Povežite se sa nama

INTERVJU

Branko Pavlović, advokat iz Beograda: Vlast se bavi isključivo pljačkom

Objavljeno prije

na

Istrage koje se vode u zemljama EU o korupciji i pranju novca preko zapadnih banaka koje su ušle na tržište Balkana, pokazuju da je kriminal stigao u same vrhove balkanskih država, ali i da moćne banke spremno izdvajaju velike sume novce za podmićivanje balkanskih političara. Kada se to otkrije na Zapadu, kao u slučaju bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera i austrijske Hipo Alpe Adrija banke,dolazi i do nekakvog epiloga. A i tužilaštva balkanskih država dobijaju nalog da istraže i procesuiraju ono što je već otkriveno negdje drugo, u imperativnoj EU. O sistemskim zavjerama protiv dostizanja pravičnosti i pravde na domaćem terenu razgovarali smo sa Brankom Pavlovićem, nekadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju u Srbiji, koji je nakon pokušaja da spriječi prodaju po bagatelnoj cijeni preko Agencije na čijem je čelu bio, brzo smijenjen. MONITOR: U izvještaju EU o Srbiji za 2010, između ostalog se apostrofira nedovoljno snažna borba protiv organizovanog kriminala, a posebno insistira na nedostacima logistike za sprovođenje finansijskih istraga. Da li je država baš toliko tehnički nesposobna da u zemlji u kojoj se pere novac kroz privatizaciju, nije u stanju da ustanovi šta se zaista događa?
PAVLOVIĆ: Dve prethodne napomene: prvo, vladajuća grupacija, pre svega Demokratska stranka, je najveća organizovana kriminalna grupa u Srbiji koja bi prva bila na udaru upravo finansijskih istraga i drugo – privatizacija ni slučajno nije najavažnija karika u finansijskim malverzacijama u Srbiji. Daleko ispred privatizacije je pranje para kroz javne poslove, dobijanje kreditnih linija od banaka i građevinski sektor. Što se tiče kapaciteta države, veoma je važno kojim putem se krene u raščišćavanje kriminala. Treba početi od primera koji su najjednostavniji za dokazivanje, a istovremeno predstavljaju pljačke velike vrednosti. Takvih primera ima i dajem svoj skromni doprinos, zastupajući jednog klijenta, da se oni rasvetle ove godine. Ovo zbog toga što svi putevi pljačke uvek vode ka istim ljudima, pa je besmisleno gonjenje početi komplikovanim slučajevima koji se onda tako zapletu da nikakvog ishoda ni ne može biti. Takav pristup da se krene od veoma komplikovanih slučajeva upravo bi odgovarao vladajućoj grupaciji. Dodatni veoma veliki problem je u tome što su i Javni tužilac Republike Srbije i Specijalni tužilac pod ogromnim uticajem vrha izvršne vlasti. I tu se krug zatvara.

MONITOR: Crna Gora je, sa sličnim primjedbama, ali i sa uslovljavanjem za početak pregovora, izložena velikoj kritici. Manje kada se radi o kvalitetu i usklađenosti zakonodavstva, a više zbog velikog „zabušavanja”, neprimjenjivanja zakona. Milijarede eura se peru kroz najnoviju transformaciju vlasništva. Zašto elite koje se zaklinju u EU budućnost, sistemski i sistematično rade protiv toga?
PAVLOVIĆ: Tu je odgovor veoma jednostavan. Prosto ne mogu, ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, da otvoreno kažu građanima „znate mi se bavimo krađom”. Priznaćete da „evropske integracije” mnogo bolje zvuče. Sa druge strane treba otvoreno reći da razvijenim zemljama, početno, veoma odgovara visokokorumpirano rukovodstvo neke zemlje, zato što onda oni sprovode svoje interese kako hoće. Tenzija nastaje u trenutku kada svetski moćnici procene da je zemlja bez mogućnosti za samostalni razvoj i politiku i da je vreme da se korupcija suzbije, kao u svakoj dobro uređenoj koloniji.

MONITOR: U optužnici protiv Duška Šarića kojem se upravo sudi u Crnoj Gori, navodi se da je novac stečen prodajom ili preprodajom kokaina opran preko Hipo Alpe Adrija banke i Prve banke Crne Gore. U Srbiji je nedavno uhapšeno devet bivših rukovodilaca Metals banke pod optužbama za pranje novca Šarićevih. Ako su firme po Srbiji zbog neadekvatnog zakonodavstva kupovali i oni osuđivani za privredni kriminal, kako su bankari ispali tako „naivni”?
PAVLOVIĆ: Ostaje da se postupci dovedu do kraja i baš me interesuje kakav će biti epilog. Ovo naročito zbog Metals banke u Srbiji čiji kraci vode direktno do samog vrha Demokratske stranke. Opasnost postoji da tužilaštvo u Srbiji sa glavnim osumnjičenim iz sveta bankarstva napravi dogovor da će dobiti minimalne kazne, ako svu krivicu uzmu na sebe i ne otvore pitanje političke pozadine. Inače, ako krivičnih dela ima, onda izvesno nije reč o neusklađenom pravnom sistemu, nego o organizovanoj kriminalnoj grupi.

MONITOR: Kako tumačite afere, ali i sudske postupke, koji za osnov imaju nezakonito poslovanje Hipo Alpe Adrija banke, a u koji su umiješani zbog korupcije ali i drugih teških krivičnih dijela, i političari i „profi” kriminalci?
PAVLOVIĆ: Ne bih se fokusirao na Hipo banku prosto zbog toga što je suštinski matična banka u Austriji postala državno vlasništvo. Predstoji joj spajanje sa drugom poslovnom bankom i tada će tamo detaljno sve finansijski analizirati. Pažnju treba usmeriti na banke u kojima je državno vlasništvo većinsko ili odlučujuće. Američka DEA je napravila početne analize, ali taj deo posla moramo mi da odradimo.

MONITOR: Kada se radi o Metals banci – priključenoj Razvojnoj banci Vojvodine, interesantno je da je jedan od njenih prinudnih upravnik Srđan Petrović, a koji je i predložio da ova banka uđe u Vojvođanski fond za razvoj iz kojeg je nastala Razvojna banka Vojvodine, optužen za pranje 3,5 miliona eura od prodaje kokaina, u okviru „slučaja Šarić”. To su interesantne pojave i karijere?
PAVLOVIĆ: Da ponovim, pod uslovom da se krivica dokaže, pravo je pitanje da li će istraga ići do vrha piramide, jer je potpuno jasno da sva uhapšena lica, ako su radila to što se kaže, svakako nisu mogla da pranje para sprovode bez političara u vrhu vlasti. Ja bih još dodao da je interesantno ispitati i ulogu vrha Narodne banke Srbije i Agencije za osiguranje depozita.

MONITOR: Po Vašem iskustvu, ko su glavni akteri projekta privatizacione pljačke, uključujući i ovaj aspekt „običnog” kriminala sa pranjem novca , i postoji li u tome nekakva šema, model ili neka vrsta pripreme za ovaj posao, kada je postalo jasno da je komunizam gotov?
PAVLOVIĆ: Uvek su krivi državni funkcioneri i službenici. Priprema se sastoji u tome da svi državni organi, ili gotovo svi, jednovremeno budu deo organizovane grupe. A to se postiže tzv.partijskim kadriranjem. U tom lancu izuzetno je važna uloga direktora Agencije za privatizaciju. Dovoljno je da on radi stručno i pošteno, pa da veliki broj „sumnjivih” privatizacija bude nemoguć.

MONITOR: Koliko su kod nas pripadnici političko-ekonomske elite patrijske države SFRJ, zajedno sa djelovima tajnih službi, smislili i organizovali početak prelivanja društvenog bogatstva u ruke malog broja pojedinaca „od povjerenja”, kao što je to izgleda bilo u Rusiji?
PAVLOVIĆ: Na kraju se u Rusiji pokazalo da je tajna služba, uz velike probleme, ipak uspela da spase državu, vrati znatan deo novca koji se prelio privatnicima i postavi Rusiju na noge, bez ikakavog spoljnjeg duga. Kod nas se sve raspalo. Organizovan kriminal je nastao za vreme Miloševića, pošto je samo tako mogao da se puni formalno nepostojeći budžet za vojne operacije. Sa padom Jovice Stanišića je počelo paranje džempera, a nakon pada Miloševića nastalo je rasulo.

MONITOR: Šta je sa našim neoliberalima na vlasti koji su do juče zagovarali prodaju svega i svačega, pa čak i prirodnih resursa, ali nisu baš vodili računa o ekonomskom efektu svojih transakcija kada se radi o opštem interesu? Gdje je tu tržišna, ekonomska logika?
PAVLOVIĆ: Zvučaće Vam veoma radikalno, ali mislim da se već duže u Srbiji uopšte ne vodi bilo kakva politika. Vlast se bavi isključivo pljačkom. Oni se politikom bave tačno onoliko koliko se narko diler heroinom bavi npr. automehaničarskom radnjom koja mu služi kao legalni paravan. Osim toga, neoliberalni koncept je bio apsolutno vladajući u svetskim razmerama 2001, pa sve do krize, tako da je našim političarima bilo lako da ponavljaju neoliberalne mantre i da se time deklarišu kao moderni i još da dobijaju pohvale sa Zapada. Za sve to vreme, oni su se suštinski bavili pljačkom. A Zapad se bavio ovladavanjem Srbijom.

Strancima za male pare

MONITOR: U Srbiji se poslije 2000. smatralo da bi reforma bankarskog sistema trebalo da počne zatvaranjem tri velike državne banke. Danas na svakom ćošku nailazimo na bankarsku ispostavu velikih inostranih banaka. Kako ocjenjujete doprinos ovog buma banaka srpskoj, ali i tranziciji našeg regiona?
PAVLOVIĆ: Čitav koncept tranzicije je pogrešan, a u njemu banke imaju važnu ulogu. Da objasnim. Koncept niskih carina, koje se imaju naglo spustiti, u prevodu znači da domaća roba, posle godina u kojima je privreda bila izložena sankcijama i bombardovanju, ne može konkurisati stranoj robi. Istovremeno insistiranje da domaća valuta mora da bude potpuno nerealno jaka, u prevodu znači da se ima uništiti sva izvozno orijentisana privreda, kako bi se eliminisala konkurencija na stranim tržištima. Koncept brze privatizacije koja rešava sama po sebi sve probleme, u prevodu znači da stranci mogu da jeftino kupe sva preduzeća koja imaju u osnovi monopolski položaj u Srbiji (isto je naravno i u drugim zemljama) , kao što su cementare, benzinske pumpe, duvanska industrija i slično. Stranci su to i pokupovali. Nema domaćih tajkuna u najavažnijim privatizacijama. Koncept da banke dominantno moraju biti strane, u prevodu znači da u delu privrede koja nekim čudom uspeva da posluje i od građana treba, preko visokih kamata, izvući u korist „doktora” koji propisuju tranziciju, dodatno bogatstvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo