Povežite se sa nama

FOKUS

Mafija slomila državu

Objavljeno prije

15 godina

na

scekic-slavoljub003

Nastavlja se pravosudna agonija slučaja Slavoljuba Šćekića, hrabrog policijskog inspektora, profesionalca i čovjeka, koji je u mafijaškoj zasjedi 30. avgusta 2005. strijeljan ispred svog doma u Podgorici. UKIDANJE 115 GODINA ROBIJE: Apelacioni sud je 4. marta oborio ukupno 115 godina izrečene kazne zatvora za nepravosnažno osuđeno zločinačko udruženje koja se tereti za ubistvo inspektora Šćekića sa 19 hitaca ispaljenih sa leđa. Poništena je presuda vijeća Višeg suda u Podgorici kojom su Saša Boreta, Ljubo Bigović i Ljubo Vujadinović osuđeni na po 30 godina robije zbog ubistva, zatim zbog iznude u pokušaju suvlasnika Splendida, izazivanja opšte opasnosti podmetanjem eksplozivnih naprava i zločinačkog udruživanja i Alana Kožara na 20 godina zbog zločinačkog udruživanja i ostalih krivičnih djela.
Istom odlukom Apelacionog suda su ukinute oslobađajuće presude zbog zločinačkog udruživanja i falsifikovanja isprava za Vuka Vulevića i njegovog oca Radoslava Vulevića, Danicu Vuković i Gorana Živkovića a za Milana Čilu Šćekića (u bjekstvu) oslobađajuća presuda da je iz heklera usmrtio Ščekića i tri godine presude zbog zločinačkog udruživanja.
Apelacioni sud tvrdi kako su u postupku donošenja presude i u samoj presudi ,,počinjene brojne bitnije povrede odredaba Zakona o krivičnom postupku”. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje Višem sudu u Podgorici, ali proces neće voditi Lazar Aković, sudija koji je 7. avgusta 2009. izrekao prvostepene presude, jer je protiv njega u međuvremenu pokrenut postupak razrješenja, istovremeno je suspendovan, potom je podnio ostavku.

HRONOLOGIJA FARSE: Po izricanju presude u predmetu ubijenog inspektora Šćekića, navodno je Lazar Aković bio izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta. Preko Mušike Dujovića, predsjednika Višeg suda, Aković je, tvrdi, ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa predsjednicom Vrhovnog suda, ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”. Dujović je negirao da je, u ime Medenice, prenosio poruke Akoviću i da mu je kazao kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. On je 9. septembra Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje jer je navodno ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića.
Na taj način ,,slučaj Aković” je dospio pod neposrednu ingerenciju Vesne Medenice koja je zakazala sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar) kada je i donijeta odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.
Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudije Akovića, premda su, ANB i Uprava policije, u svim službenim procjenama dotad dramatično tvrdili da su ugroženi životi Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.

Vijest o svojoj suspenziji Aković je doznao iz medija, pa je u poneđaljak 5. oktobra došao na posao u Viši sud, gdje su predmeti koje je zadužio bez pisane primopredaje već bili dati u rad drugom sudiji, oduzeta mu je kancelarija i poručeno da ima par sati da ponese lične stvari. ,,Sve što sam iz pravosuđa podnio bukvalno je stalo u dvije kutije i veliku gorčinu koju ću sa sobom uvijek nositi”, kazao je jesenas Aković za Monitor. Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra podnio ostavku, jer je ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.

HVALA VESNI MEDENICI: Tako je okončana sudijska karijera Lazara Akovića koji je 2009, u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, izrekao četiri maksimalne kazne od 30 godina zatvora, sa ostalim presudama ukupno 145 godina robije. Oglasio se Mušika Dujović tvrdnjom da je ,,ostavka njegovo pravo; nažalost, to je trebalo da uradi mnogo ranije”. Kada? Na dužnost u specijalnom odjeljenju Višeg suda Aković je postavljen je Aković 2006. uz najbolje ocjene i preporuke pravosudnih vlasti.

,,Slučajem Aković” promovisana je zabrinjavajuća praksa da se o nepravosnažnoj presudi, po kojoj se drugostepeni sud još nije izjasnio, predsjednica Vrhovnog suda izjašnjava preko ,,disciplinskog postupka” pred Sudskim savjetom i na taj način vrši pritisak na dalju sudbinu predmeta. Otprilike: sudi kako ,,šefica” želi, u suprotnom slijedi postupak razrješenja na Sudskom savjetu.
Nije poznato da Medenica ima vidovnjačke sposobnosti, niti joj je to zakonom utvrđen djelokrug rada, no potonja odluka Apelacionog suda se poklapa sa intencijom njenog Sudskog savjeta da jesenas razriješi sudiju Lazara Akovića zbog presude u istom predmetu. Ima li eklatantnijeg primjera miješanja u rad i nezavisnost sudija?
Činjenice ne ostavljaju prostor za sumnju da je Vesna Medenica, nakon ,,slučaja Aković”, stvari prepustila sudbini. Rad po žalbama na Akovićeve presude u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, kao izvjestilac, dobio je baš Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda. Naime, sudija Čolaković ima svježe razloge da bude zahvalan Medenici. Odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću. Nakon što je 23. decembra prošle godine Apelacioni sud skoro prepolovio Akovićevu presudu sučesniku ubistva Duška Jovanovića (sa maksimalnih 30 na 18 godina), uslijedila je 8. marta ove godine nova odluka Sudskog savjeta, potpisala opet Medenica, na osnovu koje je Dragutin Čolaković imenovan za predsjednika Apelacionog suda.

KADROVSKA KOMBINATORIKA: Uoči obaranja presude u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića, odlukom Sudskog savjeta 29. decembra Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, prekomandovan je na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum Radula Kojovića, glavnog ,,operativca” crnogorskog pravosuđa. Kojović je zamjenik predsjednice Vesne Medenice i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu.
Prvostepena presuda u predmetu Šćekić ima preko 300 strana, a sudski spisi ukupno preko 1.000 stranica. Novoizabrani predsjednik Apelacionog suda Dragutin Čolaković, nakon imenovanja 8. februara, prepuštio je Smoloviću da on, umjesto njega, bude izvjestilac. Pretpostavka je da je sudija Smolović tako obiman predmet u potpunosti apsolvirao za narednih svega nešto više od tri neđelje.
Vijeće Apelacionog suda je na tajnoj sjednici 4. marta raspravljalo pet-šest sati. Radilo je u sastavu: Čolaković – predsjednik vijeća, izvjestilac Zoran Smolović, članovi Milić Međedović, Milivoje Katnić i Radmila Mijušković. Epilog – srušena prvostepena presuda za zločinačko udruživanje.
Rješenje Apelacionog suda je napisano na 13 stranica, od čega čak devet ima deskripciju postupka, tipski opis prvostepene presude i žalbene navode. Na svega četiri stranice se govori o suštinskom pitanju – zbog čega je oborena presuda?

PRESUDA: Apelacioni sud u svojoj odluci smatra da postojanje dokaza iz prvostepene presude vijeća sudije Lazara Akovića nije dovoljno za donošenje zaključka da je ubistvo inspektora Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način.
Apelacionom sudu su nedovoljni za postojanje zločinačkog udruženja zaključci iz prvostepene presude: što su optuženi nabavili sredstva za izvršenje krivičnih djela, veći broj mobilnih telefonskih aparata i kartica, zatim veći broj vozila, nabavili su automatsko oružje i municiju, imali zločinački plan, zajedno su boravili, grupno se kretali, pa, prema presudi Višeg suda, izvršili krivična djela iznuda u pokušaju i ubistvo Slavoljuba Šćekića.
Zbog čega je Šćekić ubijen? Šćekić je ubijen, stoji u prvostepenoj presudi, kada su organizatori zločinačke grupe Saša Boreta i Ljubo Bigović bili svjesni činjenice da je Šćekić bio na putu da ih otkrije kao zločinačko udruženje sa planom da vrši krivično djelo iznude.
Za Apelacioni sud nije bilo dovoljno razloga da se utvrdi postojanje zločinačkog udruživanja. Odbrana optuženih je navela da se tri iskaza Žarka Radulovića, suvlasnika Splendida, koje je svojevremeno dao specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović ne mogu koristiti jer, tvrde, nijesu dati u skladu sa zakonom.
Radulović je na prvostepenom sudskom procesu negirao istinitost tih iskaza. Apelacioni sud u odluci daje osvrt na iskaze Radulovića pred specijalnom tužiteljkom, pa navodi da su “nejasni razlozi” u pogledu vremena obavljenih informativnih razgovora, čime se, na suptilan način, signalizira prvostepenom sudu da se u obnovljenom postupku ne mogu koristiti iskazi Radulovića pred specijalnom tužiteljkom.
Zbog čega je ovo bitno? Iskazi Radulovića su bili ključni Višem sudu za dokazivanje zločinačkog udruživanja na organizovan način. U toj presudi je navedena hronologija: pokušaj reketiranja suvlasnika Splendida, zatim miniranje, a onda ključni događaj – inspektor Šćekić raskrinkava slučaj Splednid i zločinačko udruženje ima motiv da ga likvidira. Sada je sve dovedeno u pitanje – ukoliko nema dokaza za iznudu u slučaju Splendid, nema ni povezanog motiva da se strijelja inspektor Šćekić. Onda nema ni zločinačkog udruživanja
ULOGA POLICIJE: Na kraju Apelacioni sud u svom rješenju daje upute prvostepenom sudu da u ponovnom postupku provede već izvedene dokaze kao i dokaze koje nađe za potrebnim.
Iz ovog uputstva Apelacionog suda se može zaključiti da nije bilo dovoljno dokaza da se donese osuđujuća presuda. Da li tako misle i u Upravi policije, čiji su zvaničnici na konferenciji za štampu 24. februara objavili da ,,kriminalistička policija intenzivno radi” i na rasvjetljavanju ubistva Slavoljuba Šćekića?
To je senzacionalna novost!
Šef policije Veselin Veljović je još proljeća 2006. tvrdio sestri ubijenog inspektora Šćekića, Slavi Šćekić (koja je o tome obavijestila javnost), da je ubistvo njenog brata, što se policijske istrage tiče, ,,u potpunosti rasvijetljeno”.

Kum

Zamjenik predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta, sudija Radule Kojović, nije bez uticaja na odluke da na važna mjesta u vrhu pravosuđa proteklih mjeseci budu raspoređeni pouzdani kadrovi, kumovi i njegovi zemljaci iz Bijelog Polja.
Najprije je 8. februara na Sudskom savjetu Kojovićev zemljak i kum, Branimir Femić, sudija Apelacionog suda, izabran za sudiju Vrhovnog suda.
I Kojovićev drugi kum, Zoran Smolović, iz Ustavnog prebačen je krajem decembra u Apelacioni sud i odmah uključen, kao član vijeća a onda i izvjestilac, u predmet ubistva Slavoljuba Šćekića.

Kredit, kuća, dodatak

Sudiji Dragutinu Čolakoviću posljednjih godina je iznenada ,,krenulo”. Veliko ,,hvala” sudija Čolaković ne duguje samo Vesni Medenici, već i Vladi Crne Gore, odnosno, njenoj Komisiji za stambena pitanja. Aktom br.09-7173/9 od 20. septembra, potpisao sadašnji ministar Suad Numanović, Komisija za stambena pitanja je Apelacionom sudu odobrila za sudiju Čolakovića kredit ,,kao participaciju u cilju trajnog rješavanja stambenog pitanja u mjestu rada”. Čolaković nije kredit potrošio rješavajući stambeno pitanje ,,u mjestu rada” (Podgorica), već je kupio plac i kuću (list nepokretnosti br.532 KO Rastovac) u Nikšiću. Gdje od države već ima dobijen stan.
Sudija Čolaković, dakle, živi u Nikšiću, svakodnevno putuje na posao u Podgoricu i vraća se kući – ne vodi propisima utvrđen ,,odvojeni život”. Ali, to ga ne sprječava da prima i par stotina eura kao “dodatak za odvojeni život”.
Prema podacima sa sajta Komisije za utvrđivanje konflikta interesa (u momentu zaključenja ovog teksta, 11. marta), sudija Čolaković nije za 2010. podnio izvještaj o imovinskom statusu, iako je na to dužan po dva osnova: do kraja februara tekuće godine kao javni funkcioner (sudija) i po osnovu stupanja na dužnost predsjednika Apelacionog suda (8. februara) u roku od 15 dana.

,,Bife-afera” i slučaj Vuka Vulevića

Član vijeća Apelacionog suda koje je odlučivalo u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića je i Milić Međedović, sudija koji se pominje u nekoliko kontroverznih epizoda. Međedović 1990-ih nije želio da sudi slučaj glumca Žarka Lauševića i podnio je ostavku na dužnost sudije Višeg suda. Bavio se advokaturom, pa se vratio u sudije. Bio je, kao predsjednik Osnovnog suda u Podgorici, upleten u ,,bife-aferu”, kada je bez ikakvog tendera bife i fotokopirnicu u zgradi Osnovnog suda izdao u zakup svom šoferu. Oko toga je vođena istraga, ali, koliko je poznato, ništa nije dokazano, Međedović i sada dijeli pravdu.
Međedović je za sudiju Apelacionog suda izabran, 29. decembra, svega dan nakon što je kao izvjestilac vijeća Višeg suda u Podgorici donio rješenje kojim se usvaja prigovor na optužnicu – što je praksa koja se u crnogorskom pravosuđu izuzetno rijetko dešava – i obustavlja postupak protiv Vuka Vulevića. Bio je Vulević optužen da je sa Zlatkom Ajkovićem u Cirihu 1999. ubio Faiza Kadrića.
Istovremeno je Međedović donio i rješenje o ukidanju pritvora za Vulevića, koji se 28. decembra 2008. našao na slobodi.
Vulević izlazi iz pritvora nakon pravosnažnog okončanja postupka za ubistvo Duška Jovanovića (pravosnažna presuda za Damira Mandića). U maju 2005. godine lišen je slobode u Beogradu po potjernici crnogorske policije zbog sumnje da je ubio Jovanovića.Vulević za to djelo nikada nije procesuiran, nalazio se u pritvoru zbog drugih krivičnih djela za koje, saopšteno je naknadno, ,,nema dokaza”. A dokaze po zakonu pribavlja policija.
Po žalbi specijalnog tužilaštva Apelacioni sud je ukinuo navedeno Međedovićevo rješenje. Nakon toga vijeće Višeg suda u potpuno drugom sastavu donosi rješenje kojim prigovor na optužnicu odbija kao neosnovan. Predmet dobija u rad sudija Ana Vuković koja, nakon obavještenja Uprave policije 3. marta da nije pronašla Vulevića, za njim raspisuje potjernicu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

SPOJENI SUDOVI NASILJA U PARLAMENTU: Dalje nećeš moći

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Politički motivisano nasilje u Crnoj Gori nije novina, ali je novo što se argumentacija sile  sa ulice, preselila u plenarne skupštinske sale i direktne TV prenose. Nudeći javnosti uzbuđenje rijalitija

 

 

Krajem prošle nedjelje, u zgradi SO Budva, svjedočili smo¸novoj u nizu demonstracija fizičko-političkog nasilja u Crnoj Gori (vidjeti boks). Zavrtanje ruke oponentima, u doslovnom smislu, sve češće i intenzivnije postaje dominantan oblik odbrane i(li) nametanja vlastitih političkih stavova.

Politički motivisano nasilje u Crnoj Gori nije novina, ali je novo to što se argumentacija sile  sa ulice, preselila u plenarne skupštinske sale i direktne TV prenose. Nudeći javnosti uzbuđenje rijalitija

“Sram vas bilo muške kukavice, ulizice kriminalnih klanova”, obratila se političkim protivnicima Dragana Kažanegra Stanišić, odbornica novog saziva SO Budva, potpredsjednica Demokrata i, možda najbitnije u aktuelnom kontekstu, sekretarka u Ministarstvu unutrašnjih poslova. “Takve kao vi otresem pogledom kao prašinu sa cipela”.

Teško je pronaći dvije rečenice koje ljepše i preciznije odslikavaju aktuelni duh tolerancije, privrženost demokratskim standardima i nepokolebljivu odanost principima vladavine prava među predstavnicima ovdašnje političke elite.

U oštru  konkurenciju manifestacija duha nasija treba uvrstiti i ovonedjeljno obraćanje poslanika DPS Nikole Rakočevića. On je, u ime parlamentarne opozicije, najavio: “Sprječavamo redovan politički život u parlamentu, dok se ne počne poštovati Ustav koji je zgažen od parlamentarna većine. Samim tim nema ni usvajanja budžeta na sjednici parlamenta koja je zakazana za 21. januar“. Da se izbjegnu nedoumice, Rakočević precizira da nije riječ o bojkotu, već o naumu da se  spriječi održavanje sjednica Skupštine Crne Gore.  “Do kraja ovog mandata, dok god on trajao, crnogorska opozicija neće bojkotovati Skupštinu, jer je bojkotom prepuštamo parlamentarnoj većini koja je pokazala svoju neodgovornost u odnosu na građane. Same ih nećemo ostaviti u parlamentu.“

Ništa nije samoniklo. Opozicija je na demonstraciju nezadovoljstva silom  krenula  prije nepun mjesec, kada se parlamentarna većina odlučila da, suprotno proceduri i sopstvenoj praksi, skrati mandat jednoj sutkinji Ustavnog suda zaključujući da je ona ispunila uslov za odlazak u penziju. Dok je javnost pokušavala odgonetnuti motive te odluke, u pomoć je sa objašnjenjem priskočio Milan Knežević. “Da je protivno zakonu Dragana Đuranović ostala na funkciji sudije Ustavnog suda, jutros bi Zoran Lazović i Milivoje Katnić bili pušteni da se brane sa slobode”, kazao je predsjednik DNP, nakon što je u Ustavnom sudu izostao neophodni, četvrti, glas za usvajanje žalbe advokata dvojice uhapšenih , nekadašnjih visokih funkcionera tužilaštva i policije.  Istu argumentaciju kasnije smo našli i u saopštenjima Demokrata.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Januara, 2025

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Aco Martinović je na svoje žrtve pucao iz neregistrovanog pištolja koji je, prema prvim informacijama iz UP i Ministarstva, donio iz kuće nakon višesatnog boravka u kafani Velestovo. Uz oružje, uzeo je i više od 100 metaka. Mediji su, u međuvremenu, problematizovali te tvrdnje nadležnih, zbog “nepoklapanja vremenske linije događaja”. Zaključili su da Martinović nije mogao otići do kuće, uzeti (skriveno?) oružje, pa se  vratiti u Velestovo i započeti seriju ubistava  za ono vrijeme za koje su čelni ljudi policije  tvrdili da je to uradio. Šest minuta.

Za pravo im je, ali naknadno, dao Lazar Šćepanović, vršilac dužnosti direktora Uprave policije. Od njega smo čuli da nijesu tačne višednevne izjave čelnika sektora bezbjednosti o momentu kada je Martinović iz lokala krenuo po oružje. Te tvrdnje su bazirane na izjavama svjedoka a ne na osnovu pregledanih nadzornih kamera, pojasnio je Šćepanović zabludu policije, potvrđujući da prezentovana satnica ne odgovara stvarnom toku događaja. “Novi prikupljeni dokazi ukazuju da je Velestovo napustio ranije”, kazao je nedavno postavljeni v.d. direktora UP.

Aco Martinović je osuđivan zbog nasilničkog ponašanja, a  kod njega je krajem 2022. pronađeno oružje i municija u ilegalnom posjedu. Prvostepena presuda protiv Martinovića za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materijala donijeta je tek dvije godine kasnije, u novembru 2024. Ubica se, u međevremenu, ponovo naoružao. Uz čiju pomoć? Hoćemo li to jednom saznati?

Još je zločin u Medovini ogolio  činjenicu da na Cetinju nema dovoljno policajaca. U vrijeme zločina  bilo ih je  12. “Naknadno je angažovano još 10 policijskih službenika”, saopštili su tada nadležni.  Pripadnici Posebne jedinice policije iz Podgorice na Cetinje su stigli nakon što je tragedija u Medovini okončana. Uz 11 žrtava.

Prvog januara policajaca je bilo manje.  Lazar Šćepanović je kazao je da su u trenutku izvršenja zločina na Cetinju bile angažovane “tri patrole, jedan operativac, jedan službenik dežurne službe i dežurni starješina”. Sve skupa – devet ljudi.

Ne jednom smo, tokom nekoliko prethodnih godina, čuli kako je Cetinje postalo jedno od važnih punktova organizovanog kriminala . Prema podacima koje je saopštio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović  na Cetinju je više od 120 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa. U Prijestonici su, tokom prošle godine, dvije osobe ubijene aktiviranjem eksplozivne naprave, jedna egzekucija izvedena je snajperom (jedna je spriječena, tvrde nadležni) dok su dva pripadnika OKG sa Cetinja ubijena u  zasjedi na putu ka Podgorici, iako su u to vrijeme morali biti u tzv. kućnom pritvoru.

Sve to nadležnima nije bio dovoljan znak da policijske snage na Cetinju, ali ne samo tamo, treba osnažiti. Brojem, obukom i opremom. Crnoj Gori, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje 1.500 policajaca, sa tendencijom da se taj manjak  uveća. Pa ipak, bivši direktor UP Zoran Brđanin početkom decembra navodi kako u vladinom prijedlogu budžeta za 2025. (još nije usvojen) nema novca za zapošljavanje novih policajaca, ali ni za opremu i obnovu uniformi sada aktivnih. Iz Vlade su te primjedbe – ignorisali.

Tri dana nakon novog masovnog ubistva na Cetinju, na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost odlučeno je da će se izvršiti “hitan prijem u radni odnos oko 200 svršenih akademaca Policijske akademije”. Oko 200  školovanih policajaca čeka zapošljenje dok se zvaničnici za svaki propust izgovaraju nedostatkom ljudstva. Nezvanično, riječ je o potencijalnoj političkoj (ne)podobnosti kandidata. Novim vlastima je, navodno, sumnjivo što su otškolovani policajci danilovgradsku Akademiju upisali u vrijeme DPS vladavine.

Ministar Šaranović se, poslije Martinovićevog samoubistva, zahvalio policiji na efikasnoj akciji  i poručio Cetinjanima “da se vrate normalnom funkcionisanju”. Poslije se zbog toga izvinjavao.

Dok je trajala šestosatna potraga za ubicom, Šaranović je, u prisustvu najbližih saradnika, javnosti tumačio da je u pitanju situacioni događaj (ubistvo u afektu, odnosno, na mah)koji zbog nepredvidljivosti abolira MUP i UP od  odgovornosti. To je trajalo sve dok  nije problematizovana odgovornost makar od trenutka kada je Martinović napustio Velestovo i krenuo u potragu za ostalim žrtvama.

Ministar je ostao dosljedan tvrdnji da on nema nikave odgovornosti, “ni objektivne ni subjektivne”.Sa time se, očito, saglasio i premijer Milojko Spajić.

I to je već viđeno. Prethodni ministar MUP-a Filip Adžić je nakon zločina u Medovini odbijao svaku primisao o ostavci, pravdajući se kako on nije zadužen za operativni rad policije. „Ono što zavisi od mene je da unaprijedim materijalni i tehnički status pripadnika UP. U tom dijelu mislim da smo uradili sve što smo mogli u ovom kratkom periodu”, objašnjavao je.  Kada se ispostavilo da u OB Cetinje ni službeni sat ne funkcioniše ispravno, zaćutao je. Koliko sjutradan otišao je da pred kamerama spaljuje švercovane cigarete. Nije mu smetalo to što nije zadužen za „operativni rad”.

U vrijeme zločina Vuka Borilovića, pad tadašnje Vlade Dritana Abazovića bio je izvjestan (Skupština joj je izglasala nepovjerenje osam dana nakon ubistava u Medovini) , pa ostavke nijesu tražene. Odgovornost jeste. Građani Cetinja SDT-u podnijeli i krivičnu prijavu protiv dvojice visokopozicioniranih funkcionera UP.

Neformalna studentska grupa Kamo ***sutra organizovala je proteste na kojima se traži ostavka Šaranovića i Alekse Bečića, potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost i predsjednika Demokrata.Iz te partije krenuli su u agresivnu odbranu svojih kadrova spočitavajući nezadovoljnima kako“poziv na proteste nije glas naroda”. To je, ustvrdili su, glas Mila Đukanovića, Bemaxa, Aca Mijajlovića, kavačkog, škaljarskog i drugih klanova… Ministar Šaranović se dosjetio još jedne olakšavajuće okolnosti. Podsjetio je da je on jedini ministar unutrašnjih poslova koji je 14 mjeseci imao direktora policije (Zorana Brđanina) kome niko nije vjerovao.

Ni to nije posve tačno. Nešto manje od sedam mjeseci, Brđanin nije vodio UP zbog nezakonite smjene.  Četiri mjeseca prošlog proljeća UP je kao v.d. direktor upravljao Aleksandar Radović. Njega je na tu funkciju progurao premijer, uz protivljenje koalicionih partnera iz Demokrata. Čak je ministar policije najavljivao tužbu protiv Vlade. Koliko su samo te igre naškodile funkcionalnosti  crnogorske policije?  Da li je neko i za to odgovoran?

Nadležni su propustili i da se pozabave posljedicama zločina u Medovini. Neki dan smo saznali da se, desetak dana nakon tog zločina, tadašnjem premijeru Abazoviću i gradonačelniku prijestonice Nikoli Đuraškoviću obratila  grupa psihološkinja i psihoterapeutkinja nudeći pomoć. U pismu koje su potpisale Maruška Drašković, Ljubomirka- Ljupka Kovačević, Verica Mirović, Ervina Dabižinović i Julijana Cicović Maslovar, one navode da  „s obzirom na naše znanje i iskustvo osjećamo se odgovornima da djelujemo na ublažavanju psiholoških posledica koje će imati većina  učesnika/ca  dešavanja  na Cetinju i  pružimo konkretnu psihološku podršku  u dužem trajanju onima  kojima je potrebna“.

U skici programa prevencije ozbiljnih psiholoških problema, autorke navode kategorije učesnika tragičnog događaja kojima je neophodno pružiti pomoć. Među njima su stanovnici Medovine, medicinsko osoblje i policajci koji su se našli na licu mjesta; djeca –očevici i mještani; porodica počinitelja zločina i porodica osobe koja je tada slovila kao osumnjičena za ubistvo počinitelja…

Dio tog popisa navodimo samo da bi, svi skupa, lakše shvatili razmjere posla koji se morao uraditi. Ali nije. Iz Ministarstva zdravlja (tadašnji ministar bio je Dragoljub Šćekić) odgovorili su kako „trenutno nemaju opredijeljena sredstva za navedene aktivnosti“.  Ni lokalna vlast u Prijestonici nije se našla od ruke inicijatorkama programa. Riječ je bila o  nepunih deset hiljada eura.

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva.  Kontinuitet neodgovornosti već je imao ogromnu cijenu.

Zoran RADULOVIĆ

 

Propadanje Cetinja

U SFRJ Cetinje je nosilo tutulu grada heroja koja se dodjeljivala za zasluge u Narodnooslobodilačkoj borbi od 1941. do 1945. Maleno Cetinje dalo je čak 49 narodnih heroja.

Grad velike istorije, živio je  od industrije. Krajem 80-ih godina , tadašnja tri najveća  poslodavca Obod, Košuta i Tara, imali su zajedno preko 7.000 radnih mjesta.  U vrijeme kada su ab revolucionari  stigli na vlast, na Cetinju je bilo je oko 11.000 zaposlenih.  Danas ih je po  zvaničnoj statistici oko četiri hilajde.   Smanjivao se i broj stanovnika.  Početkom 90 -tih           Cetinje  je imalo 19 946 stanovnika.  Na popisu  2011, -16757. Danas dvije hiljade manje. .  Prosječna starost stanovnika Cetinja sada iznosi 43,28 godina (2011. godine 40,3 godina)

Podaci iz 2022,  pokazuju da je u Prijestonici  najveći poslodavac Komunalno  preduzeće sa – 77 zaposlenih.   Među deset najvećih cetinjskih firmi po broju radnika su  2022-te:   Gradska kafana sa 35  radnika, Javna ustanova Lovćen Bečići i Sportski centar sa po 32, Montenegro bonus sa 28…

“Prirodni priraštaj u Prijestonici bio je u kontinuitetu negativan tokom perioda 2011-2019.  Prijestonica je pogođena i kontinuiranim negativnim migracionim seldom”, navodi se u Strategiji zapošljavanje Prijestonice 2021 2024.

U  dokumentu se objašnjava: “Značajan broj zaposlenih svakodnevno putuje do posla u neku drugu opštinu”.

M.PEROVIĆ

 

Lekcije iz svijeta

Najviše masovnih pucnjava dešava se sa one strane Atlantika. SAD prednjače u ovoj crnoj statistici. Od početka ove godine već je bilo šest, u kojima su stradale četiri osobe, a ranjene 33. Masovna pucnjava se definiše kao incident u kojem su ranjene ili ubijene četiri ili više osoba. Nasilje vatrenim oružjem čvrsto je ukorijenjeno u američkom društvu, ali to je i izrazito političko pitanje koje suprotstavlja zagovornike kontrole oružja i one koji strastveno brane  pravo na posjedovanje istog.

Prema podacima Gun Violence Archive, u SAD-u je tokom 2024. godine zabilježeno više od 500 masovnih pucnjava. U posljednje četiri godine u prosjeku  skoro dvije dnevno. Najsmrtonosniji takav napad desio se u Las Vegasu 2017, kada je poginulo više od 50 ljudi, a ranjeno 500. Ipak, većina masovnih pucnjava ima manje od 10 žrtava. Prema istraživanju Small Arms Survey iz 2018, procjenjuje se da u SAD postoji 390 miliona komada vatrenog oružja u opticaju. To je 120,5 na svakih 100 stanovnika, daleko više od bilo koje druge zemlje.

Postoji mnogo faktora koji doprinose ovakvim napadima, a istraživanja pokazuju da je veća stopa javnih masovnih pucnjava u Americi djelimično povezana sa manje restriktivnim zakonima o oružju i većim procentom civilnog posjedovanja oružja. Primjera radi, Kina je između 2000. i 2022. godine imala tri javne masovne pucnjave, dok Japan nije imao nijedan takav incident. Bilans smrti od vatrenog oružja u Japanu jedva da je dvocifren. Stručnjaci smatraju da su niske stope ovih incidenata u Kini i Japanu vjerovatno rezultat stroge kontrole oružja, ali su tu i drugi faktori vezani za samo društvo, vaspitanje…

I druge zemlje koje su prolazile kroz ovakve priče smatraju da je ključ bezbjednosti u kontroli vatrenog oružja.

Francuska je imala dosta masovnih pucnjava, ali su one najčešće bile vezane za militantne grupe. Ta zemlja ima stroge zakone o posjedovanju oružja, ali je arsenal oružja koji su islamistički militanti koristili tokom koordinisanih napada na Pariz u novembru 2015, pokazao  koliko je teško zaustaviti protok ilegalnog oružja preko poroznih granica Evrope. Posjedovanje oružja vojnog ranga zabranjeno je. Oni koji žele posjedovati oružje sa odvojivim okvirom kapaciteta većim od tri metka moraju prolaziti godišnje provjere mentalnog i fizičkog zdravlja. Lovci su dužni da registruju svoje oružje i polažu jednodnevni teorijski ispit.

I njemačka vlada je pooštrila zakone o posjedovanju oružja nakon napada u proteklim godinama,  i nakon što su  vlasti otkrile ekstremističku mrežu koja je planirala oružani državni udar prošle godine. Uvedene su provjere svakih pet godina za vlasnike oružja.

Nakon što je 14 studenata ubijeno u učionici škole u Montrealu 1989. godine, novi zakoni Kanade su zahtijevali kurseve o sigurnosti, provjere prošlosti i povećane kazne za određene zločine povezane sa oružjem. Kada je 2020. napadač ubio 13 ljudi u Novoj Škotskoj, Kanada je zabranila više od 1.500 modela jurišnog oružja, te postavila ograničenja na razornu moć metaka.

D. LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDŽETSKE I DRUGE IGRE: Privremeno, do daljnjeg

Objavljeno prije

3 sedmice

na

27 Decembra, 2024

Objavio:

Ako je parlament, kao što sada izgleda, otišao na raspust onda ćemo u novu godinu ući uz privremeno budžetsko finansiranje. Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Obećane povišice su neizvjesne. Ili nemoguće do usvajanja planiranog budžeta

 

 

Kako sada stvari stoje, Crna Gora će u 2025. godinu ući bez usvojenog Zakona o budžetu.

Formalno: zbog najavljene odlučnosti opozicije da spriječi rad parlamenta, sve dok se vladajuća većina predvođena premijerom „ne urazumi“ i povuče odluku o prestanku mandata sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović. Ustavni puč, kako kažu. Suštinski, vlast i opozicija i na ovaj način žele sebi dati na značaju u očima javnosti. Da je drugačije, već bi našli način da se dogovore ili, iz perspektive većine, spriječe opoziciju da provodi, aktuelnim jezikom ovdašnje politike, parlamentarni puč.

A možda i neće, pošto je i poslanicima u parlamentu ostalo nejasno da li je predsjednik Skupštine Andrija Mandić zaključio, ili samo prekinuo, sjednicu na kojoj je trebalo glasati o predloženom budžetu.

Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša tvrdi da je dogovor većine bio da sjednica, nakon njihovog protesta, prekine tako što će se dati pauza. „Ipak, vođa većine (Andrija Mandić – prim. Monitora) je odlučio da je zaključi što implicira da budžet neće biti usvojen. Međutim, ako vođa odluči može da zakaže sjednicu i narednih dana“.

Što bi rekli, može da bude ali ne mora da znači. Razmotrimo,  mogućnost da će država do daljnjeg funkcionisati po modelu privremenog finansiranja. Njega smo prvi put isprobali u prvom kvartalu 2021., nakon što Vlada Zdravka Krivokapića zbog kasnog formiranja i potrebe da ovlada materijom nakon decenijske vladavine DPS, nije pripremila prijedlog zakona o budžetu u propisanom roku (15. novembar). A onda nijesu baš ni žurili sa tim poslom.  Sada znamo da to znači da će budžetski potrošači svakog mjeseca dobijati „do 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini“. Što i jeste i nije problem.

Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Pod uslovom da za tu isplatu postoji novac u državnoj kasi, odnosno, da nijesu neophodna zaduženja za njihovo finansiranje. Izvršna vlast tvrdi da nijesu. Redovne troškove će, najavili su, pokrivati planiranim budžetskim prihodima. Eventualna razmimoilaženje u dinamici priliva i odliva neophodnih sredstava (početak godine, tradicionalno, donosi nešto manje prihoda u državnu kasu) mogu se uravnotežiti novcem koji će se prenijeti iz ove godine.

Doduše, postoji mogućnost da se, nakon redovnog januarskog usklađivanja penzija sa rastom plata i cijena, pokaže kako su budući mjesečni troškovi fonda PIO osjetno veći od pomenute dvanaestine ovogodišnjih izdataka. U tom slučaju Vlada bi morala pronaći model za transfer nedostajućeg novca Fondu PIO mimo pravila o privremenom budžetskom finansiranju. Ili bi mogla da pokuša politički profitira tvrdnjom da je opozicija odgovorna za izostanak, odnosno kašnjenje, najavljene povišice za penzionere. Koja će prema sadašnjim proračunima biti manja od obećnih 50-60 eura.

Upravo su se na taj problem fokusirali u Vladi, pa je iz premijerovog kabineta, nakon neslavnog završetka sjednice parlamenta, stiglo saopštenje u kome se navodi: „Eventualna blokada parlamenta i privremeno finansiranje podrazumijeva da Ministarstvo finansija svim budžetskim korisnicima odobrava na mjesečnom nivou istu sumu novca kao u prethodnoj godini, što sprečava povećanje penzija po programu Evropa Sad 2, kao i povećanje srazmjernih penzija, od januara 2025. godine“.

Sličan problem može biti otplata dugova i, eventualno, najavljene kapitalne investicije. Ukoliko privremeno stanje potraje. Novca za finansiranje tih izdataka nema, niti ga može biti u državnoj kasi bez novih zaduženja. „Nedostajuća sredstva za 2025. godinu, kada govorimo o dugovima iz ranijih perioda, bez kamate, su 820 miliona. Imamo i kapitalne projekte”, predočio je ministar finansija Novica Vuković na predstavljanju predloženog budžeta. Uz kamate, za vraćanje duga valja obezbijediti oko milijardu eura. Bez usvojene Odluke o zaduživanju Crne Gore za 2025. godinu, Vlada ne može pozajmljivati novac ni kod banaka (krediti), ni na tržištu kapitala (obveznice). Kako je otplata dugova obaveza čije redovno izvršenje ne smije biti dovedeno u pitanje, jasno je da aktuelna situacija ne može potrajati.

„Neusvajanje budžeta za 2025. godinu takođe bi onemogućilo zaduženje za vraćanje starih dugova“, konstatuju iz premijerovog kabineta. „U tom slučaju država ne bi mogla da servisira obaveze, u iznosu od oko 800 miliona eura, prema domaćim i međunarodnim kreditorima, koji stižu na naplatu. Time bi bonitet Crne Gore bio ugrožen, što bi moglo voditi i smanjenju kreditnog rejtinga“.

I to govori da aktuelna situacije ne može (pre)dugo trajati. Radi se o roku koji se više mjeri nedjeljama nego mjesecima.

Šta ćemo, onda, kada budžet za 2025. godinu bude usvojen?

Odgovor na to pitanje potražimo u dijelu kapitalnog budžeta, pošto nam on govori o realnosti obećanog razvoja kroz nove investicije, i podizanje kvaliteta života jačanjem postojeće i izgradnjom nove infrastrukture, škola, bolnica…

Premijer Milojko Spajić je, predstavljajući predloženi budžet za narednu godinu, najavio kako kapitalni budžet za naredne tri godine iznosi 900 miliona eura. Samo, na dolazeću godinu ne otpada trećina iznosa, nego 280 miliona. Pod uslovom da se krene u izgradnju (pripremne radove) naredne dionice autoputa, za koju je planiran izdatak od 100,2 miliona. Ili više od trećine obećnog ukupnog kapitalnog budžeta.

Uprava za saobraćaj dobiće približno trećinu preostalog novca i on će, u dobroj mjeri, biti utrošen na već započete radove. Ipak, jedva da će poneki od njih biti završen tokom naredne godine, čak i po idealnom scenariju koji je osmislila Vlada.

Za izradu projektne dokumentacije za Jadransko-jonski autoput (procijenjena vrijednost 30 miliona) biće izdvojena samo šestina tog novca (pet miliona). Za Zapadnu obilaznicu oko Podgorice još manje. Procjena vrijednosti planiranih radova je 24,5 miliona, predviđena ulaganja u narednoj godini iznose približno osminu tog novca (3,05 miliona). Konačno, i za dionicu autoputa od Mateševa do Andrijevice planirano je izdvajanje manje od šestine ukupno procijenjenih troškova. Pa bi, tom dinamikom, posao koji je proiritet svih prioriteta bio završen tek za nekih šest godina – 2030. Ili 2031. godine.

To je realniji dio kapitalnog budžeta. Pošto on obuhvata 340 projekata ukupne vrijednosti 3,67 milijardi eura, jasno je da planirani novac nije ni približno dovoljan za njihovu realizaciju.

Slikovit primjer: za izgradnju Univerzitetsko-kliničkog centra u Podgorici, jedne od najznačajnijih investicija u crnogorsko zdravstvo u ovoj deceniji, potrebno je (makar) 199 miliona. U planu za narednu godinu – jedan milion. Tom dinamikom, bolnicu ćemo dobiti za 200 godina. Bolnica u Pljevljima – 40 miliona treba, dva miliona mogu dobiti naredne godine… Sa školama i vrtićima još je tužnija priča. Za novi grad na Veljem brdu namijenjeno je 10 miliona, iako taj projekat ne postoji  u važećim planovima, a revizori su mu dali „uslovno pozitivno mišljenje“, uz napomenu da je u pitanju tek malo bolje razrađena ideja. Uz mnoštvo nepoznanica.

Ministarstvo finansija, jedva uvijeno, potvrđuje da su se u kapitalnom budžetu našli i projekti koji nijesu spremni za realizaciju.     „Ministarstvo finansija je pripremilo prijedlog isključivo ‘zrelih kapitalnih projekata’, tj. onih koji imaju riješenu eksproprijaciju i gotov glavni projekat, sa ‘Liste prioritetnih kapitalnih projekata’ koje je ocijenila Komsija u skladu sa utvrđenim kriterijumima. Osim navedenog utvrđena je i ‘Lista projekata od izuzetnog značaja za državu’ sa akcentom na: Izradi glavnih projekata za Jadransko-jonski autoput i brzih saobraćajnica, Izgradnji Univerzitetskog kliničkog centra i drugih kapitalnih projekata koji imaju snažan uticaj na ekonomski razvoj opština iz sjeverne regije”, piše u njihovom saopštenju.

Bez navođenja projekata koji su, u istoj fazi (ne)pripremljenosti prenijeti iz prošle godine u ovu, a iz ove u narednu. S priličnom izvjesnošću da će se priča nastaviti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo