Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MINISTAR PROTIV ČINJENICA: Kad Šegrt farba UNICEF

Objavljeno prije

na

One koji su pročitali UNICEF-ovo istraživanje – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori, rađeno decembra 2011. godine – nedavna izjava novog ministra zdravlja Budimira Šegrta o toj studiji, morala je šokirati. Dok studija precizno razobličava naš zdravstveni sistem – oblast perinatalne njege (kasna trudnoća, porođaj i period nakon njega) – prikazujući katastrofalno(!) stanje, ministar kaže da ta studija ,,daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti” ljudi koji rade u porodilištima Crne Gore. Za vjerovali ili ne. Evo i zašto.

Šegrt je kazao da je dugo „vođena medijska kampanja” i da se mora znati da je obaveza ministarstva i države da građanima obezbijede kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu zaštitu. Pa konkretizuje: „Dobro je znati da publikacija i studija koju je uradio UNICEF, a koja je poslužena na vrlo grub način da se napadnu sva porodilišta i sve neonatologije u Crnoj Gori, mislim da je to urađeno nestručno i zlonamjerno, jer upravo ta studija daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti svih ljudi koji rade u osam porodilišta širom Crne Gore”. Dodao je, potom, i to da prva rečenica u studiji govori da je za dva procenta manja smrtnost u porodilištima Crne Gore nego što je to evropski prosjek.

Prvo o smrtnosti. Statistički podatak o smrtnosti beba 5,7 na 1.000 živorođene djece nije rezultat do kojeg su došli inspektori UNICEF-a na terenu, već su jasno naglasili da je to „prema Statističkom godišnjaku Instituta za javno zdravlje”. Ukoliko je ministar čitao čitav izvještaj UNICEF-a onda je mogao primijetiti i da među 10 prioritetnih oblasti koje su dobile malu opštu ocjenu, te koje bi trebalo unaprijediti, jesu statistički podaci koji nijesu uvijek tačni!

Inspektori pišu: „Čini se da obezbijeđene statističke informacije nisu uvijek tačne. U ustanovi sa prijavljenom stopom carskih rezova od 20 odsto stvarni broj operativnih abdominalnih porođaja, prema knjizi porođaja je skoro dva puta veći (16 carskih rezova na 39 porođaja – 41 odsto).” Kada se falsifikuju statistike za carske rezove – zašto vjerovati za ostalo?

Smrtnost nije jedino mjerilo o stanju u porodilištima. „Koliko djece u Crnoj Gori koja su preživjela sepsu, meningitis, asfiksiju i druge probleme će imati trajne zdravstvene probleme mentalne i tjelesne niko sa sigurnošću ne zna, ali se može pretpostaviti s obzirom na izvještaj UNICEF-a da njihov broj nije mali. Za te probleme roditelji ne znaju, jer se ne mogu uočiti kada su djeca mala, a kada poodrastu i kada se ispolje neće se znati da ih je izazvao nesvjestan rad medicinskog osoblja u toku trudnoće i poslije porođaja. Takođe, koliko je majki umrlo u toku trudnoće, porođaja i posle porođaja zbog nesavjesnog rada ljekara?”, kaže za Monitor stručnjak iz ove oblasti, koji je insistirao na anonimnosti.

O tome koliko je studija zaista ,,žestoka potvrda kvaliteta i angažovanosti” rječito govori i njen dio u kojem kontrolori notiraju: ,,Generalno, u mnogim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih akušerskih komplikacija, sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija)”. Prema izvoru našeg lista, to znači da ljekari ne umiju da se nose sa osnovnim komplikacijama. Šta se događa sa bebama koje zadese takve komplikacije!?

Inspektori su sve potkrijepili primjerima. Ilustracije radi: „Kada smo ih pitali o hitnim mjerama u slučaju eklampsije ili teške preeklampsije, lokalno osoblje je ponudilo dosta čudne odgovore: ‘… mi nemamo takvih slučajeva, jer je antenatalna njega vrlo kvalitetna’, ‘pozivamo specijalistu interne medicine da propiše liječenje žena sa preeklampsijom’ ili ‘nikad nisam imao slučaj ramene distocije’, kad smo ih pitali o postupanju u slučaju ove rijetke, ali veoma teške komplikacije u drugoj fazi porođaja.”

Prema medicinskoj literaturi distocija ramena može biti jedno od najzastrašujućih hitnih stanja u porodilištu. To stanje može se riješiti primjenom zahvata kako bi se omogućilo oslobađanje zaglavljenog ramena i rođenje djeteta. Učestalost nastanka distocije ramena varira prema težini djeteta – kod djece s porođajnom težinom od 2500 do 4000 g u 0,6 – 1,4 odsto slučajeva, a naglo raste kod djece s porođajnom težinom od 4000 do 4500 grama čak za 5 – 9 odsto. Ukoliko se ne zna kako da se u datom slučaju pravilno postupi beba i majka su u smrtnoj opasnosti. „Da li to znači da imamo zastrašujuću činjenicu da kada se ovaj problem pojavi u crnogorskom porodilištu da su majka i dijete vrlo vjerovatno osuđeni na smrt zbog ljekarskog neznanja”, pita se naš sagovornik. Slično je i za preeklampsiju i eklampsiju.

Komisija UNICEF-a zaključuje: „Akušersko osoblje (akušeri i babice) nisu obučeni vezano za tehnike reanimacije”. Naš sagovornik se pita: ,,Koliko je ljudi u crnogorskim porodilištima umrlo zbog toga jer medicinsko osoblje ne umije da pruža reanimaciju a mogli su se spasiti reanimacijom?”

Ministar kaže: ,,Tamo decidno stoji, a dokument je javan pa se može pročitati, da u svim porodilištima postoje uslovi, ima tople vode i ima umivaonik i ima adekvatnog antiseptičnog sredstva. Šta je nesporno, čega nema. Nema napisane procedure na papiru koja to potvrđuje… Znači nije istina da se ne peru ruke”

U dokumentu stoji: „Najdjelotvornija tehnologija za sprečavanje infekcija – pranje ruku – se ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori. U mnogim ustanovama nema adekvatno organizovanih mjesta za pranje ruku, koja obuhvataju: tečni sapun, ručnike za jednokratnu upotrebu, kontejnere za sakupljanje upotrijebljenih ručnika, antiseptik sa raspršivačem, algoritmi o pranju ruku i dezinfekciji kod različitih zahvata. Osoblje ne prolazi kontinuiranu obuku, nije motivisano i nije pod nadzorom vezano za pravila i tehnike pranja ruku”.

Izjava ministra da „ima umivaonik” (21.vijek!) veoma je intresantna imajući u vidu podatak da je u bjelopoljskom porodilištu umivaonik instaliran tek pošto su, nedavno, bebe inficirane i jedna umrla.

Inspektori navode da se ne primjenjuju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. SZO je utvrdila da hipotermija dovodi do smrti značajnog broja beba širom svijeta kao rezultat nastalih komplikacija. U dokumentu stoji: „Temperatura se ne prati, kako je preporučeno nakon 30 minuta i dva sata poslije rođenja; zaposleni nisu upoznati sa normalnom temperaturom novorođenčadi, rizikom od hipotermije i potrebom da se poštuje topli lanac.”

O stručnosti govori i podatak da je načelnica GAK-a KCCG Snežana Crnogorac na prošlogodišnjem suđenju kazala „da je temperatura u sali za porođaje 23 do 24 stepena”. Po preporukama SZO temperatura u porodilištu mora biti najmanje 25⁰C! (Na sobnoj temperaturi od 23⁰C golo novorođenče gubi toplotu kao što je gubi odrasla gola osoba na temperaturi od 0⁰C!) Inspekcija UNICEF-a potvrdila je, nekoliko godina ranije, da u Crnoj Gori postoji problem nezagrijanih porodilišta. Studija je i dalje aktuelna.

Ministar aludirajući na studiju kaže: „Malo veća upotreba ljekova, malo veća nekontrolisana primjena sukcije, ali iza toga, ko je medicinski radnik može da zna, da nije loša namjera nego pretjerana briga… Medicinska intervencija nije loša namjera. Upravo je posljedica velike brige i posvećenosti tome poslu.”

Upravo je to jedna od zamjerki UNICEF-a: inspektori pominju prekomjernu upotrebu ljekova – ,,neprikladnu primijećenu praksu” (!) – kao i primjenu zastarjelih i neprovjerenih metoda za koje tvrde da su nekada štetne pa i opasne. ,,To nije, niti može biti, rezultat prekomjerne brige za pacijente, već neznanja ljekara, a neznanje se u izvještaju UNICEF-a stalno potencira”, kaže Monitorov sagovornik.

Šegrt vlasti.

Poražavajući podaci

UNICEF bilježi još, najkraće, taksativno: Nedostatak osnovne opreme za brigu o novorođenčadima; Periodični nestanak struje; Nema mogućnosti smještanja beba uz majke u većini ustanova; Posjete rođaka nisu dozvoljene; Nema uslova za pratnju pri porođaju; Ne postoje nacionalne kliničke smjernice, niti lokalni protokoli vezano za njegu pri normalnom porođaju; Primjenjuju se nedjelotvorne rutinske procedure; Djelotvorne tehnologije se ne koriste; Nepostojanje i nekorišćenje osnovnih kliničkih pomagala…Ne poštuju se privatnost i tajnost; Napredovanje porođaja i dobrobit fetusa se ne prate prema partogramu… Vaginalni pregledi se vrše bez indikacija; Pretjerana upotreba indukcije i podsticaja prilikom porođaja; Vrlo liberalne indikacije za carski rez i vrlo visoka stopa carskih rezova; Antibiotička profilaksa nije u skladu sa dokazima i međunarodnim preporukama; Nedovoljno korišćenje vaginalnih operativnih porođaja, pretjerano korišćenje podsticaja za porođaj; Nedovoljna komunikacija sa ženama; Novorođenčad su odvojena od majki; Pretjerano liječenje: neprikladna upotreba ljekova i korišćenje nedjelotvornih ljekova; U upotrebi su brojne intervencije koje nisu zasnovane na dokazima; Rano i isključivo dojenje se ne promoviše; U mnogim ustanovama nema 24-časovnog dežuranja akušera i anesteziologa; Neadekvatne mjere kontrole infekcija; Nepostojanje unutrašnje revizije i timskog rada…

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo