Povežite se sa nama

INTERVJU

MIHAEL KLEM, MEDIJSKI ADVOKAT: Daleko je Evropa

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko dana u Beogradu je završena trodnevna godišnja skupština Evropske federacije novinara, čije su članice i mnoge novinarske organizacije iz našeg regiona. Pod sloganom Slobodno novinarstvo je javno dobro, ovaj skup je donio i nekoliko važnih odluka. Povod da se za mjesto održavanja izabere baš Beograd jeste izuzetno loš položaj novinara i atak na medijske slobode u ovom dijelu Evrope. O tome smo razgovarali s jednim od najaktivnijih lidera EFJ, advokatom Mihaelom Klemom, predstavnikom za međunarodne odnose njemačkog DJV, sa dvadesetogodišnjim iskustvom rada u medijskim organizacijama. MONITOR: Koja je to najvažnija stvar koja se dogodila na ovoj godišnjoj skupštini EFJ u Beogradu?
KLEM: Imali smo dosta dobrih diskusija tokom ove godišnje skupštine EFJ u Beogradu, mada sam i pomalo razočaran što nismo više čuli o situaciji na Balkanu, čemu sam se nadao. Po mom mišljenju, to je trebalo da se dogodi jer je ovo bila jedinstvena prilika da nešto čujemo o pravom stanju stvari u pogledu socijalnog dijaloga i uslova rada u vašim medijima, o svima koji rade u medijima u regionu. Bojim se da tu nije bilo napretka poslednjih godina.

Ono što je dobro jeste da smo na ovoj godišnjoj skupštini doneli nekoliko odluka o budućnosti EFJ. Moje udruženje je predložilo da se EFJ registruje po belgijskom zakonu. Imali smo dobru i istovremeno veoma kontroverznu diskusiju o tom pitanju i na kraju zasedanja skupština se složila sa našim predlogom značajnom većinom glasova. Ali to je samo prvi korak na putu da se to uradi, pretpostavljam da će se o toj stvari raspravljati i na sledećoj skupštini 2012, jer je moguće da će biti potrebno da se izmene pravila EFJ kako bi se ispunili pravni propisi belgijskog zakonodavstva.

Ali, takođe smo doneli odluku i o jednoj drugoj važnoj stvari, a to je pitanje frilensera, slobodnih novinara. U novembru ćemo imati Evropski dan akcije koji ćemo koncentrisati na položaj frilensera. Cilj je da se podigne nivo svesti o mnogim pitanjima frilensera u većini evropskih zemalja.

MONITOR: Recite mi, šta se dogodilo u odnosima EFJ i IFJ i kakve će to posljedice imati za evropske novinare?
KLEM: EFJ jeste i biće evropski ogranak IFJ. To se neće menjati, ali će se sa legalizacijom EFJ kao zasebnog pravnog lica, poboljšati mogućnost za lobiranje u institucijama EU u korist novinarstva. To je ono čemu se nadamo. Nadamo se i da će se ,,brendiranje” EFJ povećati tako da postane vidljivija među sve različitijim evropskim glasovima. Čuli ste razgovor između A. Keniga i B. Koste, nove generalne sekretarke IFJ. Bet Kosta je pominjala da Evropa može da posluži kao model u mnogim stvarima i za druge regione sveta u okviru IFJ i da je ona zainteresovana za širenje ovog modela i na druge regione. Dakle, nastavlja se dobra saradnja IFJ i EFJ kao što je to bila i do sada.

MONITOR: Po vašem mišljenju kao advokata, koji su najveći problemi evropskih novinara? Postoji li, na primjer, nekakva velika razlika u tim stvarima između istočne Evrope, Balkana i Zapada?
KLEM: Mislim da postoji velika razlika između onih novinara koji rade na Zapadu i vas u balkanskim medijima. Najvažnija je ta da se novinari u zapadnoj Evropi, uopšte uzev, ne suočavaju s nikakvim ličnim pretnjama ili s uznemiravanjem u svom poslu. Ne mogu da se setim slučaja kada je neki nemački novinar ubijen zato što je radio svoj posao. Uz to, zakonodavni poredak u mnogim istočnim zemljama ne štiti novinare, vidimo da su u mnogim slučajevima novinari procesuirani za klevetu. Čini mi se da je to zato da bi mediji ćutali i da bi se zaustavilo istraživačko novinarstvo. Vreme je da se s tim prestane i da se zakoni menjaju za više slobode u novinarstvu.

Na Zapadu su se poboljšali i uslovi rada. Imamo dugu tradiciju socijalnog dijaloga. Radni uslovi i plate regulisani su uglavnom kolektivnim ugovorima. To ne znači da nismo suočeni s problemima, naš model je pod stalnim udarom i svakodnevno se borimo da sprečimo štetne izmene u kolektivnim ugovorima. Ali možemo da kažemo da u poređenju sa srpskim kolegama, mi imamo odlične uslove u medijima. Koliko mi je poznato na Balkanu ima samo nekoliko kolektivnih ugovora u medijima i to je s naše tačke gledišta skandalozno, posebno u slučaju onih medija koji su u potpunom ili delimičnom vlasništvu zapadnih kompanija. Kolege iz Hrvatske su nam ispričale o svom kolektivnom pregovaranju. Ima najmanje jedna stvar koja se iz toga može naučiti: potrebno nam je jedinstvo, svesnost i podrška kolega iz drugih zemalja, posebno tamo gde ima stranog vlasništva. To je zbog onoga što zovemo duplim standardima o čemu smo takođe pričali na ovoj skupštini EFJ i što je potpuno neprihvatljivo. Ali se bojim da je dug put pred nama da to promenimo.

MONITOR: U nekim zemljama i dalje postoji problem koncentracije vlasništva u medijima. U Srbiji, na primjer, ne postoji ni zakon protiv medijske koncentracije. Kakva opasnost od toga prijeti?
KLEM: Generalno, koncentracija vlasništva u medijima znači manje medijskog pluralizma. Ali je i sredstvo za skrivanje vlasništva nad medijima. Po mom mišljenju, to takođe ugrožava kvalitet novinarstva jer su mediji često u rukama investitora koji imaju samo jedan interes – da stvore što je moguće više profita. Često, oni ne ulažu u obuku svojih zaposlenih, na primer u novim tehnologijama. Drugi veliki i čest problem je što se ne zna ne samo vlasnik medija već ni odakle mu novac koji u njega investira. To otvara vrata korupciji i mnogo takvih stvari smo čuli na ovoj skupštini.

MONITOR: Slobodni novinari ovdje nemaju nikakvu zaštitu, medijsko tržište ne priznaje potrebu frilensera da budu ,,samoodrživi”, da zarade dovoljno novca za normalan život.
KLEM: To nije samo vaš problem. Slobodno novinarstvo je novinarski sektor koji najbrže raste u čitavoj Evropi. Mi se suočavamo s tom činjenicom i s tim da se u nekim zemljama frilenserima ne dozvoljava da budu članovi novinarskih udruženja, što je za mene skandal.

Uslovi rada i primanja za frilensere u većini evropskih zemalja nisu dobri.

Naravno, ima dobro plaćenih frilensera, ali generalno rekao bih da je za mnoge od njih veoma teško da obezbede dobar život od novinarske zarade.Znamo to iz mnogih istraživanja iz poslednjih godina, posebno u Nemačkoj. Zbog toga su zapadna medijska udruženja i sindikati učinili dosta napora da pomognu frilenserima. Sećam se da pre 10-15 godina u vašem regionu nije bilo “frilenserizma”, na žalost to se promenilo. Tako smo vam mi izvezli naše loše iskustvo.

MONITOR: Ubistva novinara u ex-yu državama još nijesu rasvijetljena a po svemu sudeći neće ni biti. Razne vlade i moćni pojedinci slagali su se u jednom – da istrage za ubistva novinara ili ne treba završavati ili da ne treba ići sve do nalogodavaca.
KLEM: Nekažnjivost je potpuno neprihvatljiva. Ni sada ni ovde. Ali sve dok ubice budu štitili zvaničnici, ništa se neće promeniti. IFJ ima kampanju za okončanje nekažnjivosti već godinama, ali sa malim uspehom. Ta kampanja ipak se nastavlja. A mediji u zapadnoj Evropi trebalo bi da pišu o ovim slučajevima. Čini mi se da je to u Nemačkoj rađeno na jedan dobar način..

Komercijalni razlozi

MONITOR: Godinama i IFJ i EFJ raspravljaju o privatizacijama medija, posebno o ponašanju njemačke kompanije WAZ u ovom regionu.
KLEM: Moram da kažem da imam neke informacije o ponašanju WAZ-a u vašem regionu. Poznato mi je da su iskustva s WAZ-om bila teška za mnoge novinare u regionu, posebno za one koji su morali da odu ili su bili otpušteni. Sa druge strane, WAZ je izgleda bolji poslodavac, tako mi je rečeno, od mnogih lokalnih, jer su plate veće i isplaćuju se redovno. Naravno, verovatno da sve ove teškoće o kojima smo obavešteni, pre svega dolaze od ponašanja lokalnog menadžmenta WAZ-a, ali to je opet samo jedna strana priče. Druga je da je WAZ na vaša tržišta ušao pre svega iz komercijalnih razloga, ali čini mi se na način kako to mediji rade.

Politička moć

MONITOR: Šta se događa s medijskim zakonima u našem regionu? U Srbiji je donijet veoma restriktivan zakon koji je pao na Ustavnom sudu, a u Mađarskoj je predložen koncept zakona koji je uplašio Brisel. Zašto političari, posebno u EU, vjeruju da je moguće progurati takve medijske zakone?
KLEM: Mediji su moćni i viđeni su kao psi čuvari društva. Zato je u interesu nekih političara da urade sve što je moguće kako bi kontrolisali medije. Medijski zakoni su najbolji način za to, posebno ako postoji politička moć koja će nametnuti nove zakone kojima se čuva nečiji interes. Italija je u mnogim aspektima veoma loš primer. Premijer ne samo da kontroliše vlastitu medijsku imperiju već ima kontrolu i nad delovima sistema javnog servisa. Ako političari samo pričaju o važnosti medijskih sloboda i medijskog pluralizma a onda zaborave na konkretnu akciju da se to i postigne, ništa se neće promeniti. Zato je neophodno da novinari i njihove organizacije budu u sindikatima i asocijacijama koje dižu glas tražeći, konkretnu akciju po svojim zahtevima. Na kraju mađarskog predsedavanja EU ovog meseca, neće se dogoditi velike promene u novom mađarskom zakonu o informisanju. Neke manje izmene su napravljene da bi se stišala bujica kritika iz čitave Evrope, ali najkritikovaniji članovi zakona su zadržani. To je danak koji svi mi plaćamo političkoj moći. A zvaničnici EU će biti u pravu kada kažu da medijska regulativa nije u njihovim rukama, dok se politička volja da se ovo promeni uopšte ne vidi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo