Povežite se sa nama

INTERVJU

Nebojša Medojević: DPS – političko krilo mafije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kakav je sistem stvorila nova klasa, koja je prošle sedmice slavavodobitno obilježila petogodišnjicu referenduma i organizovala kongres DPS-a? MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je duboka, strukturna i sistemska kriza. Već dvadeset godina nepromijenjena vlast posjeduje politički i finansijski monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Tranziciju su obilježile sporne privatizacije, tajni ugovori, rasprodaja državnih monopola, sticanje ogromnog bogatstva u fondovima čiji su vlasnici pojedinci bliski krugovima vlasti, špekulativno finansijsko tržište koje služi za bogaćenje insajdera, slabljenje institucija, izgradnja tajkunskog neoliberalnog ekonomskog modela, osiromašenje najvećeg broja građana, bogaćenje porodičnog i poslovnog okruženja vrha vlasti, kriminalizacija društva, neefikasno sudstvo i političko

arbitriranje službi bezbjednosti, njihovo učešće u kršenjima ljudskih prava. Na tim osnovama izrasla je i tranziciona nova klasa bivših

švercera, kriminalaca, političara koji su učestvovali u ratnom huškanju, kršenjima ljudskih prava i slično, njihovih prijatelja, ortaka, rođaka i kumova koji po principu poslušnosti i podobnosti zauzimaju i zarobljavaju. Profesionalni, politički i partijski kadrovi upravljaju u svim javnim sferama i državnim institucijama. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom i susretima sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća. Kriminalci bježe u Crnu Goru i uživaju punu zaštitu lokalnih službi…

MONITOR: Kako komentarišete spisak donatora DPS-a? Da li je ta partija velika fabrika za pranje prljavog novca?
MEDOJEVIĆ: Kriminalne i tajkunske strukture su organski povezane sa DPS-om. Od 1992. neprekidno se organizuje šverc akciznih roba, ali i narkotika i oružja pod pokroviteljstvom vlasti. To je dobilo i čuveni naziv ,,državni program”, što najbolje ukazuje na pravu prirodu veza mafije i vlasti. Dio tih prihoda se odvaja za finansiranje izbornih pobjeda DPS-a. O tome je svjedočio Srećko Kestner pred sudom u Bariju. Radi se o klasičnom kriminalu i pranju novca. Jednog dana i to će biti veoma jednostavno dokazati, jer se radi o operacijama u kojima učestvuje hiljade aktivista DPS-a. Neko će sigurno pristati da svjedoči. Treba sačekati promjene. Od aktuelne državne tužiteljke se ne može očekivati pokretanje postupka protiv Đukanovića.

MONITOR: Prema izvještajima stranih organizacija Crna Gora je značajna destinacija u međunarodnoj mreži krijumčarenja droge?
MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je krajem devedesetih formirana snažna kriminalna organizacija nastala na švercu cigareta i pranju novca. Stavljanje institucija države u funkciju organizovanog kriminala i zaštitu njihovih poslova dovelo je do široko rasprostarnjene korupcije u institucijama koje bi trebalo da budu na prvoj liniji fronta u borbi protiv kriminala. Umjesto da prate, hapse i procesuiraju kriminalce, djelovi policije, ANB, tužilštva i sudova postali su plaćenici mafijaških organizacija. Crna Gora pod Đukanovićevom vlasti postala je vrlo popularna u kriminalnim krugovima regiona, ali i šire kao sigurna destinacija za obavljanje kriminalnih poslova uz, naravano, plaćanje određenih procenata od mafijaških poslova paralelnim strukturama privatno bliskim Đukanoviću. Prema dokazima koje je prikupio italijanski tužilac Šelzi, ova organizacija, kojoj se kao šef optužuje Đukanović, sa svojim bliskim partnerom Stankom Subotićem oprala je i iznijela iz Crne Gore preko 600 miliona eura za samo dvije godine. Analizirajući obim šverca cigareta tokom cijelog perioda, može se govoriti i o više od dvije milijarde eura na računima of šor firmi koje su funkcionisale pod kontrolom ove kriminalne organizacije.

MONITOR: Tužilaštvo tereti mlađeg Šarića i Jovicu Lončara da su oprali više od 21 milion eura preko Prve banke Crne Gore i Hypo Alpe Adria banke. Više ste puta tvrdili da je Šarićev kartel najviše novca oprao preko Prve?
MEDOJEVIĆ: Nakon osamostaljenja Crne Gore i smanjenog obima šverca cigareta zbog pritiska međunarodne zajednice, ova organizacija se preorijentisala na trgovinu narkoticima i pranje novca. Tako je, po svemu sudeći, uz asistenciju Subotića, postignut dogovor sa Šarićima da centralu za distribuciju kokaina premjeste u Crnu Goru odakle mogu nesmetano da koriste i državne institucije za razvijanje mreže. Uz zaštitu vlasti i direktno uključivanje državnih institucija u logistiku šverca kokaina, Crna Gora je postala najsigurnija pristupna morska tačka u Evropi i tako je biznis sa kokainom počeo da cvjeta. Prema mojim informacijama, dnevni pazar kurira ovog kokainskog kartela (uglavnom crnogorskih pomoraca kurira) dostizao je između tri i četiri miliona eura. Ogromni priliv gotovine bilo je potrebno oprati i integrisati u finansijski sisitem, a to je u Crnoj Gori bilo jednostavno. Ogromne količine gotovine deponovane se u komercijalnim bankama, a najviše u Prvoj banci, za koju postoje indicije da je osnovana ne da bude standardna komercijalna banka, već da se preko nje opere gotovina od trgovine kokainom, kao i novac ruske mafije. Posebno bi bila interesantna istraga o aktivnostima Hypo Alpe Adria banke i aranžmanima sa firmama iza kojih stoje Subotić i Šarići. Gotovina ubačena u bankarski sistem u Crnoj Gori je lagano transferisana na račune of šor firmi i sa njih kupovane nekretnine, preduzeća, investirano u sport, izgradnju noćnih klubova, hotela…

MONITOR: Kako je na to morala da reaguje Centralna banka Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Morala je sprovesti kontrolu tzv. virtuelnih keš depozita, gdje su paravan firme mafije deponovale ogromne količine gotovine kao depozite i kolaterale za dobijanje fiktivnih kredita koje nikada nijesu vraćale. Najnovije pismo direktora Prve banke, koji optužuje Centralnu banku zbog zabrane kreditiranje jednog klijenta koji je za kredit nudio keš kolateral, samo je jedan u nizu dokaza da je preko crnogorskih banaka, uz prećutnu saglasnost Centralne banke, opran ogroman novac mafije.

Na sastanku sa delegacijom MMF pitao sam da li im djeluje čudno što u Crnoj Gori firme koje imaju gotovinu idu u banku, deponuju tu gotovinu i traže drugu gotovinu u formi kredita. Zahtjevi za zatvaranjem Prve banke su, očigledno, prevagnuli kod premijera da odustane od uzimanja najpovoljnijih kredita od MMF-a i da pokrene medijsku harngu na ,,anticrnogorski” MMF koji ne razumije crnogorsko ekonomsko čudo da imamo milijarde eura gotovine, ali da iza toga ne stoji nikakav vidljivi biznis. Treba očekivati da ozbiljna istraga pokaže kako je narko kartel spasavao od bankrota neke čuvene crnogorske tajkune koji su mu zauzvrat stavljali na raspolaganje svoje helikopetere i avione, banke, of šor kompanije, prenosili u vlasništvo firme… Sve je izgledalo bajkovito dok aktivnosti ovog kartela nijesu postale prijetnja bezbjednosti SAD i EU. Đukanovića je pritisla međunarodna zajednica da očisti zemlju od narko kartela, ali on to nije učinio. Zato su uslijedili zahtjevi za njegovim odlaskom.

Vrijeme je da bivši guverner Centralne banke gospodin Krgović progovori o pranju milijardi eura gotovine crnogorske i ruske mafije preko komercijlanih banaka, o čemu je ovlaš natuknuo u parlamentu kada je istakao kao ozbiljan problem tzv. virtuelne keš depozite.

MONITOR: Oko 50 miliona eura državnog novca umjesto u nikšićkoj Željezari završilo je na računima Svis kredit banke i Prve banke. Da li će vrhovna tužiteljka pokrenuti istragu o tome koliko su za to zaslužni Milo Đukanović, Igor Lukšić, Branko Vujović i Vujica Lazović?
MEDOJEVIĆ: Od početka je jasno da je firma MNSS samo paravan za interese familije Đukanović. Oni su iskoristili tu transkaciju da, po svemu sudeći, operu više destina miliona eura gotovine koja im je pristizala iz sumnjivih izvora i da dodatno opljačkaju državu Crnu Goru kroz garancije i subvencije. Vlada je već platila 26,3 miliona eura garancija švajcarskoj banci i niko nije pokrenuo istragu da vidi šta se desilo sa tim novcem i na čijim je računima završio. Osim toga, vladajuća familija dodatno potražuje od države preko 60 miliona eura koje je navodno MNSS pozjamio Željezari. U knjigama Željezare ne postoje tragovi o ovim parama. Nema ni sirovine, ni nove opreme, ni gotove robe. Dugovi premašuju 100 miliona eura, a Milo i Aco traže od države još 60 miliona eura. Ne očekujem istragu od strane drugarice Čarapić, koja po starom komunističkom maniru Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik” iako je Sveto potpredsjednik DPS-a. Kada se vlast promijeni, moraćemo pokrenuti detaljnu istragu i konfiskovati kompletnu zaradu iz ovih prevara.

MONITOR: Državna tužiteljka je preokupurana drugim „prečim” obavezama: „intenzivno provjerava” poslovne aktivnosti vlasnika i novinara Vijesti. Je li to novo zastrašivanje medija koji nisu pod kontrolom vlasti?
MEDOJEVIĆ: Šta očekivati od osobe koja, kako rekoh, Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik”. I njoj je jasno da je tu voljom Đukanovića i Krivokapića i da je njihova volja opredjeljujuća prilikom pokretanja istraga i podizanja optužnica. Iznad Ustava i zakona za nju i Veljovića su Đukanović, DPS i SDP. Optužnice koje je podigla su rezultat međusobnih partijskih obračuna i pritiska međunarodne zajednice. Darko Šarić, Safet Kalić, Stanko Subotić, Brano Mićunović su zaslužni građani, patriote, ugledni biznismeni i uzori našoj omladini.

Vlast i organizovani kriminal

MONITOR: Šta mislite o ideji profesora Milana Popovića da treba zabraniti djelovanje DPS-a kao političke stranke?
MEDOJEVIĆ: Postoji niz snažnih indicija koje ukazuju na osnovanu sumnju da je DPS na čelu sa Đukanovićem prerastao u političko krilo crnogorske mafije i da u svome djelovanju grubo krši Ustav i zakone, koristeći silu, ucjene, mobing, ali i neposredno korumpiranje birača novcem, za koji postoji osnovana sumnja da dolazi iz krugova organizovanog kriminala. Preko trideset nerasvijetljenih ubistava koja se povezuju sa zločinačkom organizacijom na vlasti, dodatno ukazuju na neophodnost pokretanja istrage protiv ove organizacije sa aspekta organizovanog kriminala. Prvi nezavisni i slobodni državni tužilac jednostavno će prikupiti dokazni materijal koji će biti dovoljan da se DPS-u zabrani rad, oduzme imovine, a da čelni ljudi budu izvedeni pred sud pravde.

Pranje novca preko Prve banke

MONITOR: Tvrdite da imate podatke da je iz Crne Gore u jednu njemačku banku odnešen 1,7 milion eura u kešu i da nakon toga Njemci otkrivaju i druge transakcije kompanija Dragana Dudića i Prve banke?MEDOJEVIĆ: Na sjednici Odbora za bezbjednost pitao sam gospođu Ranku Čarapić da li i ona ima dokument u kome se vidi da se njemačko tužilaštavo iz Hanovera interesuje za transakacije Šarićevog kartela preko Prve banke. Odgovorila je odrečno. Ni policija, ni ANB, ni tužilaštvo ne žele niti smiju da istraže tragove koji vode ka Đukanoviću, Prvoj banci, Stanku Subotiću i Branu Mićunoviću. To je jasno kao dan. Kada je mafija vidjela da tužilaštvo iz Njemačke ima dokaze o pranju novca preko Prve banke – nastao je haos. Ubrzo je ubijen Dragan Dudić, a kompletna istraga crnogorskih organa usmjerava se prema mrtvom Dudiću. Staregija mafije je jasna. Za sve optužiti mrtvog Dudića. Sličnost sa strategijom Vlade o ratnim zločinima je jeziva. Svaliti svu odgovornost za ratne zločine početkom 90-tih na Pavla Bulatovića, koga prethodno treba uredno likvidirati.

Sami protiv zla

MONITOR: Posebno su na udaru vlasti i njenih specijalaca svjedoci – Slobodan Pejović, Ibrahim Čikić, policajci iz Rožaja, kritički mediji… Zašto se režim ovako nemilosrdno obračunava s njima?
MEDOJEVIĆ: Ti obični ljudi, svjedoci prave prirode ovog zločinačkog režima su istinski heroji našeg doba. Opoziciju, medije i NVO sektor, ipak, štiti javnost njihovog rada i pažnja međunarodne zajednice. Ove ljude u ovoj besudnoj zemlji niko ne štiti. Bore se sami protiv ovog zla, ne želeći da postanu dio njega. Policajci iz Rožaja svjedoci šverca, policajac Stanković, svjedok torture u zatvoru, Ibrahim Čikić, žrtva terora, Slobodan Pejović, svjedok ratnog zločina, daju mi dodatnu snagu i vjeru da nije nestala Crna Gora iz mojih snova i iz istorijskih udžbenika i čitanki. Pravda i istina moraju pobijediti. Kad tad.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo