Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Masakr u Baru

Objavljeno prije

na

Nakon punih 65 godina i u Crnoj Gori se otvorila priča o jednom strašnom zločinu. U aprilu 1945. godine u Baru je za nekoliko sati ubijeno najmanje 2500 kosovskih Albanaca! Niko ne zna gdje su im grobovi. – Namjeravaju li državni organi Crne Gore da otpočnu istragu i da rasvijetle slučaj ‘Masakra u Baru’, pravi holokaust na ovim prostorima, koji se zbio 1. aprila 1945. godine, na prostoru od desetak ari, kada je samo za nekoliko sati srpsko-crnogorska armija masakrirala oko 3770 nenaoružanih Albanaca sa Kosova mobilisanih navodno za potrebe Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

Tako je glasilo pitanje koje je nedavno u crnogorskom parlamentu uputio premijeru Crne Gore Milu Đukanoviću lider Demokratskog saveza u Crnoj Gori Mehmet Bardhi.

Bardhi za Monitor kaže da je to prva inicijativa i zahtjev da se ovaj slučaj rasvijetli, da se krivica i odgovornost personalizuju. ,,Posebno, da se otkriju nalogodavci. To zahtijeva pravda. Najbolje je da to učine državni organi Crne Gore”, dodaje Bardhi.

MOBILIZACIJA: I u parlamentu Albanije će na prijedlog premijera Salji Beriše biti formirana istražna komisija sa ciljem da rasvijetli ovu tragediju.

,,Ovaj slučaj za našu nacionalnu istoriju, proporcionalno, predstavlja ono što je za Poljake Katinska šuma”, kažu albanski istoričari.

Prisilno mobilisani Kosovari su iz Prizrena dovođeni u Crnu Goru preko Albanije, navodno da bi popunili partizanske jedinice koje su se borile za oslobođenje Istre.

Komunistička vlast je odmah nakon oslobođenja Kosova uvela vojnu upravu na tom području. Da bi preduprijedila neku ,,veliku pobunu Albanaca koja se očekivala na proljeće” napravljen je pakleni plan o likvidaciji hiljada ljudi. Sprovođen je tako što su Kosovari krajem 1944. i početkom 1945. godine nasilno slani u borbu protiv okupatora, na Sremski front ili u Istru, kao topovsko meso. Od desetina hiljada mobilisanih, gotovo polovina se nije nikada vratila svojim domovima.

U Dubrovniku, u barakama na Babinom kuku, nekoliko stotina Albanaca je ubijeno plinom.

ZLOČIN: U Istru su se iz Prizrena u martu 1945. godine uputila tri ešalona sa oko 11 hiljada vojnika. Svi su razoružani i pod strogom kontrolom 27. brigade 46. partizanske divizije pješice krenuli preko albanskih gudura prema Jadranu.
Drugi ešalon, sa oko 4700 ljudi (prema tvrdnjama kosovskih istoričara, dok partizanski hroničari tvrde da ih je bilo 2472) je, nakon pet dana napornog hoda tokom kojeg su mnogi maltretirani, stigao u Bar u podne 1. aprila. Kolona je bila duga nekoliko kilometara. Kosovari su smješteni u centru grada, u zgradu Monopola na Pristanu i u njenom ograđenom dvorištu, navodno da bi se odmorili.
Kada su četvorica mladića krenuli da piju vode do jedne obližnje česme, stražari su, kako tvrde preživjeli Kosovari, na njih otvorili vatru. Sa svih strana, okolo grada, u obliku potkovice, đe su ranije bile raspoređene partizanske jedinice, pucalo se na ljude kao na glinene golubove.
Spasilo se tek nekoliko stotina, uglavnom onih koji su se nalazili u zgradi. Barani su ih skrivali po kućama i u štalama, ali bilo je i mnogo onih koji su ih ubijali i lovili kao zečeve po okolnim brežuljcima.

ZVANIČNA VERZIJA: Do zločina je, kako je za Nove barske novine izjavio tadašnji pomoćnik šefa OZNE za srez barski Nikola Masoničić, došlo nakon što je jedan Albanac ubio sprovodnika Boža Dabanovića i kada je neko od sprovođenih bacio sa prozora zgrade Monopola prokrijumčarenu bombu na komandanta brigade.

,,Nastao je haos. Prvo su partizani pucali u vis, a kada je gomila krenula da bježi u strahu prema planinama – i u meso. I počeo je, da tako kažem, a da ne bude pogrešno shvaćeno, ‘lov’ na njih. Uz egzekuciju na licu mjesta”, ispričao je Masoničić.

Prema Izvještaju partizanske komisije, za nekoliko sati ubijeno je oko 450 Kosovara. Ali, ako se ima u vidu činjenica da je stotinak ljudi preživjelo masakr, a da je u u ešalonu bilo najmanje 2742 ljudi, onda se osnovano može pretpostaviti da je u poslijepodnevnim časovima 1. aprila 1945. godine, u Baru, likvidirano više od 2500 Kosovara!

Niko pouzdano ne zna đe je toliki broj ljudi sahranjen. U Baru nema masovne grobnice. Masoničić o tome ne želi da govori. Bardhi vjeruje da je jedan broj ubijenih Kosovara brodovima bacan u more. “Možda su pobacani i u neku pećinu na planini Sutorman. Neko bi to morao znati”, kaže on.

Premijer Đukanović je Bardhiju odgovorio da će nadležni organi otvoriti istragu o ovom zločinu.

,,Ovo zlo ćemo ispaštati i mi i naši unuci i praunuci”, zaključuje Masoničić, koji je o ovom slučaju pripremio građu za knjigu.

Spasavanje

Bilo je Barana, kako piše publicista Željko Milović, koji su aktivno učestvovali u zločinu, a bilo je i onih koji su nesrećne ljude skrivali u kućama i u stogovima sijena.
,,Takvima su porodice spašenih dolazile na svečanosti i čestitku decenijama unazad”, kaže on. U masakru je, inače, učestvovalo i desetak Albanaca iz Ulcinja koji su bili borci Desete crnogorske brigade. Zločin nad Albancima u Baru je, kako navodi Bardhi, na Prvom kongresu Komunističke partije Srbije, osudio čak i Aleksandar Ranković koji je ocijenio da se radi o ,,kriminalnom aktu Crnogoraca”.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo