Investicija vrijedna milijarde. Otvoriće se na hiljade radnih mjesta, velika plaža biće uzor primorskog mjesta gdje će na oko 1450 hektara duž jedne od najljepših plaža na Jadranu biti podignut hotelski kompleks, poručivano je iz crnogorske Vlade. Na sva zvona su, kao investitori, najavljivani članovi vladarske porodice Al Nahijan iz Abu Dabija.

Tadašnji premijer Đukanović bio je odlučan: ,,Za izgradnju Velike plaže i Ade tražimo investitore koji će biti spremni da ulože oko 26 milijardi eura, i u tome ćemo uspjeti”. Obećanje je uspjelo, od posla ništa.

Zavala

Na stranu što je gradnja, Marovićevski, počela bez građevinske dozvole: prvi stanovnici mondenskog kompleksa na rtu Zavala, koji su dali novac za apartmane, trebalo je da se usele 2009. godine. Investicija vrijedna nekoliko stotina miliona eura najavljivana je kao primjer za region.

Ruski milijarder Sergej Polonski, vlasnik Miraksa i upravljajući partner i akcionar Vječeslav Lejbman, pričali su da je Crna Gora jedna od ,,najperspektivnijih zemalja za investicije u Evropi, jer najviše odgovara potrebama ruskih kupaca”. Ništa manje entuzijastični nijesu bili ni domaćini. Obećavali su luksuzni hotel na vrhu rta niz koji bi se, kaskadno, do obale baškarile vile. Najatraktivniji dio, biće, govorili su, visoka kula u obliku jedra koja će dominirati Budvom i postati njen zaštitni znak.

I? Juna 2009. godine, kada je, po planu, trebalo da počne useljavanje, zaustavljena je gradnja. Mirax je bankrotirao, gradilište zapečaćeno, više od pet stotina radnika poslato kućama. Nemajući kud, osamdeset šest prevarenih, ali bogatih kupaca, odlučilo je da uzme stvar u ruke: formirali su Udruženje investitora Astra Montenegro i na upravljanje dobili Zavalu. Ozbiljan posao, nema što.

Muzički centar, kinoteka i protokol

Na bilbordu ispred nekadašnjeg Doma vojske, gdje je u toku gradnja muzičkog centra, crnogorske kinoteke i državnog protokola, piše: ,,Datum početka radova – oktobar 2010, datum završetka radova – 2011. godina. Investitor: Vlada Crne Gore”.

Za izgradnju, rekonstrukciju i adaptaciju centra, iz kapitalnog budžeta za 2010. godinu izdvojeno je 800.000 eura, iz kapitalnog budžeta za 2011. godinu – 1.165.000, a iz kapitalnog budžeta za 2012. godinu – 1.000.000 eura.

Završetak zgrade muzičkog centra ponovo je odgođen za 31. decembar 2012. Muzika za dušu.

Aerodrom u Beranama

Tadašnji premijer, Milo Đukanović, pred referendum obećao je aerodrom. Predsjednik Odborničkog kluba Nove Goran Kiković, podsjetio je nedavno da je Đukanović prije pet godina kazao da će vazdušna luka u Beranama biti završena najkasnije do 2010. godine. Baš kada je trebalo da bude završen, dakle 2010. godine, opština Berane objavila je javni poziv za izbor partnera za izgradnju. Javile su se dvije turske kompanije: Limak holding i Turkmol.

Prošle godine, prvi čovjek Berana, Vuka Golubović rekao je: ,,Već sada možemo kazati da revitalizovanje i aktiviranje beranskog aerodroma nije više san, nego ozbiljan projekat za čiju realizaciju su zainteresovane veoma ozbiljne kompanije. Projekat podržavaju predsjednik države Vujanović, bivši premijer Đukanović i aktuelni predsjednik Vlade Lukšić.”

Veži se Crna Goro, polijećemo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo