Povežite se sa nama

Izdvojeno

MALE HE: TUŽBE FAMILIJE ĐUKANOVIĆ I OSOBA POVEZANIH SA NJIMA PROTIV DRŽAVE: Građani će opet platiti ceh

Objavljeno prije

na

Dok nova vlast stidljivo udara na monopol u izgradnju mini hidroelektrana, investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu. Ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura

 

Nova Vlada preispituje ugovore o koncesijama za male hidroelektrane da utvrdi da li je u njima bilo korupcije i nepotizma. Stidljivo je udarila u monopol pa je zabranila gradnju sedam malih HE. Sada investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu. Ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ovog četvrtka je u Privrednom sudu zakazano prvo ročište po tužbi investitora za male hidroelektrane protiv države. To je samo prva u nizu tužbi investitora malih HE, članova familije Đukanović i lica povezanih sa njima, protiv države.

Proces tužbi protiv države otvara kozorcijum Hydra MNE, koga čine: Hydra Podgorica, IMP Ljubljana, Slovenija i Igma Energy, Andrijevica, a čiji su vlasnici Milovan Maksimović, brat od ujaka predsjednika države Mila Đukanovića, i njegov partner Jovan Gordijan. Predmet je dodjeljen sudiji Borjanki Zogović, državu zastupa Sandra Filipović, a advokati konzorcijuma su Ana Đukanović i Milija Đuranović.

U tužbi, u koju je Monitor imao uvid, navodi se da je pomenutom konzorciju na javnom oglasu data koncesija za izgradnju dvije male HE na vodotoku Bukovica, Šavnik. Ugovor potpisan u januaru 2017. godine. U tužbi se ističe stalna opstrukcija dijela mještana, nevladinih organizacija, dijela medija, političara, čak i ,,rođaka iz Srbije”.

Hydra je još u martu 2018. najvaljivala tužbu protiv države ukoliko im se ne omogući gradnja. U oktobru 2018. godine izdata im je gađevinska dozvola za dvije HE.  Tokom 2019. upozoravaju tadašnje Ministarstvo ekonomije da imaju probleme sa lokalnim stanovništvom da nastave investiciju. Tadašnja Vlada je 17. oktobra 2019. godine donijela zaključak kojim zadužuje to Ministarstvo da sa ovim koncesionarom otpočne pregovore oko sporazumnog raskida ugovora.

Iz nove Vlade tvrde da je, bez obzira na proteste protiv gradnje, Hydra prekršila ugovorene obaveze jer nije do oktobra 2020, dvije godine od dobijanja građevinskih dozvola kako se obavezala ugovorom, izgradila postrojenja malih HE.

Investicija je trebalo da košta 8,8 miliona eura, a u tužbenom zahtjevu se navodi je investitor u dosadašnje radove potošio preko tri miliona eura. No, iz Hydre ne traže samo to oni tužbom zahtjevaju i isplatu izmakle očekivane dobiti i to na ugovorenih 30 godina.

Kolika je izgubljena dobit ne navode, traže vještačenje. Dali su okvirne inpute – prema važećem tarifnom sistemu otkupna cijena za prvih 12 godina za Bukovicu 1  – 0,086 eura po kilovat satu, a za Bukovicu 2 – 0,093 eura. A za ostalih 18 godina traže naplatu po prosječnoj cijeni na međunarodnoj berzi od 0,06, eura po kilovat satu.

Da se ne radi o malim novcima, potvrdio je i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić koji je kazao da se ,,zbog strateškog bezobrazluka i sumnjivih dodjela koncesija, pored uništenja životnog okruženja mnogih građana, nova vlast suočava sa odštetnim zahtjevima u visini, za sada, od preko 50 miliona eura”.

Do sada, nova vlast je krajem decembra raskinula ugovore o koncesiji za izgradnju sedam malih HE. Monitoru su iz Ministarstva kapitalnih investicija kazali da se radi o sljedećim vodotocima ,,Đurička rijeka u Plavu, Bistrici u Bijelom Polju, Bukovici u Šavniku, Reževića rijeka u Budvi, Ljeviškoj i Raštaku u Kolašinu. Na vodotoku Raštak je bila predviđena izgradnja dvije mHE na osnovu dva ugovora o koncesiji”.

Odgovorili su nam i da su ,,od pomenutih sedam ugovora koji su raskinuti, koncesionari za vodotoke Đurička, Bistrica, Bukovica i Ljeviška podnijeli tužbe. Takođe je podnijeta i tužba za vodotok Trepačka radi poništenja sporazumnog raskida ugovora koji je zaključen 30.12.2019”.

Pored procesa za Bukovicu u Šavniku koji je otpočelo ove sedmice, za 12. april je u Privrednom sudu zakazan početak procesa u kome firma Dekar iz Podgorice tuži državu. I ovu kompaniju zastupa advokatica Đukanović.

Tužba o kojoj će odlučivati sudija Faruk Mušović, predata je zbog koncesije na vodotoku Ljevište Rijeka – izvor Morače, Kolašin. Ovo je jedna od nekoliko koncesija koje je dobila firma Dekar, koju predstavlja Momčilo Miranović, suprug bivše pomoćnice ministra zdravlja Vesne Miranović.

Za razliku od ove koja je na sudu, gradnja Miranovićeve male HE nije stopirana u Kraljskim Barama u Kolašinu u kojima mještani ponovo najavljuju proteste nezadovoljni ignorisanjem njihovih zahtjeva od strane nove vlasti. Na pitanje o ovom slučaju iz Ministarstva kapitalnih investicija nam nijesu odgovorili.

Dekar zajedno sa firmom Hydro energu, čiji je osnivač takođe Miranović, će se naći na sudu 15. aprila sa tužbom protiv države zbog koncesije na vodotoku Trepačka rijeka. Sudija Dijana Raičković, a investitore zastupa Ana Đukanović.

Privrednom sudu stigla je i tužba protiv države od strane Bistrica clean energy, Podgorica iza koje stoji biznismen Žarko Burić, zbog koncesije na vodotoku Bistrica. Advokati ove kompanije su Stefan Žižić i Filip Jovović.

Tužbu protiv države zbog koncesije na vodotoku Đurička Rijeka podnijele su kompanije Triangle GC, ing Kosovo iz Peći koje zastupa predsjednik i izvršni direktor Florin Krasnići (biznismen i političar sa Kosova, koji je bio i jedan od osnivača i finansijera Oslobodilačke vojske Kosova), Gradnja Bijelo Polje, zastupnik Boris Pejović i Plava Hydro Power, Ulcinj, zastupnik izvršni director Zymer Gjonbalaj. Advokatica im je Ana Đukanović.

Za sada jedini koji nije pokrenuo tužbu protiv države je Blažo Đukanović, predsjednikov sin. Ili se još nije uspjela sastaviti tužba jer je Vlada sredinom januara prekinula postupak odobravanja Đukanovićevoj kompaniji BB Hidro da gradi malu HE Slatina na istoimenom vodotoku u Kolašinu. Đukanović je prošle godine zabilježio i prve prihode od posla sa malim HE. Firma BB Hidro u kojoj je suvlasnik sa Ivanom Burzanovićem je od male HE Bistrica u Kolašinu imala ukupan prihod od 95,8 hiljada eura, od čega je profit iznosio 18.369 eura. Skromno, u odnosu na ukupno 1,7 miliona eura koje je Đukanović zaradio, tokom prošle godine, u svojim firmama BB Solar, Capital Invest i Kodio.

Na predstojećim suđenjima za tužbe investitora protiv države pred Privrednim sudom kao umješač na strani države prijavio se Vasilije Miličković. On je u pismu Zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore objasnio da su on i njegova firma M&V Company, ,,kao dva akcionara u EPCG, direktno zainteresovani da od konkurencije ne otkupljujemo po priroritetu isti proizvod 300 odsto skuplji od sopstvenog da bismo sa pozicije umješača dali svoj doprinos zaštiti državne i naše imovine u EPCG”.

Na posljednjoj Skupštini AD EPCG tražio da se ova državna kompanija uključi u sudske procese kao zainteresovana strana.

Milićković u brojnim krivičnim prijavama koje je podnosio protiv bivših premijera, poslanika, menadžmenta EPCG i dr, tvrdi da se na račun familije Đukanović pod krinkom finansiranja obnovljivih izvora energije pljačkaju budžet i građani.

Prije šest godina tadašnji premijer Milo Đukanović omogućio članovima familije i drugim bližnjima da se bave poslom obnovljivih izvora energije sa grbače građana. To nas pored uništene prirode, košta godišnje blizu 20 milion eura.

U decembru 2015. Skupština je usvojila izmjene Zakona o energetici, izglasani su članovi 23 i 24. koji se odnose na podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. To se pretočilo na naše račune za struju koje godinama dodatno plaćamo kao stavke OIE 1 i 2. Stara Vlada je u junu 2019. sa računa za struju ukinula stavku OIE 1 pa nju otada plaćamo posredno iz budžeta, dok je stavka OIE 2 ostala na računima do danas.

Miličković uporno ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

,,Ja kao umješač zalažem imovinu i glavu da zaštitim državne pare. A niko drugi da se umiješa”, kaže Miličković za Monitor.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Dokle se stiglo pitali smo ministarsvo: ,,Komisija je započela aktivnosti, ali budući da se radi o kompleksnim stvarima potrebno je razumjevanje da sam postupak nije ni jednostavan ni brz. Još uvijek ovo ministarstvo nije dobijalo nikakve zaključke od strane komisije”.

 

Stavke na računu

Analiza energetskog bilansa za 2020. godinu Ministarstva za kapitalne investicije pokazala je da je iz svih malih hidroelektrana, računajući i osam onih koji su od ranije u vlasništvu Elektroprivrede, kao i 24 nove privatne, proizvedeno ukupno 99 GWH, što čini tri odsto ukupne proizvodnje. Gubici na mrežu su čak pet puta veći od proizvodnje svih malih hidroelektrana (492 GWh)  i iznose čak 15 odsto proizvedene električne energije!

Vlasnici 13 privatnih preduzeća koje ukupno imaju 24 male HE  prošle godine su dobili podsticaje sa računa svih potrošača u iznosu od 3,8 miliona eura. Zbog manjka kiše tokom prošle godine proizveli su 36 odsto manje električne energije od predviđenog plana. Ali to je manja šteta od trajne devastacije dvadesetak rijeka i pritoka.

Vlasnici dva vjetro-parka Kmovo i Možura prošle godine su od subvencija sa računa za struju dobili 15,3 miliona eura. Oni su za razliku od malih HE skoro ispunili planiranu proizvodnu sa 312 GWh.

Pored toga što se građanima naplaćuje taksa za podsticanje obnovljivih izvora energije, na računima se nalazi i stavka tehničkih gubitaka. A na mreži gubimo više struje nego što zajedno proizvedu male hidro u vjetroelektrane.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo