Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKOLOŠKI INCIDENT U ŠUPLJOJ STIJENI: Tri sedmice ćutanja i zagađenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je iz flotacijske deponije Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ kod Pljevalja iscurila šljaka i otpadna voda, nadležni još nijesu utvrdili razmjere štete. Građani, ribolovci i ekolozi upozoravaju na potencijalno katastrofalne posljedice, te da su  otrovne supstance dospjele u rijeku Ćehotinu i dalje Drinu

 

 

Prošlo je skoro tri sedmice otkako je ponor „isisao” šljaku i otpadne vode na flotacijskom odlagalištu Rudnika olova i cinka Šuplja stijena kod Pljevalja, što je dovelo do ekološkog incidenta. Otpadne vode završile su u izvorištu Badanja, čije se vode ulivaju u Ćehotinu. Za sve to vrijeme nije ustanovljeno kolika je šteta prouzrokovana incidentom, jer se navodno još obavljaju analize voda.

Na dan kada se za incident saznalo, Zavod za javno zdravstvo Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i Javno komunalno preduzeće “6. mart” iz Goražda preporučili su građanima tog grada da budu oprezni prilikom korišćenja vode iz rijeke Drine. Saopštili su da do sada urađene analize uzoraka vode ne pokazuju odstupanja od propisanih vrijednosti, ali da se preventivne mjere i dalje primjenjuju zbog potencijalnog zagađenja rijeke Drine teškim metalima. Ćehotina se uliva u rijeku Drinu, iz koje se putem vodozahvata Vitkovići snabdijeva vodovodni sistem Goražda.

U međuvremenu, Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Pljevljima pokrenulo je postupak u vezi sa ekološkim incidentom usljed izliva otpadnih voda sa flotacijske deponije.U ODT-u kažu da je formiran predmet i da se preduzimaju sve neophodne mjere radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti koje će pomoći u rasvjetljavanju događaja. Naveli su da će se ispitati da li u radnjama bilo kojeg lica postoje elementi krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti.

Prema nezvaničnim informacijama Monitora, Ekološka inspekcija utvrdila je da “Gradir Montenegro”, u čijem sastavu posluje Rudnik Šuplja stijena, nije sproveo mjere utvrđene Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, kojim su bile propisane mjere koje će se preduzeti u slučaju havarije na flotacijskom jalovištu.Iz te kompanije ignorisali su pitanja Monitora o najnovijem incidentu, a direktor Petar Vraneš nije odgovarao na telefonske pozive. O incidentu je javnost obaviještena danima kasnije, zahvaljujući ribolovcima.

Rudnik Šuplja stijena već duže vrijeme se povezuje sa zagađenjem Mjedničkog potoka, koji kao lijeva pritoka utiče na ekološko stanje rijeke Ćehotine. Tokom godina, taj potok se profilisao kao stalan izvor pritiska na riječni ekosistem, a  uticaj se ogleda u izmijenjenom sastavu ribljih vrsta i mikroorganizama u koritu Ćehotine, i to sve do nekoliko kilometara nizvodno od mjesta gdje se dva vodotoka spajaju.

Na takvo stanje ukazivali su i stručnjaci Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), u analizama koje se bave stanjem životne sredine u blizini rudarskog kompleksa i biološkim karakteristikama samog Mjedničkog potoka. Zaključeno je da se potok formira od rudarskih voda koje izviru iz napuštenih podzemnih okana, a da prilikom iznenadnih isticanja većih količina takvih voda, koje potiču iz urušenih djelova jame ili podzemnih akumulacija, dolazi do ozbiljnog narušavanja kvaliteta vode u Ćehotini.

Prema ranijim nalazima, voda koja tada dospijeva u vodotokove sadrži značajne količine hemikalija koje mijenjaju hemijski sastav rijeke i ozbiljno štete njenom biološkom balansu. U dijelu toka koji protiče ispod postrojenja za flotaciju rude, Mjednički potok više ne pokazuje znake života , što dodatno potvrđuje da je riječ o području visokog ekološkog rizika.

Vraneš je, nakon najnovijeg incidenta, i to tek kada su fotografije navodnih posljedica stigle do javnosti, novinarima kazao “da je došlo do popuštanja tla ispod deponije na manjem prostoru, što je izazvalo oticanje vode” i tvrdio da “ničim nijesu doprinijeli, niti su mogli da utiču da dođe do otvaranja zemljišta ispod deponije i da je takvih pojava pukotina i ranije bilo u Šulima”. Garantovao je da je deponija urađena po svim propisima koji regulišu tu oblast.

“Teren je uvaljan i postavljena je i folija. Šta se dogodilo utvrdiće nadležni, ali tvrdim da mi ništa nismo uticali. niti smo mogli da utičemo da ne dođe do popuštanja tla ispod deponije i stvaranja otvora, kroz koji je otekla voda. Naknadno se u izvorištu Bezdan pojavila voda sivkaste boje i nadležni će utvrditi da li potiče iz deponije”, kazao je on tada.

Javnost, kao i inspektori, za incident su saznali tek nekoliko dana kasnije, kada je ribočuvarska služba SRK “Lipljen” dobila fotografije i snimke, koje, kako su kazali ribolovci Monitoru, “potvrđuju opravdanost sumnji da se radi o ozbiljnom incidentu”. Na fotografijama se vidi da je na sredini deponije rudnika, koja je prekrivena geotekstilom, rupa, kroz koju je otekla voda sa deponije i izvjesna količina šljake.

„Ono što smo vidjeli na terenu potvrđuje opravdanost naših sumnji da se radi o ozbiljnom incidentu s potencijalno velikom štetom po životnu sredinu. Iz potoka se širio jak hemijski miris, voda je bila bijela i pjenila se, a duž toka su se pojavljivale naslage sumnjivog mulja. S obzirom na to da se radi o otpadnim vodama iz flotacije, gotovo je sigurno da su pune opasnih hemikalija, koje mogu ugroziti cijeli riječni ekosistem. Ovo nije samo lokalni problem, sve ide nizvodno, prema Ćehotini i dalje prema Drini. Ako se hitno ne reaguje, šteta može biti nesaglediva“, objašnjavaju ribolovci.

Kako tvrde u SRK “Lipljen”, koji upravlja ribljim fondom na ovom području, “došlo je do prekrivanja dna sivim muljem, što je izazvalo sumnju na teške posljedice po biljni i životinjski svijet ove vodene površine”. Nakon toga je nadležni resor Vlade najavio “dalji monitoring zbog mogućeg fatalnog uticaja na riblju mlađ i bentos ovog vodenog područja”, kao i formiranje komisije koja će utvrditi štetu pričinjenu ribljem fondu.

Aktivisti u Pljevljima najave iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nazivaju licemjernim. Iz NVO Breznica tvrde da taj resor godinama ignoriše kršenje zakona, uništavanje voda, biodiverziteta i prirodnih resursa…Podsjećaju da je uloga ministarstva da kontroliše, sankcioniše i štiti prirodu u javnom interesu.

“Dok milioni tona otrova iz jalovišta u Šulima dospijevaju u podzemne vode i kada se pomor ribe nastavlja nizvodno od rudnika i Termoelektrane, Ministarstvo poziva nadležne inspekcije na pojačane kontrole. Odgovornost tog resora nije samo u kašnjenju, već i u potpunom odsustvu političke volje, znanja i profesionalizma. Najveća opasnost za životnu sredinu nije samo onaj ko zagađuje, već i onaj ko zna za to, plaćen je da štiti, a ne radi ništa“, poručili su iz te NVO.

Prema zvaničnim podacima, na flotacijskom jalovištu Rudnika Šuplja stijena Šula u 2020. godini odloženo je 315.828 tona flotacijske jalovine. Tokom 2018. godine završeno je odlaganje flotacijske jalovine na flotacijskom jalovištu II faza i počelo odlaganje na flotacijskom jalovištu III faza. Jalovište II faza je zatvoreno i u toku je njegova rekultivacija.

U aktuelnom Lokalnom planu za zaštitu životne sredine koji je uradila Opština Pljevlja za period do 2026. godine, konstatovano je da Rudnik olova i cinka Šuplja stijena ne sprovodi rekultivaciju na zadovoljavajućem nivou, iako mu je to zakonska obaveza.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DVIJE DECENIJE SUĐENJA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Ogledalo pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proces su pratili brojni nedopustivi skandali i svi su prošli bez pokretanja bilo čije odgovornosti. Trpjeli su istina i pravda, i naravno porodica Šćekić. Tokom postupka svjedoci su mijenjali iskaze,  iz predmeta su morala biti izuzeta ključna svjedočenja na kojima su se bazirale ranije osuđujuće presude, jer je utvrđeno da su pribavljena na nevaljan način. Dosadašnjom dinamikom, javnost teško da može očekivati da će nova odluka biti poznata prije 2026.godine

 

Zločin bez kazne. To je opis koji nabliže odgovara sudskom postupku koji se skoro dvije decenije od zločina vodi protiv grupe koja se tereti da je krajem avgusta 2005.godine u podgoričkom naselju Tološi ispalila smrtonosne projektile u policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića.

Krivični predmet za ovaj zločin više puta mijenjao je sudije, a preko krivičnih pisarnica obišao je najmanje dva puta sve sudove u Njegoševoj ulici od Višeg, Apelacionog, Vrhovnog, Ustavnog.

Suđenje za ubistvo Šćekića pred vijećem Apelacionog suda krenulo je iznova nakon što je Ustavni sud ukinuo presudu kojom su zbog ubistva Šćekića, na po 30 godina zatvora osuđeni Ljubo Bigović, Saša Boreta, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović, a sada pokojni Alan Kožar na šest godina i deset mjeseci zbog podmetanja tri eksplozije na gradilište hotela “Splendid” u Bečićima.

Prema ukinutoj presudi, optuženi Milan Šćekić i Vujadinović ubili su policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su ih Boreta i Bigović. To su, navodi se u ukinutoj presudi, učinili jer im je policajac Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradilište hotela “Splendid”.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara.

Iz Apelacionog suda su tada naveli da je vijeće tog suda, nakon sjednice održane 20. maja 2022., donijelo rješenje kojim je uvažilo žalbe Vrhovnog državnog tužilaštva – Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, optuženih Borete, Bigovića, njihovih branilaca i žalbe branilaca optuženih Vujadinovića, Šćekića i Kožara.

“Povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, vijeće je ukinulo presudu Višeg suda u Podgorici od 19. oktobra 2012. godine i predmet vratilo na ponovno suđenje”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je u postupku odlučivanja po tim žalbma vijeće utvrdilo da su u prvostepenom postupku učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje su rezultirale povredom prava na odbranu i pravično suđenje, što je utvrđeno odlukom Ustavnog suda od 25. juna 2019. godine.

“Po mišljenju vijeća ovoga suda, radi se o bitnim povredama koje se ne mogu otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, iz kojih razloga je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje”, rekli su iz Apelacionog suda.

Nakon ping-ponga sa predmetom, pošto se Viši sud oglasio nenadležnim, sudski proces ponovo je počeo pred Apelacionim sudom gdje se ovih dana privodi kraju, ali na slučaj ipak neće biti stavljena pravosudna tačka.

Nakon završnih riječi stranaka koje će, kako je planirano, biti održane na tri ročišta koliko je zakazano tokom ovog mjeseca, sudije Apelacionog suda izreći će presudu na koji tužilaštvo, optuženi i njihovi advokati opet imaju prava žalbe i to Vrhovnom sudu kao drugostepenom. Dosadašnjom dinamikom, javnost teško da može očekivati da ta odluka bude poznata prije 2026.godine.

Dugo trajanje sudskog postupka ali i kršenja prava okrivljenih problematizovao je u jednoj od nekoliko odluka koje su donijete u ovom slučaju i Ustavni sud Crne Gore. Sudije tog suda su još prije više od šest godina,  krajem juna 2019. utvrdile da je osuđenima za ubistvo policijskog inspektora Šćekića, okrivljenim Boreti, Bigoviću, Vujadinoviću i Kožaru, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, dok je Bigoviću i Boreti povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku.

Proces su pratili brojni nedopustivi skandali i svi su prošli bez pokretanja bilo čije odgovornosti. Jedino su trpjeli istina i pravda, i naravno porodica Šćekić. Tokom postupka svjedoci su mijenjali iskaze, čak i visoki policijski službenici, iz predmeta su morala biti izuzeta ključna svjedoečnja na kojima su se bazirale ranije osuđujuće presude jer je utvrđeno da su pribavljena na nevaljan način. Opšti utisak je da su ovakvom haosu u predmetu najviše doprinijele sudije koje su vodile slučaj.

Prva greška, do tada nezabilježena u istoriji crnogorskog pravosuđa, dogodila se već sa prvom presudom koju je nakon tri godine sudanije, 2009. izrekao tadašnji sudija, danas advokat, Lazar Aković. Presuda je pala, između ostalog, zbog brojnih tehničkih i pravopisnih grešaka. Osim presude palo je i svjedočenje prvog zaštićenog svjedoka u istoriji crnogorskog pravosuđa Zorana Vlaovića koji je zatražio da više ne bude pod zaštitom, a onda napustio zemlju.

U ljeto 2010. počelo je novo suđenje pred novim sudijom. Predmet je preuzela tada tek izabrana sutkinja specijalnog odjeljenja Slavka Vukčević. Pokazalo se kasnije da ona već tada nije imala ambicija da ostane u sudstvu jer je baš u to vrijeme, u strogoj doskreciji, u Ministarstvu pravde polagala notarske ispite. Da li je i to jedan od razloga što je i njena osuđujuća presuda bila prepuna grešaka, pa samim tim i oborena nikada nije utvrđeno. Iako je i tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tada priznala da je Vukčević napravila teške greške , nije kažnjena jer je u međuvremenu dobila zvanje notara. Predmet je potom dopao u ruke sutkinji Biljani Uskoković.

Da li slučajno ili ne i ona je bila tek izabrana na tu funkciju u specijalnom odjeljenju. Upravo je ona, kako se tek nedavno saznalo, obavijestila  tadašnjeg predsjednika Višeg suda da u predmetu koji je zadužila fali jedan cd na kojem je snimljno saslušanje nekada zaštićenog svjedoka. O tome, međutim, nije obavijestila ni članice svog vijeća, ali ni advokate odbrane. Ispostavilo se da to nije bila jedina greška.  Kao i njeni prethodnici i ona je imala i grešaka u kucanju, ali je njena presuda, za razliku od prethodne dvije, prošla na Apelacionom sudu. Međutim, nije prošla provjeru više sudske instance i oborena je na Vrhovnom sudu. Sudije ovog suda ukazale su kolegama nižih sudova na brojne greške u njihovim presudama, zbog čega su one bile i neodržive. Zbog toga je morao biti vođen ponovljeni postupak.

Krajem decembra 2015. godine, Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio presudu. Obrazloženje je glasilo: “Na osnovu listinga telefonskih komunikacija, Viši i Apelacioni sud su pravilno zaključili da su optuženi Boreta, Bigović, Kožar i Vujadinović, posredstvom njima poznatog lica, učestvovali u kupovini i zatamljivanju stakla na vozilu džip “čiroki”, koje su kupili 26. maja 2005, zatim ga odvezli u Bar gdje su zatamljena stakla. Ovo vozilo je korišćeno prilikom ubistva Slavoljuba Šćekića, 30. 08.2005., oko 01,00 časova”.

Kazne zatvora u trajanju od po trideset godina izrečene optuženim Saši Boreti, Ljubu Bigoviću, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Šćekiću, ostale su neizmijenjene, zbog ubistva Slavoljuba Šćekića, dok je optuženi Alan Kožar osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i dva mjeseca.

Vrhovni sud je ocijenio da su Viši i Apelacioni sud pravilno i potpuno utvrdili sve odlučne činjenice koje su od značaja za pravnu ocjenu krivičnih djela zbog kojih su optuženi oglašeni krivim i za pravilnu primjenu odredbi Krivičnog zakonika.

Nakon što su sudije Ustavnog suda Crne Gore usvojile žalbu optuženih i njihovih advokata, predmet je ponovo vraćen Vrhovnom sudu, koji je krajem decembra 2019.godine ukinuo osuđujuću presudu.

“Informišemo vas da je Vrhovni sud Crne Gore u krivičnom predmetu Už Kž S I br. 1/2019 optuženih S.B., Lj.B., A.K., Lj.V. i M.Š. zbog krivičnih djela teško ubistvo iz čl. 144 st. 1 tač. 4 i 5 Krivičnog zakonika i drugih krivičnih djela, nakon ukidanja presude Vrhovnog suda Crne Gore Kž S I br. 3/15 od 20.10.2015. godine, od strane Ustavnog suda Crne Gore, nakon održane sjednice vijeća dana 04.12.2019. donio odluku kojom je odbio kao neosnovanu žalbu Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore – Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, dok je uvažio žalbe optuženih S.B. i M.Š. i njihovih branilaca i žalbe branilaca optuženih Lj.V., Lj.B. i A.K. i ukinuo presudu Apelacionog suda Crne Gore Kž S br. 10/2014 od 20.02.2015. i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, saopšteno je krajem decembra 2019.godine iz Vrhovnog suda Crne Gore.

Tako su spisi predmeta ponovo dostavljeni Apelacionom sudu Crne Gore pred čijim sudijama je suđenje za ubistvo inspektora Šćekića krenulo iznova. Njihova odluka se čeka.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA DEZINFORMACIJA: Ajkule, kitovi i teroristi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Saobraćajna nesreća kod Hrama Hristovog Vaskresenja pokrenula je lavinu dezinformacija o terorizmu, na koje su se upecali i pojedini crnogorski mediji, šireći opasne poruke

 

 

Iako je ljetnja sezona poznata po tabloidnim dezinformacijama o ajkulama i kitovima u crnogorskom moru, protekle sedmice su crnogorski i regionalni mediji pisali o terorizmu u Podgorici. Terorizam je, sudeći po naslovima i objavama na društvenim mrežama, uperen protiv podgoričkog Hrama Hristovog Vaskresenja i pravoslavnog življa.

Sve je počelo kada je Jelena Radonjić (44) automobilom probila rampu kod hrama, povrijedila dvije osobe i vozila dok nije slupala automobil. Radonjićeva je sjutradan zadržana u Kliničkom centru Crne Gore na opservaciji. U saopštenju policije piše da je državljanku Turske Kurshu Borben (44) zadobila teške povrede i da je zadržana u Kliničkom centru, dok je Jovana Radović (22) zadobila lakše tjelesne povrede.

“Žensko lice koje je upravljalo predmetnim vozilom je bilo dezorjentisano, nije moglo reprodukovati događaj, te je kako njoj, tako i još dvoje lica koja su ovom prilikom zadobila povrede, ukazana ljekarska pomoć. Ona je zadržana u Kliničkom centru Crne Gore na opservaciji, zatim oštećena strana državljanka je zadobila teške povrede i ona je takođe zadržana u Kliničkom centru, dok je druga oštećena zadobila lakše tjelesne povrede”, saopšteno je iz policije.

Protekao je cijeli dan dok policija nije saopštila uzrok nesreće, što je bilo dovoljno za spekulacije na društvenim mrežama. I dok su društvene mreže i dalje neregulisane, mediji, koje veže zakon i etički kodeks, na gotovo isti način su izvještavali o „terorizmu ispred hrama“. Po njima  terorizam je posljedica pisanja procrnogorskih medija i diskursa opozicionih političara protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.  Navodno je  religijski fanatik sjeo za volan i krenuo na vjernike druge religijske konfesije. Samo je  premisa u ovoj priči već u početku klimava. Počiniteljka je ovaj čin učinila u kasnim večernjim časovima, kada na platou ispred hrama nije najveća gužva, na dan kada nije bilo velikog okupljanja ili vjerskog praznika u toj vjerskoj instituciji, što se kosi sa terorističkim aktima koji su uglavnom usmjereni na velika okupljanja.

Situaciju je dodatno začinilo to što se ime i prezime počiniteljke poklapalo sa identitetom službenice cetinjske opštine. Njena  fotografija i podaci iz privatnog života cijele noći širili su se  po društvenim mrežama.

Cetinjanka Jelena Krstova Radonjić reagovala je sjutradan demantujući ove navode. Kaže da su korisnici društvenih mreža nakon incidenta iznijeli neistinite, maliciozne i uvredljive komentare zbog kojih se ona i njena porodica osjećaju ugroženo.

„Obraćam se javnosti zbog brojnih neprijatnosti koje sam pretrpjela, kao i zbog velikog broja poziva koje sam primila. Cijela situacija me je duboko uznemirila, a dodatni stres i zabrinutost osjetili su i članovi moje porodice”, saopštila je Radonjić.

Policija je tek ujutru upozorila građane da se suzdrže od komentara i da događaj nema veze sa terorizmom.

“Apelujemo na građane da se suzdrže od negativnih komentara i objava kojima dodatno uznemiravaju javnost, a naročito uzimajući u obzir mjesto gdje se dogodio događaj, te da ovo krivično djelo, kao ni sama posljedica nemaju obrise planiranog akta nasilja imajući u vidu da se izvršilac nalazi u specifičnim okolnostima, da je zbrinuta u KCCG na ukazivanje ljekarske pomoći”, saopšteno je iz policije.

Kada je riječ o medjima, najdrastičniji je bio slučaj direktora podgoričkog javnog servisa „Gradska TV“ Vladimira Otaševića koji je upozorio na ovaj događaj na društvenim mrežama, označavajući ga terorizmom.  On je za to okrivio „paranoju“ političara i medija.

„Terorizam u Podgorici, zbog, po svemu sudeći, paranoje i mržnje koju šire pojedini političari i kolege iz medija…“, napisao je Otašević na svom fejsbuk profilu.

Nakon saopštenja policije i pitanja novinara blago je izmijenio svoj post, pa je počeo upitnom zamjenicom „da li je ovo“, kako bi izbjegao situaciju u kojoj nešto tvrdi, već u novonastalim okolnostima postavlja pitanje. Na pitanja „Vijesti“ na osnovu čega je prije dvije noći procijenio i objavio da se radi o terorizmu i da li je bilo profesionalno, etički i moralno da kao direktor lokalnog javnog emitera donosi zaključke prije nego što dozna sve činjenice u vezi sa tim događajem, Otašević je odgovorio pitanjem:

“Poštovani kolega, šta je sporno u komentaru, kad svi znamo da se u medijima u Crnoj Gori već duže vrijeme širi paranoja i mržnja. Evo Vaše ‘Vijesti’ prije dvadesetak dana su objavile tekst u kojem se pominje opasnost od terorizma u Crnoj Gori, sa druge strane pojedini mediji, kao što je portal ‘Aktuelno’, bez ikakve posljedice targetiraju jednu vjersku zajednicu”, tvrdi Otašević.

Glavni i odgovorni urednik platforme Raskrinkavanje.me Darvin Murić kaže da s obzirom na to da smo u posljednje vrijeme svjedočili zločinima kakvi su mnogo za kontinent, a ne za državu kakva je Crna Gora, može se reći da mediji i oni koje politika postavlja da njima upravljaju, nijesu naučili lekciju kako treba izvještavati u delikatnim momentima. Smatra da komentari poput Otaševićevog mogu “nestabilno društvo gurnuti u događaje koje ne želimo da vidimo” i da to moraju znati svi koji sebe nazivaju novinarima:

“Navikli smo na političare koji tvituju brže nego što razmišljaju i daju sebi ulogu forenzičara, vještaka, psihologa i patologa i svoje mjesto na javnoj sceni traže izazivanjem panike, ali ako njih već niko ne poziva na odgovornost, medije koji ne postupaju profesionalno u momentima kada osoba ulijeće automobilom u pješake bi stvarno neko morao, bili oni u privatnom ili vlasništvu nas građana ”, ističe Murić.

Direktor Media centra Goran Đurović kazao je da je Otašević “ishitrenom izjavom povodom incidenta, koji se desio u blizini hrama Hristovog vaskrsenja, pokazao da se na čelu Gradske RTV nalazi osoba koja ima vrlo sumnjivo novinarsko znanje”. Podsjetio je da je u ovakvim situacijama neophodna dodatna doza opreznosti u izjavama.

“Objaviti neprovjerenu informaciju da se radi o terorističkom aktu i još optužiti političare i medije da šire ‘paranoju i mržnju’, je u najmanju ruku skandalozno. Otašević se trenutno nalazi na funkciji direktora javnog medijskog servisa RTV Podgorica i time je njegova izjava dodatno problematična, jer ukazuje na sklonost ka objavljivanju neprovjernih infomacija, bez potvrde kod zvaničnih organa”, izjavio je Đurović.

Iz Sindikata medija Crne Gore su kazali da ne komentarišu “način na koji mediji i njihovi predstavnici izvještavaju o pojedinim događajima”. Ukazali su da prejudiciranje okolnosti pod kojima su se desili događaji mogu da izazovu uznemirenje u javnosti.

“…Kako bismo na taj način ostavili prostor esnafskim udruženjima. Sa pozicije najveće medijske organizacije ovog tipa u Crnoj Gori, uvijek apelujemo na koleginice i kolege da poštuju Kodeks i etička načela, koja su tu kako bi napravila razliku između medijskih profesionalaca i drugih kreatora sadržaja i pružila javnosti kredibilne informacije”, izjavili su.

Odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac kazao je da je objava direktora Gradske televizije “najbolji dokaz neprofesionalnosti, neobjektivnosti i njegove loše namjere”. On je pozvao upravu Glavnog grada, da nakon ovakvog ispada i mnogih dokaza lošeg poslovanja, smijeni Otaševića.

Ako je vrijeme u Crnoj Gori išta pokazalo, to je da su razni otaševići imuni na smjene. Pogotovo ako je riječ o neracionalnom trošenju novca ili povredi nečijih prava.

 

Nadležne institcuije  a ne „fejsbuk lovci na teroriste“

Darvin Murić kaže da, iako je policija rekla da nema obrisa planiranog akta nasilja, pa čak i zamolila građane da ne pišu koješta po društvenim mrežama, trebalo bi neko da to kaže i medijima.

“Budite sigurni da ćete narednih dana čitati tumačenja i mišljenja događaja za čije tumačenje su nadležni policija, tužilaštvo i sud. Nikako nisu nadležni Fejsbuk stručnjaci, portali koji su fabrike dezinformacija, a ni politički postavljeni novinari/direktori koje plaćamo svi mi, a koji proglase sebe stručnjacima za nacionalnu bezbjednost, kao da su lično lovili Osamu Bin Ladena, pa onda prikrivaju dizanje panike brisanjem ili promjenom Fejsbuk statusa. Prelazak iz novinarske u direktorsku stolicu ne garantuje ubrzani kurs znanja o terorizmu, ali bi trebalo da garantuje da se za svaku riječ mora snositi odgovornost, pa makar ona i bila promijenjena, a naročito kada ta riječ može imati ozbiljne posljedice”, upozorava Murić.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo