Povežite se sa nama

MONITORING

Mali, za velike stvari

Objavljeno prije

na

Nakon godinu dana unutar-partijske selekcije, preko četiri stotine delegata VI Kongresa Savjeta mladih DPS-a, izabralo je predsjednika. U duhu slogana njihovog izbornog procesa – čovjeka za velike stvari. Đukanovićev SKOJ, nedvosmisleno je donio odluku: Nikola Pešić. Karijera može da počne.

Dvadesetpetogodišnji Pešić (rođen u Zadru), član DPS-a od punoljetstva; tokom pet godina predsjednik Savjeta mladih podgoričkog naselja Stari aerodrom; angažovan u Direktoratu DPS-a za analizu i obradu podataka – u uspinjanju po partijskoj ljestvici ima na koga da se ugleda. Njegovi prethodnici će zauvijek pamtiti fotelju prvog čovjeka Savjeta mladih – bila im je to odskočna daska koja ih je lansirala u svijet velikih, privilegovanih i šefu bliskih. Za prosječnog depeesovca to je – sve.

Novoizabrani lider podmlatka za jednog od uzora u stranačkoj alpinistici, ima tekućeg portparola DPS-a Časlava Vešovića. Prije nego će marta prošle godine stići Đukanovićev poziv da na poziciji glasnogovonika zamijeni Rajka Kovačevića, Vešović je obavljao brojne funkcije. Ozbiljnije je startovao upravo kao predsjednik Savjeta mladih, gdje je biran dva puta. Ostao je na tom mjestu pet godina: od 2002. – 2007. Danas kaže: ,,Tada nijesam slutio da ću danas biti u ovoj poziciji.”

Kako partija brine o kadru, Vešović 2002 postaje i odbornik u Skupštini glavnog grada (do decembra 2010. godine). Šta napredak u stranci znači, lijepo pokazuje uvid u imovinu – iz godine u godinu. Tako je 2005, kada je prvi put prijavio svojinu, imao poslovni prostor površine 40m2, automobil marke Golf II ( iz 1991. godine ), 240 eura od studentskog kredita, 600 eura godišnje po osnovu članstva u UO „Muzeji i galerije”, te 3600 eura naslijeđene penzije godišnje.

Dvije godine poslije – 2007, prijavljuje platu od 550 eura. Onda počinje uspon. Te godine podiže kredit (rok otplate 10 godina; hipoteka upisana na poslovni prostor; teret broj 13617 ) od 40.000 eura. Međutim, Vešović kršeći Zakon o sprječavanju konflikta interesa, tek dvije godine kasnije (očigledno je to nakon uvida u dokumenta Uprave za nekretnine) u imovinski karton zavodi „hipoteku na kredit”. Ni tada ne bilježeći visinu kredita.

Godinu kasnije, 2008, kupuje Reno Megan (2003. godište), plata raste na 640 eura, postaje član UO Gradski stadion Podgorica od čega svakog mjeseca počinje da kapa po 160 eura. Sljedeće godine postaje član IO DPS-a, naknada od JP Stadioni raste na 180 eura, mjesečna plata se povećava na 850 eura, Vešović daje poslovni prostor u zakup po cijeni od 7200 eura, a u imovinski karton upisuje i ušteđevinu od 20.000 eura.

Ne staje tu: 2010. godine plata (stalni radni odnos: DPS) mu je 950 eura, ali uz članstvo u JP Stadioni (180 eura) postaje član i Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo od čega mjesečno počinje da prima dodatnih 1270 eura. Tu je, naravno, i pomenuti novac od zakupnine poslovnog prostora u zgradi Vektre.

Napreduje Vešović. Sljedeće godine, mjesečnoj nadoknadi iz Agencije za civilno vazduhoplovstvo pridodaje i platu od 1212.58 eura, koju dobija kao direktor JP Sportski objekti Podgorica. I? Naredne, 2012. godine, stiže ono što je na početku Vešovićeve blistave karijere izgledalo kao sanak – mjesto Đukanovićevog glasnogovornika. I sve što uz to ide.

Nakon svega, prekaljeni borac Vešović podmlatku partije poručuje: „Poželjno je čak da imaju i buntovnički duh i da na taj način budu raspoloženi.” Če Gevara.

Buntovnik za svoju stvar je i Predrag Bošković. U ranoj mladosti bio je vatreni četnički Beli orao. Onda se prosvijetlio. U carstvo ovozemaljsko otisnuo sa mjesta predsjednika Savjeta mladih DPS-a. Njegovim riječima: „To je bila jedna veoma važna funkcija za mene i jedna odskočna daska koja mi je puno značila u daljoj karijeri.” Vjeruj.

Direktno sa pozicije prvog među mladima, 2001. godine postaje poslanik, pa tri godine kasnije zasijeda u fotelju zamjenika ministra spoljnih poslova bivše Državne zajednice sa Srbijom, pa ga 2005. godine vidimo u ulozi ministra ekonomije, pa opet poslanika, onda ga, 2008. godine, postavljaju na čelo Rudnika uglja Pljevlja, na koncu, prošle godine izabran je za ministra rada i socijalnog staranja. Tu je i sport: od 2006. godine vodi Ženski rukometni klub Budućnost, a od 2011. godine je i predsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore.

Trud se ispaltio. Referendumske godine Bošković navodi da mjesečno, kao ministar, prihoduje 760 eura, da još 405 eura dobija kao asistent na Ekonomskom fakultetu i predavač na Višoj poslovnoj školi, da ima ušteđevinu od 15.000 eura, te da posjeduje stan površine 63m2. Supruga Stela, pomenimo i to, te godine ima samo platu od 571 eura i pet vaučera uloženih u HLT fond.

Naredne, 2007. godine, poslanik Bošković (plata 710 eura), postaje i član Savjeta za privatizaciju, ali i član organa privrednog društva Montenegrobonus Cetinje, odakle mjesečno pirhoduje 1500 eura. Ušteđevina se skoro duplira, sada je 28.000 eura. Pod stavkom ,,ostali prihodi” te godine Bošković bilježi 3.600 eura od Ekonomskog fakulteta, 3.900 eura od Savjeta za privatizaciju, te 4.000 eura od Tenderske komisije. Supruga je u međuvremenu postala član likvidacionog odbora Ekos banke pa mjesečno kapne još 200 eura. Stela je, sada, i u radnoj grupi komisije savjeta za privatizaciju – jednokratno 2000 eura.

Sljedeća godina je u znaku kredita. Stambenih. Može se. Predrag podiže 60.000 eura kredita, Stela – 100.000 eura. Boškovićeva ušteđevina je skočila na 42.000, plata na 890 eura, dok je plata bračne saputnice sada -1228 eura.

Osim poslaničkog mjesta i pozicije u Savjetu za privatizaciju (300 eura mjesečno), Bošković je 2009. godine i u odboru direktora Rudnika uglja u Pljevljima. Plata po tom osnovu – 2100 eura. Supruga je preduzimljiva: kupila je stan površine 137m2, ali i automobil marke Mercedes (GLK 2008. godište) za koji je podigla kredit u vrijednosti od 32.000 eura! Plata joj je porasla na 3500 eura. Ušteđevina je u odnosu na prethodnu godinu veća za 10.000 eura. Ne voli samo Stela skupocjene automobile. Čim je preuzeo posao u Rudniku (tada dužnom oko 35 miliona eura), uprava je Boškoviću kupila jedan od skupljih džipova od oko 50.000.

Prema posljednjim podacima, za 2012. i 2013. godinu, Predrag Bošković nije prijavio visinu mjesečne nadoknade, Stela jeste – 2500 eura ( Societe Generale Montenegro ). Ušteđevina je sada 75.000 eura. Ministar je otvorio nekoliko privrednih društava… Ima li kraja?

Na čelu mladih DPS-a bio je i Predrag Sekulić. Onda je odskočio: za poslanika je biran u tri mandata, obavljao je i funkciju ministra kulture, sporta i medija, bio je ministar održivog razvoja i turizma, politički direktora DPS-a, predsjednik Borda direktora Pobjede, član borda direktora Barske plovidbe, član Upravnog odbora Radio-difuznog centra…

Isplatilo se: kao poslanik, 2005. godine, prihodovao je 420 eura, a ostali prihodu bili su vezani za ,,autorska prava na četiri romana”. Prema posljednjim podacima stvar je nešto povoljnija – danas mjesečno prihoduje 1258 eura. Uz to predsjednik je i Odbora za turizam, ekonomiju i prostorno planiranje za što nije naveo iznos mjesečne nadoknade. Kao predavač na Fakultetu za mediteranske i poslovne studije u Tivtu (predavačkoj katedri za veliki broj kadrova vladajuće koalicije) deset puta godišnje primi po 300 eura. Tu je i pokretna imovina, automobili: Tojota AYGO (2007. godište), ali i Mercedes GLK proizveden 2010. godine.

To su tek obrisi imovine zasnovani na onome što su sami prijavljivali. Mladi Đukanovićeve stranke postaju uspješni i materijalno obezbijeđeni kadrovi. Za rekordno vrijeme i uz svesrdnu pomoć partijske i državne infrastrukture. Na ovakvim mladima Crna Gora – nestaje.

MILAN BABOVIĆ, KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA SM NA PROTEKLIM IZBORIMA
Milo Đukanović jedina živa istorijska ličnost u Crnoj Gori

Zbog čega ste u DPS-u?
Član sam DPS-a od 2005. godine. Smatram da je DPS jedina politička partija u Crnoj Gori koja ima program, ideju i viziju da građanima i građankama Crne Gore omogući evropski kvalitet života. DPS je najorganizovanija i kadrovski najjača partija. DPS je bila, jeste i biće generator razvoja cijele države i društva. Smatram da su ovo više nego dovoljni razlozi zbog čega sam član DPS-a.

Što mislite o činjenici da je jedna ista partija i jedan isti čovjek u Crnoj Gori na vlasti, neprekidno, više od dvije decenije?
Podsjetiću Vas da je DPS svaki put vlast dobijala na izborima. Ne postoji demokratskiji način od mogućnosti da biračima date pravo da sami izaberu političke partije koje će upravljati državom. DPS je sve pobjede ostvarila zasluženo, uz veliku podršku građana, a legitimnost je potvrđena izvještajima međunarodnih organizacija koje nadgledaju izbore.

Što mislite o aferi Snimak?
Prije svega, mislim da nije riječ ni o kakvoj aferi. Snimci koji su objavljeni dokazuju odgovoran i državnički odnos DPS-a prema realizaciji programa, kao i brigu o svim stanovnicima Crne Gore. Smatram da sve što se dešava u posljednjih mjeseci dio je predizborne političke kampanje opizicionih partija, čiji je cilj urušavanje ugleda naše partije i države Crne Gore.

Kako bi definisali premijera Mila Đukanovića?
Milo Đukanović je, koliko god to nekoga frustriralo, jedina danas živa istorijska ličnost u Crnoj Gori, čiji je život i djelo duboko ubetonirano u temelje današnje Crne Gore. Najuspješniji političar na prostorima bivše Jugoslavije!

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo