Profesor Miodrag Perović piše o nastanku i opstajanju Monitora, o vremenu i ljudima

M. Perović/Ž. Ivanović
6.09. 1995.

Posljednji napisi u Monitoru protiv SDP-a uvjerili su me da list više nije neutralan. Smatram čak da su počele da se pojavljuju podvale: da ste vi, gospodo, nasjeli politici Narodne stranke i Liberalnog saveza, bez osnova i bez razloga. Opredjeljenja SDP-a su jasna, čista i glasna.

Smatram da ovo što radite nije u interesu crnogorskog bloka i da se Monitor ne može ovako ponašati.

O ovom želim sa vama da razgovaram na sjednici u četvrtak 28. 09. u Monitoru.

S poštovanjem,
Ćano Koprivica

Željko je bio ravnodušan prema ovom pismu. Na ponašanje SDP-a imali su prigovor mnogi independisti. Odlučio sam da ja odgovorim na ovo Ćanovo pismo, da ga pripremim za razgovor na sljedećoj sjednici Upravnog odbora.

ćano 41
17. 09. 1995.

Dragi Ćano,

… Bojim se da se prekomjerno identifikuješ s rukovodstvom SDP i da si započeo metamorfozu koja će te od nacionalne institucije pretvoriti u partijskog spikera.

… Kažeš da list više nije neutralan. To je tačno, s tim što bi sasvim tačna formulacija bila da Monitor nikada nije bio neutralan. Monitorova koncepcija, utemeljena 1990, predviđa da će list promovisati ideje otvorenog civilnog društva i zalagati se za reafirmaciju evropskog identiteta Crne Gore; za Crnu Goru koja ima isti stepen nacionalne slobode i samouprave kao i drugi južnoslovenski, odnosno balkanski narodi (što se nakon raspada Jugoslavije pretvorilo u: za suverenu Crnu Goru).

Mislim da na nivou koncepcije, ovdje nema ništa sporno, ni za Liberalni savez, ni za SDP, ni za tebe … U početku nije bilo razlike između LSCG, Monitora i SDP. Svi smo djelovali kao dio istog antiratnog … i oslobodilačkog fronta. Kako to biva sa svakim pokretom, tokom njegove evolucije pojačavala se individualnost svake njegove komponente. Partije su na kraju izabrale različite taktike za ostvarenje istog cilja. Tada počinju problemi u njihovim odnosima, a nešto docnije i problemi u trouglu LSCG – Monitor – SDP. …

Mi smo jedno vrijeme izbjegavali kritički odnos prema njima, kako sam ja to napisao u jednom uvodniku, „dok ne prohodaju”. Nadali smo se da će Liberalni savez i SDP vremenom naći neki minimum saglasnosti po vitalnim pitanjima za budućnost Crne Gore. Međutim, oni su se toliko udaljili jedni od drugih, da obje partije mogu da sarađuju s radikalima, jedna u saveznom a druga u republičkom parlamentu, ali ne i među sobom. Liberali smatraju da je djelovanje SDP štetno, a neki od tvojih pulena izjavljuju da je njihov životni cilj nestanak Liberalnog saveza sa političke scene. …

Ograničenje koje smo sebi bili nametnuli, u ovakvoj situaciji je moralo biti kratkoročnije nego što smo bili planirali. I Monitor je počeo, oprezno i po malo, da radi ono što radi svaka nezavisna novina, da sam, nezavisno od partija, promišlja javni interes. Članci sa stavovima koji se… razlikuju od stavova jedne ili druge partije … izazivali su nezadovoljstvo obje. Budući da su vodeći ljudi u njima zadržali komunističko shvatanje štampe, zaokupljeni sobom, pitanjem vlasti i međusobnim sukobom, nije im palo na pamet da Monitor ima pravo i zadatak da misli svojom glavom.

Javne napade na nas počeo je Liberalni savez. Liberal nas je iz broja u broj napadao, čak i s argumentima da smo sumnjivi jer nas finansira (unitarista) Soros, sugerišući da smo strani plaćenici. Optuživali su nas da smo list SDP-a. Slavko je u intervjuima otišao dalje, govoreći da Monitor u suštini služi DPS-u, učvršćujući srpsku svijest u Crnoj Gori. SDP nas nije napadao u drugim glasilima, ali jeste u Monitoru. I putem ličnih veza i kontakata. Koristili su to što su članovi našeg upravnog odbora bili [članovi SDP-a] Žarko Rakčević, Ramo Bralić, Ranko Vukotić. S tobom tačno pola. …Žarko, po sopstvenom priznanju, ne može da odvoji svoj politički angažman od angažmana u listu, i na posljednjem sastanku podnio je ostavku. Ja sam zatražio od svih koji su članovi izvršnih organa partija da napuste Upravni odbor ili bar da se iz njega povuku godinu dana pred izbore, da ne ugrožavaju nezavisni rad lista. Vlado Nikaljević, koji je takođe uvijek bio privržen listu, najprije je to odbio, a zatim precizirao: „Ako budem morao, ja ću radije napustiti Liberalni savez nego Monitor. Ja sam ponosan na taj projekat i moj doprinos njemu”.

Pozabavimo se sada ostalim primjedbama iz tvog pisma. Kažeš da su opredjeljenja SDP-a jasna, čista i glasna i da im mi podvaljujemo. Mi takođe mislimo da su jasna i da je naš zadatak da ih učinimo jasnim i našim čitaocima. Spor je, izgleda, u tome što se rukovodstvu SDP-a ne sviđa što stvari izgledaju drugačije nego što oni žele da izgledaju. Međutim, … ne može se politika jedne partije razumjeti čitanjem njenih programskih načela. (Ni kod Šešelja ni kod Žirinovskog ne piše u programu da su fašisti, a oni to, ipak, jesu.) Zato dopusti da ti ukratko (ugrubo) prepričam jednu crticu iz neke moje analize, …iz koje se vidi suština problema.

Glavnina novih birača koje mogu pridobiti vodeće opozicione partije – Liberalni savez, Socijaldemokratska partija i Narodna stranka (radikale u Crnoj Gori ne računam jer oni na sljedećim izborima kod nas postaju marginalni), na prethodnim izborima je glasala za DPS. Liberali računaju na one birače DPS-a koji su (postali) odani ideji o samostalnoj Crnoj Gori, narodnjaci na one koji su za unitarno-federalni savez sa Srbijom.

Pozicija socijaldemokrata je malo komplikovanija. Da DPS nije bio protagonista rata i srpskog nacionalizma, u ideološkom polju ne bi bilo mjesta za dvije socijalističke partije… Stoga SDP nije ideološka već civilizacijska opozicija DPS-u. Za neprosvijećenu Crnu Goru DPS je, možda, autentičniji nasljednik komunizma, koji će u Crnoj Gori biti popularan još 200 godina. Zato je važan faktor razlikovanja DPS-a i SDP-a odnos prema državnom pitanju Crne Gore. Budući da su poziciju suverenosti zauzeli liberali, socijaldemokratama za preotimanje od DPS-a ostaju oni građani kojima je politika DPS-a po državno-pravnom pitanju Crne Gore mlaka, a stavovi Liberalnog saveza prejaki. To znači da SDP u političkoj praksi ne može da bude ono što piše u njenom programu. Svjesni toga, prije pola godine raspravljali su o tome da li da javno istupe sa predlogom za konfederaciju. Odustali su, privremeno, jer im je veliki broj ljudi rekao da bi u ovom trenutku to bilo ravno izdaji. (Konfederacija se ne traži već se dobija tražeći suverenost).

Objektivno, dešava se ono što se desilo na svjetskom planu nakon odvajanja socijaldemokrata od komunista 1919. godine. Uzimajući za program postepene i dugoročne reforme kapitalizma, uz poštovanje liberalno-demokratskih institucija koje je stvorilo građansko društvo osamnaestog i devetnaestog vijeka, socijaldemokratija je postala stub kapitalizma i, suštinski, doprinijela slamanju komunizma. (Što se mene tiče, dužan sam im za to.) Crnogorski socijaldemokrati jesu za suverenu Crnu Goru, ali postepenim dugoročnim (višegeneracijskim) približavanjem tom cilju.

Ovakva politika je legitimna i Monitor ne smije imati ništa protiv nje. Ali je njegov zadatak da je učini jasnom za svoje čitaoce. …

Povelika je vjerovatnoća da na sljedećim izborima DPS pobijedi, ali sa manje od 50 odsto mjesta u parlamentu i bude prinuđena da pravi koalicionu vladu. Slična je situacija i u saveznom parlamentu i za saveznu vladu. Znatan broj ljudi u rukovodstvu SDP-a smatra da bi SDP svojim učešćem u tim vladama dala važan doprinos razvoju demokratskih procesa u Crnoj Gori i Jugoslaviji. … Da bi sjutra bio pogodan koalicioni partner DPS-a u Crnoj Gori i srpskim partijama u Saveznom parlamentu, danas se mora voditi odgovarajuća politika. Zato se mora imati taktika za svaki parlament, odnosno jedno govoriti u republičkom a drugo u saveznom parlamentu. U republičkom se mora biti čvršći Crnogorac, a u saveznom mekši. Na primjer, dok SPO u svojim komunikacijama sa javnošću za SRJ koristi termin „Srbija i Crna Gora”, SDPCG u Saveznom parlamentu dosta često, u posljednje vrijeme sve dosljednije kaže „ova zemlja”. Možda tako treba, ali nije grijeh ako Monitor da svoje mišljenje o ovom.

Eto, čuo si sad i drugu stranu. Nama se čini da radimo samo ono što treba da radimo. I čini nam se da su tvoji puleni subjektivniji od nas. Oni traže da su uvijek i bezuslovno u pravu. I kad učestvuju u AB revoluciji (Srđa, Žarko, Vujica, Ranko, itd.), i kad drže miting gladnih protiv Ante Markovića, i kad dvije nedjelje docnije postaju njegova partija u Crnoj Gori, i kad odlučuju da napuste Reformske snage jer su primile u sebe „nacionalne partije” Liberalni savez i Pokret za ravnopravnost (i kad se predomisle), i kad u Saveznom parlamentu Ranko Krivokapić pred televizijskim kamerama kaže Šešelju da SDPCG priznaje SRJ ali to ne smiju da govore jer ih u Crnoj Gori nazivaju izdajnicima, i kad Srđa u saveznom parlamentu … i kad Rakčević veli da SDP ne može prihvatiti predlog jer je on neprihvatljiv za DPS, itd.

Na kraju, kad Monitor o tome nešto napiše, onda povuci Ćana, juriš na Monitor. Miško onda potroši cio radni dan da Ćanu objasni drugu sliku svijeta. I strpljivo produžava dalje, kao da ništa nije bilo. …

Kao i obično, iskreno tvoj,

Miško

(Nastaviće se)

Komentari

Profesor Miodrag Perović piše o nastanku i opstajanju Monitora, o vremenu i ljudima

Na četvrtu godišnjicu od izlaska prvog broja Monitora imali smo sljedeću situaciju. Štampani tiraž Monitora bio je oko 7.000 primjeraka. (Između 6.500 i 7.500, zavisno od broja.) Remitenda je bila oko 23 odsto. Prodati tiraž oko 5.500. To je bilo višestruko više nego svi nedjeljnici iz Srbije, Hrvatske i Bosne zajedno. Slušanost radija je bila velika. Zbog brda i kamenjara reflektovani signal se mogao čuti na nekim lokalitetima na Cetinju i na putu prema Budvi. Ljudi su vozili od Budve prema Cetinju do mjesta gdje mogu da čuju Vijesti Antene M, Monitor i Antenu M demaskirali su režimsku ,,istinu” o ratu i političkoj situaciji na teritoriji bivše Jugoslavije. U kontakt emisijama učestvovalo je na desetine ljudi koji su osuđivali politiku i propagandu režima i osporavali izvještavanje Pobjede i RTCG.

Finansijska situacija je bila znatno bolja nego na treću godišnjicu osnivanja Monitora. Iako su zbog stabilizacije dinara, znatno porasle plate, honorari i cijena štampanja lista, iz istih razloga prihod od prodaje tiraža imao je veću vrijednost. I pokrivao značajni dio troškova lista. Monitor je bio počeo da dobija i međunarodnu pomoć. Imali smo još Ćanovu pomoć i prihod od štamparije. To nam je dalo mogućnost da tokom prve polovine godine poveliki dio investicija za pokretanje radija obezbijedimo sami. Međutim, nakon pokretanja radija, rashodi su postali znatno veći od prihoda. Pomoć od evropskih fondacija za radio stanicu u početku nijesmo imali, jer su one finansirale projekte, a ne samu stanicu. Montenegropublic je imao gubitke. Pošto se Ćanova pomoć smanjivala, za pokrivanje gubitaka stajala je na raspolaganju štamparija i osnivači. Štamparija nije bila dovoljno opremljena, pa je tržište na koje je orijentisana bilo ograničeno. Pomoć osnivača takođe se nije mogla povećati.

Ćano je i dalje bio uvjeren da će obezbijediti sredstva za pokretanje televizije. Vlast je odlučila da poveća dažbine za licence za elektronske medije. Blokirala nam je licencu za televiziju koju smo imali i uputila nas na konkurs za frekvencije koji je bila raspisala. Nakon pokretanja lokalnog radija u Podgorici, Ćano je razmišljao o pokretanju radija u Nikšiću. U Nikšiću je između dva rata Stojan Cerović izdavao list Slobodna misao (1922-1942). Ćano je želio da nikšićka radio stanica nosi isto ime. Stanje stvari krajem novembra 1994. prikazano je u sljedećem pismu.

Ref: cano 30
14. 11. 94.

Dragi Ćano,

Sve izgleda prosto dok si ti u blizini sa svojim sugestivnim optimizmom. Surova stvarnost izgleda ovako:

Ako se tužim zbog TV-frekvencije, spor ću možda dobiti, ali i morati da platim troškove zakupa retroaktivno za cijelu godinu, što iznosi 36.000 dinara. Ako konkurišem za istu frekvenciju, vjerovatnoća da je ponovo dobijemo je veoma velika. U svakom slučaju, bilo da se sudimo bilo da je dobijemo na konkursu, od sljedećeg mjeseca moralo bi se plaćati 10.000 dinara mjesečno za zakupninu TV-frekvencije. Od prvog decembra i radio frekvencija poskupljuje, koštaće 3.000 dinara.

Gubici Montenegropublica u ovom trenutku iznose 35.000 dinara + 30.000 neisplaćeni l.d. i honorari za oktobar…

Fax o radiju Slobodna misao je nečitljiv. (…) Da bi oni mogli da preuzimaju vijesti od nas, morali bi se kupiti uređaji – linkovi za dotur signala iz Podgorice u Nikšić. Druga varijanta je da njihove vijesti budu sat iza naših, pa da im se šalje gotov tekst da ga pročitaju.

Vidim da će to, ipak, biti radio sa samostalnim programom, što znači da treba kupovati gotovo sve iznova… Biće nužno investirati između 40 i 80.000 DEM, zavisno od toga koliko opreme … imaju momci s kojima ulaziš u posao. Koji dio ovoga ti možeš da daš, ne znam. U svakoj varijanti, za frekvenciju bi se moralo konkurisati na ovom konkursu koji je otvoren do 18.11, ako se planira sa početkom rada u narednih pola godine. (…)

Sa sve manje snage i volje (pročitaj Rakićev Dolap),

Miško

P.S. (dopisano rukom) Realno, naše snage u ovom trenutku su dovoljne samo za održavanje Monitora.

Razvod sa Prevalitanom

Kad sam u pismu od 30. 09. napisao da naši partneri u radiju imaju finansijske probleme (i ne obezbjeđuju dogovorenih 50 odsto troškova), nijesam razumio zašto je do toga došlo samo dva i po mjeseca od kad je radio počeo sa radom. Kasnije sam imao jedan razgovor o Anteni M sa Slavkom Perovićem. Tada sam shvatio u čemu je stvar. Moj zamjenik kojeg su imenovala braća Vučinić (u suštini, Slavko) bio je Čarli Ilić, a zamjenik kojeg sam ja imenovao Darko Šuković. Njih dvojica su se dogovarali o programu. Ja sam se uzdržavao od miješanja. Ponešto sam savjetovao kad bih vidio da novinaru-voditelju u nekoj emisiji fali nekog znanja. Slavko nije bio zadovoljan programom i ,,količinom” prisustva Liberalnog saveza na radiju. Na kraju tog neprijatnog razgovora, u kojem me optužio o paktiranju sa Milom Đukanovićem, tražio je da mu prodamo Antenu M. Želio je da ima radio koji je u 100 odsto vlasništvu Liberalnog saveza. Koji će se uređivati po njegovim uputstvima i s njegovim tekućim nadzorom. Odgovorio sam da ja nemam ovlašćenje za takvu odluku jer nijesam ni jedini ni glavni vlasnik. Mogu da provjerim šta misli Ćano i drugi vlasnici. Pošto ih ima dosta, potrajaće dok ne budem mogao da mu dam odgovor. Slavku se žurilo. Prevalitana je predložila da se razdružimo i mi smo to prihvatili. Braća Vučinić i ja smo se trudili da se raziđemo bez svađe. Napravili smo diobeni bilans, sproveli ga, i razišli se. O tome sam informisao Ćana.

Ref: cano 31
21. 11. 94.

Dragi Ćano,

Budući da se nijesi javio iz Milana, odlučih da te ovim putem obavijestim o promjenama u radiju.

U prošli utorak, Upravni odbor je donio odluku da se raskine ugovor sa Prevalitanom. To ima dvije posljedice. Prva je, ono što si želio – vraćanje radija u potpunosti u sistem Montenegropublica, ne samo formalno, već i faktički. Druga posljedica je da će partner uskoro odnijeti svoju opremu, i mi ćemo morati da prestanemo sa radom, nadam se privremeno. (…)

Javi se hitno.
Miško

Privremeno rješenje za radio je nađeno kupovinom amaterske miksete za studio (o trošku štamparije). U decembru nam je priskočila u pomoć Soros fondacija za otvoreno društvo. Potpisali smo s njima ugovor koji je predvidio da oni kupe profesionalnu miksetu i ustupe je nama na korišćenje. Kroz izvjesno vrijeme (ne sjećam se kad) mikseta je stigla i ponovo smo imali studijske uslove kao i ranije. Tokom nekoliko mjeseci kupili smo i drugu opremu koja nam je nedostajala zbog odlaska Prevalitane.

Ćano je uporno držao plan za pokretanje televizije živim. Sljedeći isječci iz mojih pisama govore o zasićenju koje je obuzimalo i njega i mene.

Ref: cano 32
datum: 03. 12. 94.

… 2. U četvrtak u 9 sati bio sam na licitaciji za frekvenciju za televiziju. Za našu frekvenciju nije se niko prijavio, pa ćemo je, po svoj prilici, ponovo dobiti. Ubrzo, kroz nedjelju – dvije, biće nam ponuđen ugovor o zakupu frekvencije koji će predviđati plaćanje 10.000 din. mjesečno. Bez čvrstih tvojih garancija, ja ugovor neću potpisivati. (Naravno, to će imati za posljedicu gubitak frekvencije). I ovako sam pred bankrotstvom. Hitno mi javi šta sa ovim da radim.

3. Situacija sa radiom me je omela da završim transformaciju Montenegropublica. (…) Ranku Vukotiću sam prenio sadržaj našeg razgovora. (…)
4. Moram da ti napomenem da si bio obećao Monitoru do kraja godine 40.000 DEM, a do sad si dao samo 21.000.
5. Mislim da moraš hitno djelovati. Ja ne mogu izdržavati dva medija. Ali ne bih želio da ih gasim ni po koju cijenu. (Karić banka i Palma iz Beograda su na prekjučerašnjem konkursu učestvovale sa zahtjevom da im se izdaju radio i TV-frekvencije za pokrivanje cijele Crne Gore.)

Po mojoj evidenciji, počev od novembra 1994. Ćano nam više nije slao pomoć, tako da je suma od 21.000 DM koju sam pomenuo u prethodnom pismu, bila ukupna Ćanova pomoć za 1994. To je bilo gotovo četiri puta manje nego 1992. godine. Antenu M sam par mjeseci održavao prihodima od štamparije i od grantova koje je Monitor dobio od nekoliko evropskih fondacija. Pošto sam teret održavanja Monitora od početka novembra prenio na Željka, njemu se nije sviđalo to što prilive koji dolaze Monitoru trošim na radio. Pribojavao se da mogu ugroziti list. Dogovorili smo se da ja obezbjeđujem sredstva za pokrivanje gubitaka koje je imao radio. Kako zarada od štamparije nije bila dovoljna, morao sam ponovo da tražim pomoć od osnivača. Glavni teret preuzeo je Zoran Mišurović i njegova grupa. Preračunavanje osnivačkih udjela koje sam započeo po dogovoru s Ćanom, postalo je sporno.

(Nastaviće se)

Komentari

Profesor Miodrag Perović piše o nastanku i opstajanju Monitora, o vremenu i ljudima

Kad smo radio pustili u rad „izdušio” sam. Osjećao sam umor i zasićenost. Zbog finansijskih problema, ponekad mi je sve izgledalo uzaludno. Radio mi je donio i dodatna radna opterećenja. Moje univerzitetske kolege iz DA su uredno slušali Antenu M i tražili da se otklanjaju nedostaci koje su registrovali. Pošto prema radiju nijesam imao afinitet, povećano kumulativno opterećenje sve teže sam podnosio. Posao je tražio da uvedem nove ljude u poslove koje sam do tada ja obavljao, bez obzira što su sredstva kojima smo raspolagali bila skromna.

Već sam govorio da se Željko Ivanović isticao smislom za biznis koji nijesu imali ostali novinari. Bio je mnogo vještiji od mene u osmišljavanju komercijalnih projekata i projekata koje su razni Evropljani bili spremni da finansiraju. Predložio sam mu da on uzme da vodi Monitor. Jasno je bilo da ne mogu da mu ponudim adekvatnu nagradu za taj posao. Razgovarali smo više puta u avgustu i septembru dok nije pristao. Esad je, kao i ja, bio na granici snage. Zahvaljujući njegovom perfekcionizmu, formirali su se svestrani visoki standardi za Monitorove tekstove. Ne samo profesionalno-novinarski, već i u kulturi iskaza. Iako smo imali puno vrhunskih autora, nijesu svi ispunjavali Esadove zahtjeve. Esad je želio da iz svakog teksta izvuče maksimum. Zbog finansijskih ograničenja nije tražio pomoćnika. Radio je samoubilački dan i noć. Smatrao je da je četvrta godišnjica trenutak kad i njega treba da zamijenimo. Željko je tražio da novog urednika imenujemo po njegovom izboru. Bio mu je potreban neko ko će sa razumijevanjem pratiti njegove projekte, čiji cilj je bio dalje povećanje tiraža i prihoda. Naviknut na Esadov perfekcionizam, plašio sam se mladalačkih eksperimenata. Ali kad je predložio racionalnog Ljubišu Mitrovića, prihvatio sam. Ćana sam o tome obavijestio u narednom pismu.

Ref: cano 27
30. 09. 94.

Dragi Ćano,
Čuo sam da si tokom boravka u Milanu imao probleme sa pritiskom. Kako si sada? Bez obzira na tvoj mladalački entuzijazam, u tvom uzrastu i načinu života nužna je višestruko veća pažnja i ljekarska kontrola nego što ti sebi daješ.

Ja sam dobro, a i dobro mi je ovdje. Sve sam mlađi, bogatiji i pametniji. Život oko mene buja. Kultura i civilizacija su sve očiglednije.

Cijelo ljeto sam ostao u Podgorici, dvodnevni boravak sa tobom na Divčibarama je jedini odmor koji sam imao.

Poslovi izgledaju ovako: Otvaranje radija i razvoj štamparije donijeli su obim poslova koji me prisilio da napravim pomoćne službe. Trenutno imamo 15 stalno zaposlenih, među njima 9 novinara. Honoraraca smo imali više od 120 u posljednjem mjesecu. Naš partner u radiju ima finansijske probleme …

Procjenjujem da štamparija neće biti u stanju da pokriva više od 7–8.000 mjesečno. (U ovom mjesecu smo radili 240 sati, što je maximum maximorum u postojećim uslovima). Zato je ovakva situacija neodrživa, tim prije što u toku narednih mjeseci moram da primim u stalni radni odnos bar još pet novinara. Neodrživa je i zbog toga što niko ne daje nikakvu novčanu pomoć, osim ti. (Vlado Nikaljević nam je obezbijedio posao za štampariju na kojem smo zaradili gore pomenutu sumu.)

Ja, takođe, nijesam u stanju više da radim kao do sada. Od premora često ne mogu da spavam. Prvi put u životu uzimam tablete za umirenje. Zato sam napravio sljedeći plan, za koji tražim tvoju ocjenu i saglasnost. Naime, mislim da Montenegropublic treba pretvoriti u holding kompaniju, koju bi činili Monitor, Antena M i štamparija. Montenegropublic bi u Monitoru zadržao 51odsto a ostatak prodao i sa kupcima dijelio gubitke Monitora… Budući da u štampariju, osim tebe i mene („mene” se odnosi i na moju porodicu i jednog prijatelja) niko nije uložio nijedan dinar, i da za nju niko nije davao nikakvu pomoć, predlažem ovakvu njenu podjelu: 30 odsto Montenegropublic, 30 odsto Stanislav Koprivica, 29 odsto Miodrag Perović, 11 odsto Dragica Ponorac. (Ti i ja bi se dogovorili da naš dio profita dajemo Monitoru ili Montenegropublicu narednih pet godina ili do kraja naših života.) Predlog konačne podjele dionica u centrali – Montenegropublicu osmisliću i predložiti naknadno…

Nekoliko ljudi kod kojih sam testirao ideju, među njima je i Milan Mrvaljević, kupili bi po 5 odsto Monitora (Milan možda i 10 odsto).

Jedna informacija: U Monitoru sam već imenovao novog glavnog urednika (Ljubiša Mitrović) i direktora (Željko Ivanović) i moje ime se od naredne ili od one druge nedjelje (kad će biti četvorogodišnjica) više neće pojavljivati u impresumu.

Javi se.

Srdačan pozdrav Veri.
Tvoj,
Miško

Ref: cano 28
8. 10. 94.

Dragi Ćano,
Po dogovoru, danas očekujem tvoje pismo (fax). U posljednjem telefonskom razgovoru stekao sam utisak da ti neki moji predlozi nijesu sasvim po volji. Budući da se radi o novim rješenjima, na koje me prinuđuje situacija, … moguće je da neke stvari nijesam osmislio do kraja, i, pogotovo, da nijesam pogodio kvantitativne odnose. Zato bi bilo dobro da se osvrneš na sve predloge i prokomentarišeš i ono što nijesam pomenuo ili precizirao. Na primjer, šta ćemo sa televizijom? Pravo na frekvenciju gubimo 28. januara ako do tada ništa ne uradimo. (Minimalno rješenje, koje omogućuje da se neki program emituje, košta 300.000 DEM u cashu.) …

Javi se ranije ako treba da razgovaramo. No, bez obzira na razgovor, treba mi pisani trag o tvojim stavovima.
Miško

10. 10. 1994.

Dragi Miško,

Pažljivo sam pročitao tvoja pisma. Moj mladalački entuzijazam ostaje i dalje uporno i tvrdoglavo.

Ovih dana se osjećam izvrsno. Uzimam lijek Tamare Vasiljevne Varabjove već 15 dana.

Monitor je objavio o njoj članak. Na osnovu tog članka danas me zvao potpredsjednik Vlade Krunoslav Vukčević; traži lijek za Rista. …

Ovo dosad je bio moj kratak zdravstveni bilten.

Poslovni nije kao zdravstveni. Vodim tešku borbu, ali sam i dalje optimista. Ovog mjeseca sve treba da postane izvjesno. Postoji ukaz predsjednika Jeljcina da se dugovi moraju platiti.

Poslova imamo, ali je teško zatvoriti sve rupe, curi na mnogo strana. No, i pored svega toga uvjeren sam da će kapetan isploviti na brodu, a osoblje će biti prepolovljeno.

Prelazimo na značajnije (za tebe) stvari. Slažem se da se Montenegropublic pretvori u holding kompaniju, koju sačinjavaju: Monitor, Antena M, Televizija, Štamparija.

Govoriš da Montenegropublicu pripadne 51 odsto od Monitora. Predlažeš podjelu akcija za štampariju. Takođe predlažeš za Antenu M … Prethodno se mora znati koliko ko sačinjava u Montenegropublicu i svim ostalim pogonima buduće holding kompanije.

Za štampariju ne treba izjednačavati – ti i ja po 29 odsto (? nečitljivo). Jedan procenat dodaj kome hoćeš: ili Montenegropublicu ili Dragici.

Miško, vrlo je važno da se sve reguliše zakonskim propisima i čistim odnosima. Ti moraš više od mene da znaš crnogorsku sredinu koja će izmisliti stvari i gdje ne postoje. Obojica smo to već doživjeli. I ljudi kojima si najviše učinio okreću otrovne strijele i okreću ti leđa. Koliko istine u onoj poslovici: „Zašto me napada, ništa mu dobro nijesam napravio”.

Potpuno te razumijem što si umoran, i ne bih se čak ni ljutio da me ponekad pošalješ u …

Nijesam saglasan da se odričemo u bilo čiju korist, o tome ćemo naknadno donositi odluku – u čije ćemo se svrhe odricati. Slažem se da se proda dio Monitora, odnosno da se uđe sa akcijama. Mi se ne možemo ustručavati što su naše akcije najveće u cjelosti i pojedinačno i u Montenegropublicu i u svim pogonima.

Za vrijeme mog boravka u Podgorici razgovaraćemo detaljnije o svemu.

Dragi Miško, stalno me progoni misao o Građanskom forumu. Osjećam sa te strane kritike i neprijatnosti. Molim te razmisli na koji način da sazovemo Građanski forum i izvršimo novi izbor predsjednika. Zločinci se obično vraćaju na mjesto zločina. Ja bih želio da se tamo vratimo i ponovo oglasimo. Što ti misliš?

Molim te dostavi mi specifikaciju za televiziju. Definitivna moja odluka je da je kupujemo, naročito ako se radi o sumi koju si naveo – cca 350.000 DEM. Molio bih te da to bude najminimalnije.

Srdačno te pozdravljam, tebe i tvoju porodicu.
Ćano

Za Građanski forum smatrao sam da je to mrtav konj i u usmenoj komunikaciji rekao Ćanu da u eventualnom obnavljanju aktivnosti ne računa na mene. U vezi sa transformacijom Montenegropublika u holding iskrsli su problemi o kojima će biti riječi docnije.

(Nastaviće se)

Komentari