Povežite se sa nama

INTERVJU

Nebojša Medojević: DPS – političko krilo mafije

Objavljeno prije

na

Medojevic4

MONITOR: Kakav je sistem stvorila nova klasa, koja je prošle sedmice slavavodobitno obilježila petogodišnjicu referenduma i organizovala kongres DPS-a? MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je duboka, strukturna i sistemska kriza. Već dvadeset godina nepromijenjena vlast posjeduje politički i finansijski monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Tranziciju su obilježile sporne privatizacije, tajni ugovori, rasprodaja državnih monopola, sticanje ogromnog bogatstva u fondovima čiji su vlasnici pojedinci bliski krugovima vlasti, špekulativno finansijsko tržište koje služi za bogaćenje insajdera, slabljenje institucija, izgradnja tajkunskog neoliberalnog ekonomskog modela, osiromašenje najvećeg broja građana, bogaćenje porodičnog i poslovnog okruženja vrha vlasti, kriminalizacija društva, neefikasno sudstvo i političko

arbitriranje službi bezbjednosti, njihovo učešće u kršenjima ljudskih prava. Na tim osnovama izrasla je i tranziciona nova klasa bivših

švercera, kriminalaca, političara koji su učestvovali u ratnom huškanju, kršenjima ljudskih prava i slično, njihovih prijatelja, ortaka, rođaka i kumova koji po principu poslušnosti i podobnosti zauzimaju i zarobljavaju. Profesionalni, politički i partijski kadrovi upravljaju u svim javnim sferama i državnim institucijama. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom i susretima sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća. Kriminalci bježe u Crnu Goru i uživaju punu zaštitu lokalnih službi…

MONITOR: Kako komentarišete spisak donatora DPS-a? Da li je ta partija velika fabrika za pranje prljavog novca?
MEDOJEVIĆ: Kriminalne i tajkunske strukture su organski povezane sa DPS-om. Od 1992. neprekidno se organizuje šverc akciznih roba, ali i narkotika i oružja pod pokroviteljstvom vlasti. To je dobilo i čuveni naziv ,,državni program”, što najbolje ukazuje na pravu prirodu veza mafije i vlasti. Dio tih prihoda se odvaja za finansiranje izbornih pobjeda DPS-a. O tome je svjedočio Srećko Kestner pred sudom u Bariju. Radi se o klasičnom kriminalu i pranju novca. Jednog dana i to će biti veoma jednostavno dokazati, jer se radi o operacijama u kojima učestvuje hiljade aktivista DPS-a. Neko će sigurno pristati da svjedoči. Treba sačekati promjene. Od aktuelne državne tužiteljke se ne može očekivati pokretanje postupka protiv Đukanovića.

MONITOR: Prema izvještajima stranih organizacija Crna Gora je značajna destinacija u međunarodnoj mreži krijumčarenja droge?
MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je krajem devedesetih formirana snažna kriminalna organizacija nastala na švercu cigareta i pranju novca. Stavljanje institucija države u funkciju organizovanog kriminala i zaštitu njihovih poslova dovelo je do široko rasprostarnjene korupcije u institucijama koje bi trebalo da budu na prvoj liniji fronta u borbi protiv kriminala. Umjesto da prate, hapse i procesuiraju kriminalce, djelovi policije, ANB, tužilštva i sudova postali su plaćenici mafijaških organizacija. Crna Gora pod Đukanovićevom vlasti postala je vrlo popularna u kriminalnim krugovima regiona, ali i šire kao sigurna destinacija za obavljanje kriminalnih poslova uz, naravano, plaćanje određenih procenata od mafijaških poslova paralelnim strukturama privatno bliskim Đukanoviću. Prema dokazima koje je prikupio italijanski tužilac Šelzi, ova organizacija, kojoj se kao šef optužuje Đukanović, sa svojim bliskim partnerom Stankom Subotićem oprala je i iznijela iz Crne Gore preko 600 miliona eura za samo dvije godine. Analizirajući obim šverca cigareta tokom cijelog perioda, može se govoriti i o više od dvije milijarde eura na računima of šor firmi koje su funkcionisale pod kontrolom ove kriminalne organizacije.

MONITOR: Tužilaštvo tereti mlađeg Šarića i Jovicu Lončara da su oprali više od 21 milion eura preko Prve banke Crne Gore i Hypo Alpe Adria banke. Više ste puta tvrdili da je Šarićev kartel najviše novca oprao preko Prve?
MEDOJEVIĆ: Nakon osamostaljenja Crne Gore i smanjenog obima šverca cigareta zbog pritiska međunarodne zajednice, ova organizacija se preorijentisala na trgovinu narkoticima i pranje novca. Tako je, po svemu sudeći, uz asistenciju Subotića, postignut dogovor sa Šarićima da centralu za distribuciju kokaina premjeste u Crnu Goru odakle mogu nesmetano da koriste i državne institucije za razvijanje mreže. Uz zaštitu vlasti i direktno uključivanje državnih institucija u logistiku šverca kokaina, Crna Gora je postala najsigurnija pristupna morska tačka u Evropi i tako je biznis sa kokainom počeo da cvjeta. Prema mojim informacijama, dnevni pazar kurira ovog kokainskog kartela (uglavnom crnogorskih pomoraca kurira) dostizao je između tri i četiri miliona eura. Ogromni priliv gotovine bilo je potrebno oprati i integrisati u finansijski sisitem, a to je u Crnoj Gori bilo jednostavno. Ogromne količine gotovine deponovane se u komercijalnim bankama, a najviše u Prvoj banci, za koju postoje indicije da je osnovana ne da bude standardna komercijalna banka, već da se preko nje opere gotovina od trgovine kokainom, kao i novac ruske mafije. Posebno bi bila interesantna istraga o aktivnostima Hypo Alpe Adria banke i aranžmanima sa firmama iza kojih stoje Subotić i Šarići. Gotovina ubačena u bankarski sistem u Crnoj Gori je lagano transferisana na račune of šor firmi i sa njih kupovane nekretnine, preduzeća, investirano u sport, izgradnju noćnih klubova, hotela…

MONITOR: Kako je na to morala da reaguje Centralna banka Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Morala je sprovesti kontrolu tzv. virtuelnih keš depozita, gdje su paravan firme mafije deponovale ogromne količine gotovine kao depozite i kolaterale za dobijanje fiktivnih kredita koje nikada nijesu vraćale. Najnovije pismo direktora Prve banke, koji optužuje Centralnu banku zbog zabrane kreditiranje jednog klijenta koji je za kredit nudio keš kolateral, samo je jedan u nizu dokaza da je preko crnogorskih banaka, uz prećutnu saglasnost Centralne banke, opran ogroman novac mafije.

Na sastanku sa delegacijom MMF pitao sam da li im djeluje čudno što u Crnoj Gori firme koje imaju gotovinu idu u banku, deponuju tu gotovinu i traže drugu gotovinu u formi kredita. Zahtjevi za zatvaranjem Prve banke su, očigledno, prevagnuli kod premijera da odustane od uzimanja najpovoljnijih kredita od MMF-a i da pokrene medijsku harngu na ,,anticrnogorski” MMF koji ne razumije crnogorsko ekonomsko čudo da imamo milijarde eura gotovine, ali da iza toga ne stoji nikakav vidljivi biznis. Treba očekivati da ozbiljna istraga pokaže kako je narko kartel spasavao od bankrota neke čuvene crnogorske tajkune koji su mu zauzvrat stavljali na raspolaganje svoje helikopetere i avione, banke, of šor kompanije, prenosili u vlasništvo firme… Sve je izgledalo bajkovito dok aktivnosti ovog kartela nijesu postale prijetnja bezbjednosti SAD i EU. Đukanovića je pritisla međunarodna zajednica da očisti zemlju od narko kartela, ali on to nije učinio. Zato su uslijedili zahtjevi za njegovim odlaskom.

Vrijeme je da bivši guverner Centralne banke gospodin Krgović progovori o pranju milijardi eura gotovine crnogorske i ruske mafije preko komercijlanih banaka, o čemu je ovlaš natuknuo u parlamentu kada je istakao kao ozbiljan problem tzv. virtuelne keš depozite.

MONITOR: Oko 50 miliona eura državnog novca umjesto u nikšićkoj Željezari završilo je na računima Svis kredit banke i Prve banke. Da li će vrhovna tužiteljka pokrenuti istragu o tome koliko su za to zaslužni Milo Đukanović, Igor Lukšić, Branko Vujović i Vujica Lazović?
MEDOJEVIĆ: Od početka je jasno da je firma MNSS samo paravan za interese familije Đukanović. Oni su iskoristili tu transkaciju da, po svemu sudeći, operu više destina miliona eura gotovine koja im je pristizala iz sumnjivih izvora i da dodatno opljačkaju državu Crnu Goru kroz garancije i subvencije. Vlada je već platila 26,3 miliona eura garancija švajcarskoj banci i niko nije pokrenuo istragu da vidi šta se desilo sa tim novcem i na čijim je računima završio. Osim toga, vladajuća familija dodatno potražuje od države preko 60 miliona eura koje je navodno MNSS pozjamio Željezari. U knjigama Željezare ne postoje tragovi o ovim parama. Nema ni sirovine, ni nove opreme, ni gotove robe. Dugovi premašuju 100 miliona eura, a Milo i Aco traže od države još 60 miliona eura. Ne očekujem istragu od strane drugarice Čarapić, koja po starom komunističkom maniru Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik” iako je Sveto potpredsjednik DPS-a. Kada se vlast promijeni, moraćemo pokrenuti detaljnu istragu i konfiskovati kompletnu zaradu iz ovih prevara.

MONITOR: Državna tužiteljka je preokupurana drugim „prečim” obavezama: „intenzivno provjerava” poslovne aktivnosti vlasnika i novinara Vijesti. Je li to novo zastrašivanje medija koji nisu pod kontrolom vlasti?
MEDOJEVIĆ: Šta očekivati od osobe koja, kako rekoh, Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik”. I njoj je jasno da je tu voljom Đukanovića i Krivokapića i da je njihova volja opredjeljujuća prilikom pokretanja istraga i podizanja optužnica. Iznad Ustava i zakona za nju i Veljovića su Đukanović, DPS i SDP. Optužnice koje je podigla su rezultat međusobnih partijskih obračuna i pritiska međunarodne zajednice. Darko Šarić, Safet Kalić, Stanko Subotić, Brano Mićunović su zaslužni građani, patriote, ugledni biznismeni i uzori našoj omladini.

Vlast i organizovani kriminal

MONITOR: Šta mislite o ideji profesora Milana Popovića da treba zabraniti djelovanje DPS-a kao političke stranke?
MEDOJEVIĆ: Postoji niz snažnih indicija koje ukazuju na osnovanu sumnju da je DPS na čelu sa Đukanovićem prerastao u političko krilo crnogorske mafije i da u svome djelovanju grubo krši Ustav i zakone, koristeći silu, ucjene, mobing, ali i neposredno korumpiranje birača novcem, za koji postoji osnovana sumnja da dolazi iz krugova organizovanog kriminala. Preko trideset nerasvijetljenih ubistava koja se povezuju sa zločinačkom organizacijom na vlasti, dodatno ukazuju na neophodnost pokretanja istrage protiv ove organizacije sa aspekta organizovanog kriminala. Prvi nezavisni i slobodni državni tužilac jednostavno će prikupiti dokazni materijal koji će biti dovoljan da se DPS-u zabrani rad, oduzme imovine, a da čelni ljudi budu izvedeni pred sud pravde.

Pranje novca preko Prve banke

MONITOR: Tvrdite da imate podatke da je iz Crne Gore u jednu njemačku banku odnešen 1,7 milion eura u kešu i da nakon toga Njemci otkrivaju i druge transakcije kompanija Dragana Dudića i Prve banke?MEDOJEVIĆ: Na sjednici Odbora za bezbjednost pitao sam gospođu Ranku Čarapić da li i ona ima dokument u kome se vidi da se njemačko tužilaštavo iz Hanovera interesuje za transakacije Šarićevog kartela preko Prve banke. Odgovorila je odrečno. Ni policija, ni ANB, ni tužilaštvo ne žele niti smiju da istraže tragove koji vode ka Đukanoviću, Prvoj banci, Stanku Subotiću i Branu Mićunoviću. To je jasno kao dan. Kada je mafija vidjela da tužilaštvo iz Njemačke ima dokaze o pranju novca preko Prve banke – nastao je haos. Ubrzo je ubijen Dragan Dudić, a kompletna istraga crnogorskih organa usmjerava se prema mrtvom Dudiću. Staregija mafije je jasna. Za sve optužiti mrtvog Dudića. Sličnost sa strategijom Vlade o ratnim zločinima je jeziva. Svaliti svu odgovornost za ratne zločine početkom 90-tih na Pavla Bulatovića, koga prethodno treba uredno likvidirati.

Sami protiv zla

MONITOR: Posebno su na udaru vlasti i njenih specijalaca svjedoci – Slobodan Pejović, Ibrahim Čikić, policajci iz Rožaja, kritički mediji… Zašto se režim ovako nemilosrdno obračunava s njima?
MEDOJEVIĆ: Ti obični ljudi, svjedoci prave prirode ovog zločinačkog režima su istinski heroji našeg doba. Opoziciju, medije i NVO sektor, ipak, štiti javnost njihovog rada i pažnja međunarodne zajednice. Ove ljude u ovoj besudnoj zemlji niko ne štiti. Bore se sami protiv ovog zla, ne želeći da postanu dio njega. Policajci iz Rožaja svjedoci šverca, policajac Stanković, svjedok torture u zatvoru, Ibrahim Čikić, žrtva terora, Slobodan Pejović, svjedok ratnog zločina, daju mi dodatnu snagu i vjeru da nije nestala Crna Gora iz mojih snova i iz istorijskih udžbenika i čitanki. Pravda i istina moraju pobijediti. Kad tad.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo