Povežite se sa nama

INTERVJU

Branko Pavlović, advokat iz Beograda: Vlast se bavi isključivo pljačkom

Objavljeno prije

na

Istrage koje se vode u zemljama EU o korupciji i pranju novca preko zapadnih banaka koje su ušle na tržište Balkana, pokazuju da je kriminal stigao u same vrhove balkanskih država, ali i da moćne banke spremno izdvajaju velike sume novce za podmićivanje balkanskih političara. Kada se to otkrije na Zapadu, kao u slučaju bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera i austrijske Hipo Alpe Adrija banke,dolazi i do nekakvog epiloga. A i tužilaštva balkanskih država dobijaju nalog da istraže i procesuiraju ono što je već otkriveno negdje drugo, u imperativnoj EU. O sistemskim zavjerama protiv dostizanja pravičnosti i pravde na domaćem terenu razgovarali smo sa Brankom Pavlovićem, nekadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju u Srbiji, koji je nakon pokušaja da spriječi prodaju po bagatelnoj cijeni preko Agencije na čijem je čelu bio, brzo smijenjen. MONITOR: U izvještaju EU o Srbiji za 2010, između ostalog se apostrofira nedovoljno snažna borba protiv organizovanog kriminala, a posebno insistira na nedostacima logistike za sprovođenje finansijskih istraga. Da li je država baš toliko tehnički nesposobna da u zemlji u kojoj se pere novac kroz privatizaciju, nije u stanju da ustanovi šta se zaista događa?
PAVLOVIĆ: Dve prethodne napomene: prvo, vladajuća grupacija, pre svega Demokratska stranka, je najveća organizovana kriminalna grupa u Srbiji koja bi prva bila na udaru upravo finansijskih istraga i drugo – privatizacija ni slučajno nije najavažnija karika u finansijskim malverzacijama u Srbiji. Daleko ispred privatizacije je pranje para kroz javne poslove, dobijanje kreditnih linija od banaka i građevinski sektor. Što se tiče kapaciteta države, veoma je važno kojim putem se krene u raščišćavanje kriminala. Treba početi od primera koji su najjednostavniji za dokazivanje, a istovremeno predstavljaju pljačke velike vrednosti. Takvih primera ima i dajem svoj skromni doprinos, zastupajući jednog klijenta, da se oni rasvetle ove godine. Ovo zbog toga što svi putevi pljačke uvek vode ka istim ljudima, pa je besmisleno gonjenje početi komplikovanim slučajevima koji se onda tako zapletu da nikakvog ishoda ni ne može biti. Takav pristup da se krene od veoma komplikovanih slučajeva upravo bi odgovarao vladajućoj grupaciji. Dodatni veoma veliki problem je u tome što su i Javni tužilac Republike Srbije i Specijalni tužilac pod ogromnim uticajem vrha izvršne vlasti. I tu se krug zatvara.

MONITOR: Crna Gora je, sa sličnim primjedbama, ali i sa uslovljavanjem za početak pregovora, izložena velikoj kritici. Manje kada se radi o kvalitetu i usklađenosti zakonodavstva, a više zbog velikog „zabušavanja”, neprimjenjivanja zakona. Milijarede eura se peru kroz najnoviju transformaciju vlasništva. Zašto elite koje se zaklinju u EU budućnost, sistemski i sistematično rade protiv toga?
PAVLOVIĆ: Tu je odgovor veoma jednostavan. Prosto ne mogu, ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, da otvoreno kažu građanima „znate mi se bavimo krađom”. Priznaćete da „evropske integracije” mnogo bolje zvuče. Sa druge strane treba otvoreno reći da razvijenim zemljama, početno, veoma odgovara visokokorumpirano rukovodstvo neke zemlje, zato što onda oni sprovode svoje interese kako hoće. Tenzija nastaje u trenutku kada svetski moćnici procene da je zemlja bez mogućnosti za samostalni razvoj i politiku i da je vreme da se korupcija suzbije, kao u svakoj dobro uređenoj koloniji.

MONITOR: U optužnici protiv Duška Šarića kojem se upravo sudi u Crnoj Gori, navodi se da je novac stečen prodajom ili preprodajom kokaina opran preko Hipo Alpe Adrija banke i Prve banke Crne Gore. U Srbiji je nedavno uhapšeno devet bivših rukovodilaca Metals banke pod optužbama za pranje novca Šarićevih. Ako su firme po Srbiji zbog neadekvatnog zakonodavstva kupovali i oni osuđivani za privredni kriminal, kako su bankari ispali tako „naivni”?
PAVLOVIĆ: Ostaje da se postupci dovedu do kraja i baš me interesuje kakav će biti epilog. Ovo naročito zbog Metals banke u Srbiji čiji kraci vode direktno do samog vrha Demokratske stranke. Opasnost postoji da tužilaštvo u Srbiji sa glavnim osumnjičenim iz sveta bankarstva napravi dogovor da će dobiti minimalne kazne, ako svu krivicu uzmu na sebe i ne otvore pitanje političke pozadine. Inače, ako krivičnih dela ima, onda izvesno nije reč o neusklađenom pravnom sistemu, nego o organizovanoj kriminalnoj grupi.

MONITOR: Kako tumačite afere, ali i sudske postupke, koji za osnov imaju nezakonito poslovanje Hipo Alpe Adrija banke, a u koji su umiješani zbog korupcije ali i drugih teških krivičnih dijela, i političari i „profi” kriminalci?
PAVLOVIĆ: Ne bih se fokusirao na Hipo banku prosto zbog toga što je suštinski matična banka u Austriji postala državno vlasništvo. Predstoji joj spajanje sa drugom poslovnom bankom i tada će tamo detaljno sve finansijski analizirati. Pažnju treba usmeriti na banke u kojima je državno vlasništvo većinsko ili odlučujuće. Američka DEA je napravila početne analize, ali taj deo posla moramo mi da odradimo.

MONITOR: Kada se radi o Metals banci – priključenoj Razvojnoj banci Vojvodine, interesantno je da je jedan od njenih prinudnih upravnik Srđan Petrović, a koji je i predložio da ova banka uđe u Vojvođanski fond za razvoj iz kojeg je nastala Razvojna banka Vojvodine, optužen za pranje 3,5 miliona eura od prodaje kokaina, u okviru „slučaja Šarić”. To su interesantne pojave i karijere?
PAVLOVIĆ: Da ponovim, pod uslovom da se krivica dokaže, pravo je pitanje da li će istraga ići do vrha piramide, jer je potpuno jasno da sva uhapšena lica, ako su radila to što se kaže, svakako nisu mogla da pranje para sprovode bez političara u vrhu vlasti. Ja bih još dodao da je interesantno ispitati i ulogu vrha Narodne banke Srbije i Agencije za osiguranje depozita.

MONITOR: Po Vašem iskustvu, ko su glavni akteri projekta privatizacione pljačke, uključujući i ovaj aspekt „običnog” kriminala sa pranjem novca , i postoji li u tome nekakva šema, model ili neka vrsta pripreme za ovaj posao, kada je postalo jasno da je komunizam gotov?
PAVLOVIĆ: Uvek su krivi državni funkcioneri i službenici. Priprema se sastoji u tome da svi državni organi, ili gotovo svi, jednovremeno budu deo organizovane grupe. A to se postiže tzv.partijskim kadriranjem. U tom lancu izuzetno je važna uloga direktora Agencije za privatizaciju. Dovoljno je da on radi stručno i pošteno, pa da veliki broj „sumnjivih” privatizacija bude nemoguć.

MONITOR: Koliko su kod nas pripadnici političko-ekonomske elite patrijske države SFRJ, zajedno sa djelovima tajnih službi, smislili i organizovali početak prelivanja društvenog bogatstva u ruke malog broja pojedinaca „od povjerenja”, kao što je to izgleda bilo u Rusiji?
PAVLOVIĆ: Na kraju se u Rusiji pokazalo da je tajna služba, uz velike probleme, ipak uspela da spase državu, vrati znatan deo novca koji se prelio privatnicima i postavi Rusiju na noge, bez ikakavog spoljnjeg duga. Kod nas se sve raspalo. Organizovan kriminal je nastao za vreme Miloševića, pošto je samo tako mogao da se puni formalno nepostojeći budžet za vojne operacije. Sa padom Jovice Stanišića je počelo paranje džempera, a nakon pada Miloševića nastalo je rasulo.

MONITOR: Šta je sa našim neoliberalima na vlasti koji su do juče zagovarali prodaju svega i svačega, pa čak i prirodnih resursa, ali nisu baš vodili računa o ekonomskom efektu svojih transakcija kada se radi o opštem interesu? Gdje je tu tržišna, ekonomska logika?
PAVLOVIĆ: Zvučaće Vam veoma radikalno, ali mislim da se već duže u Srbiji uopšte ne vodi bilo kakva politika. Vlast se bavi isključivo pljačkom. Oni se politikom bave tačno onoliko koliko se narko diler heroinom bavi npr. automehaničarskom radnjom koja mu služi kao legalni paravan. Osim toga, neoliberalni koncept je bio apsolutno vladajući u svetskim razmerama 2001, pa sve do krize, tako da je našim političarima bilo lako da ponavljaju neoliberalne mantre i da se time deklarišu kao moderni i još da dobijaju pohvale sa Zapada. Za sve to vreme, oni su se suštinski bavili pljačkom. A Zapad se bavio ovladavanjem Srbijom.

Strancima za male pare

MONITOR: U Srbiji se poslije 2000. smatralo da bi reforma bankarskog sistema trebalo da počne zatvaranjem tri velike državne banke. Danas na svakom ćošku nailazimo na bankarsku ispostavu velikih inostranih banaka. Kako ocjenjujete doprinos ovog buma banaka srpskoj, ali i tranziciji našeg regiona?
PAVLOVIĆ: Čitav koncept tranzicije je pogrešan, a u njemu banke imaju važnu ulogu. Da objasnim. Koncept niskih carina, koje se imaju naglo spustiti, u prevodu znači da domaća roba, posle godina u kojima je privreda bila izložena sankcijama i bombardovanju, ne može konkurisati stranoj robi. Istovremeno insistiranje da domaća valuta mora da bude potpuno nerealno jaka, u prevodu znači da se ima uništiti sva izvozno orijentisana privreda, kako bi se eliminisala konkurencija na stranim tržištima. Koncept brze privatizacije koja rešava sama po sebi sve probleme, u prevodu znači da stranci mogu da jeftino kupe sva preduzeća koja imaju u osnovi monopolski položaj u Srbiji (isto je naravno i u drugim zemljama) , kao što su cementare, benzinske pumpe, duvanska industrija i slično. Stranci su to i pokupovali. Nema domaćih tajkuna u najavažnijim privatizacijama. Koncept da banke dominantno moraju biti strane, u prevodu znači da u delu privrede koja nekim čudom uspeva da posluje i od građana treba, preko visokih kamata, izvući u korist „doktora” koji propisuju tranziciju, dodatno bogatstvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo