Povežite se sa nama

Izdvojeno

MALE HE: TUŽBE FAMILIJE ĐUKANOVIĆ I OSOBA POVEZANIH SA NJIMA PROTIV DRŽAVE: Građani će opet platiti ceh

Objavljeno prije

na

Dok nova vlast stidljivo udara na monopol u izgradnju mini hidroelektrana, investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu. Ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura

 

Nova Vlada preispituje ugovore o koncesijama za male hidroelektrane da utvrdi da li je u njima bilo korupcije i nepotizma. Stidljivo je udarila u monopol pa je zabranila gradnju sedam malih HE. Sada investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu. Ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ovog četvrtka je u Privrednom sudu zakazano prvo ročište po tužbi investitora za male hidroelektrane protiv države. To je samo prva u nizu tužbi investitora malih HE, članova familije Đukanović i lica povezanih sa njima, protiv države.

Proces tužbi protiv države otvara kozorcijum Hydra MNE, koga čine: Hydra Podgorica, IMP Ljubljana, Slovenija i Igma Energy, Andrijevica, a čiji su vlasnici Milovan Maksimović, brat od ujaka predsjednika države Mila Đukanovića, i njegov partner Jovan Gordijan. Predmet je dodjeljen sudiji Borjanki Zogović, državu zastupa Sandra Filipović, a advokati konzorcijuma su Ana Đukanović i Milija Đuranović.

U tužbi, u koju je Monitor imao uvid, navodi se da je pomenutom konzorciju na javnom oglasu data koncesija za izgradnju dvije male HE na vodotoku Bukovica, Šavnik. Ugovor potpisan u januaru 2017. godine. U tužbi se ističe stalna opstrukcija dijela mještana, nevladinih organizacija, dijela medija, političara, čak i ,,rođaka iz Srbije”.

Hydra je još u martu 2018. najvaljivala tužbu protiv države ukoliko im se ne omogući gradnja. U oktobru 2018. godine izdata im je gađevinska dozvola za dvije HE.  Tokom 2019. upozoravaju tadašnje Ministarstvo ekonomije da imaju probleme sa lokalnim stanovništvom da nastave investiciju. Tadašnja Vlada je 17. oktobra 2019. godine donijela zaključak kojim zadužuje to Ministarstvo da sa ovim koncesionarom otpočne pregovore oko sporazumnog raskida ugovora.

Iz nove Vlade tvrde da je, bez obzira na proteste protiv gradnje, Hydra prekršila ugovorene obaveze jer nije do oktobra 2020, dvije godine od dobijanja građevinskih dozvola kako se obavezala ugovorom, izgradila postrojenja malih HE.

Investicija je trebalo da košta 8,8 miliona eura, a u tužbenom zahtjevu se navodi je investitor u dosadašnje radove potošio preko tri miliona eura. No, iz Hydre ne traže samo to oni tužbom zahtjevaju i isplatu izmakle očekivane dobiti i to na ugovorenih 30 godina.

Kolika je izgubljena dobit ne navode, traže vještačenje. Dali su okvirne inpute – prema važećem tarifnom sistemu otkupna cijena za prvih 12 godina za Bukovicu 1  – 0,086 eura po kilovat satu, a za Bukovicu 2 – 0,093 eura. A za ostalih 18 godina traže naplatu po prosječnoj cijeni na međunarodnoj berzi od 0,06, eura po kilovat satu.

Da se ne radi o malim novcima, potvrdio je i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić koji je kazao da se ,,zbog strateškog bezobrazluka i sumnjivih dodjela koncesija, pored uništenja životnog okruženja mnogih građana, nova vlast suočava sa odštetnim zahtjevima u visini, za sada, od preko 50 miliona eura”.

Do sada, nova vlast je krajem decembra raskinula ugovore o koncesiji za izgradnju sedam malih HE. Monitoru su iz Ministarstva kapitalnih investicija kazali da se radi o sljedećim vodotocima ,,Đurička rijeka u Plavu, Bistrici u Bijelom Polju, Bukovici u Šavniku, Reževića rijeka u Budvi, Ljeviškoj i Raštaku u Kolašinu. Na vodotoku Raštak je bila predviđena izgradnja dvije mHE na osnovu dva ugovora o koncesiji”.

Odgovorili su nam i da su ,,od pomenutih sedam ugovora koji su raskinuti, koncesionari za vodotoke Đurička, Bistrica, Bukovica i Ljeviška podnijeli tužbe. Takođe je podnijeta i tužba za vodotok Trepačka radi poništenja sporazumnog raskida ugovora koji je zaključen 30.12.2019”.

Pored procesa za Bukovicu u Šavniku koji je otpočelo ove sedmice, za 12. april je u Privrednom sudu zakazan početak procesa u kome firma Dekar iz Podgorice tuži državu. I ovu kompaniju zastupa advokatica Đukanović.

Tužba o kojoj će odlučivati sudija Faruk Mušović, predata je zbog koncesije na vodotoku Ljevište Rijeka – izvor Morače, Kolašin. Ovo je jedna od nekoliko koncesija koje je dobila firma Dekar, koju predstavlja Momčilo Miranović, suprug bivše pomoćnice ministra zdravlja Vesne Miranović.

Za razliku od ove koja je na sudu, gradnja Miranovićeve male HE nije stopirana u Kraljskim Barama u Kolašinu u kojima mještani ponovo najavljuju proteste nezadovoljni ignorisanjem njihovih zahtjeva od strane nove vlasti. Na pitanje o ovom slučaju iz Ministarstva kapitalnih investicija nam nijesu odgovorili.

Dekar zajedno sa firmom Hydro energu, čiji je osnivač takođe Miranović, će se naći na sudu 15. aprila sa tužbom protiv države zbog koncesije na vodotoku Trepačka rijeka. Sudija Dijana Raičković, a investitore zastupa Ana Đukanović.

Privrednom sudu stigla je i tužba protiv države od strane Bistrica clean energy, Podgorica iza koje stoji biznismen Žarko Burić, zbog koncesije na vodotoku Bistrica. Advokati ove kompanije su Stefan Žižić i Filip Jovović.

Tužbu protiv države zbog koncesije na vodotoku Đurička Rijeka podnijele su kompanije Triangle GC, ing Kosovo iz Peći koje zastupa predsjednik i izvršni direktor Florin Krasnići (biznismen i političar sa Kosova, koji je bio i jedan od osnivača i finansijera Oslobodilačke vojske Kosova), Gradnja Bijelo Polje, zastupnik Boris Pejović i Plava Hydro Power, Ulcinj, zastupnik izvršni director Zymer Gjonbalaj. Advokatica im je Ana Đukanović.

Za sada jedini koji nije pokrenuo tužbu protiv države je Blažo Đukanović, predsjednikov sin. Ili se još nije uspjela sastaviti tužba jer je Vlada sredinom januara prekinula postupak odobravanja Đukanovićevoj kompaniji BB Hidro da gradi malu HE Slatina na istoimenom vodotoku u Kolašinu. Đukanović je prošle godine zabilježio i prve prihode od posla sa malim HE. Firma BB Hidro u kojoj je suvlasnik sa Ivanom Burzanovićem je od male HE Bistrica u Kolašinu imala ukupan prihod od 95,8 hiljada eura, od čega je profit iznosio 18.369 eura. Skromno, u odnosu na ukupno 1,7 miliona eura koje je Đukanović zaradio, tokom prošle godine, u svojim firmama BB Solar, Capital Invest i Kodio.

Na predstojećim suđenjima za tužbe investitora protiv države pred Privrednim sudom kao umješač na strani države prijavio se Vasilije Miličković. On je u pismu Zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore objasnio da su on i njegova firma M&V Company, ,,kao dva akcionara u EPCG, direktno zainteresovani da od konkurencije ne otkupljujemo po priroritetu isti proizvod 300 odsto skuplji od sopstvenog da bismo sa pozicije umješača dali svoj doprinos zaštiti državne i naše imovine u EPCG”.

Na posljednjoj Skupštini AD EPCG tražio da se ova državna kompanija uključi u sudske procese kao zainteresovana strana.

Milićković u brojnim krivičnim prijavama koje je podnosio protiv bivših premijera, poslanika, menadžmenta EPCG i dr, tvrdi da se na račun familije Đukanović pod krinkom finansiranja obnovljivih izvora energije pljačkaju budžet i građani.

Prije šest godina tadašnji premijer Milo Đukanović omogućio članovima familije i drugim bližnjima da se bave poslom obnovljivih izvora energije sa grbače građana. To nas pored uništene prirode, košta godišnje blizu 20 milion eura.

U decembru 2015. Skupština je usvojila izmjene Zakona o energetici, izglasani su članovi 23 i 24. koji se odnose na podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. To se pretočilo na naše račune za struju koje godinama dodatno plaćamo kao stavke OIE 1 i 2. Stara Vlada je u junu 2019. sa računa za struju ukinula stavku OIE 1 pa nju otada plaćamo posredno iz budžeta, dok je stavka OIE 2 ostala na računima do danas.

Miličković uporno ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

,,Ja kao umješač zalažem imovinu i glavu da zaštitim državne pare. A niko drugi da se umiješa”, kaže Miličković za Monitor.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Dokle se stiglo pitali smo ministarsvo: ,,Komisija je započela aktivnosti, ali budući da se radi o kompleksnim stvarima potrebno je razumjevanje da sam postupak nije ni jednostavan ni brz. Još uvijek ovo ministarstvo nije dobijalo nikakve zaključke od strane komisije”.

 

Stavke na računu

Analiza energetskog bilansa za 2020. godinu Ministarstva za kapitalne investicije pokazala je da je iz svih malih hidroelektrana, računajući i osam onih koji su od ranije u vlasništvu Elektroprivrede, kao i 24 nove privatne, proizvedeno ukupno 99 GWH, što čini tri odsto ukupne proizvodnje. Gubici na mrežu su čak pet puta veći od proizvodnje svih malih hidroelektrana (492 GWh)  i iznose čak 15 odsto proizvedene električne energije!

Vlasnici 13 privatnih preduzeća koje ukupno imaju 24 male HE  prošle godine su dobili podsticaje sa računa svih potrošača u iznosu od 3,8 miliona eura. Zbog manjka kiše tokom prošle godine proizveli su 36 odsto manje električne energije od predviđenog plana. Ali to je manja šteta od trajne devastacije dvadesetak rijeka i pritoka.

Vlasnici dva vjetro-parka Kmovo i Možura prošle godine su od subvencija sa računa za struju dobili 15,3 miliona eura. Oni su za razliku od malih HE skoro ispunili planiranu proizvodnu sa 312 GWh.

Pored toga što se građanima naplaćuje taksa za podsticanje obnovljivih izvora energije, na računima se nalazi i stavka tehničkih gubitaka. A na mreži gubimo više struje nego što zajedno proizvedu male hidro u vjetroelektrane.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

POLITIČKE IGRE – KUSURANJE SA PRIJESTONICOM: Cetinjske magle

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik DPS-a nije i ne može biti predvodnik pokreta koji se, istinski, bori za slobodnu, demokratsku i evropsku Crnu Goru. To nas uči trodecenijsko iskustvo. A sadašnje vlasti ne zaslužuju  ni djelić tog vremena. Cetinje je to pokazalo i jednima i drugima

 

Cetinje je ponovo u žiži sukoba vlasti i opozicije. Međusobnih i onih unutar koalicionih. Očekivano, obnovljena sporenja prelila su se i na ulicu, pa je pred Skupštinom Crne Gore održan novi protest.

Povod za okupljanje nezadovoljnih  bila je odluka Uprave za katastar i državnu imovinu, od 15. oktobra, kojom je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom prenijeto sa Prijestonice na Mitropoliju crnogorsko primorsku SPC. O toj odluci medije su obavijestili v.d. direktora Uprave za katastar Koča Đurišić i koordinator pravnog savjeta Mitropolije Igor Balaban. Oni su objasnili kako je Područna jedinica Cetinje ,,samo ispravila grešku”, pošto je prethodno u kompjutersku bazu Uprave upisano da MCP ima pravo korišćenja Cetinjskog manastira, iako u pisanom dokumentu iz 1996. piše da je manastir sa pratećim objektima u njihovom vlasništvu. I da nezadovoljni imaju pravo žalbe na tu odluku.

Uvid u dokumenta pokazuje da je istina malo komplikovanija. Naime, „ispravka greške“ u Upravi za katastar nigdje ne pominje ni Mitropoliju ni SPC.

U tom Rješenju piše: „Vrši se ispravka greške nastale unosom podataka iz rješenja br. UP I 05-915 od 11. 04. 1996. godine u kompjutersku bazu podataka, u katastru nepokretnosti za KO Cetinje I, na način što će se umjesto upisanog prava ‘korišćenje’ upisati pravo ‘svojina’ Manastir Sveti Petar na objektima evidentiranim na katastarskim parcelama broj…“.

Dakle, Manastir Sveti Petar ima pravo svojine nad objektima Cetinjskog manastira. Prvi naziv je zvanično (crkveno) a drugi narodno ime istog objekta. Koji je, kako vidimo, postao vlasnik samoga sebe, iako ga zakon ne prepoznaje ni kao fizičko ni kao pravno lice. I to samo produbljuje konfuziju i zaoštrava  jednovjekovna sporenja o statusu SPC-a i njenoj imovini u Crnoj Gori, „preuzetoj“ nakon, od tada do današnjeg dana,  spornih odluka o  bezuslovnom prisajedinjenju  crnogorske države i crkve Srbiji i, nedugo zatim formiranoj, Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

,,Na osnovu Rješenja nije Mitropolija crnogorsko primorska upisana kao vlasnik, već Manastir Sv. Petar, i ne može se ni po kojem osnovu poistovjetiti MPC sa imenom Manastira Sv. Petra kako se potencira u medijima”, saopštio je zamjenik gradonačelnika Prijestonice Cetinje Petar Marković, uz napomenu da je Cetinje ostalo upisano kao vlasnik manastirskog zemljišta. ,,Dva postupka po ovom zahtjevu su u toku, pri čemu je u jednom donijeto Rješenje kojim je odbijen zahtjev Mitropolije kao neosnovan”, naglašava Marković, ,,Prijestonica Cetinje će iskoristiti sve pravne ljekove u ovim postupcima i boriti se da Manastir Sv. Petra ostane cetinjski kao što je to bilo i vjekovima unazad”.

Sa druge strane, drugačiji stavovi. ,,S obzirom na to da MCP upravlja, koristi i održava ova dobra, njena svojina na objektima i zemljištu je nesumnjiva – pod uslovom nepostojanja pravnog osnova za svojinu nekog drugog fizičkog ili pravnog lica”, tvrdi advokatica Darka Kisjelica, insistirajući da su nedoumice tipa Manastir Sveti Petar nije isto što i Mitropolija posljedica površnog korišćenja nesavršenosti ranije evidencije nepokretnosti. ,,I taj, uslovno rečeno, pogrešni naziv Manastir Sv. Petar, ne ukazuje ni na bilo kog drugog vlasnika, drugo pravno ili fizičko lice – pogotovo ne na Prijestonicu ili ranije Opštinu Cetinje – osim na MCP. Ona kao pravno lice jedini je vlasnik crkvenih objekata u kojima obavlja svoju vjersku djelatnost i vlasnik crkvenog zemljišta koje joj služi za to”, rekla je Kisjelica Vijestima.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA NVO GARIWO U SARAJEVU: U RS se dijeli oružje grđanima kao ’91

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ideje Velike Srbije i Velike Hrvatske, bazirane na teritorijalnim pretenzijama prema BiH, življe su nego ikada ranije. Evropa i svijet gledali su na krvavi raspad Jugoslavije bez komentara, osim svijetlih likova poput Alexandra Langera, pisca i člana Parlamenta Evrope koji se ubio u znak protesta protiv beskrupuloznog ćutanja Evrope i njenih institucija. Pitanje je samo hoće li ponovo ćutati

 

MONITOR: Na nedavno održanom sastanku ministara inostranih poslova zemalja članica EU, u izvještaju koji je podnio Žozep Borelj, posebno je naglašena zabrinutost u vezi sa situacijom na Zapadnom Balkanu. Poznajete različite sredine tog prostora – kako Vama izgleda Zapadni Balkan danas?

BROZ: Izgleda mi, kao i više od poslednje tri decenije, kao bure baruta – što uopšte ne čudi. Zamislite Nemačku da su njoj posle Drugog svetskog rata saveznici ostavili na vlasti nacional-socijalističku partiju i sve Hitlerove saradnike. Ta partija je i danas zakonom zabranjena, a dvadeset tri od dvadeset četiri u Nirnbergu suđena ratna zločinca osuđena su na smrt nakon suđenja koja su trajala tri i po godine. Ovde se dogodilo upravo suprotno: nakon ratova od 1995. do 1999. sve nacionalne (čitaj: nacional-socijalističke) partije koje su organizovale ratove i vodile ih, ostale su na vlasti do danas. A suđenja za ratne zločine u ICTY trajala su gotovo trideset godina. Sve u ime ljudskih prava okrivljenih, koji su ubili više od 100.000 građana i raselili samo u BiH 2,5 miliona. Ideolozi tih zločina u najvećem broju i danas vladaju prostorima Zapadnog Balkana, kao članovi najjače mafije organizovanog kriminala u Evropi, birani od strane preplašenih građana, s blagoslovom iste te EU.

MONITOR: Mogu li se stvari na Zapadnom Balkanu uopšte poboljšati za „obične ljude“, bez pritisaka i uslovljavanja od stane međunarodnih civilnih i vojnih organizacija, EU, SAD?

BROZ: Goloruki građani ne mogu izaći na kraj sa onima koji imaju svu vlast, novac, trenirane i plaćene ubice za ratove koje su vodili i koje ponovo žele voditi. Dovoljno bi bilo kada bi sve te međunarodne institucije skupile sav dokazni materijal koji imaju, jer ovde se nalaze više od trideset godina, a prate i registruju pomno sve kriminalne radnje, i omogućile tužiocima i sudijama da pravedno sude, odnosno da imamo nezavisno sudstvo. Ali, kako to nisu uradili za ove tri decenije, izgleda da im permanentna nestabilnost Zapadnog Balkana odgovara. Dokle će im odgovarati, ne znam.

Sećam se davnašnjeg razgovora sa generalnim sekretarom OSCE-a, koji mi je na apel da ta organizacija pomogne regiji Zapadnog Balkana da se oslobodi organizovanog kriminala, rekao da će svaka država morati to sama da uradi. Od tada do danas ništa se nije promenilo. Kriminalci vladaju, a narod opljačkan ćuti u strahu da može biti i gore.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo