Povežite se sa nama

FOKUS

Mafija slomila državu

Objavljeno prije

na

Nastavlja se pravosudna agonija slučaja Slavoljuba Šćekića, hrabrog policijskog inspektora, profesionalca i čovjeka, koji je u mafijaškoj zasjedi 30. avgusta 2005. strijeljan ispred svog doma u Podgorici. UKIDANJE 115 GODINA ROBIJE: Apelacioni sud je 4. marta oborio ukupno 115 godina izrečene kazne zatvora za nepravosnažno osuđeno zločinačko udruženje koja se tereti za ubistvo inspektora Šćekića sa 19 hitaca ispaljenih sa leđa. Poništena je presuda vijeća Višeg suda u Podgorici kojom su Saša Boreta, Ljubo Bigović i Ljubo Vujadinović osuđeni na po 30 godina robije zbog ubistva, zatim zbog iznude u pokušaju suvlasnika Splendida, izazivanja opšte opasnosti podmetanjem eksplozivnih naprava i zločinačkog udruživanja i Alana Kožara na 20 godina zbog zločinačkog udruživanja i ostalih krivičnih djela.
Istom odlukom Apelacionog suda su ukinute oslobađajuće presude zbog zločinačkog udruživanja i falsifikovanja isprava za Vuka Vulevića i njegovog oca Radoslava Vulevića, Danicu Vuković i Gorana Živkovića a za Milana Čilu Šćekića (u bjekstvu) oslobađajuća presuda da je iz heklera usmrtio Ščekića i tri godine presude zbog zločinačkog udruživanja.
Apelacioni sud tvrdi kako su u postupku donošenja presude i u samoj presudi ,,počinjene brojne bitnije povrede odredaba Zakona o krivičnom postupku”. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje Višem sudu u Podgorici, ali proces neće voditi Lazar Aković, sudija koji je 7. avgusta 2009. izrekao prvostepene presude, jer je protiv njega u međuvremenu pokrenut postupak razrješenja, istovremeno je suspendovan, potom je podnio ostavku.

HRONOLOGIJA FARSE: Po izricanju presude u predmetu ubijenog inspektora Šćekića, navodno je Lazar Aković bio izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta. Preko Mušike Dujovića, predsjednika Višeg suda, Aković je, tvrdi, ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa predsjednicom Vrhovnog suda, ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”. Dujović je negirao da je, u ime Medenice, prenosio poruke Akoviću i da mu je kazao kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. On je 9. septembra Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje jer je navodno ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića.
Na taj način ,,slučaj Aković” je dospio pod neposrednu ingerenciju Vesne Medenice koja je zakazala sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar) kada je i donijeta odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.
Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudije Akovića, premda su, ANB i Uprava policije, u svim službenim procjenama dotad dramatično tvrdili da su ugroženi životi Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.

Vijest o svojoj suspenziji Aković je doznao iz medija, pa je u poneđaljak 5. oktobra došao na posao u Viši sud, gdje su predmeti koje je zadužio bez pisane primopredaje već bili dati u rad drugom sudiji, oduzeta mu je kancelarija i poručeno da ima par sati da ponese lične stvari. ,,Sve što sam iz pravosuđa podnio bukvalno je stalo u dvije kutije i veliku gorčinu koju ću sa sobom uvijek nositi”, kazao je jesenas Aković za Monitor. Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra podnio ostavku, jer je ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.

HVALA VESNI MEDENICI: Tako je okončana sudijska karijera Lazara Akovića koji je 2009, u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, izrekao četiri maksimalne kazne od 30 godina zatvora, sa ostalim presudama ukupno 145 godina robije. Oglasio se Mušika Dujović tvrdnjom da je ,,ostavka njegovo pravo; nažalost, to je trebalo da uradi mnogo ranije”. Kada? Na dužnost u specijalnom odjeljenju Višeg suda Aković je postavljen je Aković 2006. uz najbolje ocjene i preporuke pravosudnih vlasti.

,,Slučajem Aković” promovisana je zabrinjavajuća praksa da se o nepravosnažnoj presudi, po kojoj se drugostepeni sud još nije izjasnio, predsjednica Vrhovnog suda izjašnjava preko ,,disciplinskog postupka” pred Sudskim savjetom i na taj način vrši pritisak na dalju sudbinu predmeta. Otprilike: sudi kako ,,šefica” želi, u suprotnom slijedi postupak razrješenja na Sudskom savjetu.
Nije poznato da Medenica ima vidovnjačke sposobnosti, niti joj je to zakonom utvrđen djelokrug rada, no potonja odluka Apelacionog suda se poklapa sa intencijom njenog Sudskog savjeta da jesenas razriješi sudiju Lazara Akovića zbog presude u istom predmetu. Ima li eklatantnijeg primjera miješanja u rad i nezavisnost sudija?
Činjenice ne ostavljaju prostor za sumnju da je Vesna Medenica, nakon ,,slučaja Aković”, stvari prepustila sudbini. Rad po žalbama na Akovićeve presude u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, kao izvjestilac, dobio je baš Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda. Naime, sudija Čolaković ima svježe razloge da bude zahvalan Medenici. Odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću. Nakon što je 23. decembra prošle godine Apelacioni sud skoro prepolovio Akovićevu presudu sučesniku ubistva Duška Jovanovića (sa maksimalnih 30 na 18 godina), uslijedila je 8. marta ove godine nova odluka Sudskog savjeta, potpisala opet Medenica, na osnovu koje je Dragutin Čolaković imenovan za predsjednika Apelacionog suda.

KADROVSKA KOMBINATORIKA: Uoči obaranja presude u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića, odlukom Sudskog savjeta 29. decembra Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, prekomandovan je na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum Radula Kojovića, glavnog ,,operativca” crnogorskog pravosuđa. Kojović je zamjenik predsjednice Vesne Medenice i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu.
Prvostepena presuda u predmetu Šćekić ima preko 300 strana, a sudski spisi ukupno preko 1.000 stranica. Novoizabrani predsjednik Apelacionog suda Dragutin Čolaković, nakon imenovanja 8. februara, prepuštio je Smoloviću da on, umjesto njega, bude izvjestilac. Pretpostavka je da je sudija Smolović tako obiman predmet u potpunosti apsolvirao za narednih svega nešto više od tri neđelje.
Vijeće Apelacionog suda je na tajnoj sjednici 4. marta raspravljalo pet-šest sati. Radilo je u sastavu: Čolaković – predsjednik vijeća, izvjestilac Zoran Smolović, članovi Milić Međedović, Milivoje Katnić i Radmila Mijušković. Epilog – srušena prvostepena presuda za zločinačko udruživanje.
Rješenje Apelacionog suda je napisano na 13 stranica, od čega čak devet ima deskripciju postupka, tipski opis prvostepene presude i žalbene navode. Na svega četiri stranice se govori o suštinskom pitanju – zbog čega je oborena presuda?

PRESUDA: Apelacioni sud u svojoj odluci smatra da postojanje dokaza iz prvostepene presude vijeća sudije Lazara Akovića nije dovoljno za donošenje zaključka da je ubistvo inspektora Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način.
Apelacionom sudu su nedovoljni za postojanje zločinačkog udruženja zaključci iz prvostepene presude: što su optuženi nabavili sredstva za izvršenje krivičnih djela, veći broj mobilnih telefonskih aparata i kartica, zatim veći broj vozila, nabavili su automatsko oružje i municiju, imali zločinački plan, zajedno su boravili, grupno se kretali, pa, prema presudi Višeg suda, izvršili krivična djela iznuda u pokušaju i ubistvo Slavoljuba Šćekića.
Zbog čega je Šćekić ubijen? Šćekić je ubijen, stoji u prvostepenoj presudi, kada su organizatori zločinačke grupe Saša Boreta i Ljubo Bigović bili svjesni činjenice da je Šćekić bio na putu da ih otkrije kao zločinačko udruženje sa planom da vrši krivično djelo iznude.
Za Apelacioni sud nije bilo dovoljno razloga da se utvrdi postojanje zločinačkog udruživanja. Odbrana optuženih je navela da se tri iskaza Žarka Radulovića, suvlasnika Splendida, koje je svojevremeno dao specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović ne mogu koristiti jer, tvrde, nijesu dati u skladu sa zakonom.
Radulović je na prvostepenom sudskom procesu negirao istinitost tih iskaza. Apelacioni sud u odluci daje osvrt na iskaze Radulovića pred specijalnom tužiteljkom, pa navodi da su “nejasni razlozi” u pogledu vremena obavljenih informativnih razgovora, čime se, na suptilan način, signalizira prvostepenom sudu da se u obnovljenom postupku ne mogu koristiti iskazi Radulovića pred specijalnom tužiteljkom.
Zbog čega je ovo bitno? Iskazi Radulovića su bili ključni Višem sudu za dokazivanje zločinačkog udruživanja na organizovan način. U toj presudi je navedena hronologija: pokušaj reketiranja suvlasnika Splendida, zatim miniranje, a onda ključni događaj – inspektor Šćekić raskrinkava slučaj Splednid i zločinačko udruženje ima motiv da ga likvidira. Sada je sve dovedeno u pitanje – ukoliko nema dokaza za iznudu u slučaju Splendid, nema ni povezanog motiva da se strijelja inspektor Šćekić. Onda nema ni zločinačkog udruživanja
ULOGA POLICIJE: Na kraju Apelacioni sud u svom rješenju daje upute prvostepenom sudu da u ponovnom postupku provede već izvedene dokaze kao i dokaze koje nađe za potrebnim.
Iz ovog uputstva Apelacionog suda se može zaključiti da nije bilo dovoljno dokaza da se donese osuđujuća presuda. Da li tako misle i u Upravi policije, čiji su zvaničnici na konferenciji za štampu 24. februara objavili da ,,kriminalistička policija intenzivno radi” i na rasvjetljavanju ubistva Slavoljuba Šćekića?
To je senzacionalna novost!
Šef policije Veselin Veljović je još proljeća 2006. tvrdio sestri ubijenog inspektora Šćekića, Slavi Šćekić (koja je o tome obavijestila javnost), da je ubistvo njenog brata, što se policijske istrage tiče, ,,u potpunosti rasvijetljeno”.

Kum

Zamjenik predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta, sudija Radule Kojović, nije bez uticaja na odluke da na važna mjesta u vrhu pravosuđa proteklih mjeseci budu raspoređeni pouzdani kadrovi, kumovi i njegovi zemljaci iz Bijelog Polja.
Najprije je 8. februara na Sudskom savjetu Kojovićev zemljak i kum, Branimir Femić, sudija Apelacionog suda, izabran za sudiju Vrhovnog suda.
I Kojovićev drugi kum, Zoran Smolović, iz Ustavnog prebačen je krajem decembra u Apelacioni sud i odmah uključen, kao član vijeća a onda i izvjestilac, u predmet ubistva Slavoljuba Šćekića.

Kredit, kuća, dodatak

Sudiji Dragutinu Čolakoviću posljednjih godina je iznenada ,,krenulo”. Veliko ,,hvala” sudija Čolaković ne duguje samo Vesni Medenici, već i Vladi Crne Gore, odnosno, njenoj Komisiji za stambena pitanja. Aktom br.09-7173/9 od 20. septembra, potpisao sadašnji ministar Suad Numanović, Komisija za stambena pitanja je Apelacionom sudu odobrila za sudiju Čolakovića kredit ,,kao participaciju u cilju trajnog rješavanja stambenog pitanja u mjestu rada”. Čolaković nije kredit potrošio rješavajući stambeno pitanje ,,u mjestu rada” (Podgorica), već je kupio plac i kuću (list nepokretnosti br.532 KO Rastovac) u Nikšiću. Gdje od države već ima dobijen stan.
Sudija Čolaković, dakle, živi u Nikšiću, svakodnevno putuje na posao u Podgoricu i vraća se kući – ne vodi propisima utvrđen ,,odvojeni život”. Ali, to ga ne sprječava da prima i par stotina eura kao “dodatak za odvojeni život”.
Prema podacima sa sajta Komisije za utvrđivanje konflikta interesa (u momentu zaključenja ovog teksta, 11. marta), sudija Čolaković nije za 2010. podnio izvještaj o imovinskom statusu, iako je na to dužan po dva osnova: do kraja februara tekuće godine kao javni funkcioner (sudija) i po osnovu stupanja na dužnost predsjednika Apelacionog suda (8. februara) u roku od 15 dana.

,,Bife-afera” i slučaj Vuka Vulevića

Član vijeća Apelacionog suda koje je odlučivalo u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića je i Milić Međedović, sudija koji se pominje u nekoliko kontroverznih epizoda. Međedović 1990-ih nije želio da sudi slučaj glumca Žarka Lauševića i podnio je ostavku na dužnost sudije Višeg suda. Bavio se advokaturom, pa se vratio u sudije. Bio je, kao predsjednik Osnovnog suda u Podgorici, upleten u ,,bife-aferu”, kada je bez ikakvog tendera bife i fotokopirnicu u zgradi Osnovnog suda izdao u zakup svom šoferu. Oko toga je vođena istraga, ali, koliko je poznato, ništa nije dokazano, Međedović i sada dijeli pravdu.
Međedović je za sudiju Apelacionog suda izabran, 29. decembra, svega dan nakon što je kao izvjestilac vijeća Višeg suda u Podgorici donio rješenje kojim se usvaja prigovor na optužnicu – što je praksa koja se u crnogorskom pravosuđu izuzetno rijetko dešava – i obustavlja postupak protiv Vuka Vulevića. Bio je Vulević optužen da je sa Zlatkom Ajkovićem u Cirihu 1999. ubio Faiza Kadrića.
Istovremeno je Međedović donio i rješenje o ukidanju pritvora za Vulevića, koji se 28. decembra 2008. našao na slobodi.
Vulević izlazi iz pritvora nakon pravosnažnog okončanja postupka za ubistvo Duška Jovanovića (pravosnažna presuda za Damira Mandića). U maju 2005. godine lišen je slobode u Beogradu po potjernici crnogorske policije zbog sumnje da je ubio Jovanovića.Vulević za to djelo nikada nije procesuiran, nalazio se u pritvoru zbog drugih krivičnih djela za koje, saopšteno je naknadno, ,,nema dokaza”. A dokaze po zakonu pribavlja policija.
Po žalbi specijalnog tužilaštva Apelacioni sud je ukinuo navedeno Međedovićevo rješenje. Nakon toga vijeće Višeg suda u potpuno drugom sastavu donosi rješenje kojim prigovor na optužnicu odbija kao neosnovan. Predmet dobija u rad sudija Ana Vuković koja, nakon obavještenja Uprave policije 3. marta da nije pronašla Vulevića, za njim raspisuje potjernicu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

 

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

“Najpoznatiji je po ilegalnom švercu cigareta” preko kojeg je korumpirao i podrivao nezavisnost crnogorskih institucija ali i šire po Zapadnom Balkanu.  Dovodi se u vezu sa “zloupotrebom javne imovine, eksproprijacijom privatne imovine”, sve  “radi lične dobiti ili političkih ciljeva, ili mita”.

Ovi  navodi nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost, Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima Mićunovića i Davidovića,  koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića. Oni su i lični prijatelji sa doskorašnjim vladarom zemlje uprkos Davidovićevom formalno opozicionom angažmanu nakon raskola u DPS-u. Mićunovića veže sa Đukanovićem i zajednička optužnica talijanskog tužilaštva za šverc cigareta sa mafijom na drugoj strani Jadrana koja nije dokazana na sudu. Davidović je i kum bivšeg predsjednika Crne Gore  pokojnog Momira Bulatovića koji ga je pred kraj svog mandata abolirao od optužbi za manipulacije u trgovini cigaretama kojima je navodno oštetio tadašnju republičku kasu za više od deset miliona njemačkih maraka i zbog čega je na kratko uhapšen.

Za razliku od Mićunovića koji je uvijek slovio za žestokog momka i stajao sa one strane zakona (iako to sudski nikada nije dokazano) Davidović je bio načelnik nikšićke policije,  ministar trgovine u tzv. Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Hercegovina koju je osnovala Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića pred početak sukoba 1991. godine. Vlasnik je i firme Neksan koja se bavi proizvodnjom alkoholnih i bezalkoholnih pića, trgovinom gorivom i građevinskim poslovima. Davidović  je nekoliko puta  uskakao sa svojim resursima da spasi Željezaru Nikšić, u kojoj je nekada radio kao ekonomista, od stečaja i bankrotstva što mu je kod običnog stanovništva donijelo određene simpatije. Mediji su izvještavali da se Neksan, zajedno sa još nekim državnim i privatnim firmama bliskim vrhu režima, bavio fiktivnim izvozom goriva na Kosovo 2009. godine  dok je gorivo istakano i prodavano u zemlji bez plaćenih aksciza državi. Nije bilo demantija ali ni provjera pravosudnih organa, a kamoli optužnice.

Dakin pokušaj samostalnog političkog organizovanja kroz Narodni pokret je neslavno prošao. Poznat je i kao veliki ktitor Srpske crkve (SPC) i često viđan u društvu episkopa i drugih poglavara. Preživio je i atentat u Beogradu 2019. godine upravo kada je bio u društvu tadašnjeg episkopa nikšićko-budimljankog i sadašnjeg crnogorsko – primorskog mitropolita Joanikija Mićovića.

Mićunović se uvijek držao podalje od istupa u javnosti i nikada nije odgovarao direktno na optužbe protiv njega. To je po pravilu prepuštao ljudima iz bezbjednosnog sektora, kao što su bivši direktor policije Veselin Veljović ili medijima pod kontrolom DPS-a. Osnovana je i Facebook grupa Brano Micunović – Ponos Crne Gore gdje su svi kritičari dotičnog označavani “saradnicima stranih službi i neprijateljima Crne Gore”, prije svega tadašnji poslanik Nebojša Medojević. Veljović je na prozivke u Skupštini javno rekao da “Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom operacijom Balkanski ratnik” u kojoj je zaplijenjeno 5.7 tona kokaina u Južnoj Americi. Odmah nakon toga, da li slučajno, otpao je i projekat izgradnje prioritetne dionice auto puta Bar – Boljare koju je trebao graditi odavno bankrotirani splitski Konstruktor.

Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal  je u slučaju Darka Šarića pominjalo Mićunovića kao osobu sa kojom je Šarić u bliskim odnosima. Srbijanski tužiltelji su u zahtjevu za prisluškivanje Šarića naveli Mićunovića kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama ali optužnica nikada nije dizana protiv njega. Štaviše, na suđenju Šariću i njegovoj grupi, na zahtjev advokata odbrane Borivoja Borovića, Mićunovićevo ime je zatamnjeno, jer on “nije bio predmet ni optužnice ni istrage”.

Mićunović je, kada se radi o crnogorskom pravosuđu, takođe rođen pod sretnom zvijezdom. Maratonsko suđenje za ubistvo iz bezobzirne osvete na nosilima voženog i već ranjenog Radovana Raca Kovačevića ispred Urgentnog bloka Kliničkog centra CG, završeno  je oslobađajućom presudom i to dva puta. Vrhovni sud je tada kao drugostepena instanca ukinula prvu presudu i vratila je sudiji Radomanu Mandiću na ponovno odlučivanje usljed brojnih propusta i mijenjanja izjava svjedoka koji su simultano oboljeli od amnezije i samo mogli primijetiti “dlakavu ruku” koja puca ali ne i osobu. Kada je Mandić po drugi put oslobodio Mićunovića, nevoljno tužilaštvo predvođeno Vesnom Medenicom (takođe bliskom prijateljicom vladarske porodice Đukanović) se opet formalno žalilo. Umjesto tada “nekooperativnog” Vrhovnog suda, žalbu je dočekalo vijeće novoosnovanog Apelacionog suda čiji izvjestilac Milivoje Katnić je pripremio opravosnaženje oslobađajuće presude Mićunoviću nakon što je “vještačenjem utvrđeno da je oštećeni Kovačević već bio mrtav na nosilima”. Prema tome nije ni moglo biti ubistva.

Mjesec dana po finalno oslobađajućoj presudi Medenica se preselila na čelo Vrhovnog suda i riješila svaki budući nedostatak kooperativnosti tamošnjih sudija sa vladajućom partijom. Istražni sudija u slučaju ubistva Kovačevića, Mušika Dujović je postao predsjednik Apelacionog suda dok će Milivoje Katnić postati šef novoosnovanog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koje je formirano tobože radi borbe protiv kriminala i korupcije, i na zahtjev EU. Katnić će kasnije nemilosrdno progoniti sve neprijatelje vlasti i zaobići one koje treba zaobići, između ostalog i Daku Davidovića, bilo da se radi o tzv. Državnom udaru ili nečemu drugom.

Nakon američke objave sankcija reakcije crnogorske javnosti su veoma uzdržane. Osim ministra pravde Andreja Milovića koji je rekao da nadležni trebaju ispitati američke navode (uz isticanje da njegovo ministarstvo nije nadležno) maltene da nije bilo  reakcije ni političkih partija ni pojedinaca iz bilo kog tabora. Iz vana se samo glasnuo bivši crnogorski diplomata i sada univerzitetski profesor Vesko Garčević koji je rekao da su Amerikanci “poslali jasne poruke sadašnjim i bivšim vlastima” te da je ovo prilika “za dalje jačanje saradnje sa SAD u pravosudnoj oblasti” jer je to u saglasju “sa našom ambicijom da budemo članica EU u bliskoj budućnosti”.

Ako saradnja bude ista kao između Katnića i  američkih vlasti dok je “istraživao” Aferu Telekom u kojoj se indirektno pominje Đukanović,  sve će se  završiti na ćutanju. Na to  je crnogorska javnost odavno navikla.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca.  U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar  Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska BIA nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nisu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića

 

Lansiranje Afere Kvon u susret parlamentarnim izborima 11. juna ove godine, kako bi se urušio očekivani rezultat Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića, je dobio nastavak po izboru 44. Vlade. Premijer i PES su uzvratili udarac odmah nakon konstitutivne sjednice Vlade. Na prvoj narednoj sjednici 9. novembra Vlada je u odlukama o kadrovskim rješenjima u posljednjoj , 26. tački navela da je donijela „Rješenje o razrješenju Artana Kurtija sa dužnosti generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)“. Radi se o osobi koja je, po ranijem saopštenju PES-a, imala važnu ulogu u Aferi Kvon i koja je, navodno,  stajala iza famoznog pisma koje je korejski prevarantski kralj kripto valuta i međunarodni bjegunac Do Kvon poslao iz Istražnog zatvora u Spužu na adresu tadašnjeg premijera Dritana Abazovića i šefa Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Vladimira Novovića – u predvečerje izbora.

U pismu je Kvon pomenuo Spajića u negativnom kontekstu gdje mu je navodno Spajić tražio da se uključi u finansiranje njegove izborne kampanje i tvrdio da „ima dokaze o komunikacijama i uplatama od drugih lica“ te da „stoji na raspolaganju za dalji kontakt, ukoliko su potrebna dodatna objašnjenja“. Nakon tog pisma Abazović je teatralno sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost i, po Monitorovim izvorima, tražio od Novovića da uhapsi i procesuira Spajića što je ovaj odbio. O sadržaju pisma i nepotkrijepljenim i/ili sumnjivim navodima zatočenog i pritiješnjenog Kvona Monitor je već ranije pisao.

Prije smjene Kurtija, krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal –WSJ) je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca  na kojoj su radili mjesecima 4 novinara i još 4 novinarska saradnika. U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska Bezbedonosno informativna agencija (BIA) nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nijesu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića.

Treba se podsjetiti da su se Vučićeve vlasti angažovale protiv Spajića i tokom predsjedničke nominacije. Tada je prvi put Srbija podijelila sa crnogorskom Državnom izbornom komisijom (DIK) podatke o Spajićevom srbijanskom državljanstvu i prebivalištu. Nakon toga je on diskvalificiran iz predsjedničke trke i data podrška Vučićevom prijatelju i savezniku Milu Đukanoviću da opet pokuša da zasjedne kao predsjednik.

Spajić je uvjerenja da je Kvon prevaren da napiše pismo u nadi da će ga zatim crnogorske vlasti vođene Abazovićem pustiti uz kauciju i dozvoliti mu da pobjegne iz zemlje – vjerovatno nešto slično kako je izašao iz Srbije.

WSJ navodi da je Kvon početkom septembra 2022. godine pobjegao iz Singapura, gdje mu se počeo zatvarati krug zbog velikih prevara, i da je preko Dubaija stigao u Beograd i uselio se u stan u blizini Knez Mihajlove, svega nekoliko dana prije nego će južnokorejske vlasti izdati nalog za njegovo hapšenje. Ubrzo će slijediti i Crvena potjernica Interpola. Međutim, Kvon je u online razgovorima sa svojim partnerima i saradnicima koje je vodio iz Beograda tvrdio da ima dogovor sa lokalnim vlastima dok je u jednom drugom razgovoru tvrdio da mu je od srpske policije dopušteno da ostane i nakon što su saznali za Interpolov nalog za hapšenje. Štaviše. 12. oktobra prošle godine, Kvon je zajedno sa Čang Džun Hanom, koji će kasnije takođe biti uhapšen u Crnoj Gori , u Srbiji osnovao kompaniju Codokoj22 D.O.O. dok katastarski podaci pokazuju da je decembra 2022. godine Han posjedovao stan od 400 kvadrata u elitnom dijelu Beograda. Na zahtjeve Vol Strita za intervju nije bilo nikakvih odgovora iz srbijanskog MUP-a, Ministarstva pravde ni iz Vrhovnog javnog tužilaštva.

Spajić je novinarima WSJ rekao da ga je Kvon pozvao u posjetu i da su kafenisali oko sat vremena. Spajić tvrdi da nije u to doba znao da je Kvon u bjekstvu. Vlasti Južne Koreju su preko Interpolovih kanala locirale Kvona u Srbiji a zvanični zahtjev za ekstradicijom je poslat Beogradu krajem decembra prošle godine. Interesantno je da srbijanske vlasti nisu uhapsile Kvona ali je zato Kvon, vjerovatno dobivši obavijest od lokalnih vlasti da je lociran, prekinuo svu aktivnost na drustvenoj mreži twitter. Krajem januara, kako Vučićeve vlasti nisu odgovarale na zahtjeve Interpola i Južne Koreje, u Beograd je stigla delegacija korejskih tužilaca i zvaničnika Ministarstva pravde. Tokom nekoliko dana razgovora sa srbijanskim kolegama, istražitelji su dobili podatke o Kvonovoj srpskoj kompaniji kao i internet adresu. Srbi su takođe „obećali da će isporučiti Kvona ako ga uhvate“ po riječima tužioca Dena Sung-hana koji je dao intervju američkim novinarima. Polovinom februara je i američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEEC) podigle tužbu protiv Kvona zbog prevare i laganja rekavši da je izvukao 100 miliona dolara iz kompanije poslije kraha. U martu ove godine i američko Ministartvo pravde je krenulo u istragu protiv Kvona. Do hapšenja je došlo, ali tek krajem marta i to na podgoričkom aerodromu u pokušaju Kvona i njegovog saradnika da se ukrcaju na privatni let za Dubai. Kvonov ulazak u Crnu Goru nije registrovan od strane granične policije.

Istog dana uveče kada je Vlada razriješila Kurtija sa pozicije u ANB-u, Mportal je objavio vijest da je ministar pravde Andrej Milović dostavio dokument Glavnom specijalnom tužiocu (GST) Vladimiru Novoviću u kome iznosi da su službenici Ministarstva pravde Nataša Radonjić i Tanja Popović nezakonito očistile kaznenu evidenciju Kurtija rješenjem od 08.06.2020. godine. To je urađeno uprkos „činjenici da je molba osuđenog za brisanje ove osude, pravosnažno odbijena kao neosnovana od strane Višeg suda u Podgorici“. Stoga  Milović traži od SDT-a da ispita da li su pomenute „izvršile neko od krivičnih djela protiv službene dužnosti“ Takođe, od SDT-a traži i da „ispita i razloge zbog kojih prethodni ministar g. Marko Kovač …u vremenu imenovanja generalnog inspektora u ANB i pored indicija da je (Kurti) nezakonito brisan iz Registra kaznene evidencije i zahtjeva javnosti da se utvrdi istina u ovom slučaju“, nije preduzeo zakonom propisane radnje da se nedvosmisleno utvrdi da li Kurti ispunjava zakonske uslove za tu važnu poziciji. Naime Kurti je dva puta pravosnažno osuđen, jednom kao maloljetnik 2004. godine na 10 mjeseci zatvora, i jednom kao punoljetno lice 2009. godine, opet na 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Rikarda Oroša u Ulcinju.

I pored toga Vlada Dritana Abazovića ga je postavila za generalnog inspektora ANB-a 22.07.2022. dok je na tadašnje primjedbe potpredsjednika Raška Konjevića premijer odgovorio „prema njegovim informacijama ničega nema u kaznenoj evidenciji vezano za Kurtija“ te da je to „jedino relevantno“. Dodao je da Crnoj Gori treba takav profil ličnosti – kao kontrolor za ANB. Abazovićevo pokrivanje i zalaganje za Kurtija je ukazivalo na činjenicu da je on osoba od njegovog povjerenja i da će uraditi sve što se od njega traži kao „profil koji treba Crnoj Gori“, tj. u prijevodu njemu lično, i u skladu sa praksom privatnih institucija iz doba Mila Đukanovića i DPS-a.

Dva dana nakon predstavke ministra Milovića SDT-u oglasio se i Kurti rekavši da je SDT-u podnio krivičnu prijavu protiv novog ministra pravde zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj jer je ranije Mportal integralno objavio sadržaj dopisa SDT-a, pretpostavljajući/sugerirajući da je sam ministar poslao dokument ovom miloističkom portalu. Kurti je rekao da Milović ima lični animozitet prema njemu jer je „objavom podataka iz kaznene evidencije prekoračio granice svog ovlašćenja direktnim umišljajem” i da je cilj bio njegova „diskreditacija i ocrnjivanje ličnosti“.

Dan poslije Kurtijeve reakcije, portal javnog servisa RTCG će objaviti dopis tadašnjeg državnog sekretara ministarstva pravde Bojana Zekovića iz kraja juna 2022. godine gdje traži od ministra Kovača provjere o brisanju Kurtija iz kaznene evidencije „zbog naglašenog interesovanja medija“ jer bi provjerom „otklonili sumnje i odbacili optužbe za nezakonito postupanje Minstarstva“. Zeković je tražio i da ukoliko se utvrdi greška da se ispravi i utvrdi odgovornost u slučaju zloupotrebe. Od toga nije bilo ništa. RTCG navodi da Kovač nije odgovorio na njihova pitanja glede navoda Zekovića iako mu je ostavljeno dovoljno vremena. Dan nakon objave RTCG,  oglasio se i bivši ministar Kovač zbog „pokušaja lične diskreditacije, najprije od Mportala a zatim …Pobjede u sadejstvu sa ministrom pravde (Milovićem), i funkcionerom SDP-a g. Zekovićem“. Kovač tvrdi da je sam inicirao provjeru nakon medijskih izvještaja i da je utvrdio da se „donijelo rješenje o brisanju navedene osude i da se tadašnja generalna direktorica Nataša Radonjić rukovodila „jednakim postupanjem prema svim punoljetnim licima u skladu sa odredbama KZCG i ZKP“ i da je to u skladu sa odlukom Ustavnog suda iz polovine juna 2019. i praksom sudova u postupcima rehabilitacije. Stoga je ministar Kovač  „ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak poništenja rješenja o brisanju osude“ i pozvao tužilaštvo da sve ispita. Kovač se nije osvrnuo na pravosnažnu sudsku presudu kojom je odbijena rehabilitacija Kurtija kao i naknadno obavještenje Kurtija Ministarstvu pravde od 20.02.2018. da odustaje od pokretanja postupka rehabilitacije.

Ostaje da se vidi kako će se Afera Kvon odvijati i da li će njen glavni crnogorski akter, po navodima PES-a, Dritan Abazović, proći bez posljedica. Abazović je u nedavnom intervjuu za Novu pitao „šta je trebalo, da se pismo čuva, stavi u fioku i da se njime ucjenjuje poslije Milojko Spajić?“ umjesto da se šalje Novoviću. Zaključio je da „bi volio da stvari izađu na vidjelo“. Novović i SDT su na potezu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje minimalne penzije za 50 odsto: da li je to ozbiljna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana sa odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti?

 

U noći prećutanog ekspozea, premijer Milojko Spajić najavio je da će od prvog januara minimalna penzija iznositi 450 eura. Za 150 eura (50 odsto) veća od sadašnjeg minimalca koji jedva prelazi 300 eura.

Od tada premijer ima preča posla – provjerava zatečeno stanje u državnoj kasi, pokušava organizovati novembarski popis stanovnika, domaćinstava  i stanova, adekvatno smjestiti sve članove novoizabrane vlade, valjda priprema i budžet za narednu godinu – pa informacije o najavljenom (selektivnom) povećanju penzija dobijamo “iz druge ruke”, od njegovih saradnika iz pokreta Evropa sad.

Tako je poslanik PES-a Vasilije Čarapić poručio (Okvir, RTCG) da će predstojeće povećanje minimalne penzije predstavljati “uvođenje koncepta razdvajanja zarađenog i socijalnog dijela penzije”. I da penzije veće od 450 eura neće biti povećene, osim redovnog usklađivanja sa rastom zarada i inflacijom, prije usvajanja programa Evropa sad 2. A to se, kaže, očekuje “u narednih godinu dana”.  I zavisi od politike vlade.

Upitan da li takav koncept predstavlja diskriminaciju u odnosu na penzionere koji su radili duže, a na ime doprinosa za penziono osiguranje uplaćivali više od svoje zarade, Čarapić je odgovorio:  “Mislim da to nije diskriminacija jer je mnogo veća diskriminacija da neko krepava od gladi s 300 eura”.

Ostalo je da sami zaključimo da li je to odgovorna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana s odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti.

Dokumenata (programa) koji bi potvrdili ili osporili takve pretpostavke još  nema. Bez njih, zahvaljujući postojećoj zvaničnoj statistici, znamo da penziju manju od obećanih 450 eura sada prima oko 75.000 crnogorskih penzionera, odnosno, oko 2/3 od ukupno110 hiljada penzionera u Crnoj Gori. Prosječna penzija isplaćena prošlog mjeseca iznosila je 425 eura, dok je prosječna penzija za puni staž iznosila nešto više od 460 eura, pa neće biti obuhvaćena povišicom. Za koju ne znamo ni da li će startovati u januaru, kada se bude isplaćivala decembarska penzija, ili će se povećanje računati od januara, a isplatiti mjesec kasnije.

Na osnovu podataka koje sada imamo, može se sa približnom tačnošću izračunati da će, kada zaživi najavljeni potez Spajićeve vlade, istu penziju primati neko ko je postao penzioner sa 15 godina (legalnog) radnog staža uz plaćanje minimalnih zakonom propisanih doprinosa za penziono osiguranje, i onaj ko je radio 25 godina i svo vrijeme uplaćivao doprinose na iznos prosječne plate. Iako je drugi, izračunali su statističari, tokom radnog vijeka na račun Fonda PIO uplatio četiri puta više novca.

Pošteno?

“Već postoji veliki nemir među dijelom penzionera koji kažu da sada primaju 350 eura, a radili su 40 godina i sada će i neko sa 15 godina staža imati istu penziju kao oni”, kazao je Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, “sa tim se ne smijemo igrati, moramo krajnje odgovorno da se odnosimo prema penzionoj politici”.

Neobrazložena odluka nove vlade, preciznije – najava njenog predsjednika, nameće još nekoliko zanimljivih pitanja vezanih za korelaciju plata i penzija.

Počnimo od toga da naredna godina može donijeti krajnje neobičnu situaciju da će minimalna plata i penzija biti izjednačene – po 450 eura. Manimo se sada priče da li je to (ne)pravedno. Pa sagledajmo najavljenu mogućnost iz perspektive tržišta rada.

Zanimanja za koja poslodavci nude minimalnu ili tek nešto veću platu od nje, već su uveliko deficitarna radnom snagom. Godinama svjedočimo  kako je teško naći radnika/cu za posao u trgovini ili hotelu, a izjednačavanje minimalne plate i penzije svakako neće doprinijeti rješenju tog problema. Suprotno, davnošnji stereotip po kome izbor između rada i ležanja Crnogorce ne tjera na premišljanje sada može dobiti i  egzaktno provjerljivo, obrazloženje. Zašto naporno raditi 8, 9 ili, praznicima i tokom sezone, 12 sati dnevno ,ako se isti novac može dobiti dok, kao penzioner, sjedite kod kuće. Ili, honorarno, ostvaruje dodatni prihod.

Neki će se, zato, umjesto u potragu za poslom, dati u traženje načina da ostvare penziju. Drugi će, opet, izračunati da je glupo plaćate  nemale doprinose za penziono osiguranje (15 odsto bruto plate, plus 5,5 odsto koje plaća poslodavac) kada oni, faktički, ne utiču na iznos koji ćete primati kao penzioner. A definitivno ne prave razliku vrijednu ozbiljnog izdatka (danas je to nešto manje od 150 eura za pomenutu, prosječnu, platu).

Zato bi se ponovo mogli suočiti sa doskorašnjim trendom rada na crno. Bez plaćanja poreza i doprinosa. Samo što bi ovoga puta, za razliku od prošlih vremena, na tome mogli insistirati radnici a ne poslodavci. Isplati se, ukoliko vas ne uhvate i kazne.

Takve najave podstiču i kalkulacije da bi Spajićeva vlada, uz podršku parlamentarne većine, izmjenama propisa mogla potpuno, ili makar u velikoj mjeri, ukinuti plaćanje obaveznih doprinosa. Onih koji su preostali nakon što je Evropom sad 1 ukinuto plaćanje doprinosa za zadravstveno osiguranje, a finansiranje zdravstvenog sistema u potpunosti prebačeno na teret države. Po cijenu pada kvaliteta zdravstvenih usluga kome svjedočimo duže od godinu.(Nedostupnost ljekara specijalista, manjak medicinske opreme, nedostatak ljekova neophodnih za hronične i teške bolesnike…).

To dovodi do pitanja odakle će država finansirati najavljeni poduhvat. Povećanje minimalne penzije za 50 odsto, uz obuhvat od približno 2/3 sadašnjih penzionera, to svakako jeste.

Prve procjene govore da će za tu “investiciju” državi trebati između osam i 10 miliona mjesečno, odnosno oko 100-120 miliona godišnje. Spajić najavljuje da će se to finansirati iz “redovnih budžetskih prihoda”. Istovremeno, govori o tome kako u državnoj kasi nije zatekao onoliko novca koliko su obećavali njegovi prethodnici, i da se vlada mora potruditi da preokrene zatečeni deficit (manjak prihoda u odnosu na potrošnju). Pošto ni krediti nijesu rješenje. “Situacija u Trezoru je teška i veće su kamatne stope. Nije vrijeme za velika zaduživanja”, presabira se premijer. Ali ne odustaje od obećanih povećanja plata i penzija.

Za penzije se, trenutno, troši oko 600 miliona eura godišnje. Većina tog novca obezjeđuje se doprinosima zaposlenih kojih je, jesenas, nešto oko 220 hiljada. Problemi bi mogli nastati i prije nego bi vlada, eventualno, ukinula postojeći penzioni sistem “generacijske solidarnosti” i preuzela finansiranje Fonda PIO bez doprinosa poslodavaca i zaposlenih.

Nije riječ samo o novih 100 miliona koje treba “izmisliti” za povećanje minimalne penzije. Ukoliko se tokom godine srazmjerno povećaju i penzije koje su sada veće od 450 eura,   ukupan trošak mogao bi se popeti na 300 miliona. Plus troškovi najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Na njih, navodno, treba sačekati 12 mjeseci ali će oni, i tada, donijeti državi novi trošak od minimum 700 miliona za isplatu penzija. A, kao što je koji red ranije pomenuto, možda i 900.

Sve te računice prave se uz pretpostavku da će crnogorska ekonomija ići naprijed, a da će budžetski prihodi biti veći od sadašnjih. I to znatno veći. Tu imamo makar jedan veliki problem. Stranci, prije svega Ukrajinci i Rusi koji trenutno žive i rade u Crnoj Gori svojom su zaradom (porezi i doprinosi) i potrošnjom (akcize i PDV) omogućili da državni budžet relativno lako nadomjesti gubitak od 150 – 180 miliona, nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje početkom 2022. godine. Ne mali doprinos tome dala je i dvocifrena inflacija, ali to nije bitan dio ove priče.

Računa se da je Ukrajinaca i Rusa sa stalnim ili privremenim boravkom u Crnoj Gori negdje oko 80 – 100 hiljada. Dakle, možda je riječ o svakom petom stanovniku koji zaista živi i radi u ovoj državi. Procjenjuje se, uz to, da je njihova mjesečna potrošnja znatno veća od domicilnih potrošača. Šta ukoliko se oni u dogledno vrijeme vrate kući?

Nema naznaka da je ta kalkulacija, na bilo koji način, uključena u optimističke projekcije kojima smo zasuti od zvaničnika pokreta Evropa sad iz izvršne i zakonodavne vlasti. Dok njihovi koalicioni partneri zagonetno ćute.  Ne znamo da li su oni saglasni ili neinformisani o budućim naumima Spajića i njegovih partijskih drugova.

“U slučaju smanjenja doprinosa za PIO – ne i ukidanja, jer nigdje ne piše da je moguće ukidanje doprinosa – glavna opcija koju MMF nudi kako bi se dostigla dugoročna održivost penzionog sistema jeste pooštravanje kriterijuma za odlazak u penziju”, navodi se u analizi Fideliti konsaltinga u kojoj se pretpostavlja da ćemo, promijeni li se penzioni sistem generacijske solidarnosti, morati podići starosnu granicu za odlazak u penziju. Možda čak i na 70 godina. “A ko misli da će da prima veće plate i penzije, duže živi a manje radi, taj vjeruje i u Deda Mraza i irvase koji lete.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo