Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NESLAVNI PROJEKTI CRNOGORSKIH AKADEMIKA: Enciklopedija kao Skadar na Bojani

Objavljeno prije

na

Kada će biti završena Enciklopedija Crne Gore na kojoj se radi skoro pet decenija? Na to pitanje niko u Crnoj Gori ne zna pouzdan odgovor iako su na tom poslu bili angažovani brojni istaknuti crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, Crnogorske i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.

U razgovoru sa nekoliko akademika dobro upućenih u rad na Enciklopediji, koji su tražili da ostanu anonimni, dobili smo kontradiktorne odgovore. Jedan od njih tvrdi da je CANU radila na Enciklopediji dvadeset godina, a DANU pet i da je urađeno 92 posto enciklopedijskog materijala, ali da se uopšte ne zna gdje se on danas nalazi! Drugi kažu da se materijal nalazi u dvjema akademijama, a dio kod autora enciklopedijskih odrednica i da će se još dugo, dugo čekati da ona bude završena. Treći tvrde da u posljednjih deset godina za Enciklopediju nije napisano ni slovo.

Nije sporno samo jedno: Uz grdno vrijeme, radeći na Enciklopediji Crne Gore dvije akademije potrošile su i veliki novac.

Akademik DANU Sreten Perović, nekadašnji direktor Leksikografskog zavoda, objašnjava za Monitor : ,,Niko Enciklopediju ne može završiti dok se ne sakupi pripremljeni materijal, formira novi tim mladih stručnjaka koji treba da se obuče i urade nove odrednice, jer je leksikografija u suštini zanat, i obezbijedi novac”.

Prije tri godine Vlada Crne Gore formirala je komisiju da ispita šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale DANU i CANU. Nalazi zvanično nikad nisu objavljeni.

Prošle godine, u razgovoru sa grupom akademika DANU, premijer Milo Đukanović interesovao se kada Enciklopedija može da bude završena. Niko se nije usudio da odredi i približan datum.

Nakon što je 1991. ukinut Leksikografski zavod ogromna građa i trotomni Alfabetar predati su CANU.

Perović je prije četiri godine objasnio da je DANU tokom tri godine, sa šezdesetak saradnika, napravila za jednotomnu Enciklopediju oko 60 odsto jedinica. On je kazao da jednotomna enciklopedija treba da ima najmanje 4,5 hiljada jedinica i da bi, ako se objavi samo na crnogorskom jeziku, mogla da košta oko 800 hiljada eura.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU

su tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore. Kao i ranije i tada su rad na Enciklopediji uglavnom usporavali različiti stavovi o nacionalnoj kulturi.

Ideja o pisanju Enciklopedije obznanjena je još 1969. godine na inicijativu grupe crnogorskih intelektualca i političara. Glavni motiv za izradu Enciklopedije Crne Gore bio je taj što su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenici¬ma bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasu¬da i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina. Iako je u međuvremenu proteklo skoro sedam prvobitno zadatih rokova Enciklopedija se nije pojavila.

Te 1969. godine Predsjedništvo Skupštine Crne Gore prihvata predloženi sastav Redakcije sa glavnim urednikom književnikom Ratkom Đurovićem, tadašnjim redovnim profesorom Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Međutim, na Enciklopediji se nije radilo skoro čitavu narednu de¬ceniju. CANU je tek u februaru 1978. najavila početak njene izrade. U pomoć priskače i Predsjedništvo Crne Gore, koje je u martu 1979. inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Djelatnost Zavoda dobila je tretman istorijskog interesa za nacionalnu afirmaciju naroda Crne Gore. Zakonom je određeno da Zavod pri¬prema Enciklopediju, publikacije leksikografskog i bibliografskog karaktera. Takođe je određeno da se u okviru njega osnuje redakcija za Enciklopediju i izradi alfabetar Enciklopedije.

Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Đurović je tada izjavio da je izdavanje Enciklopedije projekat koji treba da zaštiti kultur¬no nasljeđe crnogorske nacije i suprotstavi se nasr¬tajima kojima su Crnogorcima negirani nacionalna posebnost i pravo da baštine kulturne vrijednosti na teritoriji Crne Gore.

Reda¬kcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u pen¬ziju, a za direktora Lesikografskog zavoda imenovan je Sreten Perović. Predviđeno je da alfabetar bude urađen do kraja te godine. Nije ni do dana današnjeg.

I CANU tada iskazuje spremnost da se uključi u izradu Enciklopedije, ali uz stav da rad na njoj treba odgoditi pošto ,,mnoga pitanja iz prošlosti i kulture nisu nau¬čno riješena”. Dijelom i zbog toga Savjet i Redakcija Enciklopedije usvajaju koncepciju Enciklopedije tek u januaru 1986. godine. Enciklopedija će, kako je zaključeno, objektivno osvje¬tljavati sve oblasti života u Crnoj Gori i isključiti upliv nacio¬nalističkih teorija i pristupa u tumačenju crnogorske prošlosti i sadašnjosti. Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjera¬ka.

Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Do proljeća naredne godine radilo se na dvjema verzijama Opšteg alfabetara. Jednu je radio Leksikografski zavod, a drugu Redakcija Enciklopedije. Glavni urednik Redakcije Enciklopedije Ratko Đurović u februaru 1989. godine najavio je da će Opšti alfabetar biti finaliziran do kraja te godine, da će Enciklopedija biti objavljena u sedam tomova, da će svaki imati između 800 i 850 stranica i da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine. Nije objavljen nijedan iako su od tada prošle 23, odnosno 16 godina.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU, ali plan je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine. U tadašnjim političkim previranjima nova vlast je imala mnogo prečih poslova od Enciklopedije. U junu 1991. ugašen je i Leksikografski zavod, koji je etiketiran kao leglo crnogorskog nacionalizma, a njegovi poslovi povjereni su CANU. Njoj je predat i Opšti alfabetar.

Na pitanje upućeno CANU da li znaju za sudbinu urađenih odrednica Enciklopedije, odgovoreno nom je da ne raspolažu ,,podacima o tome šta je van Crnogorske akademije nauka i umjetnosti rađeno na odrednicama za Enciklopediju Crne Gore”, a za ,,ono što je na Enciklopediji urađeno u CANU spremni smo da vam saopštimo u neposrednoj komunikaciji”. U potpisu Služba akademije.

Iako su čelnici Leksikografskog zavoda Crne Gore krivili crno¬gorsku vlast i prije i poslije 1989. za neuspjeh izrade Enciklopedije, ni oni se ne mogu amnestirati od odgovornosti. Od 1980. do 1989. godine dobijali su novac za sve pro¬jekte, ali umjesto da se završi bar jedan od predviđenih sedam tomova Enciklopedije, Zavod je novac trošio na razne publikacije. Lični i prijateljski interesi, kažu naši sagovornici, često su bili važniji od Enciklopedije.

U međuvremenu opet se često licitiralo sa datumom završetka Enciklopedije kao jednog od prioritetnih naučnih projekata. Svi su izgledi da će Crna Gora, koja ima oko osamdeset akademika u dvjema akademijama, popričekati dok dobije Enciklopediju. Poreski obveznici za akademike izdvajaju pozamašne pare, a oni im to vraćaju najčešće projektima koji traju kao TV serije i od kojih Crna Gora nema mnogo koristi.

Umjesto odrednice ,,stojadin”

Koliko je do sada potrošeno novca za Enciklopediju i Alfabetar teško je izračunati. Upućeni tvrde da se radi o najmanje milion eura. Sreten Perović kaže da je saradnicima koji su za DANU radili na Enciklopediji sve plaćeno, ali da se njemu kao glavnom uredniku duguje 13.500 eura za 27 mjeseci rada. Jedan od naših sagovornika ispričao nam je i ovaj detalj. Jedan od crnogorskih istoričara svojevremeno je dobio honorar za pisanje odrednice za Enciklopediju za koji je kupio zastavu 101. I nikad ni retka nije napisao. A i neće, jer odavno nije među živima.

Hajka na Leksikografski zavod

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih na¬stupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tra¬žili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. Prošle godine, u pomenutom razgovoru sa akademicima DANU, Milo Đukanović je, kako tvrde naši sagovornici, rekao i ovo: ,,Najveća greška koju smo napravili u posljednje dvije decenije je ukidanje Leksikografskog zavoda!”

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo