Povežite se sa nama

INTERVJU

Nebojša Medojević: DPS – političko krilo mafije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kakav je sistem stvorila nova klasa, koja je prošle sedmice slavavodobitno obilježila petogodišnjicu referenduma i organizovala kongres DPS-a? MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je duboka, strukturna i sistemska kriza. Već dvadeset godina nepromijenjena vlast posjeduje politički i finansijski monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Tranziciju su obilježile sporne privatizacije, tajni ugovori, rasprodaja državnih monopola, sticanje ogromnog bogatstva u fondovima čiji su vlasnici pojedinci bliski krugovima vlasti, špekulativno finansijsko tržište koje služi za bogaćenje insajdera, slabljenje institucija, izgradnja tajkunskog neoliberalnog ekonomskog modela, osiromašenje najvećeg broja građana, bogaćenje porodičnog i poslovnog okruženja vrha vlasti, kriminalizacija društva, neefikasno sudstvo i političko

arbitriranje službi bezbjednosti, njihovo učešće u kršenjima ljudskih prava. Na tim osnovama izrasla je i tranziciona nova klasa bivših

švercera, kriminalaca, političara koji su učestvovali u ratnom huškanju, kršenjima ljudskih prava i slično, njihovih prijatelja, ortaka, rođaka i kumova koji po principu poslušnosti i podobnosti zauzimaju i zarobljavaju. Profesionalni, politički i partijski kadrovi upravljaju u svim javnim sferama i državnim institucijama. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom i susretima sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća. Kriminalci bježe u Crnu Goru i uživaju punu zaštitu lokalnih službi…

MONITOR: Kako komentarišete spisak donatora DPS-a? Da li je ta partija velika fabrika za pranje prljavog novca?
MEDOJEVIĆ: Kriminalne i tajkunske strukture su organski povezane sa DPS-om. Od 1992. neprekidno se organizuje šverc akciznih roba, ali i narkotika i oružja pod pokroviteljstvom vlasti. To je dobilo i čuveni naziv ,,državni program”, što najbolje ukazuje na pravu prirodu veza mafije i vlasti. Dio tih prihoda se odvaja za finansiranje izbornih pobjeda DPS-a. O tome je svjedočio Srećko Kestner pred sudom u Bariju. Radi se o klasičnom kriminalu i pranju novca. Jednog dana i to će biti veoma jednostavno dokazati, jer se radi o operacijama u kojima učestvuje hiljade aktivista DPS-a. Neko će sigurno pristati da svjedoči. Treba sačekati promjene. Od aktuelne državne tužiteljke se ne može očekivati pokretanje postupka protiv Đukanovića.

MONITOR: Prema izvještajima stranih organizacija Crna Gora je značajna destinacija u međunarodnoj mreži krijumčarenja droge?
MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je krajem devedesetih formirana snažna kriminalna organizacija nastala na švercu cigareta i pranju novca. Stavljanje institucija države u funkciju organizovanog kriminala i zaštitu njihovih poslova dovelo je do široko rasprostarnjene korupcije u institucijama koje bi trebalo da budu na prvoj liniji fronta u borbi protiv kriminala. Umjesto da prate, hapse i procesuiraju kriminalce, djelovi policije, ANB, tužilštva i sudova postali su plaćenici mafijaških organizacija. Crna Gora pod Đukanovićevom vlasti postala je vrlo popularna u kriminalnim krugovima regiona, ali i šire kao sigurna destinacija za obavljanje kriminalnih poslova uz, naravano, plaćanje određenih procenata od mafijaških poslova paralelnim strukturama privatno bliskim Đukanoviću. Prema dokazima koje je prikupio italijanski tužilac Šelzi, ova organizacija, kojoj se kao šef optužuje Đukanović, sa svojim bliskim partnerom Stankom Subotićem oprala je i iznijela iz Crne Gore preko 600 miliona eura za samo dvije godine. Analizirajući obim šverca cigareta tokom cijelog perioda, može se govoriti i o više od dvije milijarde eura na računima of šor firmi koje su funkcionisale pod kontrolom ove kriminalne organizacije.

MONITOR: Tužilaštvo tereti mlađeg Šarića i Jovicu Lončara da su oprali više od 21 milion eura preko Prve banke Crne Gore i Hypo Alpe Adria banke. Više ste puta tvrdili da je Šarićev kartel najviše novca oprao preko Prve?
MEDOJEVIĆ: Nakon osamostaljenja Crne Gore i smanjenog obima šverca cigareta zbog pritiska međunarodne zajednice, ova organizacija se preorijentisala na trgovinu narkoticima i pranje novca. Tako je, po svemu sudeći, uz asistenciju Subotića, postignut dogovor sa Šarićima da centralu za distribuciju kokaina premjeste u Crnu Goru odakle mogu nesmetano da koriste i državne institucije za razvijanje mreže. Uz zaštitu vlasti i direktno uključivanje državnih institucija u logistiku šverca kokaina, Crna Gora je postala najsigurnija pristupna morska tačka u Evropi i tako je biznis sa kokainom počeo da cvjeta. Prema mojim informacijama, dnevni pazar kurira ovog kokainskog kartela (uglavnom crnogorskih pomoraca kurira) dostizao je između tri i četiri miliona eura. Ogromni priliv gotovine bilo je potrebno oprati i integrisati u finansijski sisitem, a to je u Crnoj Gori bilo jednostavno. Ogromne količine gotovine deponovane se u komercijalnim bankama, a najviše u Prvoj banci, za koju postoje indicije da je osnovana ne da bude standardna komercijalna banka, već da se preko nje opere gotovina od trgovine kokainom, kao i novac ruske mafije. Posebno bi bila interesantna istraga o aktivnostima Hypo Alpe Adria banke i aranžmanima sa firmama iza kojih stoje Subotić i Šarići. Gotovina ubačena u bankarski sistem u Crnoj Gori je lagano transferisana na račune of šor firmi i sa njih kupovane nekretnine, preduzeća, investirano u sport, izgradnju noćnih klubova, hotela…

MONITOR: Kako je na to morala da reaguje Centralna banka Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Morala je sprovesti kontrolu tzv. virtuelnih keš depozita, gdje su paravan firme mafije deponovale ogromne količine gotovine kao depozite i kolaterale za dobijanje fiktivnih kredita koje nikada nijesu vraćale. Najnovije pismo direktora Prve banke, koji optužuje Centralnu banku zbog zabrane kreditiranje jednog klijenta koji je za kredit nudio keš kolateral, samo je jedan u nizu dokaza da je preko crnogorskih banaka, uz prećutnu saglasnost Centralne banke, opran ogroman novac mafije.

Na sastanku sa delegacijom MMF pitao sam da li im djeluje čudno što u Crnoj Gori firme koje imaju gotovinu idu u banku, deponuju tu gotovinu i traže drugu gotovinu u formi kredita. Zahtjevi za zatvaranjem Prve banke su, očigledno, prevagnuli kod premijera da odustane od uzimanja najpovoljnijih kredita od MMF-a i da pokrene medijsku harngu na ,,anticrnogorski” MMF koji ne razumije crnogorsko ekonomsko čudo da imamo milijarde eura gotovine, ali da iza toga ne stoji nikakav vidljivi biznis. Treba očekivati da ozbiljna istraga pokaže kako je narko kartel spasavao od bankrota neke čuvene crnogorske tajkune koji su mu zauzvrat stavljali na raspolaganje svoje helikopetere i avione, banke, of šor kompanije, prenosili u vlasništvo firme… Sve je izgledalo bajkovito dok aktivnosti ovog kartela nijesu postale prijetnja bezbjednosti SAD i EU. Đukanovića je pritisla međunarodna zajednica da očisti zemlju od narko kartela, ali on to nije učinio. Zato su uslijedili zahtjevi za njegovim odlaskom.

Vrijeme je da bivši guverner Centralne banke gospodin Krgović progovori o pranju milijardi eura gotovine crnogorske i ruske mafije preko komercijlanih banaka, o čemu je ovlaš natuknuo u parlamentu kada je istakao kao ozbiljan problem tzv. virtuelne keš depozite.

MONITOR: Oko 50 miliona eura državnog novca umjesto u nikšićkoj Željezari završilo je na računima Svis kredit banke i Prve banke. Da li će vrhovna tužiteljka pokrenuti istragu o tome koliko su za to zaslužni Milo Đukanović, Igor Lukšić, Branko Vujović i Vujica Lazović?
MEDOJEVIĆ: Od početka je jasno da je firma MNSS samo paravan za interese familije Đukanović. Oni su iskoristili tu transkaciju da, po svemu sudeći, operu više destina miliona eura gotovine koja im je pristizala iz sumnjivih izvora i da dodatno opljačkaju državu Crnu Goru kroz garancije i subvencije. Vlada je već platila 26,3 miliona eura garancija švajcarskoj banci i niko nije pokrenuo istragu da vidi šta se desilo sa tim novcem i na čijim je računima završio. Osim toga, vladajuća familija dodatno potražuje od države preko 60 miliona eura koje je navodno MNSS pozjamio Željezari. U knjigama Željezare ne postoje tragovi o ovim parama. Nema ni sirovine, ni nove opreme, ni gotove robe. Dugovi premašuju 100 miliona eura, a Milo i Aco traže od države još 60 miliona eura. Ne očekujem istragu od strane drugarice Čarapić, koja po starom komunističkom maniru Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik” iako je Sveto potpredsjednik DPS-a. Kada se vlast promijeni, moraćemo pokrenuti detaljnu istragu i konfiskovati kompletnu zaradu iz ovih prevara.

MONITOR: Državna tužiteljka je preokupurana drugim „prečim” obavezama: „intenzivno provjerava” poslovne aktivnosti vlasnika i novinara Vijesti. Je li to novo zastrašivanje medija koji nisu pod kontrolom vlasti?
MEDOJEVIĆ: Šta očekivati od osobe koja, kako rekoh, Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik”. I njoj je jasno da je tu voljom Đukanovića i Krivokapića i da je njihova volja opredjeljujuća prilikom pokretanja istraga i podizanja optužnica. Iznad Ustava i zakona za nju i Veljovića su Đukanović, DPS i SDP. Optužnice koje je podigla su rezultat međusobnih partijskih obračuna i pritiska međunarodne zajednice. Darko Šarić, Safet Kalić, Stanko Subotić, Brano Mićunović su zaslužni građani, patriote, ugledni biznismeni i uzori našoj omladini.

Vlast i organizovani kriminal

MONITOR: Šta mislite o ideji profesora Milana Popovića da treba zabraniti djelovanje DPS-a kao političke stranke?
MEDOJEVIĆ: Postoji niz snažnih indicija koje ukazuju na osnovanu sumnju da je DPS na čelu sa Đukanovićem prerastao u političko krilo crnogorske mafije i da u svome djelovanju grubo krši Ustav i zakone, koristeći silu, ucjene, mobing, ali i neposredno korumpiranje birača novcem, za koji postoji osnovana sumnja da dolazi iz krugova organizovanog kriminala. Preko trideset nerasvijetljenih ubistava koja se povezuju sa zločinačkom organizacijom na vlasti, dodatno ukazuju na neophodnost pokretanja istrage protiv ove organizacije sa aspekta organizovanog kriminala. Prvi nezavisni i slobodni državni tužilac jednostavno će prikupiti dokazni materijal koji će biti dovoljan da se DPS-u zabrani rad, oduzme imovine, a da čelni ljudi budu izvedeni pred sud pravde.

Pranje novca preko Prve banke

MONITOR: Tvrdite da imate podatke da je iz Crne Gore u jednu njemačku banku odnešen 1,7 milion eura u kešu i da nakon toga Njemci otkrivaju i druge transakcije kompanija Dragana Dudića i Prve banke?MEDOJEVIĆ: Na sjednici Odbora za bezbjednost pitao sam gospođu Ranku Čarapić da li i ona ima dokument u kome se vidi da se njemačko tužilaštavo iz Hanovera interesuje za transakacije Šarićevog kartela preko Prve banke. Odgovorila je odrečno. Ni policija, ni ANB, ni tužilaštvo ne žele niti smiju da istraže tragove koji vode ka Đukanoviću, Prvoj banci, Stanku Subotiću i Branu Mićunoviću. To je jasno kao dan. Kada je mafija vidjela da tužilaštvo iz Njemačke ima dokaze o pranju novca preko Prve banke – nastao je haos. Ubrzo je ubijen Dragan Dudić, a kompletna istraga crnogorskih organa usmjerava se prema mrtvom Dudiću. Staregija mafije je jasna. Za sve optužiti mrtvog Dudića. Sličnost sa strategijom Vlade o ratnim zločinima je jeziva. Svaliti svu odgovornost za ratne zločine početkom 90-tih na Pavla Bulatovića, koga prethodno treba uredno likvidirati.

Sami protiv zla

MONITOR: Posebno su na udaru vlasti i njenih specijalaca svjedoci – Slobodan Pejović, Ibrahim Čikić, policajci iz Rožaja, kritički mediji… Zašto se režim ovako nemilosrdno obračunava s njima?
MEDOJEVIĆ: Ti obični ljudi, svjedoci prave prirode ovog zločinačkog režima su istinski heroji našeg doba. Opoziciju, medije i NVO sektor, ipak, štiti javnost njihovog rada i pažnja međunarodne zajednice. Ove ljude u ovoj besudnoj zemlji niko ne štiti. Bore se sami protiv ovog zla, ne želeći da postanu dio njega. Policajci iz Rožaja svjedoci šverca, policajac Stanković, svjedok torture u zatvoru, Ibrahim Čikić, žrtva terora, Slobodan Pejović, svjedok ratnog zločina, daju mi dodatnu snagu i vjeru da nije nestala Crna Gora iz mojih snova i iz istorijskih udžbenika i čitanki. Pravda i istina moraju pobijediti. Kad tad.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo