Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NESLAVNI PROJEKTI CRNOGORSKIH AKADEMIKA: Enciklopedija kao Skadar na Bojani

Objavljeno prije

na

Kada će biti završena Enciklopedija Crne Gore na kojoj se radi skoro pet decenija? Na to pitanje niko u Crnoj Gori ne zna pouzdan odgovor iako su na tom poslu bili angažovani brojni istaknuti crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, Crnogorske i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.

U razgovoru sa nekoliko akademika dobro upućenih u rad na Enciklopediji, koji su tražili da ostanu anonimni, dobili smo kontradiktorne odgovore. Jedan od njih tvrdi da je CANU radila na Enciklopediji dvadeset godina, a DANU pet i da je urađeno 92 posto enciklopedijskog materijala, ali da se uopšte ne zna gdje se on danas nalazi! Drugi kažu da se materijal nalazi u dvjema akademijama, a dio kod autora enciklopedijskih odrednica i da će se još dugo, dugo čekati da ona bude završena. Treći tvrde da u posljednjih deset godina za Enciklopediju nije napisano ni slovo.

Nije sporno samo jedno: Uz grdno vrijeme, radeći na Enciklopediji Crne Gore dvije akademije potrošile su i veliki novac.

Akademik DANU Sreten Perović, nekadašnji direktor Leksikografskog zavoda, objašnjava za Monitor : ,,Niko Enciklopediju ne može završiti dok se ne sakupi pripremljeni materijal, formira novi tim mladih stručnjaka koji treba da se obuče i urade nove odrednice, jer je leksikografija u suštini zanat, i obezbijedi novac”.

Prije tri godine Vlada Crne Gore formirala je komisiju da ispita šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale DANU i CANU. Nalazi zvanično nikad nisu objavljeni.

Prošle godine, u razgovoru sa grupom akademika DANU, premijer Milo Đukanović interesovao se kada Enciklopedija može da bude završena. Niko se nije usudio da odredi i približan datum.

Nakon što je 1991. ukinut Leksikografski zavod ogromna građa i trotomni Alfabetar predati su CANU.

Perović je prije četiri godine objasnio da je DANU tokom tri godine, sa šezdesetak saradnika, napravila za jednotomnu Enciklopediju oko 60 odsto jedinica. On je kazao da jednotomna enciklopedija treba da ima najmanje 4,5 hiljada jedinica i da bi, ako se objavi samo na crnogorskom jeziku, mogla da košta oko 800 hiljada eura.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU

su tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore. Kao i ranije i tada su rad na Enciklopediji uglavnom usporavali različiti stavovi o nacionalnoj kulturi.

Ideja o pisanju Enciklopedije obznanjena je još 1969. godine na inicijativu grupe crnogorskih intelektualca i političara. Glavni motiv za izradu Enciklopedije Crne Gore bio je taj što su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenici¬ma bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasu¬da i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina. Iako je u međuvremenu proteklo skoro sedam prvobitno zadatih rokova Enciklopedija se nije pojavila.

Te 1969. godine Predsjedništvo Skupštine Crne Gore prihvata predloženi sastav Redakcije sa glavnim urednikom književnikom Ratkom Đurovićem, tadašnjim redovnim profesorom Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Međutim, na Enciklopediji se nije radilo skoro čitavu narednu de¬ceniju. CANU je tek u februaru 1978. najavila početak njene izrade. U pomoć priskače i Predsjedništvo Crne Gore, koje je u martu 1979. inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Djelatnost Zavoda dobila je tretman istorijskog interesa za nacionalnu afirmaciju naroda Crne Gore. Zakonom je određeno da Zavod pri¬prema Enciklopediju, publikacije leksikografskog i bibliografskog karaktera. Takođe je određeno da se u okviru njega osnuje redakcija za Enciklopediju i izradi alfabetar Enciklopedije.

Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Đurović je tada izjavio da je izdavanje Enciklopedije projekat koji treba da zaštiti kultur¬no nasljeđe crnogorske nacije i suprotstavi se nasr¬tajima kojima su Crnogorcima negirani nacionalna posebnost i pravo da baštine kulturne vrijednosti na teritoriji Crne Gore.

Reda¬kcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u pen¬ziju, a za direktora Lesikografskog zavoda imenovan je Sreten Perović. Predviđeno je da alfabetar bude urađen do kraja te godine. Nije ni do dana današnjeg.

I CANU tada iskazuje spremnost da se uključi u izradu Enciklopedije, ali uz stav da rad na njoj treba odgoditi pošto ,,mnoga pitanja iz prošlosti i kulture nisu nau¬čno riješena”. Dijelom i zbog toga Savjet i Redakcija Enciklopedije usvajaju koncepciju Enciklopedije tek u januaru 1986. godine. Enciklopedija će, kako je zaključeno, objektivno osvje¬tljavati sve oblasti života u Crnoj Gori i isključiti upliv nacio¬nalističkih teorija i pristupa u tumačenju crnogorske prošlosti i sadašnjosti. Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjera¬ka.

Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Do proljeća naredne godine radilo se na dvjema verzijama Opšteg alfabetara. Jednu je radio Leksikografski zavod, a drugu Redakcija Enciklopedije. Glavni urednik Redakcije Enciklopedije Ratko Đurović u februaru 1989. godine najavio je da će Opšti alfabetar biti finaliziran do kraja te godine, da će Enciklopedija biti objavljena u sedam tomova, da će svaki imati između 800 i 850 stranica i da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine. Nije objavljen nijedan iako su od tada prošle 23, odnosno 16 godina.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU, ali plan je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine. U tadašnjim političkim previranjima nova vlast je imala mnogo prečih poslova od Enciklopedije. U junu 1991. ugašen je i Leksikografski zavod, koji je etiketiran kao leglo crnogorskog nacionalizma, a njegovi poslovi povjereni su CANU. Njoj je predat i Opšti alfabetar.

Na pitanje upućeno CANU da li znaju za sudbinu urađenih odrednica Enciklopedije, odgovoreno nom je da ne raspolažu ,,podacima o tome šta je van Crnogorske akademije nauka i umjetnosti rađeno na odrednicama za Enciklopediju Crne Gore”, a za ,,ono što je na Enciklopediji urađeno u CANU spremni smo da vam saopštimo u neposrednoj komunikaciji”. U potpisu Služba akademije.

Iako su čelnici Leksikografskog zavoda Crne Gore krivili crno¬gorsku vlast i prije i poslije 1989. za neuspjeh izrade Enciklopedije, ni oni se ne mogu amnestirati od odgovornosti. Od 1980. do 1989. godine dobijali su novac za sve pro¬jekte, ali umjesto da se završi bar jedan od predviđenih sedam tomova Enciklopedije, Zavod je novac trošio na razne publikacije. Lični i prijateljski interesi, kažu naši sagovornici, često su bili važniji od Enciklopedije.

U međuvremenu opet se često licitiralo sa datumom završetka Enciklopedije kao jednog od prioritetnih naučnih projekata. Svi su izgledi da će Crna Gora, koja ima oko osamdeset akademika u dvjema akademijama, popričekati dok dobije Enciklopediju. Poreski obveznici za akademike izdvajaju pozamašne pare, a oni im to vraćaju najčešće projektima koji traju kao TV serije i od kojih Crna Gora nema mnogo koristi.

Umjesto odrednice ,,stojadin”

Koliko je do sada potrošeno novca za Enciklopediju i Alfabetar teško je izračunati. Upućeni tvrde da se radi o najmanje milion eura. Sreten Perović kaže da je saradnicima koji su za DANU radili na Enciklopediji sve plaćeno, ali da se njemu kao glavnom uredniku duguje 13.500 eura za 27 mjeseci rada. Jedan od naših sagovornika ispričao nam je i ovaj detalj. Jedan od crnogorskih istoričara svojevremeno je dobio honorar za pisanje odrednice za Enciklopediju za koji je kupio zastavu 101. I nikad ni retka nije napisao. A i neće, jer odavno nije među živima.

Hajka na Leksikografski zavod

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih na¬stupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tra¬žili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. Prošle godine, u pomenutom razgovoru sa akademicima DANU, Milo Đukanović je, kako tvrde naši sagovornici, rekao i ovo: ,,Najveća greška koju smo napravili u posljednje dvije decenije je ukidanje Leksikografskog zavoda!”

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo