Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MINISTAR PROTIV ČINJENICA: Kad Šegrt farba UNICEF

Objavljeno prije

na

One koji su pročitali UNICEF-ovo istraživanje – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori, rađeno decembra 2011. godine – nedavna izjava novog ministra zdravlja Budimira Šegrta o toj studiji, morala je šokirati. Dok studija precizno razobličava naš zdravstveni sistem – oblast perinatalne njege (kasna trudnoća, porođaj i period nakon njega) – prikazujući katastrofalno(!) stanje, ministar kaže da ta studija ,,daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti” ljudi koji rade u porodilištima Crne Gore. Za vjerovali ili ne. Evo i zašto.

Šegrt je kazao da je dugo „vođena medijska kampanja” i da se mora znati da je obaveza ministarstva i države da građanima obezbijede kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu zaštitu. Pa konkretizuje: „Dobro je znati da publikacija i studija koju je uradio UNICEF, a koja je poslužena na vrlo grub način da se napadnu sva porodilišta i sve neonatologije u Crnoj Gori, mislim da je to urađeno nestručno i zlonamjerno, jer upravo ta studija daje žestoku potvrdu kvaliteta i angažovanosti svih ljudi koji rade u osam porodilišta širom Crne Gore”. Dodao je, potom, i to da prva rečenica u studiji govori da je za dva procenta manja smrtnost u porodilištima Crne Gore nego što je to evropski prosjek.

Prvo o smrtnosti. Statistički podatak o smrtnosti beba 5,7 na 1.000 živorođene djece nije rezultat do kojeg su došli inspektori UNICEF-a na terenu, već su jasno naglasili da je to „prema Statističkom godišnjaku Instituta za javno zdravlje”. Ukoliko je ministar čitao čitav izvještaj UNICEF-a onda je mogao primijetiti i da među 10 prioritetnih oblasti koje su dobile malu opštu ocjenu, te koje bi trebalo unaprijediti, jesu statistički podaci koji nijesu uvijek tačni!

Inspektori pišu: „Čini se da obezbijeđene statističke informacije nisu uvijek tačne. U ustanovi sa prijavljenom stopom carskih rezova od 20 odsto stvarni broj operativnih abdominalnih porođaja, prema knjizi porođaja je skoro dva puta veći (16 carskih rezova na 39 porođaja – 41 odsto).” Kada se falsifikuju statistike za carske rezove – zašto vjerovati za ostalo?

Smrtnost nije jedino mjerilo o stanju u porodilištima. „Koliko djece u Crnoj Gori koja su preživjela sepsu, meningitis, asfiksiju i druge probleme će imati trajne zdravstvene probleme mentalne i tjelesne niko sa sigurnošću ne zna, ali se može pretpostaviti s obzirom na izvještaj UNICEF-a da njihov broj nije mali. Za te probleme roditelji ne znaju, jer se ne mogu uočiti kada su djeca mala, a kada poodrastu i kada se ispolje neće se znati da ih je izazvao nesvjestan rad medicinskog osoblja u toku trudnoće i poslije porođaja. Takođe, koliko je majki umrlo u toku trudnoće, porođaja i posle porođaja zbog nesavjesnog rada ljekara?”, kaže za Monitor stručnjak iz ove oblasti, koji je insistirao na anonimnosti.

O tome koliko je studija zaista ,,žestoka potvrda kvaliteta i angažovanosti” rječito govori i njen dio u kojem kontrolori notiraju: ,,Generalno, u mnogim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih akušerskih komplikacija, sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija)”. Prema izvoru našeg lista, to znači da ljekari ne umiju da se nose sa osnovnim komplikacijama. Šta se događa sa bebama koje zadese takve komplikacije!?

Inspektori su sve potkrijepili primjerima. Ilustracije radi: „Kada smo ih pitali o hitnim mjerama u slučaju eklampsije ili teške preeklampsije, lokalno osoblje je ponudilo dosta čudne odgovore: ‘… mi nemamo takvih slučajeva, jer je antenatalna njega vrlo kvalitetna’, ‘pozivamo specijalistu interne medicine da propiše liječenje žena sa preeklampsijom’ ili ‘nikad nisam imao slučaj ramene distocije’, kad smo ih pitali o postupanju u slučaju ove rijetke, ali veoma teške komplikacije u drugoj fazi porođaja.”

Prema medicinskoj literaturi distocija ramena može biti jedno od najzastrašujućih hitnih stanja u porodilištu. To stanje može se riješiti primjenom zahvata kako bi se omogućilo oslobađanje zaglavljenog ramena i rođenje djeteta. Učestalost nastanka distocije ramena varira prema težini djeteta – kod djece s porođajnom težinom od 2500 do 4000 g u 0,6 – 1,4 odsto slučajeva, a naglo raste kod djece s porođajnom težinom od 4000 do 4500 grama čak za 5 – 9 odsto. Ukoliko se ne zna kako da se u datom slučaju pravilno postupi beba i majka su u smrtnoj opasnosti. „Da li to znači da imamo zastrašujuću činjenicu da kada se ovaj problem pojavi u crnogorskom porodilištu da su majka i dijete vrlo vjerovatno osuđeni na smrt zbog ljekarskog neznanja”, pita se naš sagovornik. Slično je i za preeklampsiju i eklampsiju.

Komisija UNICEF-a zaključuje: „Akušersko osoblje (akušeri i babice) nisu obučeni vezano za tehnike reanimacije”. Naš sagovornik se pita: ,,Koliko je ljudi u crnogorskim porodilištima umrlo zbog toga jer medicinsko osoblje ne umije da pruža reanimaciju a mogli su se spasiti reanimacijom?”

Ministar kaže: ,,Tamo decidno stoji, a dokument je javan pa se može pročitati, da u svim porodilištima postoje uslovi, ima tople vode i ima umivaonik i ima adekvatnog antiseptičnog sredstva. Šta je nesporno, čega nema. Nema napisane procedure na papiru koja to potvrđuje… Znači nije istina da se ne peru ruke”

U dokumentu stoji: „Najdjelotvornija tehnologija za sprečavanje infekcija – pranje ruku – se ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori. U mnogim ustanovama nema adekvatno organizovanih mjesta za pranje ruku, koja obuhvataju: tečni sapun, ručnike za jednokratnu upotrebu, kontejnere za sakupljanje upotrijebljenih ručnika, antiseptik sa raspršivačem, algoritmi o pranju ruku i dezinfekciji kod različitih zahvata. Osoblje ne prolazi kontinuiranu obuku, nije motivisano i nije pod nadzorom vezano za pravila i tehnike pranja ruku”.

Izjava ministra da „ima umivaonik” (21.vijek!) veoma je intresantna imajući u vidu podatak da je u bjelopoljskom porodilištu umivaonik instaliran tek pošto su, nedavno, bebe inficirane i jedna umrla.

Inspektori navode da se ne primjenjuju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. SZO je utvrdila da hipotermija dovodi do smrti značajnog broja beba širom svijeta kao rezultat nastalih komplikacija. U dokumentu stoji: „Temperatura se ne prati, kako je preporučeno nakon 30 minuta i dva sata poslije rođenja; zaposleni nisu upoznati sa normalnom temperaturom novorođenčadi, rizikom od hipotermije i potrebom da se poštuje topli lanac.”

O stručnosti govori i podatak da je načelnica GAK-a KCCG Snežana Crnogorac na prošlogodišnjem suđenju kazala „da je temperatura u sali za porođaje 23 do 24 stepena”. Po preporukama SZO temperatura u porodilištu mora biti najmanje 25⁰C! (Na sobnoj temperaturi od 23⁰C golo novorođenče gubi toplotu kao što je gubi odrasla gola osoba na temperaturi od 0⁰C!) Inspekcija UNICEF-a potvrdila je, nekoliko godina ranije, da u Crnoj Gori postoji problem nezagrijanih porodilišta. Studija je i dalje aktuelna.

Ministar aludirajući na studiju kaže: „Malo veća upotreba ljekova, malo veća nekontrolisana primjena sukcije, ali iza toga, ko je medicinski radnik može da zna, da nije loša namjera nego pretjerana briga… Medicinska intervencija nije loša namjera. Upravo je posljedica velike brige i posvećenosti tome poslu.”

Upravo je to jedna od zamjerki UNICEF-a: inspektori pominju prekomjernu upotrebu ljekova – ,,neprikladnu primijećenu praksu” (!) – kao i primjenu zastarjelih i neprovjerenih metoda za koje tvrde da su nekada štetne pa i opasne. ,,To nije, niti može biti, rezultat prekomjerne brige za pacijente, već neznanja ljekara, a neznanje se u izvještaju UNICEF-a stalno potencira”, kaže Monitorov sagovornik.

Šegrt vlasti.

Poražavajući podaci

UNICEF bilježi još, najkraće, taksativno: Nedostatak osnovne opreme za brigu o novorođenčadima; Periodični nestanak struje; Nema mogućnosti smještanja beba uz majke u većini ustanova; Posjete rođaka nisu dozvoljene; Nema uslova za pratnju pri porođaju; Ne postoje nacionalne kliničke smjernice, niti lokalni protokoli vezano za njegu pri normalnom porođaju; Primjenjuju se nedjelotvorne rutinske procedure; Djelotvorne tehnologije se ne koriste; Nepostojanje i nekorišćenje osnovnih kliničkih pomagala…Ne poštuju se privatnost i tajnost; Napredovanje porođaja i dobrobit fetusa se ne prate prema partogramu… Vaginalni pregledi se vrše bez indikacija; Pretjerana upotreba indukcije i podsticaja prilikom porođaja; Vrlo liberalne indikacije za carski rez i vrlo visoka stopa carskih rezova; Antibiotička profilaksa nije u skladu sa dokazima i međunarodnim preporukama; Nedovoljno korišćenje vaginalnih operativnih porođaja, pretjerano korišćenje podsticaja za porođaj; Nedovoljna komunikacija sa ženama; Novorođenčad su odvojena od majki; Pretjerano liječenje: neprikladna upotreba ljekova i korišćenje nedjelotvornih ljekova; U upotrebi su brojne intervencije koje nisu zasnovane na dokazima; Rano i isključivo dojenje se ne promoviše; U mnogim ustanovama nema 24-časovnog dežuranja akušera i anesteziologa; Neadekvatne mjere kontrole infekcija; Nepostojanje unutrašnje revizije i timskog rada…

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo