Povežite se sa nama

FOKUS

Mafija slomila državu

Objavljeno prije

na

Nastavlja se pravosudna agonija slučaja Slavoljuba Šćekića, hrabrog policijskog inspektora, profesionalca i čovjeka, koji je u mafijaškoj zasjedi 30. avgusta 2005. strijeljan ispred svog doma u Podgorici. UKIDANJE 115 GODINA ROBIJE: Apelacioni sud je 4. marta oborio ukupno 115 godina izrečene kazne zatvora za nepravosnažno osuđeno zločinačko udruženje koja se tereti za ubistvo inspektora Šćekića sa 19 hitaca ispaljenih sa leđa. Poništena je presuda vijeća Višeg suda u Podgorici kojom su Saša Boreta, Ljubo Bigović i Ljubo Vujadinović osuđeni na po 30 godina robije zbog ubistva, zatim zbog iznude u pokušaju suvlasnika Splendida, izazivanja opšte opasnosti podmetanjem eksplozivnih naprava i zločinačkog udruživanja i Alana Kožara na 20 godina zbog zločinačkog udruživanja i ostalih krivičnih djela.
Istom odlukom Apelacionog suda su ukinute oslobađajuće presude zbog zločinačkog udruživanja i falsifikovanja isprava za Vuka Vulevića i njegovog oca Radoslava Vulevića, Danicu Vuković i Gorana Živkovića a za Milana Čilu Šćekića (u bjekstvu) oslobađajuća presuda da je iz heklera usmrtio Ščekića i tri godine presude zbog zločinačkog udruživanja.
Apelacioni sud tvrdi kako su u postupku donošenja presude i u samoj presudi ,,počinjene brojne bitnije povrede odredaba Zakona o krivičnom postupku”. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje Višem sudu u Podgorici, ali proces neće voditi Lazar Aković, sudija koji je 7. avgusta 2009. izrekao prvostepene presude, jer je protiv njega u međuvremenu pokrenut postupak razrješenja, istovremeno je suspendovan, potom je podnio ostavku.

HRONOLOGIJA FARSE: Po izricanju presude u predmetu ubijenog inspektora Šćekića, navodno je Lazar Aković bio izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta. Preko Mušike Dujovića, predsjednika Višeg suda, Aković je, tvrdi, ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa predsjednicom Vrhovnog suda, ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”. Dujović je negirao da je, u ime Medenice, prenosio poruke Akoviću i da mu je kazao kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. On je 9. septembra Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje jer je navodno ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića.
Na taj način ,,slučaj Aković” je dospio pod neposrednu ingerenciju Vesne Medenice koja je zakazala sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar) kada je i donijeta odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.
Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudije Akovića, premda su, ANB i Uprava policije, u svim službenim procjenama dotad dramatično tvrdili da su ugroženi životi Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.

Vijest o svojoj suspenziji Aković je doznao iz medija, pa je u poneđaljak 5. oktobra došao na posao u Viši sud, gdje su predmeti koje je zadužio bez pisane primopredaje već bili dati u rad drugom sudiji, oduzeta mu je kancelarija i poručeno da ima par sati da ponese lične stvari. ,,Sve što sam iz pravosuđa podnio bukvalno je stalo u dvije kutije i veliku gorčinu koju ću sa sobom uvijek nositi”, kazao je jesenas Aković za Monitor. Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra podnio ostavku, jer je ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.

HVALA VESNI MEDENICI: Tako je okončana sudijska karijera Lazara Akovića koji je 2009, u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, izrekao četiri maksimalne kazne od 30 godina zatvora, sa ostalim presudama ukupno 145 godina robije. Oglasio se Mušika Dujović tvrdnjom da je ,,ostavka njegovo pravo; nažalost, to je trebalo da uradi mnogo ranije”. Kada? Na dužnost u specijalnom odjeljenju Višeg suda Aković je postavljen je Aković 2006. uz najbolje ocjene i preporuke pravosudnih vlasti.

,,Slučajem Aković” promovisana je zabrinjavajuća praksa da se o nepravosnažnoj presudi, po kojoj se drugostepeni sud još nije izjasnio, predsjednica Vrhovnog suda izjašnjava preko ,,disciplinskog postupka” pred Sudskim savjetom i na taj način vrši pritisak na dalju sudbinu predmeta. Otprilike: sudi kako ,,šefica” želi, u suprotnom slijedi postupak razrješenja na Sudskom savjetu.
Nije poznato da Medenica ima vidovnjačke sposobnosti, niti joj je to zakonom utvrđen djelokrug rada, no potonja odluka Apelacionog suda se poklapa sa intencijom njenog Sudskog savjeta da jesenas razriješi sudiju Lazara Akovića zbog presude u istom predmetu. Ima li eklatantnijeg primjera miješanja u rad i nezavisnost sudija?
Činjenice ne ostavljaju prostor za sumnju da je Vesna Medenica, nakon ,,slučaja Aković”, stvari prepustila sudbini. Rad po žalbama na Akovićeve presude u predmetima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, kao izvjestilac, dobio je baš Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda. Naime, sudija Čolaković ima svježe razloge da bude zahvalan Medenici. Odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću. Nakon što je 23. decembra prošle godine Apelacioni sud skoro prepolovio Akovićevu presudu sučesniku ubistva Duška Jovanovića (sa maksimalnih 30 na 18 godina), uslijedila je 8. marta ove godine nova odluka Sudskog savjeta, potpisala opet Medenica, na osnovu koje je Dragutin Čolaković imenovan za predsjednika Apelacionog suda.

KADROVSKA KOMBINATORIKA: Uoči obaranja presude u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića, odlukom Sudskog savjeta 29. decembra Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, prekomandovan je na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum Radula Kojovića, glavnog ,,operativca” crnogorskog pravosuđa. Kojović je zamjenik predsjednice Vesne Medenice i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu.
Prvostepena presuda u predmetu Šćekić ima preko 300 strana, a sudski spisi ukupno preko 1.000 stranica. Novoizabrani predsjednik Apelacionog suda Dragutin Čolaković, nakon imenovanja 8. februara, prepuštio je Smoloviću da on, umjesto njega, bude izvjestilac. Pretpostavka je da je sudija Smolović tako obiman predmet u potpunosti apsolvirao za narednih svega nešto više od tri neđelje.
Vijeće Apelacionog suda je na tajnoj sjednici 4. marta raspravljalo pet-šest sati. Radilo je u sastavu: Čolaković – predsjednik vijeća, izvjestilac Zoran Smolović, članovi Milić Međedović, Milivoje Katnić i Radmila Mijušković. Epilog – srušena prvostepena presuda za zločinačko udruživanje.
Rješenje Apelacionog suda je napisano na 13 stranica, od čega čak devet ima deskripciju postupka, tipski opis prvostepene presude i žalbene navode. Na svega četiri stranice se govori o suštinskom pitanju – zbog čega je oborena presuda?

PRESUDA: Apelacioni sud u svojoj odluci smatra da postojanje dokaza iz prvostepene presude vijeća sudije Lazara Akovića nije dovoljno za donošenje zaključka da je ubistvo inspektora Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način.
Apelacionom sudu su nedovoljni za postojanje zločinačkog udruženja zaključci iz prvostepene presude: što su optuženi nabavili sredstva za izvršenje krivičnih djela, veći broj mobilnih telefonskih aparata i kartica, zatim veći broj vozila, nabavili su automatsko oružje i municiju, imali zločinački plan, zajedno su boravili, grupno se kretali, pa, prema presudi Višeg suda, izvršili krivična djela iznuda u pokušaju i ubistvo Slavoljuba Šćekića.
Zbog čega je Šćekić ubijen? Šćekić je ubijen, stoji u prvostepenoj presudi, kada su organizatori zločinačke grupe Saša Boreta i Ljubo Bigović bili svjesni činjenice da je Šćekić bio na putu da ih otkrije kao zločinačko udruženje sa planom da vrši krivično djelo iznude.
Za Apelacioni sud nije bilo dovoljno razloga da se utvrdi postojanje zločinačkog udruživanja. Odbrana optuženih je navela da se tri iskaza Žarka Radulovića, suvlasnika Splendida, koje je svojevremeno dao specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović ne mogu koristiti jer, tvrde, nijesu dati u skladu sa zakonom.
Radulović je na prvostepenom sudskom procesu negirao istinitost tih iskaza. Apelacioni sud u odluci daje osvrt na iskaze Radulovića pred specijalnom tužiteljkom, pa navodi da su “nejasni razlozi” u pogledu vremena obavljenih informativnih razgovora, čime se, na suptilan način, signalizira prvostepenom sudu da se u obnovljenom postupku ne mogu koristiti iskazi Radulovića pred specijalnom tužiteljkom.
Zbog čega je ovo bitno? Iskazi Radulovića su bili ključni Višem sudu za dokazivanje zločinačkog udruživanja na organizovan način. U toj presudi je navedena hronologija: pokušaj reketiranja suvlasnika Splendida, zatim miniranje, a onda ključni događaj – inspektor Šćekić raskrinkava slučaj Splednid i zločinačko udruženje ima motiv da ga likvidira. Sada je sve dovedeno u pitanje – ukoliko nema dokaza za iznudu u slučaju Splendid, nema ni povezanog motiva da se strijelja inspektor Šćekić. Onda nema ni zločinačkog udruživanja
ULOGA POLICIJE: Na kraju Apelacioni sud u svom rješenju daje upute prvostepenom sudu da u ponovnom postupku provede već izvedene dokaze kao i dokaze koje nađe za potrebnim.
Iz ovog uputstva Apelacionog suda se može zaključiti da nije bilo dovoljno dokaza da se donese osuđujuća presuda. Da li tako misle i u Upravi policije, čiji su zvaničnici na konferenciji za štampu 24. februara objavili da ,,kriminalistička policija intenzivno radi” i na rasvjetljavanju ubistva Slavoljuba Šćekića?
To je senzacionalna novost!
Šef policije Veselin Veljović je još proljeća 2006. tvrdio sestri ubijenog inspektora Šćekića, Slavi Šćekić (koja je o tome obavijestila javnost), da je ubistvo njenog brata, što se policijske istrage tiče, ,,u potpunosti rasvijetljeno”.

Kum

Zamjenik predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta, sudija Radule Kojović, nije bez uticaja na odluke da na važna mjesta u vrhu pravosuđa proteklih mjeseci budu raspoređeni pouzdani kadrovi, kumovi i njegovi zemljaci iz Bijelog Polja.
Najprije je 8. februara na Sudskom savjetu Kojovićev zemljak i kum, Branimir Femić, sudija Apelacionog suda, izabran za sudiju Vrhovnog suda.
I Kojovićev drugi kum, Zoran Smolović, iz Ustavnog prebačen je krajem decembra u Apelacioni sud i odmah uključen, kao član vijeća a onda i izvjestilac, u predmet ubistva Slavoljuba Šćekića.

Kredit, kuća, dodatak

Sudiji Dragutinu Čolakoviću posljednjih godina je iznenada ,,krenulo”. Veliko ,,hvala” sudija Čolaković ne duguje samo Vesni Medenici, već i Vladi Crne Gore, odnosno, njenoj Komisiji za stambena pitanja. Aktom br.09-7173/9 od 20. septembra, potpisao sadašnji ministar Suad Numanović, Komisija za stambena pitanja je Apelacionom sudu odobrila za sudiju Čolakovića kredit ,,kao participaciju u cilju trajnog rješavanja stambenog pitanja u mjestu rada”. Čolaković nije kredit potrošio rješavajući stambeno pitanje ,,u mjestu rada” (Podgorica), već je kupio plac i kuću (list nepokretnosti br.532 KO Rastovac) u Nikšiću. Gdje od države već ima dobijen stan.
Sudija Čolaković, dakle, živi u Nikšiću, svakodnevno putuje na posao u Podgoricu i vraća se kući – ne vodi propisima utvrđen ,,odvojeni život”. Ali, to ga ne sprječava da prima i par stotina eura kao “dodatak za odvojeni život”.
Prema podacima sa sajta Komisije za utvrđivanje konflikta interesa (u momentu zaključenja ovog teksta, 11. marta), sudija Čolaković nije za 2010. podnio izvještaj o imovinskom statusu, iako je na to dužan po dva osnova: do kraja februara tekuće godine kao javni funkcioner (sudija) i po osnovu stupanja na dužnost predsjednika Apelacionog suda (8. februara) u roku od 15 dana.

,,Bife-afera” i slučaj Vuka Vulevića

Član vijeća Apelacionog suda koje je odlučivalo u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića je i Milić Međedović, sudija koji se pominje u nekoliko kontroverznih epizoda. Međedović 1990-ih nije želio da sudi slučaj glumca Žarka Lauševića i podnio je ostavku na dužnost sudije Višeg suda. Bavio se advokaturom, pa se vratio u sudije. Bio je, kao predsjednik Osnovnog suda u Podgorici, upleten u ,,bife-aferu”, kada je bez ikakvog tendera bife i fotokopirnicu u zgradi Osnovnog suda izdao u zakup svom šoferu. Oko toga je vođena istraga, ali, koliko je poznato, ništa nije dokazano, Međedović i sada dijeli pravdu.
Međedović je za sudiju Apelacionog suda izabran, 29. decembra, svega dan nakon što je kao izvjestilac vijeća Višeg suda u Podgorici donio rješenje kojim se usvaja prigovor na optužnicu – što je praksa koja se u crnogorskom pravosuđu izuzetno rijetko dešava – i obustavlja postupak protiv Vuka Vulevića. Bio je Vulević optužen da je sa Zlatkom Ajkovićem u Cirihu 1999. ubio Faiza Kadrića.
Istovremeno je Međedović donio i rješenje o ukidanju pritvora za Vulevića, koji se 28. decembra 2008. našao na slobodi.
Vulević izlazi iz pritvora nakon pravosnažnog okončanja postupka za ubistvo Duška Jovanovića (pravosnažna presuda za Damira Mandića). U maju 2005. godine lišen je slobode u Beogradu po potjernici crnogorske policije zbog sumnje da je ubio Jovanovića.Vulević za to djelo nikada nije procesuiran, nalazio se u pritvoru zbog drugih krivičnih djela za koje, saopšteno je naknadno, ,,nema dokaza”. A dokaze po zakonu pribavlja policija.
Po žalbi specijalnog tužilaštva Apelacioni sud je ukinuo navedeno Međedovićevo rješenje. Nakon toga vijeće Višeg suda u potpuno drugom sastavu donosi rješenje kojim prigovor na optužnicu odbija kao neosnovan. Predmet dobija u rad sudija Ana Vuković koja, nakon obavještenja Uprave policije 3. marta da nije pronašla Vulevića, za njim raspisuje potjernicu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADIN LIJEK ZA GLAVOBOLJU: Obećavaju povišicu, pripremaju nove dažbine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… iščekuju informacije o iznosu/procentu obećane povišice, iz Vlade sve glasnije najavljuju kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje

 

Iz nedjelje u nedjelju, na sjednicama Vlade slušamo o povišicama plata zaposlenima u državnoj administraciji i javnom sektoru. Prošle nedjelje najavljene su veće zarade policajcima iz Specijalnog policijskog odjeljenja koji rade sa tužilaštvom i zaposlenima iz IT sektora u javnoj upravi. Vlada je pripremila prijedlog izmjena Zakona o zaradama u javnom sektoru.

Usvoje li se one, ubuduće šefovi kabineta ministara, načelnici, inspektori, savjetnici, referenti… iz sve tri grane državne vlasti i lokalnih samouprava, sve skupa oko 20.000 državnih službenika, platu neće primati po osnovu postojećeg Zakona i ranije propisanih koeficijenata (od 9,4 do 2,6) već će o njoj, uz pomoć sindikata, pregovorati po osnovu Opšteg kolektivnog ugovora (kad bude potpisan). Što bi trebalo da im donese veće zarade.

Između sjednica, ministri objašnjavaju kako je stanje u državnoj  kasi ,,neodrživo”, žale se na ,,naslijeđene probleme”  i tragaju za kreditorom spremnim da pozajmi novac (do 350 miliona) predviđen nedavnim rebalansom budžeta za 2022.  Prema saznanjima Monitora zajmodavca smo izgleda pronašli u Njemačkoj. Samo još da saznamo koliko je on spreman pozajmiti i kolike će biti kamate.

Onda slijedi malo prazničkog opuštanja, pa potraga za novim kreditima. Svejedno da li će na vlasti biti 43. ili 44. Vlada. Prema prijedlogu Zakona o budžetu za narednu godinu državnoj kasi nedostajaće oko 700 miliona.

Para treba više nego ikad. Samo za uvećane neto plate i penzije – okruglo 1.000.000.000 (milijardu) eura. Procente povišica ne znamo, ali imamo obećanje resornog ministra da će oni biti približni stopi ovogodišnje inflacije. Ugrubo, između 15 i 20 odsto.

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… sa nestrpljenjem iščekuju informacije o iznosu/procentu ponuđene povišice, ministar zdravlja Dragoslav Šćekić najavljuje kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje. Riječ je o državnim dažbinama koje su programom Evropa sad ukinute od ove godine zbog čega je, pored ostalog, došlo do značajnog povećanja neto zarada u Crnoj Gori.

,,To moramo da uradimo kako bismo obezbijedili održivost sistema zdravstva”, saopštio je Šćekić obrazlažući da je program Evropa sad ozbiljno ugrozio održivost zdravstvenog sistema. I da je o tome kako, kada i kome vratiti obavezu plaćanja doprinosa za zdravstvo već razgovarao sa ministrom finansija.  ,,Nijesmo konkretizovali, ali svakako da smatramo da kroz institucije sistema mora da se vrate izdvajanja za doprinose za zdravstveno osiguranje”.

U prvi mah, bilo je neobično da tako krupno finansijsko pitanje – doprinosi za zdravstveno osiguranje donijeli su, lani, državnoj kasi više od 180 miliona – ne pronalazimo u predloženom budžetu za ovu godinu. Pošto je period od 12 mjeseci, u najboljem slučaju, vremenski okvir u kome bi aktuelna Vlada u tehničkom mandatu mogla da projektuje svoje poteze. Taman kada smo pomisllili  da su premijer Dritan Abazović i njegovi preostali ministri zagledani u budućnost mnogo dalje nego što bi trebali, ministar Damajnović je, koliko-toliko, pojasnio stvari.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Viši sud je početkom novembra odbio molbu da Lazović bude pušten iz pritvora. Onda je, sredinom mjeseca, prihvatio. Prema različitim medijskim navodima, odluko je donijelo vijeće Višeg suda kojim je presjedavala sutkinja Suzana Mugoša (javnosti poznata kao predsjednica Sudskog vijeća u slučaju državni udar i, odnedavno, kandidatkinja  za mjesto vrhovnog državnog tužioca), odnosno, neimenovani sudija/sutkinja za istrage Višeg suda). Pet dana kasnije, Krivično vanraspravno vijeće Višeg suda prihvata žalbu SDT-a, pa ukida odluku kojom je Lazoviću dozvoljen izlazak iz pritvora. Nalaže ponovno odlučivanje o istom zahtjevu. Nastavak slijedi.

Pravda, uz to što je spora ali dostižna, u Crnoj Gori je i nepredvidiva. Pošto zavisi od mnogo čega. Ponajviše od toga da li se konkretna odluka sviđa ili ne sviđa onima koji su, u tom trenutku, na vlasti.

Kako je sve to moguće? Dio odgovora na to pitanje dobili smo tokom istrage o navodnim zloupotrebama Vesne Medenice, u vrijeme dok je gazdovala crnogorskim pravosuđem. Tada je od hijerarhijski potčinjenih tražila da presude donose onako kako im to ona „savjetuje“.

Bivši sudija Osnovnog suda u Kotoru Jovan Stanković svjedočio je kako je Medenicu poslušao u oba slučaja kada mu se obratila. „Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a sa druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi…“, prenijeli su mediji izvode iz Stankovićevog svjedočenje u tužilaštvu. Gdje se, navodno, pokajao ali i relativizovao svoj prestup konstatujući kako „u krajnjem“ oštećene stranke imaju pravo žalbe: „Ovu grešku, mogu jedino da pravdam time da ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena… U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio…”.

Stanković je podnio ostavku na sudijsku funkciju. Ostavljajući priznanje o jasnim falinkama  koje se ugrade u presudu, pa ona može pasti kad god to poželi neko dovoljno moćan. Ili postati pravosnažna, ako nadležni zažmure.

Nova vlast se nije odrekla ,,prava” da utiče na istrage i presude. Sačuvali su jedan od glavnih alata za neprimjereni uticaj na sudije i tužioce. Premijer Dritan Abazović sa svojim saradnicima, u kontinuitetu,  objavljuje izvode iz popisa javnih funkcionera i činovnika koji su dobili stan ili stambeni kredit na račun poreskih obveznika. I najavljuje da će neke od tih odluka konačan epilog dobiti na sudu. Međutim, ni Abazović ni njegov prethodnik Zdravko Krivokapić nijesu odlučili da izmijene propise zatečene iz DPS ere i tako Vladi, makar privremeno, uskrate pravo da stanovima nagrađuje i kupuje lojalnost. Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, takvih prijedloga je bilo iz pojedinih ministarstava, makar u mandatu aktuelne Vlade, ali nijesu primljeni sa odobravanjem na najvišem nivou.

Zato nije manjkalo volje da se pravosuđu došapne kome i kako bi trebalo suditi.

Tek što je prva crnogorska višestranačka Vlada bez DPS-a (tzv. ekspertska) položila zakletvu, novoizabrani ministar pravde Vladimir Leposavić  najavio je mogućnost da nova većina izglasa zakon o amnestiji ukoliko Apelacioni sud potvrdi prvostepenu, osuđujuću, presudu za pokušaj terorizma liderima DF-a Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću. Tu se nije zaustavio.

,,Pošto je to slučaj koji traje, po svim kriterijumima i mjerilima struke i ono što je moja pozicija kao ministra pravde – ne bih smio da komentarišem slučaj. Međutim, nemamo taj luksuz da ne komentarišemo. Mislim da je, od samog početka, barem u onom dijelu u kojem su optuženi politički lideri u zemlji, taj postupak pun stvari koje predstavljaju pravni skandal…”, skicirao je Leposavić buduću presudu. ,,Kao pravnik mogu kazati da je taj postupak zreo za ponavljanje. To je moj lični stav i vidjećemo kako će sud da odluči i da to obrazloži. I to je podložno javnosti kao i naš rad”.

Dogodilo se, potom, da se ministrov lični stav podudarao sa profesionalnim mišljenjem Vijeća Apelacionog suda. Suđenje je, početkom 2021, vraćeno na početak, pred novim sudskim vijećem. Do danas nije održano nijedno ročište.

,,Bojimo se da će presuda (Apelacionog suda) biti dokaz da se ‘preventivno’ djelovanje ministra pravde, u vidu nečuvenog pritiska na pravosuđe, isplati, i da će patentirano od novih vlasti kompromitovati i urušiti čitav pravosudni sistem“, navodi se u saopštenju DPS-a nekon što je ukinuta presuda osuđenima u slučaju državni udar.

Onda je pravosuđe krenuo pritiskati njihov partijski šef Milo Đukanović. Nakon što su, protjerivanjem Milivoja Katnića u penziju i izborom Vladimira Novovića za novog glavnog SDT-a, uozbiljene istrage Specijalnog tužilaštva pa privedeni i pritvoreni Vesna Medenica, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji čelnici Plantaža predvođeni Veselinom Vukotićem, oglasio se predsjednik Đukanović. Da bi poručio kako onaj koji se ,,olako opredijelio da dovede u pitanje (njihov) moralni lik, bez dovoljno pouzdane sumnje, ne može računati da ubuduće obavlja te poslove”. Ali, najavio je Đukanović, može očekivati da će se ,,u daljem razvoju pravnog sistema i demokratske odgovornosti izvesti i pitanje krivične odgovornosti za takva postupanja”. Samo da se DPS vrati na svoje mjesto.

Bilo bi naivno pomisliti da je Đukanović, tek nakon gubitka apsolutne vlasti, primijetio (ne)odgovornost tužilaca u pojedinim predmetima. Kada je suđeno osnivačima CKB Milki Tatar i Bosi Ljumović (pravosnažno oslobođene) ili advokatu Goranu Rodiću i njihovim saradnicima (takođe pravosnažno oslobođeni) Đukanović je bio neinformisan. Ili nije brinuo za moralni lik onih  koje smo mogli prepoznati kao oponente sistema vrijednosti koji je on gradio.

Đukanovićeve riječi nijesu se dopale Marku Kovaču, aktuelnom ministru pravde. ,,Apelujemo na sve, a naročito na najviše predstavnike državnih institucija, da se uzdrže od izjava koje mogu da se tumače kao pritisak na rad državnog tužilaštva ili sudstva. Izjava predsjednika Crne Gore, kako je sam rekao, možda jeste jeres u javnosti, ali ono što je mnogo važnije jeste da se ona može smatrati neprimjerenim uticajem na rad SDT-a ali i sudstva”, napisao je Kovač na Tviteru.

Nakon odluke Višeg suda da Vesna Medenica izađe iz pritvora, Kovač, i dalje ministar pravde, zaboravlja na priču o neprimjerenim pritiscima. Pa kaže kako primjećuje „drugačije postupanje u odnosu na slične situacije“, uz najavu da će donijeta odluka „svakako biti za dalju analizu“. Potom se ministar pravde osvrće i na druge predmete koji su u fokusu stručne i laičke javnosti:  ,,Ozbiljno ćemo pristupiti tim slučajevima i svakako u komunikaciji sa nadležnim tužilaštvom informisati sve kako bi negdje poslali poruku da nećemo dozvoliti bilo kakve nezakonitosti, izvrgavanje pravde i pokušaj da se mimo zakonskih procedura određene stvari riješe”.

Začudo, ministar pravde nije uočio sličnu opasnost kada se premijer Abazović obreo u tužilaštvo prvog radnog dana po izbijanju duvanske afere u koju su upleteni i službenici i funkcioneri Uprave carina i prihoda. I zbog koje je njegov partijski saradnik i tadašnji direktor Uprave Rade Milošević saslušan u SDT-u. Da bi potom podnio ostavku. Abazović je, piše u Vladinom saopštenju, sa v.d. VDT Majom Jovanović i Vladimirom Novovićem razgovarao ,,o podršci Vlade u rješavanju prostornih kapaciteta tužilaštva”. I o rješavanju ,,drugih tekućih problema” u funkcionisanju rada tužilaštva koji se tiču administrativnih i prostornih nedostataka. Samo, izgleda, nijesu pričali o saslušanju Miloševića, o čemu je tih dana brujala Crna Gora.

Konačno, ko se još sjeća Svetozara Marovića? Dok su bili opozicija, političari sadašnje većine svako malo su zapitkivali ,,kad će Marović biti izručen Crnoj Gori”, a Katniću i Saviću spočitavali da su ga pustili da pobjegne. Kako su postali većina, taj interes je naglo iščilio.

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE: JOŠ 600 MILIONA DUGA: Budžet na recke

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kontekstu poslovice o ispružanju po mjeri gubera, nama će naredne godine biti gole noge od iznad koljena do vrhova prstiju. Možda samo ozebemo ili blago prehladimo. A, možda, navučemo  i kakvu ozbiljnu upalu

 

Dolazi zima  pa su iz Vlade riješili da nas ugriju obećanjima o boljem sjutra. Koje može početi već od 1. januara. Pod uslovom da (neka) parlamentarna većina usvojin predloženi budžet za 2023. godinu. I da ova Vlada ostane u mandatu kako bi realizovala predočeni plan državnih finansija.

Zvuči bajkovito  imajući u vidu obećanja o većim platama za budžetske korisnike (planirani neto trošak – 470 miliona), većim penzijama (530 miliona), izdašnijim socijalnim davanjima (190 miliona), rekordnim ulaganjima u tzv. kapitalni budžet (200 miliona)… Pa sve do toga da će za račun Vojske Crne Gore (135 miliona), prvi put biti opredijeljeno više od dva odsto BDP-a, u skladu sa preporučenim NATO standardima. Od čega će 80 miliona, koje ćemo uzajmiti, otići na nabavku nove opreme i naoružanja.

Ima toga još, pojasnio je premijer Dritan Abazović opisujući djelove predloženog budžeta uglavnom superlativima; najbolji, najveći, prvi put.

„Prvi put su predviđeni rast plata u javnoj administraciji, prosvjeti i Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno u policiji. Prvi put se uvodi dječiji dodatak za svu djecu Crne Gore i prvi put su predviđena sredstva za novorođenčad”, ustvrdio je premijer, uz  konstatacije da nas čeka ,,najveći kapitalni budžet koji je Crna Gora ikad imala”, da će ekonomija naredne godine rasti ,,više od sedam odsto”, dok će bruto društveni proizvod naredne godine preći iznos od pet milijardi eura.

O poplavi optimizma nosilaca izvršne vlasti svjedoči i to što, prema njihovim očekivanjima, naredna godina više nije teška nego neizvjesna. Valjda i zato što se, da iskoristimo još dva podatka dobijena od premijera Abazovića, ,,ova Vlada nijednom nije zaduživala”, dok u državnoj kasi ,,sada ima 200 miliona eura u depozitima”.

Mali problem leži u tome što su od navedenih osam činjenica  četiri netačne dok su preostale četiri poluistine. Ili, u najboljem slučaju, pretpostavke/spekulacije koje odstupaju od očekivanih ekonomskih projekcija Svjetske banke i MMF-a.

Ovo nije prvi rast plata budžetskih korisnika. Dječji dodatak je ozakonjen još prošle godine i postoji, kao izdatak, i u ovogodišnjem budžetu. Kapitalni budžet nije najveći do sada a ova Vlada se jeste zaduživala. I još  traži zajmodavca uz čiju pomoć će ispuniti obavezu iz važećeg Zakona o budžetu za 2022, i obezbijediti kredit od 350 miliona eura za potrebe javnih finansija. Za sada je pribavljeno manje od četvrtine tog novca. A slijede nova zaduženja. Bude li kreditora.

Što se optimističkih najava tiče: prema predviđanjima iz predloženog budžeta za narednu godinu crnogorska ekonomija u 2023. neće rasti 7,7 već 4,4 odsto (realni rast). Malo. I što se tiče neophodnog dostizanja onih koji su od nas bolji, i kada se analizira podatak da se zadužujemo po cijeni (kamati) većoj od očekivanog ekonomskog rasta. Premijer govori o 200 miliona u državnim depozitima. U predlogu budžeta za 2023. piše – 100 miliona. U istom dokumentu su predviđena ,,sredstva za novorođenčad” (sedam miliona) ali još ne postoji zakonski osnov za njihovu isplatu. Vjerujemo li zvaničnoj statistici, BDP bi već ove godine trebalo da pređe prag od pet milijardi eura. I ako smo na ta vrata zakucali još davne 2019. godine. Tada je, prema podacima Monstata, crnogorski BDP bio 4,95 milijardi eura.

Ministar finansija bio je znatno precizniji od predsjednika Vlade. Budžet za narednu godinu biće 2,85 milijardi eura a za njegovu realizaciju nedostajaće oko 700 miliona eura, predočio je Aleksandar Damjanović. Objašnjavajući kako su u Vladi, planirajući budžet za narednu godinu, naglasak stavili na ,,očuvanje životnog standarda građana”, resorni ministar je objasnio da će konačan iznos zaduženja u 2023. godini zavisiti, ponajviše, od toga koliko ćemo se zadužiti do kraja ove. ,,Mjera zaduženja koju napravimo u ovoj godini, u novembru i decembru, biće mjera startnih depozita naredne godine. Na te startne depozite treba nadovezati iznos kredita i vjerovatno ćemo razgovarati oko nekih 700 miliona eura nedostajućih sredstava”.

Damjanović i njegovi saradnici iz Ministarstva finansija nijesu do kraja uračunali nekoliko faktora koji mogu imati ozbiljan uticaj na  budžetske projekcije. Počnimo od uticaja parlamenta na konačan sadržaj zakona o budžetu za narednu godinu.

Iskustvo nas uči da poslanici, u decembru, ne propuštaju priliku da se dopadnu biračima tražeći nove rashode iz državne kase. Milojko Spajić  je lani ,,kupio” podršku poslanika većine operacijom million po poslaniku. Tako smo dobili dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina (50 miliona eura godišnje) i naknadu za majke sa troje i više djece. Ovaj trošak ne možemo naći, pojedinačno prikazan, u predlogu budžeta za narednu godinu ali se uz pomoć dostupnih podataka o realizaciji ovogodišnjeg budžeta može izračunati da je u pitanju, približno, isti iznos (50 ili, preciznije, nešto više od 47 miliona). Ili, sve skupa, 100 miliona eura.

Drugi se problem može pojaviti tokom pregovora sa budžetskim korisnicima koji traže povećanje zarada. Vlada je prvo napravila prijedlog budžeta za narednu godinu pa će, tek onda, početi pregovore o povišici za zaposlene u prosvjeti, policiji, pravosuđu, državnoj administraciji, nemedicinskom osoblju u sektoru zdravstva… Recimo da svi oni, bespogovorno, prihvate ponudu Vlade. Kolika će im biti povišica?

Ministar Damjanović nedjeljama signalizira da je Vlada spremna da njihove zarade uveća za procenat približan ovogodišnjoj inflaciji. Iz Monstata su, početkom nedjelje, objavili da su potrošačke cijene za 12 mjeseci, u odnosu na oktobar prošle godine, u prosjeku porasle za 16,8 odsto. ,,Najveći uticaj na mjesečnu stopu inflacije imali su rast cijena u grupama mlijeko, sir i jaja, odjeća, meso, cipele i ostala obuća, kratkotrajna dobra za rutinsko održavanje domaćinstva, frizerske i ostale usluge za ličnu njegu, ostali uređaji, predmeti i proizvodi za ličnu njegu, hljeb i žitarice”, stoji u njihovom saopštenju. Uz jasnu naznaku da inflacija iz mjeseca u mjesec nastavlja da raste.

Dan kasnije dobili smo prilku da zavirimo u prijedlog budžeza za narednu godinu. Tamo su projekcije pravljene na osnovu računice (procjene) o inflaciji od 12 odsto. A jedan odsto u toj priči državi donosi trošak od nekih pet miliona eura godišnje. Plus srazmjerno uvećanje ukupnog fonda potrebnog za isplatu penzija (i one se usklađuju sa rastom zarada i cijena).

Ministar Damjanović ostaje optimista. ,,Trudimo se da planiramo realan i održiv budžetski okvir koji će u najvećoj mjeri zadovoljiti elemente čuvanja životnog standarda građana, podrške privredi, odnosno, stvaranje prostora da kroz rast privredne aktivnosti i rast infrastrukturnih projekata dobijemo neku održivu stabilnost”.

I eto nas kod jednog izuzetno važnog ali prečesto zanemarenog dijela državnog budžeta. Kapitalne investicije. U planu su ulaganja od skoro 206 miliona koje treba realizovati, uglavnom, preko Uprave za saobraćaj i Uprave za kapitalne projekte. A tu je i mogućnost (ideja) da se država zaduži dodatnih 200 miliona ukoliko, tokom naredne godine, bude u prilici da nastavi gradnju auto-puta do Andrijevice. To podrazumijeva da se prethodno izradi kompletna projektna dokumentacija i provede tender za izbor izvođača. Vratimo se, zato, onome što je realno.

Tri najveća programa u predloženom kapitalnom budžetu odnose se na izgradnju putne infrastrukture i niskogradnje (110 miliona), turističku djelatnost (27 miliona) i funkcionisanje Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore (13,6 miliona).  Od 90 miliona namijenjenih Direkciji za saobraćaj 78 odnosi na rekonstrukciju u sanaciju postojećih puteva. Još pet za auto-put. Za nove saobraćajnice preostaje manje od 10 odsto planiranih investicija. Ne računajuću državna ulaganja lokalnu infrastrukturu. Na tom popisu već prepoznajemo projekte koji se prenose iz godine u godinu. Poput rekonstrukcije Ulice Zmaj Jovine i Bulevara Veljka Vlahovića u Podgorici, koji svoje mjesto u državnom budžetu imaju još, čini se, od 2019. Tako počinju pomalo da liče na auto-put.

Slično bude kada pogledamo i dio kapitalnog budžeta koji se odnosi na projekte izgradnje i rekonstrukcije objekata u oblasti obrazovanja.  Za izgradnju i rekonstrukciju sedam vrtića u Baru, Podgorici, Beranama, Bijelom Polju i Plavu ukupno 70.000 eura. Baš će mnogo uraditi sa tim novcem.  Za podgoričke osnovne škole na Zabjelu, Maslinama, Karabuškom polju i Siti kvartu, još po 10.000 svakoj. Isti iznos namijenjen je i izgradnji novog Kliničkog centra Crne Gore. Opa! A sve kažu nema investicija u zdravstvo i obrazovanje. Zato je za rekonstrukciju zapadne tribine stadiona FK Sutjeska u Nikšiću namijenjeno 2.000.000. Sumnjamo da će biti dovoljno.

Uz potrebu da se uzajmljuje novac kako bi ispunili preuzete obaveze, iz vlasti nerado govore i o potrebi vraćanja starih dugova. Naredne godine dužni smo da vratimo 447 miliona (osnovni dug i kamata), 2024. čeka nas obaveza otplate duga od 561,5 miliona dok nam za tri godine na naplatu stiže iznos od 938,8 miliona eura. I tu će se kola slomiti ukoliko, u međuvremenu, dramatično ne uvećamo prihode u državnoj kasi ili, još dramatičnije, ne redukujemo rashode iz iste.

Prema predloženom budžetu državi nedostaje jedan od svaka četiri eura koja planira potrošiti. U kontekstu poslovice o ispružanju po mjeri gubera, nama će naredne godine biti gole noge od iznad koljena do vrhova prstiju. Možda samo ozebemo ili blago prehladimo. A, možda, navučemo  i kakvu ozbiljnu upalu. Koja bi, prema sadašnjem stanju finansijskog zdravlja države Crne Gore, lako mogla postati hronična. Ako ne i fatalna.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo