Povežite se sa nama

INTERVJU

MIHAEL KLEM, MEDIJSKI ADVOKAT: Daleko je Evropa

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko dana u Beogradu je završena trodnevna godišnja skupština Evropske federacije novinara, čije su članice i mnoge novinarske organizacije iz našeg regiona. Pod sloganom Slobodno novinarstvo je javno dobro, ovaj skup je donio i nekoliko važnih odluka. Povod da se za mjesto održavanja izabere baš Beograd jeste izuzetno loš položaj novinara i atak na medijske slobode u ovom dijelu Evrope. O tome smo razgovarali s jednim od najaktivnijih lidera EFJ, advokatom Mihaelom Klemom, predstavnikom za međunarodne odnose njemačkog DJV, sa dvadesetogodišnjim iskustvom rada u medijskim organizacijama. MONITOR: Koja je to najvažnija stvar koja se dogodila na ovoj godišnjoj skupštini EFJ u Beogradu?
KLEM: Imali smo dosta dobrih diskusija tokom ove godišnje skupštine EFJ u Beogradu, mada sam i pomalo razočaran što nismo više čuli o situaciji na Balkanu, čemu sam se nadao. Po mom mišljenju, to je trebalo da se dogodi jer je ovo bila jedinstvena prilika da nešto čujemo o pravom stanju stvari u pogledu socijalnog dijaloga i uslova rada u vašim medijima, o svima koji rade u medijima u regionu. Bojim se da tu nije bilo napretka poslednjih godina.

Ono što je dobro jeste da smo na ovoj godišnjoj skupštini doneli nekoliko odluka o budućnosti EFJ. Moje udruženje je predložilo da se EFJ registruje po belgijskom zakonu. Imali smo dobru i istovremeno veoma kontroverznu diskusiju o tom pitanju i na kraju zasedanja skupština se složila sa našim predlogom značajnom većinom glasova. Ali to je samo prvi korak na putu da se to uradi, pretpostavljam da će se o toj stvari raspravljati i na sledećoj skupštini 2012, jer je moguće da će biti potrebno da se izmene pravila EFJ kako bi se ispunili pravni propisi belgijskog zakonodavstva.

Ali, takođe smo doneli odluku i o jednoj drugoj važnoj stvari, a to je pitanje frilensera, slobodnih novinara. U novembru ćemo imati Evropski dan akcije koji ćemo koncentrisati na položaj frilensera. Cilj je da se podigne nivo svesti o mnogim pitanjima frilensera u većini evropskih zemalja.

MONITOR: Recite mi, šta se dogodilo u odnosima EFJ i IFJ i kakve će to posljedice imati za evropske novinare?
KLEM: EFJ jeste i biće evropski ogranak IFJ. To se neće menjati, ali će se sa legalizacijom EFJ kao zasebnog pravnog lica, poboljšati mogućnost za lobiranje u institucijama EU u korist novinarstva. To je ono čemu se nadamo. Nadamo se i da će se ,,brendiranje” EFJ povećati tako da postane vidljivija među sve različitijim evropskim glasovima. Čuli ste razgovor između A. Keniga i B. Koste, nove generalne sekretarke IFJ. Bet Kosta je pominjala da Evropa može da posluži kao model u mnogim stvarima i za druge regione sveta u okviru IFJ i da je ona zainteresovana za širenje ovog modela i na druge regione. Dakle, nastavlja se dobra saradnja IFJ i EFJ kao što je to bila i do sada.

MONITOR: Po vašem mišljenju kao advokata, koji su najveći problemi evropskih novinara? Postoji li, na primjer, nekakva velika razlika u tim stvarima između istočne Evrope, Balkana i Zapada?
KLEM: Mislim da postoji velika razlika između onih novinara koji rade na Zapadu i vas u balkanskim medijima. Najvažnija je ta da se novinari u zapadnoj Evropi, uopšte uzev, ne suočavaju s nikakvim ličnim pretnjama ili s uznemiravanjem u svom poslu. Ne mogu da se setim slučaja kada je neki nemački novinar ubijen zato što je radio svoj posao. Uz to, zakonodavni poredak u mnogim istočnim zemljama ne štiti novinare, vidimo da su u mnogim slučajevima novinari procesuirani za klevetu. Čini mi se da je to zato da bi mediji ćutali i da bi se zaustavilo istraživačko novinarstvo. Vreme je da se s tim prestane i da se zakoni menjaju za više slobode u novinarstvu.

Na Zapadu su se poboljšali i uslovi rada. Imamo dugu tradiciju socijalnog dijaloga. Radni uslovi i plate regulisani su uglavnom kolektivnim ugovorima. To ne znači da nismo suočeni s problemima, naš model je pod stalnim udarom i svakodnevno se borimo da sprečimo štetne izmene u kolektivnim ugovorima. Ali možemo da kažemo da u poređenju sa srpskim kolegama, mi imamo odlične uslove u medijima. Koliko mi je poznato na Balkanu ima samo nekoliko kolektivnih ugovora u medijima i to je s naše tačke gledišta skandalozno, posebno u slučaju onih medija koji su u potpunom ili delimičnom vlasništvu zapadnih kompanija. Kolege iz Hrvatske su nam ispričale o svom kolektivnom pregovaranju. Ima najmanje jedna stvar koja se iz toga može naučiti: potrebno nam je jedinstvo, svesnost i podrška kolega iz drugih zemalja, posebno tamo gde ima stranog vlasništva. To je zbog onoga što zovemo duplim standardima o čemu smo takođe pričali na ovoj skupštini EFJ i što je potpuno neprihvatljivo. Ali se bojim da je dug put pred nama da to promenimo.

MONITOR: U nekim zemljama i dalje postoji problem koncentracije vlasništva u medijima. U Srbiji, na primjer, ne postoji ni zakon protiv medijske koncentracije. Kakva opasnost od toga prijeti?
KLEM: Generalno, koncentracija vlasništva u medijima znači manje medijskog pluralizma. Ali je i sredstvo za skrivanje vlasništva nad medijima. Po mom mišljenju, to takođe ugrožava kvalitet novinarstva jer su mediji često u rukama investitora koji imaju samo jedan interes – da stvore što je moguće više profita. Često, oni ne ulažu u obuku svojih zaposlenih, na primer u novim tehnologijama. Drugi veliki i čest problem je što se ne zna ne samo vlasnik medija već ni odakle mu novac koji u njega investira. To otvara vrata korupciji i mnogo takvih stvari smo čuli na ovoj skupštini.

MONITOR: Slobodni novinari ovdje nemaju nikakvu zaštitu, medijsko tržište ne priznaje potrebu frilensera da budu ,,samoodrživi”, da zarade dovoljno novca za normalan život.
KLEM: To nije samo vaš problem. Slobodno novinarstvo je novinarski sektor koji najbrže raste u čitavoj Evropi. Mi se suočavamo s tom činjenicom i s tim da se u nekim zemljama frilenserima ne dozvoljava da budu članovi novinarskih udruženja, što je za mene skandal.

Uslovi rada i primanja za frilensere u većini evropskih zemalja nisu dobri.

Naravno, ima dobro plaćenih frilensera, ali generalno rekao bih da je za mnoge od njih veoma teško da obezbede dobar život od novinarske zarade.Znamo to iz mnogih istraživanja iz poslednjih godina, posebno u Nemačkoj. Zbog toga su zapadna medijska udruženja i sindikati učinili dosta napora da pomognu frilenserima. Sećam se da pre 10-15 godina u vašem regionu nije bilo “frilenserizma”, na žalost to se promenilo. Tako smo vam mi izvezli naše loše iskustvo.

MONITOR: Ubistva novinara u ex-yu državama još nijesu rasvijetljena a po svemu sudeći neće ni biti. Razne vlade i moćni pojedinci slagali su se u jednom – da istrage za ubistva novinara ili ne treba završavati ili da ne treba ići sve do nalogodavaca.
KLEM: Nekažnjivost je potpuno neprihvatljiva. Ni sada ni ovde. Ali sve dok ubice budu štitili zvaničnici, ništa se neće promeniti. IFJ ima kampanju za okončanje nekažnjivosti već godinama, ali sa malim uspehom. Ta kampanja ipak se nastavlja. A mediji u zapadnoj Evropi trebalo bi da pišu o ovim slučajevima. Čini mi se da je to u Nemačkoj rađeno na jedan dobar način..

Komercijalni razlozi

MONITOR: Godinama i IFJ i EFJ raspravljaju o privatizacijama medija, posebno o ponašanju njemačke kompanije WAZ u ovom regionu.
KLEM: Moram da kažem da imam neke informacije o ponašanju WAZ-a u vašem regionu. Poznato mi je da su iskustva s WAZ-om bila teška za mnoge novinare u regionu, posebno za one koji su morali da odu ili su bili otpušteni. Sa druge strane, WAZ je izgleda bolji poslodavac, tako mi je rečeno, od mnogih lokalnih, jer su plate veće i isplaćuju se redovno. Naravno, verovatno da sve ove teškoće o kojima smo obavešteni, pre svega dolaze od ponašanja lokalnog menadžmenta WAZ-a, ali to je opet samo jedna strana priče. Druga je da je WAZ na vaša tržišta ušao pre svega iz komercijalnih razloga, ali čini mi se na način kako to mediji rade.

Politička moć

MONITOR: Šta se događa s medijskim zakonima u našem regionu? U Srbiji je donijet veoma restriktivan zakon koji je pao na Ustavnom sudu, a u Mađarskoj je predložen koncept zakona koji je uplašio Brisel. Zašto političari, posebno u EU, vjeruju da je moguće progurati takve medijske zakone?
KLEM: Mediji su moćni i viđeni su kao psi čuvari društva. Zato je u interesu nekih političara da urade sve što je moguće kako bi kontrolisali medije. Medijski zakoni su najbolji način za to, posebno ako postoji politička moć koja će nametnuti nove zakone kojima se čuva nečiji interes. Italija je u mnogim aspektima veoma loš primer. Premijer ne samo da kontroliše vlastitu medijsku imperiju već ima kontrolu i nad delovima sistema javnog servisa. Ako političari samo pričaju o važnosti medijskih sloboda i medijskog pluralizma a onda zaborave na konkretnu akciju da se to i postigne, ništa se neće promeniti. Zato je neophodno da novinari i njihove organizacije budu u sindikatima i asocijacijama koje dižu glas tražeći, konkretnu akciju po svojim zahtevima. Na kraju mađarskog predsedavanja EU ovog meseca, neće se dogoditi velike promene u novom mađarskom zakonu o informisanju. Neke manje izmene su napravljene da bi se stišala bujica kritika iz čitave Evrope, ali najkritikovaniji članovi zakona su zadržani. To je danak koji svi mi plaćamo političkoj moći. A zvaničnici EU će biti u pravu kada kažu da medijska regulativa nije u njihovim rukama, dok se politička volja da se ovo promeni uopšte ne vidi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo