Povežite se sa nama

FOKUS

Mi u Milovom sedmom krugu

Objavljeno prije

na

Hrvatska je u ponedjeljak postala 28. članica Evropske unije (EU). Analitičari iz Brisela kažu da će sljedeća članica EU biti Crna Gora. Ni vidovnjaci se, međutim, ne usuđuju da prognoziraju kada bi se to predviđanje moglo obistiniti.

Zašto je to tako svjedoče, na pomalo osoben način, i detalji zagrebačke proslave povodom hrvatskog učlanjenja u EU. Članovi crnogorske delegacije Filip Vujanović, Igor Lukšić i Milo Đukanović otputovali su za Zagreb vladinim avionom, u tri posebna leta. Delegacija Finske, jedne od najbogatijih članica EU, u Zagreb je došla automobilom. Njima nije bio problem da na četiri točka, s kraja na kraj Evrope, prevale nekih 2.100 kilometara. Slično su razmišljali i zvaničnici Estonije i Litvanije koji su u Zagreb takođe došli automobilom. Baš kao i delegacije Mađarske, BiH i Kosova.

Redovnim avionskim linijama u Hrvatsku su pristigli zvaničnici 20-ak zemalja (Holandija, Turska, Kanada, SAD…). Državni avioni su dovezli još 20–ak delegacija (od Skoplja i Beograda do Brisela). Samo je crnogorski avion letio tri puta u jednom pravcu. Za utjehu, makar su se vratili zajedno. To, opet, govori kako je u avionu bilo dovoljno mjesta za sve. Ali je manjkalo svijesti o potrebi da se uštedi koja hiljada eura.

Optimisti tvrde da plava zastava sa zlatnim zvijezdama (simbolizuje, kažu, savršenstvo i blagostanje), podignuta na Debelom brijegu, svjedoči da vrata Unije nijesu zatvorena za nekadašnje članice SFRJ, bez obzira na njihovu ratnu prošlost i ekonomski neizvjesnu budućnost.

Moglo bi biti problema, upozoravaju pesimisti. Zastava EU podignuta je u zaleđu Prevlake prije nego što su zvanični Zagreb i Podgorica riješili otvorena, i moguće sporna, granična pitanja. Sada bi Hrvatska, iz pozicije punopravne članice Unije, mogla uslovljavati Crnu Goru jednako kako su njih, sredinom prošle decenije, zbog neriješenih pograničnih pitanja uslovljavali zvaničnici Slovenije.

Trenutno jedina garancija da se to neće desiti jesu obećanja koja stižu iz hrvatskog Ministarstva inostranih poslova.

Upućeni kažu da je hrvatski proces pridruživanja, zbog pograničnog spora sa Slovenijom, trajao možda i svih šest godina duže. ,,Hrvatska je u EU trebala ući 2007. To je trebala biti godina Hrvatske”, tvrdi Romano Prodi, tadašnji predsjednik Evropske komisije. ,,Veliki dio odgovornosti što se to nije desilo je na EU. Kontroverzni problemi koji su postojali oko Slovenije i granice mogli su se riješiti za puno manje vremena. Ali EU nije imala snage da to tada učini. Naime, tada je ona ušla u razdoblje straha. Bojala se useljenika, bojala se Kine, bojala se svega oko sebe, počela se suočavati sa nekim svojim strahovima koji prije nisu postojali”, navodi Prodi.

Hrvatska se za članstvo u EU prijavila 2003. godine, u drugoj polovini mandata prvog SDP-ovog premijera Ivice Račana. Vladu Crne Gore vodio je u to vrijeme Milo Đukanović. Evropska komisija preporučila je Hrvatsku za status kandidata početkom 2004. Tada je na vlasti u Zagrebu već bila prva vlada osmog hrvatskog premijera od 1990. Iva Sanadera, koji je prethodno na čelu HDZ-a zamijenio pokojnog Franja Tuđmana. Premijer u Podgorici bio je Milo Đukanović. Zapravo, od 1990. godine do tada, Đukanović nije bio predsjednik Vlade samo u periodu kada je bio predsjednik države. Te četiri i po godine premijersku fotelju čuvao mu je Filip Vujanović. Onda su međusobno zamijenili funkcije (istu rotaciju kasnije su praktikovali Vladimir Putin i Dimitrij Medvedev).

Evropsko vijeće je Hrvatskoj odobrilo status kandidata sredinom 2004. godine. Pregovori o pridruživanju trebali su početi u proljeće 2005. ali su odloženi za kraj godine zbog stava tužilaštva međunarodnog Suda za ratne zločine u Hagu, o nedovoljnoj saradnji Republike Hrvatske sa tim sudom.

Pregovori, konačno, počinju krajem 2005. godine. Hrvatsku Vladu i dalje vodi Ivo Sanader a crnogorsku Milo Đukanović.

Osam godina nakon podnošenja zahtjeva, i nakon šest godina često mukotrpnog pregovaranja, u junu 2011. godine, Žoze Manuel Baroso je, u ime Evropske komisije, predložio završetak pristupnih pregovora sa Hrvatskom i njen prijem u članstvo EU. Evropsko vijeće je prihvatilo zahtjev i pozvalo da se preostala pregovaračka poglavlja zatvore, a pristupni ugovor potpiše do kraja 2011. godine.

Ugovor o pristupanju Hrvatske EU potpisala je prva hrvatska premijerka Jadranka Kosor. Ona je, prethodno, preuzela i funkciju predsjednice HDZ-a nakon što je njen politički mentor Ivo Sanader podnio ostavku.

Sanader je krajem 2010. godine uhapšen u Austriji, na osnovu potjernice koja je za njim raspisana u Hrvastkoj. U optužbama protiv Sanadera hrvatsko tužilaštvo je tvrdilo da je prihvatio mito od 480 hiljada eura da bi sredio da Hrvatska 1995. godine uzme kredit od austrijske Hipo Alpe Adria banke koji su tužioci opisali kao ,,ratno profiterstvo”. Sanader je optužen i za primanje mita od pet miliona eura da pomogne Molu, mađarskoj naftnoj kompaniji, da obezbijedi potpuna upravljačka prava u INI, naftnoj kompaniji u kojoj je Hrvatska bila većinski vlasnik (situacija slična odnosima koje Vlada Crne Gore ima u KAP-u i EPCG).

Sanaderovo hapšenje i potpisivanje ugovora o Hrvatskom učlanjenju u EU Milo Đukanović je dočekao kao predsjednik vladajućeg DPS, nakon drugog dobrovoljnog povlačenja sa mjesta premijera. Njegove interese je, za to vrijeme, iz premijerske fotelje nadgledao i štitio Igor Lukšić, jedan od svega tri potpredsjednika DPS-a koji su u minule 22 godine, povremeno, mijenjali Đukanovića na čelu izvršne vlasti.

Nakon suđenja u novembru 2012, Sanader je osuđen na 10 godina zatvora. Na vlasti u Hrvatskoj je, u to vrijeme, već bio Zoran Milanović, tek drugi premijer iz redova SDP-a.

Milo Đukanović se u Podgorici spremao da sastavi svoju sedmu vladu. Iza njega je bila afera Telekom (istražitelji SAD tvrde da su njegovi saradnici i članovi porodice dobili mito od Dojče i Mađar telekoma) a ispred njega – afera Snimak. Željezara u Nikšiću je pokušavala da izađe iz bankrota, KAP je hrlio ka njemu – odluka o uvođenju stečaja očekuje se sredinom mjeseca. Manje više, sve je bilo isto kao i u prethodne 22 godine.

U vrhu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) kažu da nijedna zemlja na svom putu ka EU nije otišla tako daleko da u borbi protiv korupcije zatvori i bivšeg premijera – i to onoga koji je bio najzaslužniji za uspješan proces pridruživanja.

Kritičari HDZ-a tvrde da je hapšenje Sanadera, iako zvučno i opravdano, prikrilo probleme korupcije na nižem nivou, koja je ostala netaknuta. Tako iz Jadranskog instituta za javnu politiku kažu da je to hapšenje bilo samo igla u plastu sijena i navode američke procjene da je iz Hrvatske ,,preko kriminala, korupcije i utaje poreza ispumpano oko 15,2 milijardi dolara za deset godina” – od 2001. do 2010.

Hrvatsku u EU nijesu dočekale samo fanfare i iskazi dobrodošlice.

Njemački list Bild je proljetos Hrvatsku nazvao zemljom ,,duga, korupcije i nezaposlenosti”, koja je na putu da bude ,,novo groblje miliona eura evropskog novca”. Kao argument za takve tvrdnje poslužio je podatak da Hrvatska bilježi četiri uzastopne godine recesije, po čemu je ispred nje u EU jedino Grčka. Uz to, Hrvatska će, prema podacima Eurostata, u EU ući kao najsiromašnija zemlja, izuzev Rumunije i Bugarske. ,,Mnoge vlade EU i strahuju od ulaska još jedne slabe južnoevropske ekonomije čija je najveća industrija turizam”, piše Financial Times.

U Podgorici nemamo tih briga. EU nije na vidiku. Umjesto rasprava o (ne)opravdanosti hapšenja kakvog korumpiranog državnog zvaničnika – da bi te priče zaživjele nekoga bi, prvo, trebalo i uhapsiti, ovdje se koplja lome na pitanju postoji li bilo kakva, makar i minimalna, mogućnost da se aktuelna vlast promijeni na izborima.

Zato građanima Crne Gore ostaje pitanje: šta nam Hrvatsko članstvo u Evropskoj uniji može donijeti, a šta odnijeti?

Prije toga kratko podsjećanje: Crna Gora je zahtjev za učlanjenje u EU predala 15. decembra 2008. Status kandidata dobili smo dvije godine kasnije – 17. decembra 2010. Još 18 mjeseci prošlo je prije nego smo, u junu prošle godine, započeli pregovore sa EU. Nema analitičara koji nije siguran da će glavne prepreke na crnogorskom putu u Evropsku uniju biti pitanje vladavine prava, kriminal i korupcija i nagomilani ekološki problemi. Crna Gora je prihvatila euro kao sopstvenu valutu, mada još nemamo jasnu procjenu da li je to naša prednost ili hendikep u procesu pregovaranja.

A sada nazad, na Debeli brijeg. Neke su stvari očigledne. Hrvatski je jedan od 25 službenih jezika Unije. Sva dokumenta EU biće prevdena na hrvatski, na tom jeziku se može obraćati svim tijelima EU, i u tom će slučaju i odgovor biti na hrvatskom. Dakle, jezičke barijere više ne mogu biti izgovor.

Granica sa Hrvatskom postala je u ponedjeljak, i granica sa EU. Iz Crne Gore u Hrvatsku će se i dalje putovati bez viza, ali će biometrijski pasoši biti obavezni. Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i ekonomski analitičar Ljubo Jurčić prisjeća se vremena kada je Hrvatska bila prva iza crte: ,,Kad je Hrvatska ulaskom Slovenije ostala van EU, to je bilo samo 15 minuta duže čekanje na granici, a nije bitno pao ni izvoz iz Slovenije. I taj pad je bio više zbog pada kupovne moći hrvatskih građana nego zbog ulaska Slovenije u EU”, objašnjavao je Jurčić.

Promjena hrvatskog viznog režima, zapravo, Crnoj Gori može pružiti jedno ničim zasluženu poslovnu šansu. Radi se o tome da su turisti iz Rusije, Ukrajine i Turske sada dužni da pribave vizu prije nego krenu na ljetovanje na hrvatski dio jadranske obale. Ili mogu skrenuti u Crnu Goru gdje im viza nije potrebna. Podatak da je Hrvatsku prošle godine pohodilo 200 hiljada turista iz Rusije ukazuje da to i nije tako mala prilika. Ostaje da se vidi da li ćemo je i koliko iskoristiti.

Ulaskom u EU Hrvatska automatski napušta dogovor o slobodnoj regionalnoj trgovini – CEFTA. Prema podacima Hrvatske privredne komore, u prvih devet meseci prošle godine samo u BiH, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju izvezeno je hrvatskih prehrambenih proizvoda u vrijednosti od približno 450 miliona eura. Najveće tržište bila je BiH sa izvozom od blizu 300 miliona. Iako će se Hrvatska truditi da sačuva što veći dio tog tržišnog kolača, neki će proizvođači iz regiona imati priliku da zauzmu njihovo mjesto zahvaljujući olakšicama iz CEFTA sporazuma. Crna Gora, nažalost, ima svega nekoliko prehrambenih kompanija koje mogu razmišljati o takvim poslovnim aranžmanima. A i one su ostale bez bilo kakve pomoći Vlade i resornog ministarstva.

Podaci o mogućnostima izvoza hrane u Hrvatsku, po novouspostavljenim standardima EU daju još porazniju sliku.

Prema nedavno objavljenoj brošuri crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova, Crna Gora će u Hrvatsku nakon 1. juna, ,,od proizvoda životinjskog porijekla moći da izvozi samo izlovljenu morsku ribu i sirovu kožu i vunu”! Uz to, Crna Gora još nije obezbijedila uslove da u zemlje EU može izvesti makar krompir, što opet nije dalo povoda bilo kome iz Ministarstva poljoprivrede da se oglasi i ponudi bilo kakva objašnjenja.

Konačno, ni Lukšićevo Ministarstvo vanjskih poslova nije se pretrglo. O tome svjedoči i njihova zahvalnica Direkciji za evropske integracije BiH ,,na ustupljenom materijalu koji je bio osnova za izradu brošure”.

Izgleda da su crnogorski zvaničnici sasvim ozbiljno shvatili najave po kojima do novog proširenja EU neće doći prije 2020. godine.

Uglavnom, Hrvatska je na dan ulaska u EU zemlja sa mnogo ozbiljnih nevolja i s probuđenom nadom da će ih postupno rješavati. Crna Gora svijetu, danas, može ponuditi vlastito iskustvo izgradnje kapitalizma nesmjenjive vlasti. Sistema koji je u sukobu sa svim principima na kojima počiva evropska ideja. EU na Prevlaci, može biti znak da tvorci tog sistema imaju razlog da vjeruju kako je njihove vrijeme isteklo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Zbog javnih optužbi da predvode šverc cigareta, u toku su sudski postupci koje su protiv bivšeg premijera Dritana Abazovića pokrenuli Mijajlović i Ubović, kao i Zoran Lazović nekadašnji visoki funckioner ANB, a kasnije visoki policijski funkcioner.

“Nakon što sam prije dvije godine naveo da se ljudi iz klana Grand (vlasnici Bemax-a i ostala ekipa) nalaze na vrhu kriminalne piramide u Crnoj Gori, postao sam svakodnevna meta njihove prljave kampanje i šaptačkih divizija koje finasiraju, ili su emotivno korumpirali navodnom brigom za državu. Kada im ni to nije pomoglo, krenuli su sa prijetnjama i aktivirali privatne tužbe i sudske procese koji su u toku. Danas je neke od njih konačno stigla ruka pravde, a vjerujem da će i ostali koji su se ogriješili o zakon imati sličnu sudbinu”, prokomentarisao je hapšenje Abazović. Ocijenio je i da je Grand  “po operativnim procjenama državu Crnu Goru oštetio za milijarde eura”.

U javnosti se kompanija Bemax od ranije dovodi sa takozvanim klanom Grand, jednim od interesnih klanova nastalih u vrijeme bivšeg režima. Kako je Monitor više puta pisao, Bemaxova moć je okosnica  klana Grand, koji se povezivao  sa Đukanovićevim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, što je on više puta demantovao.  Klan nosi ime po nekadašnjem  podgoričkom lokalu Grand, koji je bio simbol bivšeg režima i ovog interesnog klana. U njemu su nerijetko viđani Roćen, Mijajlović i Ubović, kao  i drugi tadašnji visoki  funkcioneri  partije na vlasti, ali i visoki funkcioneri ANB. U tom su lokalu sklopljeni, pisali su mediji, i neki unosni državni poslovi. Na lokal je zatvoren nakon što je na njega bačena eksplozivna naprava još u jesen 2015. godine. U istom periodu, par mjeseci ranije i kasnije, dogodili su se bombaški napadi na imovinu tadašnjeg visokog funkcionera ANB Duška Golubovića, takođe povezivanog sa klanom Grand, što se tada tumačilo obračunima za moć na bezbjedonosnim službama i pravosuđem između dva interesna klana bivšeg režima. Zoran Lazović i Golubović javnosti su poznati i kao gosti  na svadbi Safeta Kalića, što se pravdalo navodno njihovim profesionalnim angažmanom.  Lazovićevo ime često se pominje u objavljenim skaj prepisakama, u komunikaciji njegovog sina Petra Lazovića, osumnjičenog za šverc narkotika, ali i za pripadnost kriminalnom kavačkom klanu.

Nasuprot Grandu, govorilo se o tzv Mojkovačkom klanu, povezivanim sa duvanskim poslovima i nekadašnjim šefom ANB i bivšim premijerom Duškom Markovićem, kao i sa bivšim šefom Uprave policije Veselinom Veljovićem, koji je  uhapšen prošlog ljeta po nalogu SDT, zbog zloupotrebe službenog položaja i stvaranja kriminalne organizacije. Tužilaštvo ga tereti da  je, između ostalog, povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete.

Zanimljivo je da je Duško Marković svojevremeno zbog komentara na portalu Vijesti tužio aktuelnog šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, koji je po nalogu SDT sproveo posljednja hapšenja klana Grand. Marković je teretio Šukovića za ugrožavanje bezbijednosti, dok je Šuković tada saopštio da mu se Marković i Veljović svete “zbog istraga koje je kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije vodio u vezi sa navodnim švercom cigareta iz fabrike u Mojkovcu”.

Veljovićev dugogodišnji šef obezbjeđenja Milenko Rabrenović sada je međutim uhapšen kao dio klana Grand. Što se tiče ostalih uhapšenih, njihova imena nijesu mnogo pominjana u javnosti.

Prema registru kompanija Golub Vojinović i Dejan Jokić posjeduju polovinu kompanije DG group registrovane za trgovinu na veliko sa pićima.  Sjedište kompanije je u blizini sjedišta Bemaxa, u City kvartu u Podgorici. Osim ove kompanije, gradili su i apartmane i objekte. Vojinović i Jokić su, prema podacima Ministarstva planiranja u decembru 2021. prijavili gradnju objekta u Staroj Varoši  u Podgorici, dok je Jokić sa još jednim od vlasnika DG Group Sašom Pekićem investitor apartmana u Budvi. Imena Jokića i Pekića pominju se i u više ugovora sa Opštinom Budva dok je njom upravljao DPS. U tim ugoovorima oni preuzimaju dugovanja koje je opština imala prema trećim licima i kompanijama. U ime Opštine ugovore je potpisivao Srđa Popović.

U javnosti je pominjano i ime policajca Dragana Backovića koji je godinama bio na čelu  Granične policije u Nikšiću. U vrijeme kada je bio državni sekretar u MUP-u Rade Milošević je saopštio da posjeduje dokaze kako je Backović politički pritiskao zaposlene u toj stanici i pravio spiskove sa imenima članova porodica. Milošević je kasnije optužen za šverc cigareta.

Zoran Žuti Đukanović nikšićki je biznismen, blizak rođak Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika  i premijera države  i DPS-a. Zoran Đukanović je vlasnik kompanije Đukanović kompani, koja je registrovana za kockanje i klađenje. Prema podacima privrednih registara kompanija je od početka godine u bokadi.

Nikšićanin Mileta Simanić se vezuje za špeditersku kompaniju Knjaz. On je  ranije hapšen u akciji SDT i  SPO zbog šverca cigareta. SDT ga je tada teretilo da je dio kriminalne grupe koju je formirao Nikšićanin Ivan Mićković.

Specijalni tužilac Vladimir Novović zakucao je i na vrata Granda. Šta se još krije iza tih vrata, još je nepoznato.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo