Država, država iznad svega. Deutschland, deutschland uber alles! Država je naviše ljudsko dobro, kazali su naciideolozi. Prvo država pa demokratija, potvrdili su sljedbenici. Suprostavljene su im anarholiberalne ideje. Država je nužno zlo. Nema dobrih i loših država, postoje samo manje i više loše.
Suočeni smo sa pojmovima mala i velika država, globalna sila i minorna, marginalna i marionetska država, no, svaka od njih može biti jaka, duboka i ekstezivna, što bitno utiče na slobodu i sudbinu državljanina bez koje nema države.
Po Robertu Noziku, koji se bavio filozofijom države, „Minimalna država, ograničena na uske funkcije zaštite od nasilja, krađe, prevare, poštovanje ugovora i slično, opravdana je. Da svaka država sa širim ovlašćenjima od spomenutih krši prava osoba da ih se ne prisiljava činiti neke stvari, te da je s toga nepravedna, kao i da je minimalna država pravedna i nadahnjujuća”.
Skeptici, ideolozi autokratija, oligarhija, partitokratija kažu da pripadnici minimalne države ne bi bili odani pravima i vrijednostima koje ona štiti. „Vojnik može žrtvovati svoj život za kraljicu i domovinu, ali teško da bi to učinio za minimalnu državu…neki su idealni nužni da bi se nadahnulo one bez čije saradnje država ne bi postojala.” (J. R. Lukas.)
Nije mi ambicija da polemišem sa ovim teoretičarima, no, crnogorska istorija suprotna je ovom stajalištu. Od 15. do sredine 19. vijeka, bila je minimalna država (ako je bila država). Nije imala drugih atributa i instrumenata vlasti osim ličnog autoriteta glavara, koji „o državnom jedinstvu nijesu imali pojma, osim u crkvi i na bojnom polju”. Zajednica je počivala na jedinom zakonu – javnom moralu. Kako je postajala jača, dublja i ekstenzivnija tanjila joj se slava i topio ugled.
Današnja Crna Gora, alijas Montenegro, u izmijenjenim istorijskim okolnostima, izmijenjenog imena i identiteta, je mala država, takoreći državica, mediteranska i marginalna, predana i možda prodana, marionetska država kojoj je dodijeljena počasna uloga da demonstrira „patriotsku prevaru”. (Sintagma M Bakuljina). Suprotnost je Crnoj Gori Petra I. Galami i prijeti kao velesila. Duboka je i ekstazivna. Njezine su ovlasti široke, od zaštite stranih investicija, investitora i profita do zaštite životinja, pasa lutalica i odbačenih magaraca. Propisuje obavezu poštovanja ikona, zastava i himni, te količinu i kakvoću patriotizma- državnog, ustavnog naravno.
Lider u regionu, doduše, ne ispunjava brojne standarde uzoritih država. U odnosu na broj stanovnika nema dovoljan broj medicinskih radnika, ni prosvjetnih, ni vatrogasaca…Nema vojske. (To nije samo bezbjedonosno, već i kulturološko i identitetsko pitanje) zato ima NATO kišobran. Jedino je broj policajaca, tjelohranitelja i drugih security službenika dvostruko veći od opštih standarda (u vrijeme rezolicije informbiroa imala je oko 1800 policajaca).
Montenegro je lider u regionu po visini poreza na dodatnu vrijednost i desetak drugih poreza, akciza i taksi, koje gradjanin mora da plati. Poredjenja radi osmanska imperija, uzimala je od čivčije za sve to desetak.
Milan Popović smatra da kriza svjetskog kapitalističkog sistema „gura u sve otvorenije nasilje, jednako u do skoro uzoritim centrima, kao i na zabitim periferijama, jednako u SAD i EU, kao i u Crnoj Gori na Zapadnom Balkanu, nešto je što treba očekivati, i zašto se treba spremiti”. Na periferiji u Montenegro posebno!
Povratak normalnosti, kaže Popović, „biće moguć, tek sa rađanjem novog, boljeg istorijskog sistema. Kojeg ne može biti bez naše svakodnevne borbe i žrtava.”
I opet Nozik „Nijedna država ekstezivnija od minimalne ne može biti opravdana”. No, obzirom na stanje utegnutosti Crne Gore u svjetski sistem minimalna država zvuči kao utopija. A utopija je nešto kao san o slobodi, kojeg se ne odričemo. Pa, „neka bude što biti ne može”!!!
Momir M. MARKOVIĆ