Povežite se sa nama

MONITORING

Mali, za velike stvari

Objavljeno prije

na

Nakon godinu dana unutar-partijske selekcije, preko četiri stotine delegata VI Kongresa Savjeta mladih DPS-a, izabralo je predsjednika. U duhu slogana njihovog izbornog procesa – čovjeka za velike stvari. Đukanovićev SKOJ, nedvosmisleno je donio odluku: Nikola Pešić. Karijera može da počne.

Dvadesetpetogodišnji Pešić (rođen u Zadru), član DPS-a od punoljetstva; tokom pet godina predsjednik Savjeta mladih podgoričkog naselja Stari aerodrom; angažovan u Direktoratu DPS-a za analizu i obradu podataka – u uspinjanju po partijskoj ljestvici ima na koga da se ugleda. Njegovi prethodnici će zauvijek pamtiti fotelju prvog čovjeka Savjeta mladih – bila im je to odskočna daska koja ih je lansirala u svijet velikih, privilegovanih i šefu bliskih. Za prosječnog depeesovca to je – sve.

Novoizabrani lider podmlatka za jednog od uzora u stranačkoj alpinistici, ima tekućeg portparola DPS-a Časlava Vešovića. Prije nego će marta prošle godine stići Đukanovićev poziv da na poziciji glasnogovonika zamijeni Rajka Kovačevića, Vešović je obavljao brojne funkcije. Ozbiljnije je startovao upravo kao predsjednik Savjeta mladih, gdje je biran dva puta. Ostao je na tom mjestu pet godina: od 2002. – 2007. Danas kaže: ,,Tada nijesam slutio da ću danas biti u ovoj poziciji.”

Kako partija brine o kadru, Vešović 2002 postaje i odbornik u Skupštini glavnog grada (do decembra 2010. godine). Šta napredak u stranci znači, lijepo pokazuje uvid u imovinu – iz godine u godinu. Tako je 2005, kada je prvi put prijavio svojinu, imao poslovni prostor površine 40m2, automobil marke Golf II ( iz 1991. godine ), 240 eura od studentskog kredita, 600 eura godišnje po osnovu članstva u UO „Muzeji i galerije”, te 3600 eura naslijeđene penzije godišnje.

Dvije godine poslije – 2007, prijavljuje platu od 550 eura. Onda počinje uspon. Te godine podiže kredit (rok otplate 10 godina; hipoteka upisana na poslovni prostor; teret broj 13617 ) od 40.000 eura. Međutim, Vešović kršeći Zakon o sprječavanju konflikta interesa, tek dvije godine kasnije (očigledno je to nakon uvida u dokumenta Uprave za nekretnine) u imovinski karton zavodi „hipoteku na kredit”. Ni tada ne bilježeći visinu kredita.

Godinu kasnije, 2008, kupuje Reno Megan (2003. godište), plata raste na 640 eura, postaje član UO Gradski stadion Podgorica od čega svakog mjeseca počinje da kapa po 160 eura. Sljedeće godine postaje član IO DPS-a, naknada od JP Stadioni raste na 180 eura, mjesečna plata se povećava na 850 eura, Vešović daje poslovni prostor u zakup po cijeni od 7200 eura, a u imovinski karton upisuje i ušteđevinu od 20.000 eura.

Ne staje tu: 2010. godine plata (stalni radni odnos: DPS) mu je 950 eura, ali uz članstvo u JP Stadioni (180 eura) postaje član i Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo od čega mjesečno počinje da prima dodatnih 1270 eura. Tu je, naravno, i pomenuti novac od zakupnine poslovnog prostora u zgradi Vektre.

Napreduje Vešović. Sljedeće godine, mjesečnoj nadoknadi iz Agencije za civilno vazduhoplovstvo pridodaje i platu od 1212.58 eura, koju dobija kao direktor JP Sportski objekti Podgorica. I? Naredne, 2012. godine, stiže ono što je na početku Vešovićeve blistave karijere izgledalo kao sanak – mjesto Đukanovićevog glasnogovornika. I sve što uz to ide.

Nakon svega, prekaljeni borac Vešović podmlatku partije poručuje: „Poželjno je čak da imaju i buntovnički duh i da na taj način budu raspoloženi.” Če Gevara.

Buntovnik za svoju stvar je i Predrag Bošković. U ranoj mladosti bio je vatreni četnički Beli orao. Onda se prosvijetlio. U carstvo ovozemaljsko otisnuo sa mjesta predsjednika Savjeta mladih DPS-a. Njegovim riječima: „To je bila jedna veoma važna funkcija za mene i jedna odskočna daska koja mi je puno značila u daljoj karijeri.” Vjeruj.

Direktno sa pozicije prvog među mladima, 2001. godine postaje poslanik, pa tri godine kasnije zasijeda u fotelju zamjenika ministra spoljnih poslova bivše Državne zajednice sa Srbijom, pa ga 2005. godine vidimo u ulozi ministra ekonomije, pa opet poslanika, onda ga, 2008. godine, postavljaju na čelo Rudnika uglja Pljevlja, na koncu, prošle godine izabran je za ministra rada i socijalnog staranja. Tu je i sport: od 2006. godine vodi Ženski rukometni klub Budućnost, a od 2011. godine je i predsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore.

Trud se ispaltio. Referendumske godine Bošković navodi da mjesečno, kao ministar, prihoduje 760 eura, da još 405 eura dobija kao asistent na Ekonomskom fakultetu i predavač na Višoj poslovnoj školi, da ima ušteđevinu od 15.000 eura, te da posjeduje stan površine 63m2. Supruga Stela, pomenimo i to, te godine ima samo platu od 571 eura i pet vaučera uloženih u HLT fond.

Naredne, 2007. godine, poslanik Bošković (plata 710 eura), postaje i član Savjeta za privatizaciju, ali i član organa privrednog društva Montenegrobonus Cetinje, odakle mjesečno pirhoduje 1500 eura. Ušteđevina se skoro duplira, sada je 28.000 eura. Pod stavkom ,,ostali prihodi” te godine Bošković bilježi 3.600 eura od Ekonomskog fakulteta, 3.900 eura od Savjeta za privatizaciju, te 4.000 eura od Tenderske komisije. Supruga je u međuvremenu postala član likvidacionog odbora Ekos banke pa mjesečno kapne još 200 eura. Stela je, sada, i u radnoj grupi komisije savjeta za privatizaciju – jednokratno 2000 eura.

Sljedeća godina je u znaku kredita. Stambenih. Može se. Predrag podiže 60.000 eura kredita, Stela – 100.000 eura. Boškovićeva ušteđevina je skočila na 42.000, plata na 890 eura, dok je plata bračne saputnice sada -1228 eura.

Osim poslaničkog mjesta i pozicije u Savjetu za privatizaciju (300 eura mjesečno), Bošković je 2009. godine i u odboru direktora Rudnika uglja u Pljevljima. Plata po tom osnovu – 2100 eura. Supruga je preduzimljiva: kupila je stan površine 137m2, ali i automobil marke Mercedes (GLK 2008. godište) za koji je podigla kredit u vrijednosti od 32.000 eura! Plata joj je porasla na 3500 eura. Ušteđevina je u odnosu na prethodnu godinu veća za 10.000 eura. Ne voli samo Stela skupocjene automobile. Čim je preuzeo posao u Rudniku (tada dužnom oko 35 miliona eura), uprava je Boškoviću kupila jedan od skupljih džipova od oko 50.000.

Prema posljednjim podacima, za 2012. i 2013. godinu, Predrag Bošković nije prijavio visinu mjesečne nadoknade, Stela jeste – 2500 eura ( Societe Generale Montenegro ). Ušteđevina je sada 75.000 eura. Ministar je otvorio nekoliko privrednih društava… Ima li kraja?

Na čelu mladih DPS-a bio je i Predrag Sekulić. Onda je odskočio: za poslanika je biran u tri mandata, obavljao je i funkciju ministra kulture, sporta i medija, bio je ministar održivog razvoja i turizma, politički direktora DPS-a, predsjednik Borda direktora Pobjede, član borda direktora Barske plovidbe, član Upravnog odbora Radio-difuznog centra…

Isplatilo se: kao poslanik, 2005. godine, prihodovao je 420 eura, a ostali prihodu bili su vezani za ,,autorska prava na četiri romana”. Prema posljednjim podacima stvar je nešto povoljnija – danas mjesečno prihoduje 1258 eura. Uz to predsjednik je i Odbora za turizam, ekonomiju i prostorno planiranje za što nije naveo iznos mjesečne nadoknade. Kao predavač na Fakultetu za mediteranske i poslovne studije u Tivtu (predavačkoj katedri za veliki broj kadrova vladajuće koalicije) deset puta godišnje primi po 300 eura. Tu je i pokretna imovina, automobili: Tojota AYGO (2007. godište), ali i Mercedes GLK proizveden 2010. godine.

To su tek obrisi imovine zasnovani na onome što su sami prijavljivali. Mladi Đukanovićeve stranke postaju uspješni i materijalno obezbijeđeni kadrovi. Za rekordno vrijeme i uz svesrdnu pomoć partijske i državne infrastrukture. Na ovakvim mladima Crna Gora – nestaje.

MILAN BABOVIĆ, KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA SM NA PROTEKLIM IZBORIMA
Milo Đukanović jedina živa istorijska ličnost u Crnoj Gori

Zbog čega ste u DPS-u?
Član sam DPS-a od 2005. godine. Smatram da je DPS jedina politička partija u Crnoj Gori koja ima program, ideju i viziju da građanima i građankama Crne Gore omogući evropski kvalitet života. DPS je najorganizovanija i kadrovski najjača partija. DPS je bila, jeste i biće generator razvoja cijele države i društva. Smatram da su ovo više nego dovoljni razlozi zbog čega sam član DPS-a.

Što mislite o činjenici da je jedna ista partija i jedan isti čovjek u Crnoj Gori na vlasti, neprekidno, više od dvije decenije?
Podsjetiću Vas da je DPS svaki put vlast dobijala na izborima. Ne postoji demokratskiji način od mogućnosti da biračima date pravo da sami izaberu političke partije koje će upravljati državom. DPS je sve pobjede ostvarila zasluženo, uz veliku podršku građana, a legitimnost je potvrđena izvještajima međunarodnih organizacija koje nadgledaju izbore.

Što mislite o aferi Snimak?
Prije svega, mislim da nije riječ ni o kakvoj aferi. Snimci koji su objavljeni dokazuju odgovoran i državnički odnos DPS-a prema realizaciji programa, kao i brigu o svim stanovnicima Crne Gore. Smatram da sve što se dešava u posljednjih mjeseci dio je predizborne političke kampanje opizicionih partija, čiji je cilj urušavanje ugleda naše partije i države Crne Gore.

Kako bi definisali premijera Mila Đukanovića?
Milo Đukanović je, koliko god to nekoga frustriralo, jedina danas živa istorijska ličnost u Crnoj Gori, čiji je život i djelo duboko ubetonirano u temelje današnje Crne Gore. Najuspješniji političar na prostorima bivše Jugoslavije!

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo