Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Povuci, potegni

Objavljeno prije

na

rudes

Dvadesetšestogodišnja Marijana Marjanović, izbjeglica iz Bosne, ljuta je na svog oca, rođenog Beranca, što ni poslije skoro dvije decenije boravka u Crnoj Gori ne može da joj riješi pitanje crnogorskog državljanstva. Kao diplomirani psiholog nedavno je počela da radi u gimnaziji, ali je ubrzo ostala bez posla, čim se pojavio drugi kandidat na birou rada. Uzalud dobra želja školskog rukovodstva i peticija učenika, koji su je za kratko vrijeme zavoljeli. Marijana nema državljanstvo. Tu je kraj i početak priče. BIJES I NEMOĆ: Ona je i diplomu dobila izvan Crne Gore, jer ovdje, u nedostatku dokumenata, nije mogla studirati na državnom univerzitetu. „Ne znam šta sada. Pokušaću da što prije magistriram i onda odem iz Crne Gore. Ovdje sam došla jer je moj otac tu rođen, sada moram tražiti rješenje na nekoj drugoj adresi”, kaže Marijana, vidno razočarana.
Ko je više povrijeđen? Marijana ili njen otac Mićo? Teško pitanje. Mićo je, prije bi se moglo reći, ogorčen.
„Kada je počeo rat u Bosni, supruga i ja smo djecu u naručju donijeli u Berane. Gdje bih drugo nego u svoj rodni grad. Mnogima sam pomagao i računao sam da će i meni neko tu pomoći. Ništa. Otkako mi se desilo ovo s kćerkom, nemam želju ni da izađem u grad. Kako da joj objasnim da sam nemoćan”, pita se Mićo.
Da stvari budu još teže, njegova druga kćerka, Jovana, završila je stomatologiju. Započela je studije prije reforme i privatizacije ove medicinske grane. Kako će tek ona doći do posla, bez državljanstva i bez mogućnosti da otvori samostalnu ordinaciju?
„Željeli smo da ostanu pored nas sada kada ulazimo u pozne godine. Došli smo mladi s malom djecom, sada smo stari”, kaže Mićo.
Mićo Marjanović nije jedini izbjeglica koji je rođen u Crnoj Gori i ima crnogorsko državljanstvo, ali za svoju porodicu to ne može da ostvari. Samo u Beranama ih je trista osamdeset.
„Zvuči nevjerovatno. Pomnožite to s brojem članova porodica tih ljudi i doći ćete do brojke od hiljadu i po. U Crnoj Gori je pet hiljada takvih slučajeva, puta članovi njihovih porodica. Ponekad se pitam čemu da se nadaju druge izbjeglice, kada mi koji smo u Crnoj Gori rođeni ne možemo da ostvarimo elementarna prava za svoju djecu”, kaže Marjanović.
Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je više od šezdeset hiljada nevoljnika. Većina se kasnije vratila kućama ili se iselila u treće zemlje, ali njih oko tri i po hiljade ostali su do danas u ovom gradu, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno.
PRORAČUNATO OTEZANJE: Većina ne posjeduje lične dokumente, osim izbjegličke karte, a s njom sve institucije u našoj državi, osim zdravstvenih, za njih su zatvorene. Neposjedovanje crnogorskog državljanstva i ličnih dokumenata znači da se ne mogu registrovati na biroima rada, što je preduslov za pronalaženje posla. Ne mogu dobiti vozačku dozvolu. Ne mogu se čak ni vjenčati. Isključeni iz zvaničnih struktura, ne mogu dobiti ni kredit za otpočinjanje samostalnog posla jer, naravno, banke ne daju kredite ljudima bez ličnih dokumenata. Ne mogu studirati niti konkurisati za stipendije.

Mnogi smatraju da Crna Gora proračunato oteže s rješavanjem pitanja izbjeglica i davanja crnogorskog državljanstva, jer ne želi da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo. Pretpostavka vlasti je da bi srpski opredijeljene izbjeglice bile naklonjene prosrpskoj opoziciji u Crnoj Gori. Očekivalo se da će poslije referenduma i sticanja nezavisnosti taj problem biti relaksiraniji, ali to se nije obistinilo. Vjeruje se, takođe, da Crna Gora nije spremna da se odrekne međunarodnih donacija koje dobija na račun izbjeglica, a da istovremeno, davanjem državljanstva, dobije veliki broj socijalnih slučajeva.
„Još početkom dvijehiljaditih usvojena je čuvena Sarajevska deklaracija. koju su potpisale sve države bivše Jugoslavije, i kojom je bilo predviđeno da se svi problemi izbjeglica, uključujući i državljanstva, riješe do 2006. godine. Četiri godine nakon isteka toga roka mi nijesmo niđe”, kaže Marjanović, koji obavlja funkciju potpredsjednika Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori.
On ističe kako su države u okruženju ipak napravile neke pomake, dok Crna Gora te probleme rješava još uvijek samo verbalno.
„Imam utisak kao da su napravili neke logore za izbjeglice, i sada nam kažu – trpite. Na šta vam inače liči naselje Rudeš, najveći izbjeglički centar na sjeveru. Smučilo mi se više od života u njemu. Nema noći da mi neko od nevoljnika ne pokuca na vrata s molbom i očekivanjem da riješim nemoguće”, kaže Marjanović.

Prema njegovom mišljenju, zakonska rješenja koja je u međuvremenu Crna Gora usvojila, najkruća su u regionu.
„Ne mogu ni biti bolja kad niko od izbjeglica nije učestvovao u njihovoj izradi. Posljednji sastanak UNHCR-a, crnogorskih državnih institucija i udruženja koja okupljaju izbjeglice održan je 2007. godine. Od onog što je tada dogovoreno ništa nije realizovano, a već tri godine niko nas ne kontaktira. Pod pritiskom Evropske unije sami donose rješenja za nas – bez nas”, priča Marjanović.
PRIVREMENI BORAVAK: On kaže da dijeli vladajuće mišljenje među izbjeglicama i raseljenicima da Akcionim planom za izbjeglice koji je donijela crnogorska Vlada nije riješen ni jedan problem ove populacije, kao i da je Crna Gora pretrpjela kritike Evropske komisije zbog položaja raseljnika.
Zvanični stav Vlade bitno je dugačiji od onoga što misle izbjeglice i naša država je i u tom pogledu „svijetli primjer u regionu”. Premijer Milo Đukanović ističe da Crna Gora ima jasnu politiku, koja je usklađena s međunarodnim standardima. On naglašava kako je Akcioni plan za sveobuhvatno i efikasno rješavanje pitanja raseljenih i interno raseljnih lica pozitivno ocijenjen od Evropske komisije, UNHCR-a i OSCE-a.
„Bio je to još jedan korak u ispunjenju standarda za punopravno članstvo Crne Gore u evropskim i evroatlantskim integracijama. Realizacijom mjera iz Akcionog plana Crna Gora pokazuje svoju posvećenost i težnju da u saradnji sa međunarodnim organizacijama u narednom periodu probleme raseljenih riješi na dugoročan i kvalitetan način” – izjavio je Đukanović.
Kada se radi o raseljenicima s Kosova, nealbancima, stav Crne Gore je da im treba omogućiti povratak, o čemu je nedavno i predsjednik države Filip Vujanović razgovarao sa svojim kolegom Fatmirom Sejdiuom. Oni koji ipak ne budu željeli da se vrate, mogu zatražiti državljanstvo ili dobiti status „stranca sa stalnim nastanjenjem”.
Marjanović, međutim, kaže kako se u suštini crnogorskim izbjeglicama uglavnom nudi i odobrava privremeni boravak, za šta je potrebno platiti takse koje na godišnjem nivou za četvoročlanu porodicu iznose oko hiljadu eura.
„Ko to od ovih nevoljnika može to da plati”, pita se. On kaže kako izbjeglice u Crnoj Gori ne znaju ni čiji su ni koliko ih ima. Do prije godinu ponavljana je brojka od ukupno 25 hiljada. Poslije posljednjeg popisa, odnosno prošlogodišnje preregistracije, u opticaju je cifra od 17 hiljada.
„Šta je sa osam hiljada razlike. Oni su ovdje, ali nijesu registrovani. Zašto? Sada će imati problem i oni, ali i država i UNHCR”, smatra Marjanović, dodajući kako deset odsto izbjeglica u Beranama u odnosu na ukupni broj stanovnika, ili četiri odsto na nivou države, zaslužuju mnogo više brige i pažnje, čak i u medijima.
Ne može, objašnjava on, međunarodna javnost vidjeti njihovu probleme i patnju, ako to ne vide građani pored kojih žive. Ko će znati za probleme Marijane i Jovane, koje su došle kao djevojčice u domovinu svoga oca, tu odrasle i mukotrpno stekle visoko obrazovanje, a sada moraju da odu iz te države i potraže posao negdje drugdje. Koga je briga? Premijer je, uostalom, rekao, a državni mediji hitno prenijeli, da Crna Gora pokazuje posvećenost i težnju da probleme raseljenih riješi na dugoročan i kvalitetan način i da su UNHCR i OSCE te napore ocijenili pozitivnim. OEBS je zadovoljan izvještavanjem državnih medija. Nema potrebe da njihovi službenici izlaze iz kancelarija i da pitaju izbjeglice da li je to tačno i kako žive.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo