Povežite se sa nama

INTERVJU

Nebojša Medojević: DPS – političko krilo mafije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kakav je sistem stvorila nova klasa, koja je prošle sedmice slavavodobitno obilježila petogodišnjicu referenduma i organizovala kongres DPS-a? MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je duboka, strukturna i sistemska kriza. Već dvadeset godina nepromijenjena vlast posjeduje politički i finansijski monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Tranziciju su obilježile sporne privatizacije, tajni ugovori, rasprodaja državnih monopola, sticanje ogromnog bogatstva u fondovima čiji su vlasnici pojedinci bliski krugovima vlasti, špekulativno finansijsko tržište koje služi za bogaćenje insajdera, slabljenje institucija, izgradnja tajkunskog neoliberalnog ekonomskog modela, osiromašenje najvećeg broja građana, bogaćenje porodičnog i poslovnog okruženja vrha vlasti, kriminalizacija društva, neefikasno sudstvo i političko

arbitriranje službi bezbjednosti, njihovo učešće u kršenjima ljudskih prava. Na tim osnovama izrasla je i tranziciona nova klasa bivših

švercera, kriminalaca, političara koji su učestvovali u ratnom huškanju, kršenjima ljudskih prava i slično, njihovih prijatelja, ortaka, rođaka i kumova koji po principu poslušnosti i podobnosti zauzimaju i zarobljavaju. Profesionalni, politički i partijski kadrovi upravljaju u svim javnim sferama i državnim institucijama. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom i susretima sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća. Kriminalci bježe u Crnu Goru i uživaju punu zaštitu lokalnih službi…

MONITOR: Kako komentarišete spisak donatora DPS-a? Da li je ta partija velika fabrika za pranje prljavog novca?
MEDOJEVIĆ: Kriminalne i tajkunske strukture su organski povezane sa DPS-om. Od 1992. neprekidno se organizuje šverc akciznih roba, ali i narkotika i oružja pod pokroviteljstvom vlasti. To je dobilo i čuveni naziv ,,državni program”, što najbolje ukazuje na pravu prirodu veza mafije i vlasti. Dio tih prihoda se odvaja za finansiranje izbornih pobjeda DPS-a. O tome je svjedočio Srećko Kestner pred sudom u Bariju. Radi se o klasičnom kriminalu i pranju novca. Jednog dana i to će biti veoma jednostavno dokazati, jer se radi o operacijama u kojima učestvuje hiljade aktivista DPS-a. Neko će sigurno pristati da svjedoči. Treba sačekati promjene. Od aktuelne državne tužiteljke se ne može očekivati pokretanje postupka protiv Đukanovića.

MONITOR: Prema izvještajima stranih organizacija Crna Gora je značajna destinacija u međunarodnoj mreži krijumčarenja droge?
MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je krajem devedesetih formirana snažna kriminalna organizacija nastala na švercu cigareta i pranju novca. Stavljanje institucija države u funkciju organizovanog kriminala i zaštitu njihovih poslova dovelo je do široko rasprostarnjene korupcije u institucijama koje bi trebalo da budu na prvoj liniji fronta u borbi protiv kriminala. Umjesto da prate, hapse i procesuiraju kriminalce, djelovi policije, ANB, tužilštva i sudova postali su plaćenici mafijaških organizacija. Crna Gora pod Đukanovićevom vlasti postala je vrlo popularna u kriminalnim krugovima regiona, ali i šire kao sigurna destinacija za obavljanje kriminalnih poslova uz, naravano, plaćanje određenih procenata od mafijaških poslova paralelnim strukturama privatno bliskim Đukanoviću. Prema dokazima koje je prikupio italijanski tužilac Šelzi, ova organizacija, kojoj se kao šef optužuje Đukanović, sa svojim bliskim partnerom Stankom Subotićem oprala je i iznijela iz Crne Gore preko 600 miliona eura za samo dvije godine. Analizirajući obim šverca cigareta tokom cijelog perioda, može se govoriti i o više od dvije milijarde eura na računima of šor firmi koje su funkcionisale pod kontrolom ove kriminalne organizacije.

MONITOR: Tužilaštvo tereti mlađeg Šarića i Jovicu Lončara da su oprali više od 21 milion eura preko Prve banke Crne Gore i Hypo Alpe Adria banke. Više ste puta tvrdili da je Šarićev kartel najviše novca oprao preko Prve?
MEDOJEVIĆ: Nakon osamostaljenja Crne Gore i smanjenog obima šverca cigareta zbog pritiska međunarodne zajednice, ova organizacija se preorijentisala na trgovinu narkoticima i pranje novca. Tako je, po svemu sudeći, uz asistenciju Subotića, postignut dogovor sa Šarićima da centralu za distribuciju kokaina premjeste u Crnu Goru odakle mogu nesmetano da koriste i državne institucije za razvijanje mreže. Uz zaštitu vlasti i direktno uključivanje državnih institucija u logistiku šverca kokaina, Crna Gora je postala najsigurnija pristupna morska tačka u Evropi i tako je biznis sa kokainom počeo da cvjeta. Prema mojim informacijama, dnevni pazar kurira ovog kokainskog kartela (uglavnom crnogorskih pomoraca kurira) dostizao je između tri i četiri miliona eura. Ogromni priliv gotovine bilo je potrebno oprati i integrisati u finansijski sisitem, a to je u Crnoj Gori bilo jednostavno. Ogromne količine gotovine deponovane se u komercijalnim bankama, a najviše u Prvoj banci, za koju postoje indicije da je osnovana ne da bude standardna komercijalna banka, već da se preko nje opere gotovina od trgovine kokainom, kao i novac ruske mafije. Posebno bi bila interesantna istraga o aktivnostima Hypo Alpe Adria banke i aranžmanima sa firmama iza kojih stoje Subotić i Šarići. Gotovina ubačena u bankarski sistem u Crnoj Gori je lagano transferisana na račune of šor firmi i sa njih kupovane nekretnine, preduzeća, investirano u sport, izgradnju noćnih klubova, hotela…

MONITOR: Kako je na to morala da reaguje Centralna banka Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Morala je sprovesti kontrolu tzv. virtuelnih keš depozita, gdje su paravan firme mafije deponovale ogromne količine gotovine kao depozite i kolaterale za dobijanje fiktivnih kredita koje nikada nijesu vraćale. Najnovije pismo direktora Prve banke, koji optužuje Centralnu banku zbog zabrane kreditiranje jednog klijenta koji je za kredit nudio keš kolateral, samo je jedan u nizu dokaza da je preko crnogorskih banaka, uz prećutnu saglasnost Centralne banke, opran ogroman novac mafije.

Na sastanku sa delegacijom MMF pitao sam da li im djeluje čudno što u Crnoj Gori firme koje imaju gotovinu idu u banku, deponuju tu gotovinu i traže drugu gotovinu u formi kredita. Zahtjevi za zatvaranjem Prve banke su, očigledno, prevagnuli kod premijera da odustane od uzimanja najpovoljnijih kredita od MMF-a i da pokrene medijsku harngu na ,,anticrnogorski” MMF koji ne razumije crnogorsko ekonomsko čudo da imamo milijarde eura gotovine, ali da iza toga ne stoji nikakav vidljivi biznis. Treba očekivati da ozbiljna istraga pokaže kako je narko kartel spasavao od bankrota neke čuvene crnogorske tajkune koji su mu zauzvrat stavljali na raspolaganje svoje helikopetere i avione, banke, of šor kompanije, prenosili u vlasništvo firme… Sve je izgledalo bajkovito dok aktivnosti ovog kartela nijesu postale prijetnja bezbjednosti SAD i EU. Đukanovića je pritisla međunarodna zajednica da očisti zemlju od narko kartela, ali on to nije učinio. Zato su uslijedili zahtjevi za njegovim odlaskom.

Vrijeme je da bivši guverner Centralne banke gospodin Krgović progovori o pranju milijardi eura gotovine crnogorske i ruske mafije preko komercijlanih banaka, o čemu je ovlaš natuknuo u parlamentu kada je istakao kao ozbiljan problem tzv. virtuelne keš depozite.

MONITOR: Oko 50 miliona eura državnog novca umjesto u nikšićkoj Željezari završilo je na računima Svis kredit banke i Prve banke. Da li će vrhovna tužiteljka pokrenuti istragu o tome koliko su za to zaslužni Milo Đukanović, Igor Lukšić, Branko Vujović i Vujica Lazović?
MEDOJEVIĆ: Od početka je jasno da je firma MNSS samo paravan za interese familije Đukanović. Oni su iskoristili tu transkaciju da, po svemu sudeći, operu više destina miliona eura gotovine koja im je pristizala iz sumnjivih izvora i da dodatno opljačkaju državu Crnu Goru kroz garancije i subvencije. Vlada je već platila 26,3 miliona eura garancija švajcarskoj banci i niko nije pokrenuo istragu da vidi šta se desilo sa tim novcem i na čijim je računima završio. Osim toga, vladajuća familija dodatno potražuje od države preko 60 miliona eura koje je navodno MNSS pozjamio Željezari. U knjigama Željezare ne postoje tragovi o ovim parama. Nema ni sirovine, ni nove opreme, ni gotove robe. Dugovi premašuju 100 miliona eura, a Milo i Aco traže od države još 60 miliona eura. Ne očekujem istragu od strane drugarice Čarapić, koja po starom komunističkom maniru Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik” iako je Sveto potpredsjednik DPS-a. Kada se vlast promijeni, moraćemo pokrenuti detaljnu istragu i konfiskovati kompletnu zaradu iz ovih prevara.

MONITOR: Državna tužiteljka je preokupurana drugim „prečim” obavezama: „intenzivno provjerava” poslovne aktivnosti vlasnika i novinara Vijesti. Je li to novo zastrašivanje medija koji nisu pod kontrolom vlasti?
MEDOJEVIĆ: Šta očekivati od osobe koja, kako rekoh, Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik”. I njoj je jasno da je tu voljom Đukanovića i Krivokapića i da je njihova volja opredjeljujuća prilikom pokretanja istraga i podizanja optužnica. Iznad Ustava i zakona za nju i Veljovića su Đukanović, DPS i SDP. Optužnice koje je podigla su rezultat međusobnih partijskih obračuna i pritiska međunarodne zajednice. Darko Šarić, Safet Kalić, Stanko Subotić, Brano Mićunović su zaslužni građani, patriote, ugledni biznismeni i uzori našoj omladini.

Vlast i organizovani kriminal

MONITOR: Šta mislite o ideji profesora Milana Popovića da treba zabraniti djelovanje DPS-a kao političke stranke?
MEDOJEVIĆ: Postoji niz snažnih indicija koje ukazuju na osnovanu sumnju da je DPS na čelu sa Đukanovićem prerastao u političko krilo crnogorske mafije i da u svome djelovanju grubo krši Ustav i zakone, koristeći silu, ucjene, mobing, ali i neposredno korumpiranje birača novcem, za koji postoji osnovana sumnja da dolazi iz krugova organizovanog kriminala. Preko trideset nerasvijetljenih ubistava koja se povezuju sa zločinačkom organizacijom na vlasti, dodatno ukazuju na neophodnost pokretanja istrage protiv ove organizacije sa aspekta organizovanog kriminala. Prvi nezavisni i slobodni državni tužilac jednostavno će prikupiti dokazni materijal koji će biti dovoljan da se DPS-u zabrani rad, oduzme imovine, a da čelni ljudi budu izvedeni pred sud pravde.

Pranje novca preko Prve banke

MONITOR: Tvrdite da imate podatke da je iz Crne Gore u jednu njemačku banku odnešen 1,7 milion eura u kešu i da nakon toga Njemci otkrivaju i druge transakcije kompanija Dragana Dudića i Prve banke?MEDOJEVIĆ: Na sjednici Odbora za bezbjednost pitao sam gospođu Ranku Čarapić da li i ona ima dokument u kome se vidi da se njemačko tužilaštavo iz Hanovera interesuje za transakacije Šarićevog kartela preko Prve banke. Odgovorila je odrečno. Ni policija, ni ANB, ni tužilaštvo ne žele niti smiju da istraže tragove koji vode ka Đukanoviću, Prvoj banci, Stanku Subotiću i Branu Mićunoviću. To je jasno kao dan. Kada je mafija vidjela da tužilaštvo iz Njemačke ima dokaze o pranju novca preko Prve banke – nastao je haos. Ubrzo je ubijen Dragan Dudić, a kompletna istraga crnogorskih organa usmjerava se prema mrtvom Dudiću. Staregija mafije je jasna. Za sve optužiti mrtvog Dudića. Sličnost sa strategijom Vlade o ratnim zločinima je jeziva. Svaliti svu odgovornost za ratne zločine početkom 90-tih na Pavla Bulatovića, koga prethodno treba uredno likvidirati.

Sami protiv zla

MONITOR: Posebno su na udaru vlasti i njenih specijalaca svjedoci – Slobodan Pejović, Ibrahim Čikić, policajci iz Rožaja, kritički mediji… Zašto se režim ovako nemilosrdno obračunava s njima?
MEDOJEVIĆ: Ti obični ljudi, svjedoci prave prirode ovog zločinačkog režima su istinski heroji našeg doba. Opoziciju, medije i NVO sektor, ipak, štiti javnost njihovog rada i pažnja međunarodne zajednice. Ove ljude u ovoj besudnoj zemlji niko ne štiti. Bore se sami protiv ovog zla, ne želeći da postanu dio njega. Policajci iz Rožaja svjedoci šverca, policajac Stanković, svjedok torture u zatvoru, Ibrahim Čikić, žrtva terora, Slobodan Pejović, svjedok ratnog zločina, daju mi dodatnu snagu i vjeru da nije nestala Crna Gora iz mojih snova i iz istorijskih udžbenika i čitanki. Pravda i istina moraju pobijediti. Kad tad.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo