Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MINISTAR PROTIV ČINJENICA: Kad Šegrt farba UNICEF

Objavljeno prije

na

One koji su pročitali UNICEF-ovo istraživanje – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori, rađeno decembra 2011. godine – nedavna izjava novog ministra zdravlja Budimira Šegrta o toj studiji, morala je šokirati. Dok studija precizno razobličava naš zdravstveni sistem – oblast perinatalne njege (kasna trudnoća, porođaj i period nakon njega) – prikazujući katastrofalno(!) stanje, ministar kaže da ta studija ,,daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti” ljudi koji rade u porodilištima Crne Gore. Za vjerovali ili ne. Evo i zašto.

Šegrt je kazao da je dugo „vođena medijska kampanja” i da se mora znati da je obaveza ministarstva i države da građanima obezbijede kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu zaštitu. Pa konkretizuje: „Dobro je znati da publikacija i studija koju je uradio UNICEF, a koja je poslužena na vrlo grub način da se napadnu sva porodilišta i sve neonatologije u Crnoj Gori, mislim da je to urađeno nestručno i zlonamjerno, jer upravo ta studija daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti svih ljudi koji rade u osam porodilišta širom Crne Gore”. Dodao je, potom, i to da prva rečenica u studiji govori da je za dva procenta manja smrtnost u porodilištima Crne Gore nego što je to evropski prosjek.

Prvo o smrtnosti. Statistički podatak o smrtnosti beba 5,7 na 1.000 živorođene djece nije rezultat do kojeg su došli inspektori UNICEF-a na terenu, već su jasno naglasili da je to „prema Statističkom godišnjaku Instituta za javno zdravlje”. Ukoliko je ministar čitao čitav izvještaj UNICEF-a onda je mogao primijetiti i da među 10 prioritetnih oblasti koje su dobile malu opštu ocjenu, te koje bi trebalo unaprijediti, jesu statistički podaci koji nijesu uvijek tačni!

Inspektori pišu: „Čini se da obezbijeđene statističke informacije nisu uvijek tačne. U ustanovi sa prijavljenom stopom carskih rezova od 20 odsto stvarni broj operativnih abdominalnih porođaja, prema knjizi porođaja je skoro dva puta veći (16 carskih rezova na 39 porođaja – 41 odsto).” Kada se falsifikuju statistike za carske rezove – zašto vjerovati za ostalo?

Smrtnost nije jedino mjerilo o stanju u porodilištima. „Koliko djece u Crnoj Gori koja su preživjela sepsu, meningitis, asfiksiju i druge probleme će imati trajne zdravstvene probleme mentalne i tjelesne niko sa sigurnošću ne zna, ali se može pretpostaviti s obzirom na izvještaj UNICEF-a da njihov broj nije mali. Za te probleme roditelji ne znaju, jer se ne mogu uočiti kada su djeca mala, a kada poodrastu i kada se ispolje neće se znati da ih je izazvao nesvjestan rad medicinskog osoblja u toku trudnoće i poslije porođaja. Takođe, koliko je majki umrlo u toku trudnoće, porođaja i posle porođaja zbog nesavjesnog rada ljekara?”, kaže za Monitor stručnjak iz ove oblasti, koji je insistirao na anonimnosti.

O tome koliko je studija zaista ,,žestoka potvrda kvaliteta i angažovanosti” rječito govori i njen dio u kojem kontrolori notiraju: ,,Generalno, u mnogim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih akušerskih komplikacija, sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija)”. Prema izvoru našeg lista, to znači da ljekari ne umiju da se nose sa osnovnim komplikacijama. Šta se događa sa bebama koje zadese takve komplikacije!?

Inspektori su sve potkrijepili primjerima. Ilustracije radi: „Kada smo ih pitali o hitnim mjerama u slučaju eklampsije ili teške preeklampsije, lokalno osoblje je ponudilo dosta čudne odgovore: ‘… mi nemamo takvih slučajeva, jer je antenatalna njega vrlo kvalitetna’, ‘pozivamo specijalistu interne medicine da propiše liječenje žena sa preeklampsijom’ ili ‘nikad nisam imao slučaj ramene distocije’, kad smo ih pitali o postupanju u slučaju ove rijetke, ali veoma teške komplikacije u drugoj fazi porođaja.”

Prema medicinskoj literaturi distocija ramena može biti jedno od najzastrašujućih hitnih stanja u porodilištu. To stanje može se riješiti primjenom zahvata kako bi se omogućilo oslobađanje zaglavljenog ramena i rođenje djeteta. Učestalost nastanka distocije ramena varira prema težini djeteta – kod djece s porođajnom težinom od 2500 do 4000 g u 0,6 – 1,4 odsto slučajeva, a naglo raste kod djece s porođajnom težinom od 4000 do 4500 grama čak za 5 – 9 odsto. Ukoliko se ne zna kako da se u datom slučaju pravilno postupi beba i majka su u smrtnoj opasnosti. „Da li to znači da imamo zastrašujuću činjenicu da kada se ovaj problem pojavi u crnogorskom porodilištu da su majka i dijete vrlo vjerovatno osuđeni na smrt zbog ljekarskog neznanja”, pita se naš sagovornik. Slično je i za preeklampsiju i eklampsiju.

Komisija UNICEF-a zaključuje: „Akušersko osoblje (akušeri i babice) nisu obučeni vezano za tehnike reanimacije”. Naš sagovornik se pita: ,,Koliko je ljudi u crnogorskim porodilištima umrlo zbog toga jer medicinsko osoblje ne umije da pruža reanimaciju a mogli su se spasiti reanimacijom?”

Ministar kaže: ,,Tamo decidno stoji, a dokument je javan pa se može pročitati, da u svim porodilištima postoje uslovi, ima tople vode i ima umivaonik i ima adekvatnog antiseptičnog sredstva. Šta je nesporno, čega nema. Nema napisane procedure na papiru koja to potvrđuje… Znači nije istina da se ne peru ruke”

U dokumentu stoji: „Najdjelotvornija tehnologija za sprečavanje infekcija – pranje ruku – se ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori. U mnogim ustanovama nema adekvatno organizovanih mjesta za pranje ruku, koja obuhvataju: tečni sapun, ručnike za jednokratnu upotrebu, kontejnere za sakupljanje upotrijebljenih ručnika, antiseptik sa raspršivačem, algoritmi o pranju ruku i dezinfekciji kod različitih zahvata. Osoblje ne prolazi kontinuiranu obuku, nije motivisano i nije pod nadzorom vezano za pravila i tehnike pranja ruku”.

Izjava ministra da „ima umivaonik” (21.vijek!) veoma je intresantna imajući u vidu podatak da je u bjelopoljskom porodilištu umivaonik instaliran tek pošto su, nedavno, bebe inficirane i jedna umrla.

Inspektori navode da se ne primjenjuju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. SZO je utvrdila da hipotermija dovodi do smrti značajnog broja beba širom svijeta kao rezultat nastalih komplikacija. U dokumentu stoji: „Temperatura se ne prati, kako je preporučeno nakon 30 minuta i dva sata poslije rođenja; zaposleni nisu upoznati sa normalnom temperaturom novorođenčadi, rizikom od hipotermije i potrebom da se poštuje topli lanac.”

O stručnosti govori i podatak da je načelnica GAK-a KCCG Snežana Crnogorac na prošlogodišnjem suđenju kazala „da je temperatura u sali za porođaje 23 do 24 stepena”. Po preporukama SZO temperatura u porodilištu mora biti najmanje 25⁰C! (Na sobnoj temperaturi od 23⁰C golo novorođenče gubi toplotu kao što je gubi odrasla gola osoba na temperaturi od 0⁰C!) Inspekcija UNICEF-a potvrdila je, nekoliko godina ranije, da u Crnoj Gori postoji problem nezagrijanih porodilišta. Studija je i dalje aktuelna.

Ministar aludirajući na studiju kaže: „Malo veća upotreba ljekova, malo veća nekontrolisana primjena sukcije, ali iza toga, ko je medicinski radnik može da zna, da nije loša namjera nego pretjerana briga… Medicinska intervencija nije loša namjera. Upravo je posljedica velike brige i posvećenosti tome poslu.”

Upravo je to jedna od zamjerki UNICEF-a: inspektori pominju prekomjernu upotrebu ljekova – ,,neprikladnu primijećenu praksu” (!) – kao i primjenu zastarjelih i neprovjerenih metoda za koje tvrde da su nekada štetne pa i opasne. ,,To nije, niti može biti, rezultat prekomjerne brige za pacijente, već neznanja ljekara, a neznanje se u izvještaju UNICEF-a stalno potencira”, kaže Monitorov sagovornik.

Šegrt vlasti.

Poražavajući podaci

UNICEF bilježi još, najkraće, taksativno: Nedostatak osnovne opreme za brigu o novorođenčadima; Periodični nestanak struje; Nema mogućnosti smještanja beba uz majke u većini ustanova; Posjete rođaka nisu dozvoljene; Nema uslova za pratnju pri porođaju; Ne postoje nacionalne kliničke smjernice, niti lokalni protokoli vezano za njegu pri normalnom porođaju; Primjenjuju se nedjelotvorne rutinske procedure; Djelotvorne tehnologije se ne koriste; Nepostojanje i nekorišćenje osnovnih kliničkih pomagala…Ne poštuju se privatnost i tajnost; Napredovanje porođaja i dobrobit fetusa se ne prate prema partogramu… Vaginalni pregledi se vrše bez indikacija; Pretjerana upotreba indukcije i podsticaja prilikom porođaja; Vrlo liberalne indikacije za carski rez i vrlo visoka stopa carskih rezova; Antibiotička profilaksa nije u skladu sa dokazima i međunarodnim preporukama; Nedovoljno korišćenje vaginalnih operativnih porođaja, pretjerano korišćenje podsticaja za porođaj; Nedovoljna komunikacija sa ženama; Novorođenčad su odvojena od majki; Pretjerano liječenje: neprikladna upotreba ljekova i korišćenje nedjelotvornih ljekova; U upotrebi su brojne intervencije koje nisu zasnovane na dokazima; Rano i isključivo dojenje se ne promoviše; U mnogim ustanovama nema 24-časovnog dežuranja akušera i anesteziologa; Neadekvatne mjere kontrole infekcija; Nepostojanje unutrašnje revizije i timskog rada…

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo