Istraga u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića sve se više prepliće sa istragom o ubistvu Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista Dan. U oba slučaja, nakon više decenija, još uvijek nemamo kažnjene sve izvršitelje i nalogodavce zločina

Porodica i prijatelji policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića zapalili su 30. avgusta u 00.50 sati svijeće ispred njegove kuće u podgoričkom naselju Tološi, gdje je prije 19 godina ubijen.

Četrdesetšestogodišnji Šćekić ubijen je 2005. godine ispred svog porodičnog doma u trenutku kada je iz vozila krenuo prema ulazu u kuću, a ubica je iz neposredne blizine, sa oko 25 metara daljine, ispucao dva rafala iz automatskog oružja. U tom trenutku bio je načelnik kriminalističke policije i istraživao je podmetnute eksplozije na gradilištu hotela Splendid, radio je i na istragama najvećih ubistava u Crnoj Gori kako njegovih kolega, tako i Duška Jovanovića glavnog urednika lista Dan.

Ni poslije skoro dvije decenije, ne zna se ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a nema ni pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin.

Obilježavanju godišnjice ubistva Šćekića prisustvovali su i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Oni su poručili da je dužnost svih da se što skorije utvrdi ko je nalogodavac Šćekićevog ubistva.

,,Tadašnja bezbjednosna služba bila je sve osim bezbjednosna za poštene službenike policije. Nadam se da će neko nekad snositi odgovornost za propuste u istrazi, koji su uskratili mogućnost da optužnicom budu obuhvaćeni nalogodavac i dvojica službenika ANB-a koji su bili logistika ubicama mog brata”, kazala je sestra ubijenog policijskog inspektora Slavica Šćekić.

Ona je na mjestu ubistva svog brata još jednom podsjetila nadležne da pravda još nije zadovoljena, poručivši da od borbe neće odustati. Najavila je da će se slučaj ponovo naći pred Apelacionim sudom 30. septembra, a od oktobra će pred sudijama biti svake srijede.

Maratonski postupak za ubistvo Šćekića pratile su brojne kontroverze, od pomenutih ukinutih presuda zbog grešaka u pisanju do misterioznih nestanaka predmeta iz spisa predmeta.

Optuženi u ovom slučaju Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović prvo su osuđeni na po 30 godina zatvora, međutim, drugostepena vijeća su ove presude ukinula. Razlog za to bile su bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što je često dovodilo do povrede prava na odbranu i pravično suđenje. I pored prvih oslobađajućih presuda iz 2009. godine, koje je donio sudija Lazar Aković, slučaj je bio prepun tehničkih grešaka. Aković je nakon toga prešao u advokaturu, a proces se nastavio s nizom odlaganja i novih suđenja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo

Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka  Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.

Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome  obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.

Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.

Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.

Da porodično nasilje poprima zabrinjavajuće razmjere, ne samo u Crnoj Gori, već svugdje u svijetu u razgovoru za Monitor ocjenjuje i predsjednik Internacionalne policijske organizacije Ivan Pekić. “Ovo što smo mogli da vidimo u Crnoj Gori je apsolutno do pravne legistative i zbog svih onih pravnih prepreka koje bi trebalo da rešavaju ovakve krucijalne probleme porodičnog nasilja koji su sve učestaliji i ponavljaju se. Žrtve nasilja, posebno porodičnog, nemaju u državi apsolutno podršku. I to ne samo pravnu pomoć već i ekonomsku pomoć“, kaže Pekić.

Ono što u Crnoj Gori dodatno komplikuje situaciju jeste tradicija, ocjenjuje Pekić, posebno u ruralnim djelovima zemlje. „Tu  je otac, odnosno muž, nosilac svih poslova u kući, a žena je tu – po onim tradicionalnim uvjerenjima Crnogoraca, pogotovo u tim ruralnim područjima – da sluša.  I to je nešto što je danas ne samo opterućujuće, nego bi u 21.vijeku trebalo da se mijenja. Žene su pretežno zbog finansijske nezavisnosti neodlučne da napuste takvu porodicu i spremne su da trpe sva ta maltretiranja, od batina do ne znam čega da bi ostala u takvoj familiji. Ne odlučuju se žene lako za taj korak. Posebno ako  niste zaposleni a imate dvoje ili troje djece… Onda  je to zaista jedan  mukotrpan i težak posao“, smatra Pekić.

Naš sagovornik dodaje da se među faktorima koji se primjećuju u slučajevima porodičnog nasilja, osim ekonomske (ne)zavisnosti i tradicije, mogu uočiti i oni koji se tiču čitavog društva pa i države, jer su vezani za pravna (ne)djelovanja. „Crnogorski zakoni su veoma loši jer propisuju prvo prekršajne, pa potom novčane kazne, dok su i same zatvorske kazne koje su zaprijećene veoma niske za djela koje učine ti nasilnici. Žene zbog ekonomske nemogućnosti ostaju u takvim brakovima i onda dolazi do eskalacije i tragičnih slučajeva gdje se muškarac odluči da liši života svoju suprugu, u nekim slučajevima i sebe, i nekad na takav način ostavi djecu da budu siročad“, kaže Pekić.

Ističe da upravo zbog svega toga ne može reći da je Crna Gora i njen pravni sistem u potpunosti prilagođen kako bi se zaštitile žrtava nasilja. „Ima puno nedostataka ali svakako je dobro i pozdravljamo najavu otvaranja sigurnih ženskih kuća, kako na sjeveru tako i u centralnom djelu i na primoriju i to je nešto dobro. Da žrtve porodičnog nasilja mogu pronaći zaštitu u tim domovima. Ono što je loše u tome je što takav vid zaštite žrtava porodičnog nasilja ne može trajati bezgranično niti to traje u jednom dužem vremenskom intervalu već i nakon nekog kraćeg vremenskog perioda  žrtve moraju izaći sa djecom iz tih sigurnih kuća i  tog momenta one opet postaju mete partnera-nasilnika“, objašnjava Pekić.

Upravo zato je mišljenja da sve službe i institucije koje trebaju da se bave zaštitom žrtava nasilja, treba da na jedan sveobuhvatan način sagledaju ove okolnosti jer na taj način, samo zajedničkim sudjelovanjem službi, udruživanjem i  pravljenjem možda zajedničih budžeta na nivou države, može se pomoći žrtvama porodičnog nasilja. „ Apsolutno je nemoguće da jedna majka sa dvoje ili troje djece, a pritom je i nezaposlena može odgajati djecu i plaćati stan u Crnoj Gori. Smatram da posebno socijalne službe treba da se posebno pozabave ovim problemom ali i službe bezbjednosti kojima je zadatak da brinu o bezbjednosti žrtava“, dodaje Pekić.

Na kraju još jedna brojka – od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo?

Svetlana ĐOKIĆ

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu zbog ranjavanja istraživačke novinarke i direktorice portala Libertas Press Olivere Lakić, koji se dogodio u maju 2018. godine

Šest godina  od ranjavanja istraživačke novinarke Olivere Lakić,  još nema pravosnažne presude protiv zločinaca koji stoje iza napada na direktoricu i glavnu urednicu istraživačkog portala „Libertas Press“. Iako je policija još početkom 2019. godine, nepunih godinu dana nakon napada, sa sigurnošću saopštila ime kriminalca koji je navodno opalio metak,  optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Viši sud u Podgorici potvrdio je tek je prije nekoliko dana.

Ovaj napad bio je veliki međunarodni skandal za jednu NATO članicu i zemlju kandidata za Evropsku Uniju. Brojne  međunarodne organizacije pozivale su više puta da se u potpunosti rasvijetli napad na Oliveru Lakić. Prve nalaze policija je dostavila upravo uoči posjete Crnoj Gori  tada evropskog komesara za proširenje Johanesa Hana.  Stejt Department  je Lakić odlikovao međunarodnom nagradom Hrabra žena (International Women of Courage Award), namijenjena ženama iz čitavog svijeta koje su, uprkos velikom ličnom riziku, primjer izvrsne hrabrosti i liderstva u promociji ljudskih prava, jednakosti žena i društvenog napretka.

Vijeće Višeg suda u Podgorici protekle sedmice potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv 14 osoba okrivljenih za napad na novinarku Oliveru Lakić, ali i ubistvo Miodraga Kruščića koje se dogodilo iste godine.

Optužnicom su obuhvaćeni Milan Vujotić, bivši policajac Darko Lalović, Filip Knežević, Mario Milošević, Goran Rakočević, Veselin Bubanja, Filip Bešović, Luka Bulatović, Dejan Vukašinović, Branislav Karadžić, Goran Vukčević, Mijajlo Stojanović, Aleksandar Ljumović i Sanja Božović. Oni se terete i za krijumčarenje 554 kg marihuane, iz Albanije u Crnu Goru, 26. januara 2021. godine.

Filip Knežević, koji je u bjeksvtu, optužen je da je pucao u Oliveru Lakić, 8. maja 2018. godine, ispred ulaza zgrade u Podgorici, u kojoj živi. Ona je tada ranjena u nogu.

Kao direktni izvršilac ubistva Miodraga Kruščića označen je Mario Milošević. On je, osumnjičen da je, 21. maja 2018. godine, ubio Kruščića dok je sjedio u kafiću na Starom Aerodromu u Podgorici.

Pravni zastupnik Olivere Lakić u tom postupku, advokat Dalibor Tomović, tvrdi da oni još nisu dobili optužnici da bi vidjeli šta u njoj piše. Tek kada optužnica bude zvanično potvrđena, objasnio je za Monitor, oštećena dobija status stranke.

„Otkad je Specijalno državno tužilaštvo preuzelo predmet, pozivani smo i prisustvovali saslušanjima svjedoka, a posljednja takva procesna radnja održana je, po mom sjećanju, prošle godine. Uglavnom ne mogu više da kažem o ovom postupku, dok ne vidim optužnicu, a to će vjerovatno malo potrajati“, kaže Tomović.

Svi okrivljeni, koji su dostupni nadležnim organima, negirali su krivicu, nazvavši optužnicu namještaljkom.Advokati Miloš Vuksanović i Stefan Jovanović, koji u ovom postupku brane Marija Miloševića, Gorana Rakočevića i Filipa Bešovića, ranije su zatražili da se što prije potvrdi optužnica „kako bi se ova agonija što prije okončala“. Tvrde da optužni akt ne sadrži apsolutno ni jedan dokaz iz kojih bi proizilazila osnovana sumnja da su okrivljeni izvršili krivična djela za koja se terete.

“Ova optužnica predstavlja jednu vrstu uvrede za oštećenu novinarku Oliveru Lakić, odnosno za porodicu Kruščić. U ovom optužnom aktu se ne nalaze pravi izvršioci krivičnih djela. Postoji konfuzija u optužnici, jer se navodi da je motiv napada na novinarku Oliveru Lakić bio njen istraživački rad, dok je kao oštećena saslušana i decidno izjavila da nikada nije vidjela okrivljene, da ih ne poznaje i da o njima nije napisala ni jedno slovo a kamoli članak, odnosno da nisu bili predmet njenog rada što dovoljno govori samo po sebi “, kazao je tada Jovanović.

On je dodao da je “istraga u ovom predmetu trajala duže od šest godina, što samo o sebi dovoljno govori o kvalitetu dokaza koji su prikupljenji u fazi tobožnje istrage”.

Jedan od optuženih, Rakočević ,je, obraćajući se ranije Vijeću suda, na čelu sa sudijom Zoranom Radovićem, rekao da “nije pristao na te ucjene”.

“Dolazili su nam iz državnih službi u zatvor i govorili da znaju da nemamo veze sa ubistvom Kruščića, ali da moramo da prihvatimo slučaj napada na Lakić. Evo provjerite ko je, više puta, u zatvoru posjećivao svjedoka Bajrama Pistu? Enis Baković (bivši policijski funkcioner). Zašto? Da nijesu imali bračnu posjetu”, pitao je Rakočević.

I pored podignute optužnice, ostaje nejasan motiv napada na nagrađivanu istraživačku novinarku, kao i imena mogućih nalogodavaca. Lakić je u večeri 8. maja 2018. godine ranjena ispred ulaza zgrade u kojoj živi, kada joj je nepoznata osoba prišla s leđa i iz blizine ispalila metak u desnu potkoljenicu. Postupajući tužilac je najprije kvalifikovao djelo kao pokušaj ubistva, da bi kasnije tužilaštvo prekvalifikovalo zločin u nanošenje teških tjelesnih povreda.

Kao direktni napadač na novinarku označen je  Filip Knežević, iako su 2019. godine policija i tužilaštvo tvrdili da je napadač Filip Bešović. Krajem 2020. godine, iz SDT-a je saopšteno da je grupa okrivljenih u spuškom zatvoru dogovarala ubistvo Olivere Lakić. Tužilaštvu je, pored Sky prepiske, pomogao i iskaz svjedoka saradnika Bajrama Piste, koji je tužiocima ispričao da  osumnjičeni za ubistvo novinarke nudili 200.000 eura. Prema njegovom iskazu, Vesko Bubanja mu je u spuškom zatvoru ispričao da je Lakićeva ,,vidjela nešto što nije trebala”, zbog čega je počeo da prati kuda se kreće, fotografiše je, i sve šalje Kneževiću. Navodno, rekao mu je i da je Bešović bio šofer kada su pratili Oliveru Lakić i da je javio Filipu Kneževiću, vrijeme i momenat kada  je sama i da može nesmetano da joj se priđe…

Nakon što je Europol razbio SKY ECC komunikaciju isplivali su još neki detalji. Najprije se došlo do bivšeg policajca Darka Lalovića. On je bio raspoređen u Sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata i izvjesno vrijeme je bio zadužen za bezbjednost tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.  Lalović je u proteklom periodu bio u direktnoj komunikaciji upravo sa bezbjednosno interesantnim osobama odgovornim za napad na  Oliveru Lakić.

Još od prvih prijetnji novinarki 2011. godine zbog serije priča o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta, u javnosti se spekulisalo da iza svih napada na nju stoje kriminalne strukture unutar bezbjednosnih službi. Posljednji je to, nakon njenog ranjavanja, učinio tadašnji opozicioni poslanik, današnji potpredsjednik Vlade – Dritan Abazović. On je tada izjavio da je „vrh policije“ pucao u Oliveru Lakić. Međutim, za sada samo je jedan policajac među osumnjičenima.

Olivera Lakić je više puta napadana u svojoj novinarskoj karijeri. Više puta joj je prijećeno od 31. januara do 10. februara 2011. godine zbog serije tekstova koje je objavila u ,,Vijestima,, o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u fabrici Tara u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice – Donja Gorica, i povezanosti tih aktivnosti sa Upravom policije i Agencijom za nacionalnu bezbjednost. Prijetnjama su bile obuhvaćene i njena kćerka i kćerkina cimerka, koje su se tada nalazile na studijama u inostranstvu.

Nalogodavac nijednog od ovih napada nije otkriven. Više od deset godina bezbjednost novinarke je narušena, jer su naredbodavci ili naredbodavac napada na nju i dalje na slobodi. Da li će isti ishod biti i sa ovim sudskim postupkom?

Prljavi policajci ometali istragu ranjavanja Lakićeve?

Transkripti koje su objavile „Vijesti“  pokazuju i da su optuženi policajci Petar Lazović, Ivan Stamatović, Miloš Mišurović i Ljubo Milović činili  sve kako se ne bi rasvijetlio pokušaj ubistva istraživačke novinarke Olivere Lakić. Četvorica pripadnika policijskog narko-kartela međusobno su se, a pojedini od njih i sa šefom kavačkog klana Radojem Zvicerom, dogovarali o tome kako da sabotiraju istragu. Stamatović je predlagao da nađu nekog da pritisne jednog od kavčana, kako ne bi progovorio pred tužiteljkom.

Ivan ČAĐENOVIĆ