Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jedro sa Zavale otplovilo na Havaje

Objavljeno prije

na

Nesuđeni građevenski simbol nove Crne Gore i njene elite – hotel Jedro, koji je trebalo da izgradi posrnuli ruski milijarder Sergej Polonski, nakon bankrota Miraksa, promijenio je izgleda investitore i otplovio na novu atraktivniju lokaciju – sa Zavale na ostrvo Sveti Nikola, popularne Havaje. Jedro sa Zavale otplovilo na HavajeNa bilbordima u Podgorici i Budvi sredinom sedmice osvanuo je snimak kompjuterske animacije projekta pod nazivom Turistički kompleks Sveti Nikola, Budva, Crna Gora, sa ogromnim hotelom u obliku velikog bijelog jedra, loše imitacije poznatog hotela Budž Aut Arab, ili Toranj Arapa iz Dubaija.

Turistički kompleks je pozicioniran na onom dijelu ostrva koji je okrenut prema morskoj pučini, odnosno ka Svetom Stefanu. Nema podataka o tome ko je investitor misterioznog hotela, sa najmanje tridesetak spratova, nekoliko manjih objekata „jedara,” sa marinama za brodove i jahte, kojima se podvodnim tunelima može ući direktno u hotel.

MISTERIOZNI VLASNIK: Prema nekim informacijama, Prva banka Aca i Mila Đukanovića, navodno, stoji iza tog kompleksa. Međutim, iz Prve banke su Monitoru odgovorili da oni nemaju nikakve veze sa tim projektom, pa ćemo još čekati odgovor na pitanje ko je toliko moćan da investira u turistički kompleks velike vrijednosti na lokaciji koja je svim prostornim planovima – od Projekta Južni Jadran preko Prostornog plana Crne Gore do Prostornog plana opštine Budva sačuvana od urbanizacije.

Zemljište na ostrvu privatno je vlasništvo većeg broja familija iz Paštrovića. Na dijelu na kome je planiran kompleks, zemlja je vlasništvo opštine Budva. U lokalnoj upravi tvrde da ni jedan kvadrat zemlje na Svetom Nikoli nije prodat. Ispada da je animacija Sv. Nikola čardak ni na nebu, ni na zemlji, nema vlasnika, nema zemlju, nema ga u planovima.

Posljednje vijesti o ulaganjima u hotelske komplekse na Havajima stizale su od saradnika bivšeg tajlandskog premijera, crnogorskog državljanina, Taksina Šinavatre, zvanog Plamenac, koji ima problem sa zakonom u svojoj zemlji. Elitno crnogorsko ljetovalište, kompleks Miločer i Sveti Stefan, dat je pod zakup grčkoj investicionoj grupi Restis. Njen većinski vlasnik, bogati brodovlasnik Viktor Restis, od ranije je Šinavatrin poslovni partner.

Ukoliko se ideja o gradnji turističkog kompleksa na rubu Havaja ostvari formirala bi se jedna povezana cjelina – Miločer i Sveti Stefan sa predivnim parkovima i plažama sa jedne i ostrvo Sveti Nikola sa druge, koju bi na duži period kontrolisali strani tajkuni, ili možda i njihovi moćni domaći partneri koji se skrivaju iza zvučnih inostranih imena.

NIKAD ČULI: Ostrvo Sveti Nikola, dužine 1750 metara, ukupne površine oko 47 hektara, udaljeno je od Starog grada Budve oko 800 metara. Ime je dobilo po maloj crkvi Sv. Nikole iz 16. vijeka. Ostrvo je u cjelini u zoni Morskog dobra. Direktor Morskog dobra Rajko Barović kazao je za Monitor da nije upoznat sa bilo čijim namjerama da na ostrvu gradi hotele i naselja. On upozorava da taj dio ostrva nije urbanizovan i da je tretiran kao zelena površina. Promjena namjene bila bi nemoguća misija.

„Teže je promijeniti plan Morskog dobra nego Ustav Crne Gore”, kaže Barović.

Biće zanimljivo pratiti te teškoće u narednom periodu. A možda i neće, jer omiljeni investitori i partneri naše vlasti ovdje su zaštićeni, grade gdje im se svidi, biraju najčešće baš te sačuvane zelene oaze uz obalu.

Planski dokumenat Ministarstva za uređenje prostora i JP Morsko dobro, pod nazivom „Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro” (PPMD), donio je generalni koncept razvoja ostrva Sveti Nikola, razrađen na nivou DUP-a, kojim se planski obrađuje oko osam i po hektara zemljišta, onaj dio ostrva koji navodno posjeduju Stanko Subotić Cane i Branislav Mićunović, ali i dio sa bilborda. Pomenutim planom, dakle, gradnja hotela nije predviđena. Primarna predložena namjena Školja, kako ostrvo mještani nazivaju, je izletnički turizam.

„Osnovni činilac vrijednosti ambijenta ostrva je njegova izvorna ljepota. Svaka djelatnost koja to ne uzima u obzir proizvešće loše posljedice, kako u samom ambijentu ostrva, tako i u njegovom korišćenju za potrebe turizma,” navodi se u programskom dijelu JPMD.

Detaljnom razradom predviđeno je formiranje oko 25.000 kvadrata plaža na ostrvu i oko 3.000 kvadrata poslovnog prostora, po osnovu onoga što je prethodni vlasnik dijela ostrva Nenad Đorđević tamo već izgradio. Predviđeni su samo manji objekti ugostiteljstva, trgovine i usluga, terena za boravak izletnika i privezišta za oko 80 jahti i čamaca.

Ovako kaže strateški državni dokument. Ali, temeljni dokument u Crnoj Gori nikoga ni na šta ne obavezuje. Planovi su tu da bi se mijenjali. Premijer Milo Đukanović lijepo je objasnio da planovi nijesu sveta pisma jednom zauvijek data, te da se mogu mijenjati, pravdajući tako slučaj egipatske firme Oraskom koja je na Luštici napravila projekte novih gradova, sela, hotela, vila i marina, koji nemaju nikakvo uporište u postojećoj planskoj dokumentaciji.

Planove oko Svetog Nikole imali su brojni poznati tajkuni i kontroverzni biznismeni. Tako je projekat stoljeća, o gradnju dvije marine, jedne na ostrvu a duge u budvanskoj luci, promovisao kao poklon za prvi rođendan nezavisne Crne Gore Stanko Subotić u svojoj vili Montenegro na Svetom Stefanu, u prisustvu Mila Đukanovića i svite. Ta investicija je bila vrijedna milijardu eura, pojasnio je tada Đukanović i rekao da se projekat već nalazi na tenderu, te da očekuju odziv stranih investitora.

Kako tada tako sada. Za budvanske marine iz svijeta nije stigao ni cent, pa se možemo nadati da će i Jedro sa Havaja proći kao i svi megalomanski projekti. Naša Jedra do sada, srećom, nijesu sišla sa bilborda.

Opsjednutost jarbolima

Opština Budva ne odustaje od svog Jedra na Zavali. Nakon propasti Miraksa, ponoviće tender za novog investitora. U tom slučaju budvanski zaliv dobio bi pravu malu hotelsku regatu.

Zanimljiv je nedostatak mašte i ideja onih koji, kao navodno, ulažu u Crnu Goru. Oni kopiraju jedni druge, a svi zajedno pokušavaju da u mediteranski ambijent ovog dijela Jadrana prenesu neponovljivu arhitekturu i nebodere koji su sagrađeni na pustinjskom pijesku i vještačkim ostrvima Dubaija, posebno im je zapao za oko hotel Toranj Arapa, koji je izgrađen u obliku jarbola i sa svojih 320 spratova drugi je po visini hotel u svijetu.

Ukraden kompjuter

Ovaj tekst je pisan dva puta, pošto je tokom noći, prije nego što je poslat, u kuću novinarke Monitora Branke Plamenac u Budvi, provalnik upao i ukrao lap top, u kome su pored teksta nalazila obimna građa skupljana godinama – fotografije, dokumenta, izvori, adrese i različiti podaci koji se uglavnom odnose na devastaciju prostora Crnogorskog primorja o kojima Plamenac najčešće piše. U najmanju ruku je sumnjivo što je pored svih drugih stvari – nakita, mobilnih telefona i različitih tehničkih uređaja, te nekoliko stotina eura koji nijesu bili sakriveni, nestao samo kompjuter, koji nije bio baš posljednja riječ tehnike, nego star i izraubovan. Kuća je tokom noći bila zaključana, kao i kapija, ali nema tragova obijanja, što ukazuje da su posao odradili profesionalci. Ko zna možda se nadaju da će naći neke skrivene tajne u računaru, ili spriječiti njihovo objavljivanje. Naša novinarka je slučaj prijavila policiji i na uviđaju je utvrđeno da nema vidnih tragova premetačine.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo