Povežite se sa nama

MONITORING

Mali, za velike stvari

Objavljeno prije

na

Nakon godinu dana unutar-partijske selekcije, preko četiri stotine delegata VI Kongresa Savjeta mladih DPS-a, izabralo je predsjednika. U duhu slogana njihovog izbornog procesa – čovjeka za velike stvari. Đukanovićev SKOJ, nedvosmisleno je donio odluku: Nikola Pešić. Karijera može da počne.

Dvadesetpetogodišnji Pešić (rođen u Zadru), član DPS-a od punoljetstva; tokom pet godina predsjednik Savjeta mladih podgoričkog naselja Stari aerodrom; angažovan u Direktoratu DPS-a za analizu i obradu podataka – u uspinjanju po partijskoj ljestvici ima na koga da se ugleda. Njegovi prethodnici će zauvijek pamtiti fotelju prvog čovjeka Savjeta mladih – bila im je to odskočna daska koja ih je lansirala u svijet velikih, privilegovanih i šefu bliskih. Za prosječnog depeesovca to je – sve.

Novoizabrani lider podmlatka za jednog od uzora u stranačkoj alpinistici, ima tekućeg portparola DPS-a Časlava Vešovića. Prije nego će marta prošle godine stići Đukanovićev poziv da na poziciji glasnogovonika zamijeni Rajka Kovačevića, Vešović je obavljao brojne funkcije. Ozbiljnije je startovao upravo kao predsjednik Savjeta mladih, gdje je biran dva puta. Ostao je na tom mjestu pet godina: od 2002. – 2007. Danas kaže: ,,Tada nijesam slutio da ću danas biti u ovoj poziciji.”

Kako partija brine o kadru, Vešović 2002 postaje i odbornik u Skupštini glavnog grada (do decembra 2010. godine). Šta napredak u stranci znači, lijepo pokazuje uvid u imovinu – iz godine u godinu. Tako je 2005, kada je prvi put prijavio svojinu, imao poslovni prostor površine 40m2, automobil marke Golf II ( iz 1991. godine ), 240 eura od studentskog kredita, 600 eura godišnje po osnovu članstva u UO „Muzeji i galerije”, te 3600 eura naslijeđene penzije godišnje.

Dvije godine poslije – 2007, prijavljuje platu od 550 eura. Onda počinje uspon. Te godine podiže kredit (rok otplate 10 godina; hipoteka upisana na poslovni prostor; teret broj 13617 ) od 40.000 eura. Međutim, Vešović kršeći Zakon o sprječavanju konflikta interesa, tek dvije godine kasnije (očigledno je to nakon uvida u dokumenta Uprave za nekretnine) u imovinski karton zavodi „hipoteku na kredit”. Ni tada ne bilježeći visinu kredita.

Godinu kasnije, 2008, kupuje Reno Megan (2003. godište), plata raste na 640 eura, postaje član UO Gradski stadion Podgorica od čega svakog mjeseca počinje da kapa po 160 eura. Sljedeće godine postaje član IO DPS-a, naknada od JP Stadioni raste na 180 eura, mjesečna plata se povećava na 850 eura, Vešović daje poslovni prostor u zakup po cijeni od 7200 eura, a u imovinski karton upisuje i ušteđevinu od 20.000 eura.

Ne staje tu: 2010. godine plata (stalni radni odnos: DPS) mu je 950 eura, ali uz članstvo u JP Stadioni (180 eura) postaje član i Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo od čega mjesečno počinje da prima dodatnih 1270 eura. Tu je, naravno, i pomenuti novac od zakupnine poslovnog prostora u zgradi Vektre.

Napreduje Vešović. Sljedeće godine, mjesečnoj nadoknadi iz Agencije za civilno vazduhoplovstvo pridodaje i platu od 1212.58 eura, koju dobija kao direktor JP Sportski objekti Podgorica. I? Naredne, 2012. godine, stiže ono što je na početku Vešovićeve blistave karijere izgledalo kao sanak – mjesto Đukanovićevog glasnogovornika. I sve što uz to ide.

Nakon svega, prekaljeni borac Vešović podmlatku partije poručuje: „Poželjno je čak da imaju i buntovnički duh i da na taj način budu raspoloženi.” Če Gevara.

Buntovnik za svoju stvar je i Predrag Bošković. U ranoj mladosti bio je vatreni četnički Beli orao. Onda se prosvijetlio. U carstvo ovozemaljsko otisnuo sa mjesta predsjednika Savjeta mladih DPS-a. Njegovim riječima: „To je bila jedna veoma važna funkcija za mene i jedna odskočna daska koja mi je puno značila u daljoj karijeri.” Vjeruj.

Direktno sa pozicije prvog među mladima, 2001. godine postaje poslanik, pa tri godine kasnije zasijeda u fotelju zamjenika ministra spoljnih poslova bivše Državne zajednice sa Srbijom, pa ga 2005. godine vidimo u ulozi ministra ekonomije, pa opet poslanika, onda ga, 2008. godine, postavljaju na čelo Rudnika uglja Pljevlja, na koncu, prošle godine izabran je za ministra rada i socijalnog staranja. Tu je i sport: od 2006. godine vodi Ženski rukometni klub Budućnost, a od 2011. godine je i predsjednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore.

Trud se ispaltio. Referendumske godine Bošković navodi da mjesečno, kao ministar, prihoduje 760 eura, da još 405 eura dobija kao asistent na Ekonomskom fakultetu i predavač na Višoj poslovnoj školi, da ima ušteđevinu od 15.000 eura, te da posjeduje stan površine 63m2. Supruga Stela, pomenimo i to, te godine ima samo platu od 571 eura i pet vaučera uloženih u HLT fond.

Naredne, 2007. godine, poslanik Bošković (plata 710 eura), postaje i član Savjeta za privatizaciju, ali i član organa privrednog društva Montenegrobonus Cetinje, odakle mjesečno pirhoduje 1500 eura. Ušteđevina se skoro duplira, sada je 28.000 eura. Pod stavkom ,,ostali prihodi” te godine Bošković bilježi 3.600 eura od Ekonomskog fakulteta, 3.900 eura od Savjeta za privatizaciju, te 4.000 eura od Tenderske komisije. Supruga je u međuvremenu postala član likvidacionog odbora Ekos banke pa mjesečno kapne još 200 eura. Stela je, sada, i u radnoj grupi komisije savjeta za privatizaciju – jednokratno 2000 eura.

Sljedeća godina je u znaku kredita. Stambenih. Može se. Predrag podiže 60.000 eura kredita, Stela – 100.000 eura. Boškovićeva ušteđevina je skočila na 42.000, plata na 890 eura, dok je plata bračne saputnice sada -1228 eura.

Osim poslaničkog mjesta i pozicije u Savjetu za privatizaciju (300 eura mjesečno), Bošković je 2009. godine i u odboru direktora Rudnika uglja u Pljevljima. Plata po tom osnovu – 2100 eura. Supruga je preduzimljiva: kupila je stan površine 137m2, ali i automobil marke Mercedes (GLK 2008. godište) za koji je podigla kredit u vrijednosti od 32.000 eura! Plata joj je porasla na 3500 eura. Ušteđevina je u odnosu na prethodnu godinu veća za 10.000 eura. Ne voli samo Stela skupocjene automobile. Čim je preuzeo posao u Rudniku (tada dužnom oko 35 miliona eura), uprava je Boškoviću kupila jedan od skupljih džipova od oko 50.000.

Prema posljednjim podacima, za 2012. i 2013. godinu, Predrag Bošković nije prijavio visinu mjesečne nadoknade, Stela jeste – 2500 eura ( Societe Generale Montenegro ). Ušteđevina je sada 75.000 eura. Ministar je otvorio nekoliko privrednih društava… Ima li kraja?

Na čelu mladih DPS-a bio je i Predrag Sekulić. Onda je odskočio: za poslanika je biran u tri mandata, obavljao je i funkciju ministra kulture, sporta i medija, bio je ministar održivog razvoja i turizma, politički direktora DPS-a, predsjednik Borda direktora Pobjede, član borda direktora Barske plovidbe, član Upravnog odbora Radio-difuznog centra…

Isplatilo se: kao poslanik, 2005. godine, prihodovao je 420 eura, a ostali prihodu bili su vezani za ,,autorska prava na četiri romana”. Prema posljednjim podacima stvar je nešto povoljnija – danas mjesečno prihoduje 1258 eura. Uz to predsjednik je i Odbora za turizam, ekonomiju i prostorno planiranje za što nije naveo iznos mjesečne nadoknade. Kao predavač na Fakultetu za mediteranske i poslovne studije u Tivtu (predavačkoj katedri za veliki broj kadrova vladajuće koalicije) deset puta godišnje primi po 300 eura. Tu je i pokretna imovina, automobili: Tojota AYGO (2007. godište), ali i Mercedes GLK proizveden 2010. godine.

To su tek obrisi imovine zasnovani na onome što su sami prijavljivali. Mladi Đukanovićeve stranke postaju uspješni i materijalno obezbijeđeni kadrovi. Za rekordno vrijeme i uz svesrdnu pomoć partijske i državne infrastrukture. Na ovakvim mladima Crna Gora – nestaje.

MILAN BABOVIĆ, KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA SM NA PROTEKLIM IZBORIMA
Milo Đukanović jedina živa istorijska ličnost u Crnoj Gori

Zbog čega ste u DPS-u?
Član sam DPS-a od 2005. godine. Smatram da je DPS jedina politička partija u Crnoj Gori koja ima program, ideju i viziju da građanima i građankama Crne Gore omogući evropski kvalitet života. DPS je najorganizovanija i kadrovski najjača partija. DPS je bila, jeste i biće generator razvoja cijele države i društva. Smatram da su ovo više nego dovoljni razlozi zbog čega sam član DPS-a.

Što mislite o činjenici da je jedna ista partija i jedan isti čovjek u Crnoj Gori na vlasti, neprekidno, više od dvije decenije?
Podsjetiću Vas da je DPS svaki put vlast dobijala na izborima. Ne postoji demokratskiji način od mogućnosti da biračima date pravo da sami izaberu političke partije koje će upravljati državom. DPS je sve pobjede ostvarila zasluženo, uz veliku podršku građana, a legitimnost je potvrđena izvještajima međunarodnih organizacija koje nadgledaju izbore.

Što mislite o aferi Snimak?
Prije svega, mislim da nije riječ ni o kakvoj aferi. Snimci koji su objavljeni dokazuju odgovoran i državnički odnos DPS-a prema realizaciji programa, kao i brigu o svim stanovnicima Crne Gore. Smatram da sve što se dešava u posljednjih mjeseci dio je predizborne političke kampanje opizicionih partija, čiji je cilj urušavanje ugleda naše partije i države Crne Gore.

Kako bi definisali premijera Mila Đukanovića?
Milo Đukanović je, koliko god to nekoga frustriralo, jedina danas živa istorijska ličnost u Crnoj Gori, čiji je život i djelo duboko ubetonirano u temelje današnje Crne Gore. Najuspješniji političar na prostorima bivše Jugoslavije!

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo