Povežite se sa nama

FOKUS

Medenica ispravila leđa preko naše grbače

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica početkom godine podvrgla se hirurškoj intervenciji zbog diskus hernije u Švajcarskoj o trošku crnogorskih građana, iako na to nije imala pravo, jer nije ispoštovala predviđene procedure, saznaje Monitor. To joj je, putem svog ministarstva, omogućio Miodrag Radunović.

Medeničina operacija u Švajcarskoj poreske obveznike koštala je, prema podacima do kojih je došao naš list, navodno oko 28.000 eura, dok se ta vrsta, najčešće rutinske intervencije, više nego uspješno obavlja u Crnoj Gori, ali i Srbiji, po desetostruko nižoj cijeni!

Procedura za liječenje u inostranstvu je standardna i kodifikovana: konzilijum ljekara daje predlog za liječenje u inostranstvu, zatim komisija Fonda zdravstva razmatra predlog, pa, potom, donosi rješenje kojim se odobrava ili ne odobrava liječenje u inostranstvu, što podrazumijeva i pokrivanje troškova liječenja.

Predsjednica Vrhovnog suda zaobišla je svu narečenu proceduru i, po sopstvenoj inicijativi, obavila operaciju u Švajcarskoj, da bi se tek nakon završene hirurške intervencije obratila Fondu zdravstva Crne Gore (direktor Kenan Hrapović) za nadoknadu troškova liječenja, u iznosu od preko 28.000 eura.

Kako je Monitoru zvanično saopšteno iz Fonda zdravstva (uprkos insistiranju našeg nedjeljnika, u toj instituciji kriju koliko je tačno koštala operacija u Švajcarskoj), Medenica je podnijela zahtjev broj 2363 od 18. 04. 2013. godine, kojim je tražila nadoknadu troškova liječenja. Međutim, rješavajući po zahtjevu, Fond za zdravstveno osiguranje je, kao prvostepeni organ, donio rješenje kojim je odbio njen zahtjev.

Iako je drastično prekršila proceduru, nezadovoljna odlukom Fonda, Medenica se obratila Komisiji Ministarstva zdravlja kao drugostepenom organu. Ministarstvo poništava odluku Fonda zdravstva i donosi rješenje kojim mu nalaže da predsjednici Vrhovnog suda isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj.

To su potvrdili i iz Fonda: ,,Protiv navedenog prvostepenog rješenja Fonda imenovana je uložila žalbu. Ministarstvo zdravlja kao drugostepeni organ je poništilo rješenje Fonda i priznalo pravo na nadoknadu troškova liječenja.”

Drugostepenu odluku Ministarstva zdravlja Fond nije ni pokušao da ospori pred nadležnim organima, imajući u vidu da je Medenica nesumnjivo prekršila propise, već joj je isplatio cjelokupan novac u traženom iznosu.

Važno napomenuti: predsjednik navedene, tročlane Komisije Ministarstva zdravlja, koja je formalno dala zeleno svjetlo za refundiranje cjelokupnih troškova operacije i liječenja Medenici, je specijalista plastične hirurgije Miodrag Đurović, inače član Glavnog odbora DPS-a i prvi čovjek danilovgradskog ogranka partije. Drugi član Komisije je supruga još jednog iz redova glavnog odbora DPS-a, ministra za ljudska i manjinska prava Suada Numanovića, Elvidina. Treći član je ginekolog Snežana Raspopović.

Izvor Monitora iz zdravstva Crne Gore, koji je insistirao na anonimnosti, kazao je da ovakvim ponašanjem ministar zdravlja ili prihvata činjenicu da crnogorski ljekari nijesu sposobni za nešto što svakodnevno rade, pa probranima plaća operacije po Švajcarskoj, ili je nezakonito pokrivajući troškove Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnog suda, zapravo platio neku uslugu, bivšu ili buduću.

Imajući u vidu sve navedeno Monitor je Ministru zdravlja Miodragu Radunoviću postavio tri pitanja: Zbog čega je Komisija Ministarstva zdravlja, uprkos ranijem mišljenju Fonda zdravstva da je zahtjev za liječenje u Švajcarskoj neosnovan, donijela rješenje kojim Fondu nalaže da Medenici isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj? Zašto je Komisija Ministarstva zdravlja donijela rješenje kojim Fondu nalaže da Medenici isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj, kada se ta vrsta intervencija rutinski obavlja u Crnoj Gori ili Srbiji? Na koncu: Koliko je intervencija koštala?

Vješto i potpuno izbjegavajući postavljena pitanja, iz Ministarstva zdravlja dobili smo uopšteni odgovor da ,,svaki osiguranik Fonda za zdravstveno osiguranje koji smatra da mu je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu, ima pravo žalbe Ministarstvu zdravlja, kao drugostepenom organu”.

Naveli su i da se ,,odluke Ministarstva zdravlja kao drugostpenog organa u postupku odlučivanja po žalbama osiguranika na rješenja Fonda temelje na mišljenjima eminentnih medicinskih stručnjaka i pravnika koji u zakonskim okvirima cijene opravdanost žalbe, odnosno opravdanost ostvarivanja zdravstvene zaštite osiguranika, na teret sredstava obaveznog osiguranja, odnosno Fonda.”

Znači li to da se odluke Fonda ne temelje na mišljenjima eminentnih stručnjaka?

Na sličan način odgovorili su nam i iz Vrhovnog suda Crne Gore. Pitali smo: Gospođo Medenica, zašto ste se operisali u Švajcarskoj, kada se ta vrsta intervencija rutinski vrši u Crnoj Gori ili Srbiji? Zatim: Gospođo Medenica, zbog čega ste zaobišli standardnu proceduru, pa se, tek nakon sospstvene inicijative i operacije u Švajcarskoj, obratili Fondu zdravstva? I posljednje pitanje – Koliko je intervencija koštala?

Javnost nije dobila odgovor, osim – njegovog izbjegavanja. Vrhovni sud: ,,Imajući u vidu odredbe zakona o zaštiti podataka i Zakona o pravima pacijenata, Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže evidencijom niti može dati informaciju o eventualnim intervencijama i zdravstvenom stanju sudija Vrhovnog suda, pa samim tim ni podatke o zdravlju predsjednika Vrhovnog suda Vesne Medenice.”

I, još: ,,Napominjemo da lični podaci koji se odnose na zdravstveno stanje fizičkog lica, predstavljaju posebnu kategoriju ličnih podataka i isti se mogu obraditi samo uz izričitu saglasnost lica čiji se podaci obrađuju.”

Kao što je pomenuto, Medenica se u Švajcarskoj operisala (na naš račun) za 28.000 eura, dok se ta hirurška intervencija, uspješno i daleko jeftinije obavlja u Crnoj Gori, ali i u susjednoj Srbiji. Prema riječima više sagovornika Monitora iz zdravstva Crne Gore riječ je o, u najvećem broju slučajeva, rutinskoj operaciji, koja se na veoma visokom nivou obavlja u Podgorici, na neurohirurškom odjeljenju, i u Risnu. Izuzetno, u zanemarljivom procentu, obavlja se u Beogradu, u za to propisanoj proceduri, zbog takođe niske cijene usluga.

Provjerili smo, konkretno: u Specijalnoj bolnici za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju Vaso Ćuković u Risnu, navedeni zahvat, sa svim propratnim bolničkim uslugama, prosječno košta od 800 do 1000 eura, koliko se fakturiše Fondu zdravstva Crne Gore.

Nešto skuplje je u Srbiji. Za pacijente koji dolaze iz Crne Gore, operacija lumbalne diksus hernije u Kliničkom centru Srbije, sa svim dodatnim uslugama – danima ležanja, dijagnostikom, ljekovima… – košta 3.000 eura. Operacija cervikalne diskus hernije skuplja je 500 eura.

Bivši predsjednik Savjeta Fonda zdravstva Crne Gore doktor Ivo Đurišić za naš list kaže da je nezamislivo da se operacija diskus hernije obavlja u inostranstvu kada se kod nas takvi zahvati vrše veoma kvalitetno.

,,S obzirom na to da sam pratio statističke podatke u zdravstvu kao specijalista zdravstvene statistike mogu slobodno reći da naši neurohirurzi taj zahvat rade rutinski i bez naknadnih komplikacija. Ne pamtim, i ne znam da je i jedan pacijent, upućen u inostranstvo zbog operacije diskusa, a bio sam član savjeta Fonda i njegov predsjednik sedam godina.”

Ne mari za to predsjednica Vrhovnog suda, ne brine ona ni za zdravstveni patriotizam, niti za propise: Medenica se sigurnije osjeća kod ljekara iz Švajcarske. Naročito kada joj leđa čuva ministar zdravlja, a sve plaćaju građani Crne Gore.

Operacija uspjela. Preko naše grbače.

SLUČAJ TOMICE MILOSAVLJEVIĆ
Ministar se liječio o svom trošku

Javnost u Srbiji bila je šokirana kada se saznalo da je aprila 2010. godine tadašnji ministar zdravlja Srbije Tomica Milosavljević, takođe zbog diskus hernije, operisan na neurohirurškom odjeljenju čuvene klinike Groshadern u Minhenu. Salve kritika javnosti mogle su se svesti na jednu: kako je tim činom visoki zvaničnik Srbije zapravo pokazao da nema povjerenja u zdravstvo svoje zemlje (koje, uzgred, on vodi), jer se ta vrsta operacije rutinski obavlja kako na državnim, tako na privatnim klinikama u Srbiji. Uz to, u pretežno negativnim komentarima, moglo se čuti da je cijena operacije na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) oko 550 eura, na privatnim klinikama oko 1.500, dok je u inostranstvu daleko veća, pa čak i do 30 puta, u zavisnosti od komplikovanosti intervencije. U Njemačkoj, gdje je Milosavljević operisan, zahvat košta između 14.000 i 18.000 eura. Srpski ministar se, za razliku od predsjednice crnogorskog Vrhovnog suda, makar liječio o svom trošku: ,,Zaključio sam, zajedno sa porodicom, da mogu da podnesem trošak, da mogu da na manje invanzivan način dobijem isti rezultat i da sve to mogu da uradim na način da to bude moja stvar, moja lično i moje porodice, da državu Srbiju ne košta ni dinar. Imao sam rezervisanu avionsku kartu, ali taj let je bio otkazan. Onda sam odlučio da kolima, uz pratnju kuma i prijatelja, krenemo za Minhen.” Sadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, tada u ulozi prvog čovjeka Srpske napredne stranke (SNS), prokomentarisao je: ,,Mislim da G17 treba da ga isključi iz svojih redova, premijer da ga isključi iz Vlade, a svi mi da ga isključimo iz javnog i političkog života.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo