Povežite se sa nama

FOKUS

Mi u Milovom sedmom krugu

Objavljeno prije

na

Hrvatska je u ponedjeljak postala 28. članica Evropske unije (EU). Analitičari iz Brisela kažu da će sljedeća članica EU biti Crna Gora. Ni vidovnjaci se, međutim, ne usuđuju da prognoziraju kada bi se to predviđanje moglo obistiniti.

Zašto je to tako svjedoče, na pomalo osoben način, i detalji zagrebačke proslave povodom hrvatskog učlanjenja u EU. Članovi crnogorske delegacije Filip Vujanović, Igor Lukšić i Milo Đukanović otputovali su za Zagreb vladinim avionom, u tri posebna leta. Delegacija Finske, jedne od najbogatijih članica EU, u Zagreb je došla automobilom. Njima nije bio problem da na četiri točka, s kraja na kraj Evrope, prevale nekih 2.100 kilometara. Slično su razmišljali i zvaničnici Estonije i Litvanije koji su u Zagreb takođe došli automobilom. Baš kao i delegacije Mađarske, BiH i Kosova.

Redovnim avionskim linijama u Hrvatsku su pristigli zvaničnici 20-ak zemalja (Holandija, Turska, Kanada, SAD…). Državni avioni su dovezli još 20–ak delegacija (od Skoplja i Beograda do Brisela). Samo je crnogorski avion letio tri puta u jednom pravcu. Za utjehu, makar su se vratili zajedno. To, opet, govori kako je u avionu bilo dovoljno mjesta za sve. Ali je manjkalo svijesti o potrebi da se uštedi koja hiljada eura.

Optimisti tvrde da plava zastava sa zlatnim zvijezdama (simbolizuje, kažu, savršenstvo i blagostanje), podignuta na Debelom brijegu, svjedoči da vrata Unije nijesu zatvorena za nekadašnje članice SFRJ, bez obzira na njihovu ratnu prošlost i ekonomski neizvjesnu budućnost.

Moglo bi biti problema, upozoravaju pesimisti. Zastava EU podignuta je u zaleđu Prevlake prije nego što su zvanični Zagreb i Podgorica riješili otvorena, i moguće sporna, granična pitanja. Sada bi Hrvatska, iz pozicije punopravne članice Unije, mogla uslovljavati Crnu Goru jednako kako su njih, sredinom prošle decenije, zbog neriješenih pograničnih pitanja uslovljavali zvaničnici Slovenije.

Trenutno jedina garancija da se to neće desiti jesu obećanja koja stižu iz hrvatskog Ministarstva inostranih poslova.

Upućeni kažu da je hrvatski proces pridruživanja, zbog pograničnog spora sa Slovenijom, trajao možda i svih šest godina duže. ,,Hrvatska je u EU trebala ući 2007. To je trebala biti godina Hrvatske”, tvrdi Romano Prodi, tadašnji predsjednik Evropske komisije. ,,Veliki dio odgovornosti što se to nije desilo je na EU. Kontroverzni problemi koji su postojali oko Slovenije i granice mogli su se riješiti za puno manje vremena. Ali EU nije imala snage da to tada učini. Naime, tada je ona ušla u razdoblje straha. Bojala se useljenika, bojala se Kine, bojala se svega oko sebe, počela se suočavati sa nekim svojim strahovima koji prije nisu postojali”, navodi Prodi.

Hrvatska se za članstvo u EU prijavila 2003. godine, u drugoj polovini mandata prvog SDP-ovog premijera Ivice Račana. Vladu Crne Gore vodio je u to vrijeme Milo Đukanović. Evropska komisija preporučila je Hrvatsku za status kandidata početkom 2004. Tada je na vlasti u Zagrebu već bila prva vlada osmog hrvatskog premijera od 1990. Iva Sanadera, koji je prethodno na čelu HDZ-a zamijenio pokojnog Franja Tuđmana. Premijer u Podgorici bio je Milo Đukanović. Zapravo, od 1990. godine do tada, Đukanović nije bio predsjednik Vlade samo u periodu kada je bio predsjednik države. Te četiri i po godine premijersku fotelju čuvao mu je Filip Vujanović. Onda su međusobno zamijenili funkcije (istu rotaciju kasnije su praktikovali Vladimir Putin i Dimitrij Medvedev).

Evropsko vijeće je Hrvatskoj odobrilo status kandidata sredinom 2004. godine. Pregovori o pridruživanju trebali su početi u proljeće 2005. ali su odloženi za kraj godine zbog stava tužilaštva međunarodnog Suda za ratne zločine u Hagu, o nedovoljnoj saradnji Republike Hrvatske sa tim sudom.

Pregovori, konačno, počinju krajem 2005. godine. Hrvatsku Vladu i dalje vodi Ivo Sanader a crnogorsku Milo Đukanović.

Osam godina nakon podnošenja zahtjeva, i nakon šest godina često mukotrpnog pregovaranja, u junu 2011. godine, Žoze Manuel Baroso je, u ime Evropske komisije, predložio završetak pristupnih pregovora sa Hrvatskom i njen prijem u članstvo EU. Evropsko vijeće je prihvatilo zahtjev i pozvalo da se preostala pregovaračka poglavlja zatvore, a pristupni ugovor potpiše do kraja 2011. godine.

Ugovor o pristupanju Hrvatske EU potpisala je prva hrvatska premijerka Jadranka Kosor. Ona je, prethodno, preuzela i funkciju predsjednice HDZ-a nakon što je njen politički mentor Ivo Sanader podnio ostavku.

Sanader je krajem 2010. godine uhapšen u Austriji, na osnovu potjernice koja je za njim raspisana u Hrvastkoj. U optužbama protiv Sanadera hrvatsko tužilaštvo je tvrdilo da je prihvatio mito od 480 hiljada eura da bi sredio da Hrvatska 1995. godine uzme kredit od austrijske Hipo Alpe Adria banke koji su tužioci opisali kao ,,ratno profiterstvo”. Sanader je optužen i za primanje mita od pet miliona eura da pomogne Molu, mađarskoj naftnoj kompaniji, da obezbijedi potpuna upravljačka prava u INI, naftnoj kompaniji u kojoj je Hrvatska bila većinski vlasnik (situacija slična odnosima koje Vlada Crne Gore ima u KAP-u i EPCG).

Sanaderovo hapšenje i potpisivanje ugovora o Hrvatskom učlanjenju u EU Milo Đukanović je dočekao kao predsjednik vladajućeg DPS, nakon drugog dobrovoljnog povlačenja sa mjesta premijera. Njegove interese je, za to vrijeme, iz premijerske fotelje nadgledao i štitio Igor Lukšić, jedan od svega tri potpredsjednika DPS-a koji su u minule 22 godine, povremeno, mijenjali Đukanovića na čelu izvršne vlasti.

Nakon suđenja u novembru 2012, Sanader je osuđen na 10 godina zatvora. Na vlasti u Hrvatskoj je, u to vrijeme, već bio Zoran Milanović, tek drugi premijer iz redova SDP-a.

Milo Đukanović se u Podgorici spremao da sastavi svoju sedmu vladu. Iza njega je bila afera Telekom (istražitelji SAD tvrde da su njegovi saradnici i članovi porodice dobili mito od Dojče i Mađar telekoma) a ispred njega – afera Snimak. Željezara u Nikšiću je pokušavala da izađe iz bankrota, KAP je hrlio ka njemu – odluka o uvođenju stečaja očekuje se sredinom mjeseca. Manje više, sve je bilo isto kao i u prethodne 22 godine.

U vrhu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) kažu da nijedna zemlja na svom putu ka EU nije otišla tako daleko da u borbi protiv korupcije zatvori i bivšeg premijera – i to onoga koji je bio najzaslužniji za uspješan proces pridruživanja.

Kritičari HDZ-a tvrde da je hapšenje Sanadera, iako zvučno i opravdano, prikrilo probleme korupcije na nižem nivou, koja je ostala netaknuta. Tako iz Jadranskog instituta za javnu politiku kažu da je to hapšenje bilo samo igla u plastu sijena i navode američke procjene da je iz Hrvatske ,,preko kriminala, korupcije i utaje poreza ispumpano oko 15,2 milijardi dolara za deset godina” – od 2001. do 2010.

Hrvatsku u EU nijesu dočekale samo fanfare i iskazi dobrodošlice.

Njemački list Bild je proljetos Hrvatsku nazvao zemljom ,,duga, korupcije i nezaposlenosti”, koja je na putu da bude ,,novo groblje miliona eura evropskog novca”. Kao argument za takve tvrdnje poslužio je podatak da Hrvatska bilježi četiri uzastopne godine recesije, po čemu je ispred nje u EU jedino Grčka. Uz to, Hrvatska će, prema podacima Eurostata, u EU ući kao najsiromašnija zemlja, izuzev Rumunije i Bugarske. ,,Mnoge vlade EU i strahuju od ulaska još jedne slabe južnoevropske ekonomije čija je najveća industrija turizam”, piše Financial Times.

U Podgorici nemamo tih briga. EU nije na vidiku. Umjesto rasprava o (ne)opravdanosti hapšenja kakvog korumpiranog državnog zvaničnika – da bi te priče zaživjele nekoga bi, prvo, trebalo i uhapsiti, ovdje se koplja lome na pitanju postoji li bilo kakva, makar i minimalna, mogućnost da se aktuelna vlast promijeni na izborima.

Zato građanima Crne Gore ostaje pitanje: šta nam Hrvatsko članstvo u Evropskoj uniji može donijeti, a šta odnijeti?

Prije toga kratko podsjećanje: Crna Gora je zahtjev za učlanjenje u EU predala 15. decembra 2008. Status kandidata dobili smo dvije godine kasnije – 17. decembra 2010. Još 18 mjeseci prošlo je prije nego smo, u junu prošle godine, započeli pregovore sa EU. Nema analitičara koji nije siguran da će glavne prepreke na crnogorskom putu u Evropsku uniju biti pitanje vladavine prava, kriminal i korupcija i nagomilani ekološki problemi. Crna Gora je prihvatila euro kao sopstvenu valutu, mada još nemamo jasnu procjenu da li je to naša prednost ili hendikep u procesu pregovaranja.

A sada nazad, na Debeli brijeg. Neke su stvari očigledne. Hrvatski je jedan od 25 službenih jezika Unije. Sva dokumenta EU biće prevdena na hrvatski, na tom jeziku se može obraćati svim tijelima EU, i u tom će slučaju i odgovor biti na hrvatskom. Dakle, jezičke barijere više ne mogu biti izgovor.

Granica sa Hrvatskom postala je u ponedjeljak, i granica sa EU. Iz Crne Gore u Hrvatsku će se i dalje putovati bez viza, ali će biometrijski pasoši biti obavezni. Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i ekonomski analitičar Ljubo Jurčić prisjeća se vremena kada je Hrvatska bila prva iza crte: ,,Kad je Hrvatska ulaskom Slovenije ostala van EU, to je bilo samo 15 minuta duže čekanje na granici, a nije bitno pao ni izvoz iz Slovenije. I taj pad je bio više zbog pada kupovne moći hrvatskih građana nego zbog ulaska Slovenije u EU”, objašnjavao je Jurčić.

Promjena hrvatskog viznog režima, zapravo, Crnoj Gori može pružiti jedno ničim zasluženu poslovnu šansu. Radi se o tome da su turisti iz Rusije, Ukrajine i Turske sada dužni da pribave vizu prije nego krenu na ljetovanje na hrvatski dio jadranske obale. Ili mogu skrenuti u Crnu Goru gdje im viza nije potrebna. Podatak da je Hrvatsku prošle godine pohodilo 200 hiljada turista iz Rusije ukazuje da to i nije tako mala prilika. Ostaje da se vidi da li ćemo je i koliko iskoristiti.

Ulaskom u EU Hrvatska automatski napušta dogovor o slobodnoj regionalnoj trgovini – CEFTA. Prema podacima Hrvatske privredne komore, u prvih devet meseci prošle godine samo u BiH, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju izvezeno je hrvatskih prehrambenih proizvoda u vrijednosti od približno 450 miliona eura. Najveće tržište bila je BiH sa izvozom od blizu 300 miliona. Iako će se Hrvatska truditi da sačuva što veći dio tog tržišnog kolača, neki će proizvođači iz regiona imati priliku da zauzmu njihovo mjesto zahvaljujući olakšicama iz CEFTA sporazuma. Crna Gora, nažalost, ima svega nekoliko prehrambenih kompanija koje mogu razmišljati o takvim poslovnim aranžmanima. A i one su ostale bez bilo kakve pomoći Vlade i resornog ministarstva.

Podaci o mogućnostima izvoza hrane u Hrvatsku, po novouspostavljenim standardima EU daju još porazniju sliku.

Prema nedavno objavljenoj brošuri crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova, Crna Gora će u Hrvatsku nakon 1. juna, ,,od proizvoda životinjskog porijekla moći da izvozi samo izlovljenu morsku ribu i sirovu kožu i vunu”! Uz to, Crna Gora još nije obezbijedila uslove da u zemlje EU može izvesti makar krompir, što opet nije dalo povoda bilo kome iz Ministarstva poljoprivrede da se oglasi i ponudi bilo kakva objašnjenja.

Konačno, ni Lukšićevo Ministarstvo vanjskih poslova nije se pretrglo. O tome svjedoči i njihova zahvalnica Direkciji za evropske integracije BiH ,,na ustupljenom materijalu koji je bio osnova za izradu brošure”.

Izgleda da su crnogorski zvaničnici sasvim ozbiljno shvatili najave po kojima do novog proširenja EU neće doći prije 2020. godine.

Uglavnom, Hrvatska je na dan ulaska u EU zemlja sa mnogo ozbiljnih nevolja i s probuđenom nadom da će ih postupno rješavati. Crna Gora svijetu, danas, može ponuditi vlastito iskustvo izgradnje kapitalizma nesmjenjive vlasti. Sistema koji je u sukobu sa svim principima na kojima počiva evropska ideja. EU na Prevlaci, može biti znak da tvorci tog sistema imaju razlog da vjeruju kako je njihove vrijeme isteklo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će biti vrijeme poslije Đukanovića zavisiće od dubine posrnuća ovog društva, i od kapaciteta onih koji ga nasljeđuju. Budućnost nije zagarantovana. I zavisi od svih nas.  Sigurno je:  vrijeme je da Đukanović ode. Uz ostalo,  i zbog  svih onih koji žele bolju Crnu Goru, a nisu zadovoljni učinkom  postavgustovske vlasi. Ta vlast za   duže od dvije godine nije uspjela da donese suštinske promjene. Đukanović joj je  izgovor za sve

 

U nedjelju ćemo imati novog predsjednika. Ili  novog – starog. Pobjeda Jakova Milatovića ili Mila Đukanovića,  zavisiće od  njihovih „rezervoara“, kako je to sročio aktuelni predsjednik. U prevodu – glasova onih koji iz različitih razloga nijesu glasali za ova dva kandidata u prvom krugu. Pobijediće onaj čiji rezervoar bude – puniji.

Đukanović očekuje podršku dijaspore, krajeva u kojima ima tradicionalnu podršku a čija je izlaznost u prvom krugu bila mala, te glasača SDP-a.

Milatović, polaže nade u one koji su u prvom krugu glasali za predsjedničke kandidate iz redova avgustovskih pobjednika, kada je na izborima 2020, nakon tri decenije, pao Đukanovićev DPS. Nakon čega je on preuzeo funkciju ministra ekonomije u Vladi Zdravka Krivokapića.

Matematika kaže da su brojke na Milatovićevoj strani. Avgustovski pobjednici i u međuvremenu izrasla Evropa sad, partija iz čijih redova dolazi Milatović, zbirno imaju većinu u odnosu na Đukanovića, kako u prvom krugu predsjedničkih, tako i na lokalnim i parlamentarnim izborima od avgusta. No, kako politika nije matematika, posebno ne domaća, u obzir se moraju uzeti i drugi faktori koji trku u nedjelju čine neizvjesnijom nego se na prvi pogled čini.

U posebnom predizbornom fokusu je dijaspora. Odnosno koliko je ona zaista Đukanovićev – rezervoar. Prema podacima Uprave za saradnju sa dijasporom, u inostranstvu je oko 150 hiljada građana koji imaju pravo glasa u Crnoj Gori.

Đukanović je  pojasnio da se do sad nije „naprezao“ , jer  „ne treba dodavati gas do daske u prvom krugu”.  Sad kad doda gas, imaće, prema sopstvenoj računici –  40 hiljada dodatnih glasova iz dijaspore.  Neke druge računice, međutim, kažu, da Đukanovićev rezervoar nije toliko pun da ga dovede do cilja. Oni koji podržavaju Milatovića, tvrde da Đukanović ne može dobiti ni –  četiri hiljade glasova iz dijaspore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Mnogo toga je na Milatovićevoj strani kada je u pitanju ishod izbora  2. aprila. No stvari nijesu završene, i Milatović ne smije unprijed slaviti. Đukanović je, odmah, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora poručio  kako se uzda, u kako ih je nazvao neiskorišćene rezervoare podrške. ,,Jasno smo prepoznali određene rezervoare biračke podrške koji nijesu aktivirani u prvom krugu. Znamo gdje su ti džepovi buduće podrške u drugom krugu i radićemo na tome da se aktiviraju”, kazao je.

Rezervoari o kojima govori Đukanović, smatraju analitičari su – glasovi koje je osvojila kandidatkinja SDP-a Draginja Stanković Vuksanović, potencijalno glasovi onih koji nijesu izašli u prvom krugu u krajevima u kojima Đukanović ima tradicionalnu podršku, te glasovi dijaspore, koji  takođe nijesu iskorišćeni u prvom krugu. Em je Đukanovićev prolazak dalje bio sasvim izvjestan, em putovanja do domovine i nazad koštaju.  Ubačena rezerva  mogu biti i glasovi koji su namjenski i uzaludno u prvom krugu udijeljeni Mandiću. Analitičari takođe napominju  da će Đukanović učiniti sve kako bi pobijedio Milatovića, pošto su ovi izbori za njega igra na sve ili ništa.

Milica Kovačević, izvršna direktorica CDT-a kaže da niko nema podatak koliko državljana Crne Gore u inostranstvu ima pravo glasa.

,,Ovo pitanje se potpuno ležerno uzima u okolnostima dovođenja i odvođenja… Važno je kazati da Crna Gora ima veliki broj državljana koji nijesu odjavili prebivalište i žive u zemljama zapadne Evrope, Sjeverne Amerike, ali žive i u susjednim zemljama. Sve različite politike su te građane do sada tretirale na ovaj način – kao korisnu masu za mobilizaciju u slučaju izbora…”.

V.d. pomoćnika direktora Uprave za saradnju sa dijasporom Arben Jakupi, saopštio je da je poziv dijaspori da glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori zloupotreba i da se ona neće u velikm broju odazvati. ,,Neće doći ni dvije hiljade ljudi. I vjerujte da brojka koju očekuje Đukanović neće biti toliko na njegovoj strani, već da i naša dijaspora razumije ove procese i da žele da konačno i Crna Gora postane članica EU”, saopštio je on.

Koliki je ,,rezervoar” Đukanovića, vidjećemo. Jasno je da Milatović  računa na glasove koje su u prvom krugu dobili kandidati iz redova avgustovskih pobjednika –  Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Goran Danilović. Ukoliko tu podršku dobije, njegova pobjeda je sasvim izvjesna. Mandić je u prvom krugu osvojio 19 posto glasova, Bečić 11, Danilović 1,4 odsto.  Više nego dovoljno da pobijedi Đukanovića.

Pitanje, međutim, koje se takođe postavlja ovih dana je – koliko je podrška dijela avgustovskih pobjednika  deklarativna, a  koliko stvarna.  Za sada je Milatović dobio deklarativnu podršku od svih avgustovskih pobjednika.

,,Demokratska Crna Gora će u drugom krugu predsjedničkih izbora podržati kandidata Pokreta Evropa sad Jakova Milatovića, poručio je predsjednik partije Aleksa Bečić. On je saopštio da je tu odluku, o ,,bezrezervnoj podršci Milatoviću”, donio Glavni odbor partije.  ,,Nedvosmislenu podršku Milatoviću” dala je i URA, partija na čijem je čelu premijer Dritan Abazović, i koja je u prvom krugu podržala Bečića, koji je osvojio 11 odsto glasova. Očito ni to nije pomoglo. Na avgustovskim izborima 2020, Demokrate, odnosno koalicija Mir je naša nacija osvojila je 12, 5 odsto glasova, a lista Crno na bijelo, koju je predvodila URA 5,53 glasova. To je sedam posto glasova više nego što je Bečić dobio na predsjedničkim izborima.  Analitičari ukazuju i da je jedna od poruka građana na ovim izborima  –  nezadovoljstvo zbog načina na koji je parlamentarna većina iz avgusta vršila vlast.

Podršku Milatoviću  najavila je i Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija, Socijalistička narodna partija…

Pod posebnom lupom javnosti je glasna, nekako isuviše glasna, podrška Demokratskog fronta. Mandić je odmah nakon prvog kruga pozvao glasače da glasaju Milatovića u drugom krugu,  čak je i osvanuo bilbord DF-a kao podrška Milatoviću. No primijećeno je da  lideri DF-a u pozivima glasačima da daju  podršku Milatoviću, uvijek napomenu  i ,,opravdanu ljutnju” na Evropu sad  „zbog izjednačavanja DPS-a i DF-a“, te naglašavaju da će oni biti zaslužni za Milatovićevu pobjedu.

,,Molim hrabre i odane borce protiv Mila Đukanovića i svega što on simbolizuje da bez izuzetka poslušaju poziv Andrije Mandića i da pored sve opravdane ljutnje, daju konačni doprinos našoj zajedničkom cilju”, saopštio je ove sedmice funkcioner Slaven Radunović. On je dodao da ,,razumije bijes kod pristalica Fronta kad neko bazira kampanju na jednačini DF=DPS”.

,,Ali, ne dozvolite da vas neka ‘Milojkova baba’ skrene sa puta koji smo mi zacrtali, utabali, asfaltirali”, napisao je Radunović na Fejzbuku. Ovakvo, preglasno prisvajanje Milatovićeve pobjede, od strane lidera DF-a,  u realnom  svijetu, ne smeta Đukanoviću. Naprotiv. On se nada da to može  podstaći neke neodlučne birače suverniste, da  u drugom krugu prelome i glasaju za njega.

Da partnerstvo Đukanovića i Mandića postoji, sugerišu i podaci sa terena, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora.  Jedna od ,,enigmi” prvog kruga je svakako i izborni uspjeh Andrije Mandića u Tuzima.

Prema preliminarnim podacima Opštinske izborne komisije (OIK), Mandić je u Tuzima imao 827 glasova, odnosno podržalo ga je 13,4 odsto ukupno izašlih birača. Na lokalnim izborima u toj opštini 5. marta, DF nije ni učestvovao.  Mandić dobar rezultat u Tuzima vidi kao odgovor građana na njegov poziv da, kako kaže, zajedno grade novu Crnu Goru. Građanski aktivisti i partijski zvaničnici iz te opštine ukazuju da bi po srijedi mogla biti  politička trgovina. „Meni je najzanimljivije to što je Mandić  te glasove dobio u mjestima gdje su birači na lokalnim izborima dominantno glasali za Albanski forum,” prokomentarisao je te rezultate građanski aktivista Dževdet Pepić. ,,Da li je to preko lokalnih političara, kojima je odgovaralo da Mandić  bude u drugom krugu ili je to neka vrsta usluge Đukanovića? Zna se da su Tuzi tradicionalno većinski za Đukanovića”, smatra on.  Funkcioner Demokrata  Štjefan Camaj  za rezultat Mandića u Tuzima nema dilemu. On je ocijenio je da je ,,jasno da je ovo inženjering DPS-a”.  I njihov pokušaj  da se  u drugi krug izbora, kako kaže,  ugura Andrija Mandić.

Milatović je nesporan favorit. Ali ishod trke  u drugom krugu predsjedničkih izbora nije tako unaprijed poznat kako se na prvi pogled čini. Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće, svakako, od njihovih „rezervoara“. Očitih i skrivenih.

 

Milatoviću se dodjeljuje policijsko obezbjeđenje

Predsedničkom kandidatu Pokreta Evropa sad (PES) Jakovu Milatoviću biće dodeljeno policijsko obezbeđenje, koje je tražila njegova partija zbog bojazni da je fizički ugrožen, pišu Vijesti.

Vlada će o tome odlučiti na telefonskoj sednici ove sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Ta Vladina odluka biće privremena, sve dok Agencija za  nacionalnu bezbednost (ANB) i Uprava policije ne urade procjenu bezbijednosti.

“Ministarstvu unutrašnjih poslova – Upravi policije je dostavljen zahtev od strane Pokreta Evropa sad koji je potpisala potpredsednica Olivera Injac, za izradu bezbednosne procjene stepena ugroženosti gospodina Jakova Milatovića. Postupak po ovom zahtevu je u toku”, saopštili su iz MUP-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo