Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Povuci, potegni

Objavljeno prije

na

Dvadesetšestogodišnja Marijana Marjanović, izbjeglica iz Bosne, ljuta je na svog oca, rođenog Beranca, što ni poslije skoro dvije decenije boravka u Crnoj Gori ne može da joj riješi pitanje crnogorskog državljanstva. Kao diplomirani psiholog nedavno je počela da radi u gimnaziji, ali je ubrzo ostala bez posla, čim se pojavio drugi kandidat na birou rada. Uzalud dobra želja školskog rukovodstva i peticija učenika, koji su je za kratko vrijeme zavoljeli. Marijana nema državljanstvo. Tu je kraj i početak priče. BIJES I NEMOĆ: Ona je i diplomu dobila izvan Crne Gore, jer ovdje, u nedostatku dokumenata, nije mogla studirati na državnom univerzitetu. „Ne znam šta sada. Pokušaću da što prije magistriram i onda odem iz Crne Gore. Ovdje sam došla jer je moj otac tu rođen, sada moram tražiti rješenje na nekoj drugoj adresi”, kaže Marijana, vidno razočarana.
Ko je više povrijeđen? Marijana ili njen otac Mićo? Teško pitanje. Mićo je, prije bi se moglo reći, ogorčen.
„Kada je počeo rat u Bosni, supruga i ja smo djecu u naručju donijeli u Berane. Gdje bih drugo nego u svoj rodni grad. Mnogima sam pomagao i računao sam da će i meni neko tu pomoći. Ništa. Otkako mi se desilo ovo s kćerkom, nemam želju ni da izađem u grad. Kako da joj objasnim da sam nemoćan”, pita se Mićo.
Da stvari budu još teže, njegova druga kćerka, Jovana, završila je stomatologiju. Započela je studije prije reforme i privatizacije ove medicinske grane. Kako će tek ona doći do posla, bez državljanstva i bez mogućnosti da otvori samostalnu ordinaciju?
„Željeli smo da ostanu pored nas sada kada ulazimo u pozne godine. Došli smo mladi s malom djecom, sada smo stari”, kaže Mićo.
Mićo Marjanović nije jedini izbjeglica koji je rođen u Crnoj Gori i ima crnogorsko državljanstvo, ali za svoju porodicu to ne može da ostvari. Samo u Beranama ih je trista osamdeset.
„Zvuči nevjerovatno. Pomnožite to s brojem članova porodica tih ljudi i doći ćete do brojke od hiljadu i po. U Crnoj Gori je pet hiljada takvih slučajeva, puta članovi njihovih porodica. Ponekad se pitam čemu da se nadaju druge izbjeglice, kada mi koji smo u Crnoj Gori rođeni ne možemo da ostvarimo elementarna prava za svoju djecu”, kaže Marjanović.
Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je više od šezdeset hiljada nevoljnika. Većina se kasnije vratila kućama ili se iselila u treće zemlje, ali njih oko tri i po hiljade ostali su do danas u ovom gradu, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno.
PRORAČUNATO OTEZANJE: Većina ne posjeduje lične dokumente, osim izbjegličke karte, a s njom sve institucije u našoj državi, osim zdravstvenih, za njih su zatvorene. Neposjedovanje crnogorskog državljanstva i ličnih dokumenata znači da se ne mogu registrovati na biroima rada, što je preduslov za pronalaženje posla. Ne mogu dobiti vozačku dozvolu. Ne mogu se čak ni vjenčati. Isključeni iz zvaničnih struktura, ne mogu dobiti ni kredit za otpočinjanje samostalnog posla jer, naravno, banke ne daju kredite ljudima bez ličnih dokumenata. Ne mogu studirati niti konkurisati za stipendije.

Mnogi smatraju da Crna Gora proračunato oteže s rješavanjem pitanja izbjeglica i davanja crnogorskog državljanstva, jer ne želi da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo. Pretpostavka vlasti je da bi srpski opredijeljene izbjeglice bile naklonjene prosrpskoj opoziciji u Crnoj Gori. Očekivalo se da će poslije referenduma i sticanja nezavisnosti taj problem biti relaksiraniji, ali to se nije obistinilo. Vjeruje se, takođe, da Crna Gora nije spremna da se odrekne međunarodnih donacija koje dobija na račun izbjeglica, a da istovremeno, davanjem državljanstva, dobije veliki broj socijalnih slučajeva.
„Još početkom dvijehiljaditih usvojena je čuvena Sarajevska deklaracija. koju su potpisale sve države bivše Jugoslavije, i kojom je bilo predviđeno da se svi problemi izbjeglica, uključujući i državljanstva, riješe do 2006. godine. Četiri godine nakon isteka toga roka mi nijesmo niđe”, kaže Marjanović, koji obavlja funkciju potpredsjednika Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori.
On ističe kako su države u okruženju ipak napravile neke pomake, dok Crna Gora te probleme rješava još uvijek samo verbalno.
„Imam utisak kao da su napravili neke logore za izbjeglice, i sada nam kažu – trpite. Na šta vam inače liči naselje Rudeš, najveći izbjeglički centar na sjeveru. Smučilo mi se više od života u njemu. Nema noći da mi neko od nevoljnika ne pokuca na vrata s molbom i očekivanjem da riješim nemoguće”, kaže Marjanović.

Prema njegovom mišljenju, zakonska rješenja koja je u međuvremenu Crna Gora usvojila, najkruća su u regionu.
„Ne mogu ni biti bolja kad niko od izbjeglica nije učestvovao u njihovoj izradi. Posljednji sastanak UNHCR-a, crnogorskih državnih institucija i udruženja koja okupljaju izbjeglice održan je 2007. godine. Od onog što je tada dogovoreno ništa nije realizovano, a već tri godine niko nas ne kontaktira. Pod pritiskom Evropske unije sami donose rješenja za nas – bez nas”, priča Marjanović.
PRIVREMENI BORAVAK: On kaže da dijeli vladajuće mišljenje među izbjeglicama i raseljenicima da Akcionim planom za izbjeglice koji je donijela crnogorska Vlada nije riješen ni jedan problem ove populacije, kao i da je Crna Gora pretrpjela kritike Evropske komisije zbog položaja raseljnika.
Zvanični stav Vlade bitno je dugačiji od onoga što misle izbjeglice i naša država je i u tom pogledu „svijetli primjer u regionu”. Premijer Milo Đukanović ističe da Crna Gora ima jasnu politiku, koja je usklađena s međunarodnim standardima. On naglašava kako je Akcioni plan za sveobuhvatno i efikasno rješavanje pitanja raseljenih i interno raseljnih lica pozitivno ocijenjen od Evropske komisije, UNHCR-a i OSCE-a.
„Bio je to još jedan korak u ispunjenju standarda za punopravno članstvo Crne Gore u evropskim i evroatlantskim integracijama. Realizacijom mjera iz Akcionog plana Crna Gora pokazuje svoju posvećenost i težnju da u saradnji sa međunarodnim organizacijama u narednom periodu probleme raseljenih riješi na dugoročan i kvalitetan način” – izjavio je Đukanović.
Kada se radi o raseljenicima s Kosova, nealbancima, stav Crne Gore je da im treba omogućiti povratak, o čemu je nedavno i predsjednik države Filip Vujanović razgovarao sa svojim kolegom Fatmirom Sejdiuom. Oni koji ipak ne budu željeli da se vrate, mogu zatražiti državljanstvo ili dobiti status „stranca sa stalnim nastanjenjem”.
Marjanović, međutim, kaže kako se u suštini crnogorskim izbjeglicama uglavnom nudi i odobrava privremeni boravak, za šta je potrebno platiti takse koje na godišnjem nivou za četvoročlanu porodicu iznose oko hiljadu eura.
„Ko to od ovih nevoljnika može to da plati”, pita se. On kaže kako izbjeglice u Crnoj Gori ne znaju ni čiji su ni koliko ih ima. Do prije godinu ponavljana je brojka od ukupno 25 hiljada. Poslije posljednjeg popisa, odnosno prošlogodišnje preregistracije, u opticaju je cifra od 17 hiljada.
„Šta je sa osam hiljada razlike. Oni su ovdje, ali nijesu registrovani. Zašto? Sada će imati problem i oni, ali i država i UNHCR”, smatra Marjanović, dodajući kako deset odsto izbjeglica u Beranama u odnosu na ukupni broj stanovnika, ili četiri odsto na nivou države, zaslužuju mnogo više brige i pažnje, čak i u medijima.
Ne može, objašnjava on, međunarodna javnost vidjeti njihovu probleme i patnju, ako to ne vide građani pored kojih žive. Ko će znati za probleme Marijane i Jovane, koje su došle kao djevojčice u domovinu svoga oca, tu odrasle i mukotrpno stekle visoko obrazovanje, a sada moraju da odu iz te države i potraže posao negdje drugdje. Koga je briga? Premijer je, uostalom, rekao, a državni mediji hitno prenijeli, da Crna Gora pokazuje posvećenost i težnju da probleme raseljenih riješi na dugoročan i kvalitetan način i da su UNHCR i OSCE te napore ocijenili pozitivnim. OEBS je zadovoljan izvještavanjem državnih medija. Nema potrebe da njihovi službenici izlaze iz kancelarija i da pitaju izbjeglice da li je to tačno i kako žive.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo