Povežite se sa nama

INTERVJU

Branko Pavlović, advokat iz Beograda: Vlast se bavi isključivo pljačkom

Objavljeno prije

na

Istrage koje se vode u zemljama EU o korupciji i pranju novca preko zapadnih banaka koje su ušle na tržište Balkana, pokazuju da je kriminal stigao u same vrhove balkanskih država, ali i da moćne banke spremno izdvajaju velike sume novce za podmićivanje balkanskih političara. Kada se to otkrije na Zapadu, kao u slučaju bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera i austrijske Hipo Alpe Adrija banke,dolazi i do nekakvog epiloga. A i tužilaštva balkanskih država dobijaju nalog da istraže i procesuiraju ono što je već otkriveno negdje drugo, u imperativnoj EU. O sistemskim zavjerama protiv dostizanja pravičnosti i pravde na domaćem terenu razgovarali smo sa Brankom Pavlovićem, nekadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju u Srbiji, koji je nakon pokušaja da spriječi prodaju po bagatelnoj cijeni preko Agencije na čijem je čelu bio, brzo smijenjen. MONITOR: U izvještaju EU o Srbiji za 2010, između ostalog se apostrofira nedovoljno snažna borba protiv organizovanog kriminala, a posebno insistira na nedostacima logistike za sprovođenje finansijskih istraga. Da li je država baš toliko tehnički nesposobna da u zemlji u kojoj se pere novac kroz privatizaciju, nije u stanju da ustanovi šta se zaista događa?
PAVLOVIĆ: Dve prethodne napomene: prvo, vladajuća grupacija, pre svega Demokratska stranka, je najveća organizovana kriminalna grupa u Srbiji koja bi prva bila na udaru upravo finansijskih istraga i drugo – privatizacija ni slučajno nije najavažnija karika u finansijskim malverzacijama u Srbiji. Daleko ispred privatizacije je pranje para kroz javne poslove, dobijanje kreditnih linija od banaka i građevinski sektor. Što se tiče kapaciteta države, veoma je važno kojim putem se krene u raščišćavanje kriminala. Treba početi od primera koji su najjednostavniji za dokazivanje, a istovremeno predstavljaju pljačke velike vrednosti. Takvih primera ima i dajem svoj skromni doprinos, zastupajući jednog klijenta, da se oni rasvetle ove godine. Ovo zbog toga što svi putevi pljačke uvek vode ka istim ljudima, pa je besmisleno gonjenje početi komplikovanim slučajevima koji se onda tako zapletu da nikakvog ishoda ni ne može biti. Takav pristup da se krene od veoma komplikovanih slučajeva upravo bi odgovarao vladajućoj grupaciji. Dodatni veoma veliki problem je u tome što su i Javni tužilac Republike Srbije i Specijalni tužilac pod ogromnim uticajem vrha izvršne vlasti. I tu se krug zatvara.

MONITOR: Crna Gora je, sa sličnim primjedbama, ali i sa uslovljavanjem za početak pregovora, izložena velikoj kritici. Manje kada se radi o kvalitetu i usklađenosti zakonodavstva, a više zbog velikog „zabušavanja”, neprimjenjivanja zakona. Milijarede eura se peru kroz najnoviju transformaciju vlasništva. Zašto elite koje se zaklinju u EU budućnost, sistemski i sistematično rade protiv toga?
PAVLOVIĆ: Tu je odgovor veoma jednostavan. Prosto ne mogu, ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, da otvoreno kažu građanima „znate mi se bavimo krađom”. Priznaćete da „evropske integracije” mnogo bolje zvuče. Sa druge strane treba otvoreno reći da razvijenim zemljama, početno, veoma odgovara visokokorumpirano rukovodstvo neke zemlje, zato što onda oni sprovode svoje interese kako hoće. Tenzija nastaje u trenutku kada svetski moćnici procene da je zemlja bez mogućnosti za samostalni razvoj i politiku i da je vreme da se korupcija suzbije, kao u svakoj dobro uređenoj koloniji.

MONITOR: U optužnici protiv Duška Šarića kojem se upravo sudi u Crnoj Gori, navodi se da je novac stečen prodajom ili preprodajom kokaina opran preko Hipo Alpe Adrija banke i Prve banke Crne Gore. U Srbiji je nedavno uhapšeno devet bivših rukovodilaca Metals banke pod optužbama za pranje novca Šarićevih. Ako su firme po Srbiji zbog neadekvatnog zakonodavstva kupovali i oni osuđivani za privredni kriminal, kako su bankari ispali tako „naivni”?
PAVLOVIĆ: Ostaje da se postupci dovedu do kraja i baš me interesuje kakav će biti epilog. Ovo naročito zbog Metals banke u Srbiji čiji kraci vode direktno do samog vrha Demokratske stranke. Opasnost postoji da tužilaštvo u Srbiji sa glavnim osumnjičenim iz sveta bankarstva napravi dogovor da će dobiti minimalne kazne, ako svu krivicu uzmu na sebe i ne otvore pitanje političke pozadine. Inače, ako krivičnih dela ima, onda izvesno nije reč o neusklađenom pravnom sistemu, nego o organizovanoj kriminalnoj grupi.

MONITOR: Kako tumačite afere, ali i sudske postupke, koji za osnov imaju nezakonito poslovanje Hipo Alpe Adrija banke, a u koji su umiješani zbog korupcije ali i drugih teških krivičnih dijela, i političari i „profi” kriminalci?
PAVLOVIĆ: Ne bih se fokusirao na Hipo banku prosto zbog toga što je suštinski matična banka u Austriji postala državno vlasništvo. Predstoji joj spajanje sa drugom poslovnom bankom i tada će tamo detaljno sve finansijski analizirati. Pažnju treba usmeriti na banke u kojima je državno vlasništvo većinsko ili odlučujuće. Američka DEA je napravila početne analize, ali taj deo posla moramo mi da odradimo.

MONITOR: Kada se radi o Metals banci – priključenoj Razvojnoj banci Vojvodine, interesantno je da je jedan od njenih prinudnih upravnik Srđan Petrović, a koji je i predložio da ova banka uđe u Vojvođanski fond za razvoj iz kojeg je nastala Razvojna banka Vojvodine, optužen za pranje 3,5 miliona eura od prodaje kokaina, u okviru „slučaja Šarić”. To su interesantne pojave i karijere?
PAVLOVIĆ: Da ponovim, pod uslovom da se krivica dokaže, pravo je pitanje da li će istraga ići do vrha piramide, jer je potpuno jasno da sva uhapšena lica, ako su radila to što se kaže, svakako nisu mogla da pranje para sprovode bez političara u vrhu vlasti. Ja bih još dodao da je interesantno ispitati i ulogu vrha Narodne banke Srbije i Agencije za osiguranje depozita.

MONITOR: Po Vašem iskustvu, ko su glavni akteri projekta privatizacione pljačke, uključujući i ovaj aspekt „običnog” kriminala sa pranjem novca , i postoji li u tome nekakva šema, model ili neka vrsta pripreme za ovaj posao, kada je postalo jasno da je komunizam gotov?
PAVLOVIĆ: Uvek su krivi državni funkcioneri i službenici. Priprema se sastoji u tome da svi državni organi, ili gotovo svi, jednovremeno budu deo organizovane grupe. A to se postiže tzv.partijskim kadriranjem. U tom lancu izuzetno je važna uloga direktora Agencije za privatizaciju. Dovoljno je da on radi stručno i pošteno, pa da veliki broj „sumnjivih” privatizacija bude nemoguć.

MONITOR: Koliko su kod nas pripadnici političko-ekonomske elite patrijske države SFRJ, zajedno sa djelovima tajnih službi, smislili i organizovali početak prelivanja društvenog bogatstva u ruke malog broja pojedinaca „od povjerenja”, kao što je to izgleda bilo u Rusiji?
PAVLOVIĆ: Na kraju se u Rusiji pokazalo da je tajna služba, uz velike probleme, ipak uspela da spase državu, vrati znatan deo novca koji se prelio privatnicima i postavi Rusiju na noge, bez ikakavog spoljnjeg duga. Kod nas se sve raspalo. Organizovan kriminal je nastao za vreme Miloševića, pošto je samo tako mogao da se puni formalno nepostojeći budžet za vojne operacije. Sa padom Jovice Stanišića je počelo paranje džempera, a nakon pada Miloševića nastalo je rasulo.

MONITOR: Šta je sa našim neoliberalima na vlasti koji su do juče zagovarali prodaju svega i svačega, pa čak i prirodnih resursa, ali nisu baš vodili računa o ekonomskom efektu svojih transakcija kada se radi o opštem interesu? Gdje je tu tržišna, ekonomska logika?
PAVLOVIĆ: Zvučaće Vam veoma radikalno, ali mislim da se već duže u Srbiji uopšte ne vodi bilo kakva politika. Vlast se bavi isključivo pljačkom. Oni se politikom bave tačno onoliko koliko se narko diler heroinom bavi npr. automehaničarskom radnjom koja mu služi kao legalni paravan. Osim toga, neoliberalni koncept je bio apsolutno vladajući u svetskim razmerama 2001, pa sve do krize, tako da je našim političarima bilo lako da ponavljaju neoliberalne mantre i da se time deklarišu kao moderni i još da dobijaju pohvale sa Zapada. Za sve to vreme, oni su se suštinski bavili pljačkom. A Zapad se bavio ovladavanjem Srbijom.

Strancima za male pare

MONITOR: U Srbiji se poslije 2000. smatralo da bi reforma bankarskog sistema trebalo da počne zatvaranjem tri velike državne banke. Danas na svakom ćošku nailazimo na bankarsku ispostavu velikih inostranih banaka. Kako ocjenjujete doprinos ovog buma banaka srpskoj, ali i tranziciji našeg regiona?
PAVLOVIĆ: Čitav koncept tranzicije je pogrešan, a u njemu banke imaju važnu ulogu. Da objasnim. Koncept niskih carina, koje se imaju naglo spustiti, u prevodu znači da domaća roba, posle godina u kojima je privreda bila izložena sankcijama i bombardovanju, ne može konkurisati stranoj robi. Istovremeno insistiranje da domaća valuta mora da bude potpuno nerealno jaka, u prevodu znači da se ima uništiti sva izvozno orijentisana privreda, kako bi se eliminisala konkurencija na stranim tržištima. Koncept brze privatizacije koja rešava sama po sebi sve probleme, u prevodu znači da stranci mogu da jeftino kupe sva preduzeća koja imaju u osnovi monopolski položaj u Srbiji (isto je naravno i u drugim zemljama) , kao što su cementare, benzinske pumpe, duvanska industrija i slično. Stranci su to i pokupovali. Nema domaćih tajkuna u najavažnijim privatizacijama. Koncept da banke dominantno moraju biti strane, u prevodu znači da u delu privrede koja nekim čudom uspeva da posluje i od građana treba, preko visokih kamata, izvući u korist „doktora” koji propisuju tranziciju, dodatno bogatstvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo