Povežite se sa nama

PERISKOP

Markovine

Objavljeno prije

na

Malo je primjera tako javno eksponiranog antifašizma, kao njihovog. Zato ovi stupci Periskopa, uz šešir dolje do poda, za oca i sina, Roka i Dragana Markovinu! Mostarce

 

Počeci moga angažiranog djelovanja u društvenom i političkom smislu vezani su za socijaldemokratiju. Najmarkantnijim se uvijek činio, a tako je ostalo i nakon njegove prerane smrti, Nijaz Duraković koji je i mene na svoj način inficirao socijaldemokratijom… Kada smo počinjali djelovati kao rukovodstvo toliko smo se intenzivno družili i poznavali jedan drugog u dušu, da sve te ljude i danas smatram najbližom obitelji. U toj skupini strasnika socijaldemokratije uvijek sam izdvajao inženjera strojarstva i profesora Roka Markovinu. Uzorno obrazovan u svojoj struci Roko je od svojih mostarskih mladićkih dana bio prisutan kako u struci i politici, jednako strasno i u oblastima najfinije lirike. Negdje u dubini duše satkan sav od poetske pređe; ostao je do današnjih dana melankolični lirik…

Sjećajući se dana s početaka djelovanja višestranačja u BiH, jarko mi pred oči izlaze slike Rokovog i mog odlaska, po zadatku partije, u malo hercegovačko mjesto Grude, u tadašnju središnjicu Hrvatske demokratske stranke BiH, da bi se na licu mjesta upoznali što je to Herceg Bosna, samoproglašen politički i paradžavni projekat, kasnije jedno od golemih ratnih zala na bh. prostorima. Sjećam se Rokove političke lucidnosti i odmjerenosti u razgovoru s Matom Bobanom.

Počela je agresija na Bosnu i Hercegovinu, ona na Hrvatsku je već uveliko trajala. Ostao sam sužnjem najvećeg zatvora u povijesti drugog dijela dvadesetog stoljeća, onog sarajevskog…. Roka su hrvatski fašisti prognali iz Mostara. Informacije o mom partijskom drugu tokom ratnog vihora stizale su na kapaljku. Znao sam, tek, da se zaposlio kao sveučilišni profesor u Splitu. Tijekom poraća čitao sam Rokove divne eseje i pjesmotvore, sve u slavu Mostara i mostarske raje. Do danas se s tim divnim čovjekom i velikim drugom nisam ponovo sreo.

U međuvremenu Rokov sin Dragan, doktor povijesnih znanosti, zauzimao je iznimno visoke pozicije u političkoj publicistici i iznimno angažiranoj literaturi. Upoznao sam ga na manifestaciji u povodu četrnaestofebruarskih antifašističkih svetkovina u mostarskom Pozorištu lutaka. Poslije će me Markovina mlađi ugostiti u svojojoj popularnoj emisiji na O kanalu, televiziji legendarnog sarajevskog dnevnog lista „Oslobođenje“.

Nakon njegovih hrabrih, angažiranih tekstova, što nije nimalo lako, a još manje unosno, pisati u današnjoj vrlo udesno skrenuloj Hrvatskoj, mladi me Markovina i tokom ove emisije uvjerio da iver ne pada daleko od klade. Pokazao se gorljivim ljevičarem, antituđmanski cijepljenim i rijetko građanski odgojenim antifašistom par excelence

Poredio sam hrabar gest Dragana Markovine da se prijavi na konkurs za čelnog čovjeka Narodnog pozorišta u Mostaru sa velikim Miroslavom Krležom, kome su unatoč talentu i erudicijskim grotlima iz kojih su izvirali njegovi tekstovi, kvazitalenti poput tadašnjeg intendanta HNK odbijali izvesti briljantne drame iz ciklusa Legendi...

Kako Miroslav plemeniti tad, tako i mladi Markovina sad, nije se dao pomesti. Krleža od Salijerija svoga doba, a Markovina od SDA-ovskog dijela mostarske vlasti (gdje će njima nepodoban etnički, pa još i ljevičar, biti direktor u njihovom dijelu Mostara!!!).

Nastavio je, naravno, sveučilišni profesor Markovina duboko zaoranom brazdom svoje obiteljske crvene tradicije. Otac i sin ne daju se pomesti u više nego infernalnoj atmosferi u BiH i Hrvatskoj, nanovo uskovitlanoj ne nacionalizmima nego više nego vidljivim fašizmom.

Ocu i sinu i ne preostaje ništa drugo nego do kraja tući se sa ovovremenim fašizmima.

Hrabro i do kraja!

Malo je primjera tako javno eksponiranog antifašizma. Zato ovi stupci moga Periskopa, uz šešir dolje do poda, za oca i sina Markovinu!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo