Nakon punih 65 godina i u Crnoj Gori se otvorila priča o jednom strašnom zločinu. U aprilu 1945. godine u Baru je za nekoliko sati ubijeno najmanje 2500 kosovskih Albanaca! Niko ne zna gdje su im grobovi. – Namjeravaju li državni organi Crne Gore da otpočnu istragu i da rasvijetle slučaj ‘Masakra u Baru’, pravi holokaust na ovim prostorima, koji se zbio 1. aprila 1945. godine, na prostoru od desetak ari, kada je samo za nekoliko sati srpsko-crnogorska armija masakrirala oko 3770 nenaoružanih Albanaca sa Kosova mobilisanih navodno za potrebe Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Tako je glasilo pitanje koje je nedavno u crnogorskom parlamentu uputio premijeru Crne Gore Milu Đukanoviću lider Demokratskog saveza u Crnoj Gori Mehmet Bardhi.
Bardhi za Monitor kaže da je to prva inicijativa i zahtjev da se ovaj slučaj rasvijetli, da se krivica i odgovornost personalizuju. ,,Posebno, da se otkriju nalogodavci. To zahtijeva pravda. Najbolje je da to učine državni organi Crne Gore”, dodaje Bardhi.
MOBILIZACIJA: I u parlamentu Albanije će na prijedlog premijera Salji Beriše biti formirana istražna komisija sa ciljem da rasvijetli ovu tragediju.
,,Ovaj slučaj za našu nacionalnu istoriju, proporcionalno, predstavlja ono što je za Poljake Katinska šuma”, kažu albanski istoričari.
Prisilno mobilisani Kosovari su iz Prizrena dovođeni u Crnu Goru preko Albanije, navodno da bi popunili partizanske jedinice koje su se borile za oslobođenje Istre.
Komunistička vlast je odmah nakon oslobođenja Kosova uvela vojnu upravu na tom području. Da bi preduprijedila neku ,,veliku pobunu Albanaca koja se očekivala na proljeće” napravljen je pakleni plan o likvidaciji hiljada ljudi. Sprovođen je tako što su Kosovari krajem 1944. i početkom 1945. godine nasilno slani u borbu protiv okupatora, na Sremski front ili u Istru, kao topovsko meso. Od desetina hiljada mobilisanih, gotovo polovina se nije nikada vratila svojim domovima.
U Dubrovniku, u barakama na Babinom kuku, nekoliko stotina Albanaca je ubijeno plinom.
ZLOČIN: U Istru su se iz Prizrena u martu 1945. godine uputila tri ešalona sa oko 11 hiljada vojnika. Svi su razoružani i pod strogom kontrolom 27. brigade 46. partizanske divizije pješice krenuli preko albanskih gudura prema Jadranu.
Drugi ešalon, sa oko 4700 ljudi (prema tvrdnjama kosovskih istoričara, dok partizanski hroničari tvrde da ih je bilo 2472) je, nakon pet dana napornog hoda tokom kojeg su mnogi maltretirani, stigao u Bar u podne 1. aprila. Kolona je bila duga nekoliko kilometara. Kosovari su smješteni u centru grada, u zgradu Monopola na Pristanu i u njenom ograđenom dvorištu, navodno da bi se odmorili.
Kada su četvorica mladića krenuli da piju vode do jedne obližnje česme, stražari su, kako tvrde preživjeli Kosovari, na njih otvorili vatru. Sa svih strana, okolo grada, u obliku potkovice, đe su ranije bile raspoređene partizanske jedinice, pucalo se na ljude kao na glinene golubove.
Spasilo se tek nekoliko stotina, uglavnom onih koji su se nalazili u zgradi. Barani su ih skrivali po kućama i u štalama, ali bilo je i mnogo onih koji su ih ubijali i lovili kao zečeve po okolnim brežuljcima.
ZVANIČNA VERZIJA: Do zločina je, kako je za Nove barske novine izjavio tadašnji pomoćnik šefa OZNE za srez barski Nikola Masoničić, došlo nakon što je jedan Albanac ubio sprovodnika Boža Dabanovića i kada je neko od sprovođenih bacio sa prozora zgrade Monopola prokrijumčarenu bombu na komandanta brigade.
,,Nastao je haos. Prvo su partizani pucali u vis, a kada je gomila krenula da bježi u strahu prema planinama – i u meso. I počeo je, da tako kažem, a da ne bude pogrešno shvaćeno, ‘lov’ na njih. Uz egzekuciju na licu mjesta”, ispričao je Masoničić.
Prema Izvještaju partizanske komisije, za nekoliko sati ubijeno je oko 450 Kosovara. Ali, ako se ima u vidu činjenica da je stotinak ljudi preživjelo masakr, a da je u u ešalonu bilo najmanje 2742 ljudi, onda se osnovano može pretpostaviti da je u poslijepodnevnim časovima 1. aprila 1945. godine, u Baru, likvidirano više od 2500 Kosovara!
Niko pouzdano ne zna đe je toliki broj ljudi sahranjen. U Baru nema masovne grobnice. Masoničić o tome ne želi da govori. Bardhi vjeruje da je jedan broj ubijenih Kosovara brodovima bacan u more. “Možda su pobacani i u neku pećinu na planini Sutorman. Neko bi to morao znati”, kaže on.
Premijer Đukanović je Bardhiju odgovorio da će nadležni organi otvoriti istragu o ovom zločinu.
,,Ovo zlo ćemo ispaštati i mi i naši unuci i praunuci”, zaključuje Masoničić, koji je o ovom slučaju pripremio građu za knjigu.
Spasavanje
Bilo je Barana, kako piše publicista Željko Milović, koji su aktivno učestvovali u zločinu, a bilo je i onih koji su nesrećne ljude skrivali u kućama i u stogovima sijena.
,,Takvima su porodice spašenih dolazile na svečanosti i čestitku decenijama unazad”, kaže on. U masakru je, inače, učestvovalo i desetak Albanaca iz Ulcinja koji su bili borci Desete crnogorske brigade. Zločin nad Albancima u Baru je, kako navodi Bardhi, na Prvom kongresu Komunističke partije Srbije, osudio čak i Aleksandar Ranković koji je ocijenio da se radi o ,,kriminalnom aktu Crnogoraca”.
Mustafa CANKA