Povežite se sa nama

INTERVJU

Mirela Priselac – MC REMI (Elemental): Brutalno buđenje

Objavljeno prije

na

Poznati hrvatski hip-hop bend Elemental nastupiće prvi put u Crnoj Gori, na podgoričkom Stadionu malih sportova u subotu, 28. maja u okviru Međunarodnog festival dugometražnog dokumentarnog filma Telekom UnderhillFest. Elemental je nastao 1998. godine, kada su se okupili kao rep trojka i u toj postavi objavili dva albuma – debi album Moj, njegov i njen svijet iz 2000. i Tempo Velegrada – Demiurg iz 2002. Posljednjih pet godina djeluju u sedmočlanoj postavi, netipičnoj za rep formu, zamjenjujući semplove odsviranim muzičkim dionicama. U toj postavi su izdali tri albuma – Male Stvari (2004), Pod pritiskom (2008) i Vertigo (2010). MONITOR: U pjesmama kritikujete svakodnevicu, vlast, politički sistem. Koliko vam je društveni angažman kroz muziku i tekstove značajan?
MC REMI: Iznimno nam je važan. Rep muzika oduvijek je bila društveno angažirana pa je nekako i normalno da jedan rep bend bude angažiran. Oduvijek smo progovarali o socijalnoj situaciji jer je nemoguće ne progovarati o njoj budući da smo bombardirani informacijama o politici i političarima, ali baš svaki dan! Neki puta se pitam, tko su kod nas prave zvijezde? Čini mi se da su političari naši selebritiji, znamo više o ministrima nego o pjevačima, glumcima ili slikarima. Puno nam znači što su nas slušatelji prepoznali kao glasnogovornike naše generacije jer nam svima treba jedno brutalno buđenje.

MONITOR: Vi ste jedan od rijetkih bendova koji su se pojavili na protestima u Zagrebu i sastavili pjesmu protiv graske vlasti. Jeste li kad imali problema sa državnom upravom?
MC REMI: Još nismo, ali sigurni smo da smo time stali na žuljeve nekima iz državne uprave. No, čudno je to… Nakon angažmana na prosvjedima u Zagrebu pristupili su mi neki istaknuti ljudi iz ureda gradonačelnika i rekli mi da misle kako je sjajno to što radimo za grad. Ne znam jesu li bili sarkastični ili su time dokazali da su postupci naše gradske uprave bili apsolutno odvojeni od zdravog razuma svakog građanina Zagreba. Možda su samo, po starom dobrom običaju, htjeli manipulirati mnome, ali kako god bilo, to im nije uspjelo. Stali smo na stranu Zagreba, a Zagreb smo mi, ljudi koji u njemu žive i koji ga vole svim srcem. Ništa to ne može narušiti ili nas natjerati da se prilagodimo sustavu samo zato što bi nam tako životi bili lakši.

MONITOR: U pjesmi „Nema ga” kažete „Prošlost nam se smiješi umornim očima, a u zraku miriše nostalgija”. Kome ste posvetili tu pjesmu – jugonostalgičarima ili ste htjeli da s njom edukujete današnju omladinu?
MC REMI: U toj pjesmi htjeli smo podsjetiti kako je nama i našim roditeljima bilo dok smo odrastali – naša generacija bila je zakinuta za neke ,,beneficije” koje su naši roditelji imali. Na primjer, rijetko tko je od naših roditelja nakon srednje škole ili fakulteta završio na burzi rada. Ne mislim da je pjesma nostalgična, štoviše, mislim da se nekako i sprda s jednostavnijim, crno-bijelim vremenima iz prošlosti i govori našoj generaciji koliko se više mora potruditi da bi našla svoje mjesto pod suncem. Govorimo da siguran, ziheraški životni put iz prošlosti više ne postoji i da se moramo izboriti za svoj život, rukama i nogama. Osobno, ne volim nostalgičare – zapeli su u vremenu i prostoru i ne žele prihvatiti napredak. Nema ga ne uzdiže prošla vremena, samo ističe koliko su danas stvari drukčije. I teže. U njoj se govori o starom snu koji je danas naša brutalna java. Danas imamo beneficiju slobode govora koju recimo naši roditelji nisu imali – tko se bunio, mogao je završiti na Golom otoku i takvo što nikada ne bismo mijenjali za njihove moskviće, fićeke i inflaciju.

MONITOR: Poznati ste po provokativnim tekstovima koji su ispunjeni nemilosrdnom društvenom kritikom. Kažite nam nešto o refrenu pjesme ,,Priroda i društvo” – to je naša priroda i društvo nek ‘ se rodi dijete, al neka bude muško.
MC REMI: To je refren koji je nastao nakon što sam pričala s jednom poznanicom iz Dalmacije koja mi je u šoku pričala kako ju je rodbina pitala je l’ rodila dite ili je rodila sina. Nisam feministkinja, ali se borim za jednaka prava. A takve stvari mi dokazuju da još uvijek živimo u vremenima u kojima muškarci i žene nisu jednaki.

MONITOR: Politički osviješten single „Zašto te imam” zbog eksplicitnog spota i teksta zabranjen je bio na većini televizijskih stanica. Jedan od komentara na YouTubeu je bio ,,televiziju imaju, internet je naš”. Zašto je spot toliko bio cenzurisan?
MC REMI: U spotu Zašto te imam pojavljuju se lica hrvatskih političara iz vladajuće stranke, ali i iz oporbe. Poslali smo snimatelje u stožere vodećih stranaka, u noći kad su se proglašavali preliminarni rezultati izbora. Vidi se njihovo razulareno slavlje, njihova gramzivost i bakanalije. Obično se u medijima prikazuje samo politički korektna slika političara, nikad njihovo pravo lice. A to je upravo okosnica spota. Priča pjesme govori o bezimenom političaru koji makijavelističkim stavom gazi preko leševa da bi se istaknuo i pobrinuo za vlastitu poziciju i kožu. Takvih ljudi ima i na pretek u hrvatskom saboru i vladi, na lijevoj i desnoj strani. Spot je čudnim čudom nestajao s TV postaja, emitirala ga je tek nekolicina koja se diči svojom neovisnošću i koje su emitiranjem spota i sami htjeli poslati poruku establišmentu. Internet je ostao jedini neovisni medij, zato spot Zašto te imam na Youtubeu ima gotovo pola milijuna pregleda. Prave stvari uvijek će doći do ljudi, na ovaj ili onaj način.

MONITOR: Koliko danas ima mjesta u hrvatskim medijima za hip-hop muziku?
MC REMI: Po mojem mišljenju, premalo. Ali ja sam subjektivna po tom pitanju jer je to moj žanr koji volim i koji bih voljela vidjeti više zastupljenog. Istina je negdje u sredini – hip-hopa u medijima ima onoliko koliko ga se stvara. Da imamo više rep izvođača, bilo bi nas i više u medijima. Da nam diskografi pružaju priliku da izdajemo više albuma, u eteru bi bilo više repa. Da se šoubiznis ne vrti samo oko guzica i sisa, bilo bi i više angažiranih bendova čiji bi se glas čuo. Kako god bilo, treba se izboriti da se naš glas čuje.

MONITOR: Vaš bend nikada nije robovao muzičkim trendovima i niste se vodili prolaznošću singlova ili prodajom albuma. Da li je bilo teško opstati na muzičkoj sceni svih ovih godina?
MC REMI: Zapravo i nije. Dovoljno je da muziku radiš iz srca. Ljudi to prepoznaju. Namirišu folere iz daljine. Ako iskreno stojiš iza svojih tekstova i pjesama, postojat ćeš i radit ćeš i dalje. Nije sve u brojkama, tko je popularniji, koji bend ima više poklonika… Nama je oduvijek bila najbitnija kvaliteta. Draže mi je da mi na koncert dođe 20 ljudi koji istinski vjeruju u nas nego 2.000 trendovski nastrojenih slušatelja. Ne zanima me popularnost niti se glazbom bavim zbog slave. Bavim se njome jer je neizostavan dio mog života, jer mi dopušta da budem ono što jesam i da iz sebe izbacim sve ono što nosim na duši. Rep je za to idealna forma – imaš priliku da u tri strofe kažeš mnogo riječi, da dodirneš mnoge teme i da zbilja detaljno uđeš u bit problema. S godinama smo mijenjali zvuk, što je normalno i prirodno… Ne možeš biti zatvoren samo u jedan stil. Kad glazba izgubi spontanost i slobodu, postaje bezvrijedna.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo