Povežite se sa nama

MONITORING

Mali, za velike stvari

Objavljeno prije

na

Nakon godinu dana unutar-partijske selekcije, preko četiri stotine delegata VI Kongresa Savjeta mladih DPS-a, izabralo je predsjednika. U duhu slogana njihovog izbornog procesa – čovjeka za velike stvari. Đukanovićev SKOJ, nedvosmisleno je donio odluku: Nikola Pešić. Karijera može da počne.

Dvadesetpetogodišnji Pešić (rođen u Zadru), član DPS-a od punoljetstva; tokom pet godina predsjednik Savjeta mladih podgoričkog naselja Stari aerodrom; angažovan u Direktoratu DPS-a za analizu i obradu podataka – u uspinjanju po partijskoj ljestvici ima na koga da se ugleda. Njegovi prethodnici će zauvijek pamtiti fotelju prvog čovjeka Savjeta mladih – bila im je to odskočna daska koja ih je lansirala u svijet velikih, privilegovanih i šefu bliskih. Za prosječnog depeesovca to je – sve.

Novoizabrani lider podmlatka za jednog od uzora u stranačkoj alpinistici, ima tekućeg portparola DPS-a Časlava Vešovića. Prije nego će marta prošle godine stići Đukanovićev poziv da na poziciji glasnogovonika zamijeni Rajka Kovačevića, Vešović je obavljao brojne funkcije. Ozbiljnije je startovao upravo kao predsjednik Savjeta mladih, gdje je biran dva puta. Ostao je na tom mjestu pet godina: od 2002. – 2007. Danas kaže: ,,Tada nijesam slutio da ću danas biti u ovoj poziciji.”

Kako partija brine o kadru, Vešović 2002 postaje i odbornik u Skupštini glavnog grada (do decembra 2010. godine). Šta napredak u stranci znači, lijepo pokazuje uvid u imovinu – iz godine u godinu. Tako je 2005, kada je prvi put prijavio svojinu, imao poslovni prostor površine 40m2, automobil marke Golf II ( iz 1991. godine ), 240 eura od studentskog kredita, 600 eura godišnje po osnovu članstva u UO „Muzeji i galerije”, te 3600 eura naslijeđene penzije godišnje.

Dvije godine poslije – 2007, prijavljuje platu od 550 eura. Onda počinje uspon. Te godine podiže kredit (rok otplate 10 godina; hipoteka upisana na poslovni prostor; teret broj 13617 ) od 40.000 eura. Međutim, Vešović kršeći Zakon o sprječavanju konflikta interesa, tek dvije godine kasnije (očigledno je to nakon uvida u dokumenta Uprave za nekretnine) u imovinski karton zavodi „hipoteku na kredit”. Ni tada ne bilježeći visinu kredita.

Godinu kasnije, 2008, kupuje Reno Megan (2003. godište), plata raste na 640 eura, postaje član UO Gradski stadion Podgorica od čega svakog mjeseca počinje da kapa po 160 eura. Sljedeće godine postaje član IO DPS-a, naknada od JP Stadioni raste na 180 eura, mjesečna plata se povećava na 850 eura, Vešović daje poslovni prostor u zakup po cijeni od 7200 eura, a u imovinski karton upisuje i ušteđevinu od 20.000 eura.

Ne staje tu: 2010. godine plata (stalni radni odnos: DPS) mu je 950 eura, ali uz članstvo u JP Stadioni (180 eura) postaje član i Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo od čega mjesečno počinje da prima dodatnih 1270 eura. Tu je, naravno, i pomenuti novac od zakupnine poslovnog prostora u zgradi Vektre.

Napreduje Vešović. Sljedeće godine, mjesečnoj nadoknadi iz Agencije za civilno vazduhoplovstvo pridodaje i platu od 1212.58 eura, koju dobija kao direktor JP Sportski objekti Podgorica. I? Naredne, 2012. godine, stiže ono što je na početku Vešovićeve blistave karijere izgledalo kao sanak – mjesto Đukanovićevog glasnogovornika. I sve što uz to ide.

Nakon svega, prekaljeni borac Vešović podmlatku partije poručuje: „Poželjno je čak da imaju i buntovnički duh i da na taj način budu raspoloženi.” Če Gevara.

Buntovnik za svoju stvar je i Predrag Bošković. U ranoj mladosti bio je vatreni četnički Beli orao. Onda se prosvijetlio. U carstvo ovozemaljsko otisnuo sa mjesta predsjednika Savjeta mladih DPS-a. Njegovim riječima: „To je bila jedna veoma važna funkcija za mene i jedna odskočna daska koja mi je puno značila u daljoj karijeri.” Vjeruj.

Direktno sa pozicije prvog među mladima, 2001. godine postaje poslanik, pa tri godine kasnije zasijeda u fotelju zamjenika ministra spoljnih poslova bivše Državne zajednice sa Srbijom, pa ga 2005. godine vidimo u ulozi ministra ekonomije, pa opet poslanika, onda ga, 2008. godine, postavljaju na čelo Rudnika uglja Pljevlja, na koncu, prošle godine izabran je za ministra rada i socijalnog staranja. Tu je i sport: od 2006. godine vodi Ženski rukometni klub Budućnost, a od 2011. godine je i predsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore.

Trud se ispaltio. Referendumske godine Bošković navodi da mjesečno, kao ministar, prihoduje 760 eura, da još 405 eura dobija kao asistent na Ekonomskom fakultetu i predavač na Višoj poslovnoj školi, da ima ušteđevinu od 15.000 eura, te da posjeduje stan površine 63m2. Supruga Stela, pomenimo i to, te godine ima samo platu od 571 eura i pet vaučera uloženih u HLT fond.

Naredne, 2007. godine, poslanik Bošković (plata 710 eura), postaje i član Savjeta za privatizaciju, ali i član organa privrednog društva Montenegrobonus Cetinje, odakle mjesečno pirhoduje 1500 eura. Ušteđevina se skoro duplira, sada je 28.000 eura. Pod stavkom ,,ostali prihodi” te godine Bošković bilježi 3.600 eura od Ekonomskog fakulteta, 3.900 eura od Savjeta za privatizaciju, te 4.000 eura od Tenderske komisije. Supruga je u međuvremenu postala član likvidacionog odbora Ekos banke pa mjesečno kapne još 200 eura. Stela je, sada, i u radnoj grupi komisije savjeta za privatizaciju – jednokratno 2000 eura.

Sljedeća godina je u znaku kredita. Stambenih. Može se. Predrag podiže 60.000 eura kredita, Stela – 100.000 eura. Boškovićeva ušteđevina je skočila na 42.000, plata na 890 eura, dok je plata bračne saputnice sada -1228 eura.

Osim poslaničkog mjesta i pozicije u Savjetu za privatizaciju (300 eura mjesečno), Bošković je 2009. godine i u odboru direktora Rudnika uglja u Pljevljima. Plata po tom osnovu – 2100 eura. Supruga je preduzimljiva: kupila je stan površine 137m2, ali i automobil marke Mercedes (GLK 2008. godište) za koji je podigla kredit u vrijednosti od 32.000 eura! Plata joj je porasla na 3500 eura. Ušteđevina je u odnosu na prethodnu godinu veća za 10.000 eura. Ne voli samo Stela skupocjene automobile. Čim je preuzeo posao u Rudniku (tada dužnom oko 35 miliona eura), uprava je Boškoviću kupila jedan od skupljih džipova od oko 50.000.

Prema posljednjim podacima, za 2012. i 2013. godinu, Predrag Bošković nije prijavio visinu mjesečne nadoknade, Stela jeste – 2500 eura ( Societe Generale Montenegro ). Ušteđevina je sada 75.000 eura. Ministar je otvorio nekoliko privrednih društava… Ima li kraja?

Na čelu mladih DPS-a bio je i Predrag Sekulić. Onda je odskočio: za poslanika je biran u tri mandata, obavljao je i funkciju ministra kulture, sporta i medija, bio je ministar održivog razvoja i turizma, politički direktora DPS-a, predsjednik Borda direktora Pobjede, član borda direktora Barske plovidbe, član Upravnog odbora Radio-difuznog centra…

Isplatilo se: kao poslanik, 2005. godine, prihodovao je 420 eura, a ostali prihodu bili su vezani za ,,autorska prava na četiri romana”. Prema posljednjim podacima stvar je nešto povoljnija – danas mjesečno prihoduje 1258 eura. Uz to predsjednik je i Odbora za turizam, ekonomiju i prostorno planiranje za što nije naveo iznos mjesečne nadoknade. Kao predavač na Fakultetu za mediteranske i poslovne studije u Tivtu (predavačkoj katedri za veliki broj kadrova vladajuće koalicije) deset puta godišnje primi po 300 eura. Tu je i pokretna imovina, automobili: Tojota AYGO (2007. godište), ali i Mercedes GLK proizveden 2010. godine.

To su tek obrisi imovine zasnovani na onome što su sami prijavljivali. Mladi Đukanovićeve stranke postaju uspješni i materijalno obezbijeđeni kadrovi. Za rekordno vrijeme i uz svesrdnu pomoć partijske i državne infrastrukture. Na ovakvim mladima Crna Gora – nestaje.

MILAN BABOVIĆ, KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA SM NA PROTEKLIM IZBORIMA
Milo Đukanović jedina živa istorijska ličnost u Crnoj Gori

Zbog čega ste u DPS-u?
Član sam DPS-a od 2005. godine. Smatram da je DPS jedina politička partija u Crnoj Gori koja ima program, ideju i viziju da građanima i građankama Crne Gore omogući evropski kvalitet života. DPS je najorganizovanija i kadrovski najjača partija. DPS je bila, jeste i biće generator razvoja cijele države i društva. Smatram da su ovo više nego dovoljni razlozi zbog čega sam član DPS-a.

Što mislite o činjenici da je jedna ista partija i jedan isti čovjek u Crnoj Gori na vlasti, neprekidno, više od dvije decenije?
Podsjetiću Vas da je DPS svaki put vlast dobijala na izborima. Ne postoji demokratskiji način od mogućnosti da biračima date pravo da sami izaberu političke partije koje će upravljati državom. DPS je sve pobjede ostvarila zasluženo, uz veliku podršku građana, a legitimnost je potvrđena izvještajima međunarodnih organizacija koje nadgledaju izbore.

Što mislite o aferi Snimak?
Prije svega, mislim da nije riječ ni o kakvoj aferi. Snimci koji su objavljeni dokazuju odgovoran i državnički odnos DPS-a prema realizaciji programa, kao i brigu o svim stanovnicima Crne Gore. Smatram da sve što se dešava u posljednjih mjeseci dio je predizborne političke kampanje opizicionih partija, čiji je cilj urušavanje ugleda naše partije i države Crne Gore.

Kako bi definisali premijera Mila Đukanovića?
Milo Đukanović je, koliko god to nekoga frustriralo, jedina danas živa istorijska ličnost u Crnoj Gori, čiji je život i djelo duboko ubetonirano u temelje današnje Crne Gore. Najuspješniji političar na prostorima bivše Jugoslavije!

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo