INTERVJU
Nebojša Medojević: DPS – političko krilo mafije

MONITOR: Kakav je sistem stvorila nova klasa, koja je prošle sedmice slavavodobitno obilježila petogodišnjicu referenduma i organizovala kongres DPS-a? MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je duboka, strukturna i sistemska kriza. Već dvadeset godina nepromijenjena vlast posjeduje politički i finansijski monopol sile. Država i njene institucije su privatizovane i zarobljene, a vladajuća partija srasla sa državom. Tranziciju su obilježile sporne privatizacije, tajni ugovori, rasprodaja državnih monopola, sticanje ogromnog bogatstva u fondovima čiji su vlasnici pojedinci bliski krugovima vlasti, špekulativno finansijsko tržište koje služi za bogaćenje insajdera, slabljenje institucija, izgradnja tajkunskog neoliberalnog ekonomskog modela, osiromašenje najvećeg broja građana, bogaćenje porodičnog i poslovnog okruženja vrha vlasti, kriminalizacija društva, neefikasno sudstvo i političko
arbitriranje službi bezbjednosti, njihovo učešće u kršenjima ljudskih prava. Na tim osnovama izrasla je i tranziciona nova klasa bivših
švercera, kriminalaca, političara koji su učestvovali u ratnom huškanju, kršenjima ljudskih prava i slično, njihovih prijatelja, ortaka, rođaka i kumova koji po principu poslušnosti i podobnosti zauzimaju i zarobljavaju. Profesionalni, politički i partijski kadrovi upravljaju u svim javnim sferama i državnim institucijama. Političari na vrhu režima javno se ponose prijateljstvom i susretima sa kriminalcima sa međunarodnih potjernica. Zemlja postaje sigurna kriminalna kuća. Kriminalci bježe u Crnu Goru i uživaju punu zaštitu lokalnih službi…
MONITOR: Kako komentarišete spisak donatora DPS-a? Da li je ta partija velika fabrika za pranje prljavog novca?
MEDOJEVIĆ: Kriminalne i tajkunske strukture su organski povezane sa DPS-om. Od 1992. neprekidno se organizuje šverc akciznih roba, ali i narkotika i oružja pod pokroviteljstvom vlasti. To je dobilo i čuveni naziv ,,državni program”, što najbolje ukazuje na pravu prirodu veza mafije i vlasti. Dio tih prihoda se odvaja za finansiranje izbornih pobjeda DPS-a. O tome je svjedočio Srećko Kestner pred sudom u Bariju. Radi se o klasičnom kriminalu i pranju novca. Jednog dana i to će biti veoma jednostavno dokazati, jer se radi o operacijama u kojima učestvuje hiljade aktivista DPS-a. Neko će sigurno pristati da svjedoči. Treba sačekati promjene. Od aktuelne državne tužiteljke se ne može očekivati pokretanje postupka protiv Đukanovića.
MONITOR: Prema izvještajima stranih organizacija Crna Gora je značajna destinacija u međunarodnoj mreži krijumčarenja droge?
MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je krajem devedesetih formirana snažna kriminalna organizacija nastala na švercu cigareta i pranju novca. Stavljanje institucija države u funkciju organizovanog kriminala i zaštitu njihovih poslova dovelo je do široko rasprostarnjene korupcije u institucijama koje bi trebalo da budu na prvoj liniji fronta u borbi protiv kriminala. Umjesto da prate, hapse i procesuiraju kriminalce, djelovi policije, ANB, tužilštva i sudova postali su plaćenici mafijaških organizacija. Crna Gora pod Đukanovićevom vlasti postala je vrlo popularna u kriminalnim krugovima regiona, ali i šire kao sigurna destinacija za obavljanje kriminalnih poslova uz, naravano, plaćanje određenih procenata od mafijaških poslova paralelnim strukturama privatno bliskim Đukanoviću. Prema dokazima koje je prikupio italijanski tužilac Šelzi, ova organizacija, kojoj se kao šef optužuje Đukanović, sa svojim bliskim partnerom Stankom Subotićem oprala je i iznijela iz Crne Gore preko 600 miliona eura za samo dvije godine. Analizirajući obim šverca cigareta tokom cijelog perioda, može se govoriti i o više od dvije milijarde eura na računima of šor firmi koje su funkcionisale pod kontrolom ove kriminalne organizacije.
MONITOR: Tužilaštvo tereti mlađeg Šarića i Jovicu Lončara da su oprali više od 21 milion eura preko Prve banke Crne Gore i Hypo Alpe Adria banke. Više ste puta tvrdili da je Šarićev kartel najviše novca oprao preko Prve?
MEDOJEVIĆ: Nakon osamostaljenja Crne Gore i smanjenog obima šverca cigareta zbog pritiska međunarodne zajednice, ova organizacija se preorijentisala na trgovinu narkoticima i pranje novca. Tako je, po svemu sudeći, uz asistenciju Subotića, postignut dogovor sa Šarićima da centralu za distribuciju kokaina premjeste u Crnu Goru odakle mogu nesmetano da koriste i državne institucije za razvijanje mreže. Uz zaštitu vlasti i direktno uključivanje državnih institucija u logistiku šverca kokaina, Crna Gora je postala najsigurnija pristupna morska tačka u Evropi i tako je biznis sa kokainom počeo da cvjeta. Prema mojim informacijama, dnevni pazar kurira ovog kokainskog kartela (uglavnom crnogorskih pomoraca kurira) dostizao je između tri i četiri miliona eura. Ogromni priliv gotovine bilo je potrebno oprati i integrisati u finansijski sisitem, a to je u Crnoj Gori bilo jednostavno. Ogromne količine gotovine deponovane se u komercijalnim bankama, a najviše u Prvoj banci, za koju postoje indicije da je osnovana ne da bude standardna komercijalna banka, već da se preko nje opere gotovina od trgovine kokainom, kao i novac ruske mafije. Posebno bi bila interesantna istraga o aktivnostima Hypo Alpe Adria banke i aranžmanima sa firmama iza kojih stoje Subotić i Šarići. Gotovina ubačena u bankarski sistem u Crnoj Gori je lagano transferisana na račune of šor firmi i sa njih kupovane nekretnine, preduzeća, investirano u sport, izgradnju noćnih klubova, hotela…
MONITOR: Kako je na to morala da reaguje Centralna banka Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Morala je sprovesti kontrolu tzv. virtuelnih keš depozita, gdje su paravan firme mafije deponovale ogromne količine gotovine kao depozite i kolaterale za dobijanje fiktivnih kredita koje nikada nijesu vraćale. Najnovije pismo direktora Prve banke, koji optužuje Centralnu banku zbog zabrane kreditiranje jednog klijenta koji je za kredit nudio keš kolateral, samo je jedan u nizu dokaza da je preko crnogorskih banaka, uz prećutnu saglasnost Centralne banke, opran ogroman novac mafije.
Na sastanku sa delegacijom MMF pitao sam da li im djeluje čudno što u Crnoj Gori firme koje imaju gotovinu idu u banku, deponuju tu gotovinu i traže drugu gotovinu u formi kredita. Zahtjevi za zatvaranjem Prve banke su, očigledno, prevagnuli kod premijera da odustane od uzimanja najpovoljnijih kredita od MMF-a i da pokrene medijsku harngu na ,,anticrnogorski” MMF koji ne razumije crnogorsko ekonomsko čudo da imamo milijarde eura gotovine, ali da iza toga ne stoji nikakav vidljivi biznis. Treba očekivati da ozbiljna istraga pokaže kako je narko kartel spasavao od bankrota neke čuvene crnogorske tajkune koji su mu zauzvrat stavljali na raspolaganje svoje helikopetere i avione, banke, of šor kompanije, prenosili u vlasništvo firme… Sve je izgledalo bajkovito dok aktivnosti ovog kartela nijesu postale prijetnja bezbjednosti SAD i EU. Đukanovića je pritisla međunarodna zajednica da očisti zemlju od narko kartela, ali on to nije učinio. Zato su uslijedili zahtjevi za njegovim odlaskom.
Vrijeme je da bivši guverner Centralne banke gospodin Krgović progovori o pranju milijardi eura gotovine crnogorske i ruske mafije preko komercijlanih banaka, o čemu je ovlaš natuknuo u parlamentu kada je istakao kao ozbiljan problem tzv. virtuelne keš depozite.
MONITOR: Oko 50 miliona eura državnog novca umjesto u nikšićkoj Željezari završilo je na računima Svis kredit banke i Prve banke. Da li će vrhovna tužiteljka pokrenuti istragu o tome koliko su za to zaslužni Milo Đukanović, Igor Lukšić, Branko Vujović i Vujica Lazović?
MEDOJEVIĆ: Od početka je jasno da je firma MNSS samo paravan za interese familije Đukanović. Oni su iskoristili tu transkaciju da, po svemu sudeći, operu više destina miliona eura gotovine koja im je pristizala iz sumnjivih izvora i da dodatno opljačkaju državu Crnu Goru kroz garancije i subvencije. Vlada je već platila 26,3 miliona eura garancija švajcarskoj banci i niko nije pokrenuo istragu da vidi šta se desilo sa tim novcem i na čijim je računima završio. Osim toga, vladajuća familija dodatno potražuje od države preko 60 miliona eura koje je navodno MNSS pozjamio Željezari. U knjigama Željezare ne postoje tragovi o ovim parama. Nema ni sirovine, ni nove opreme, ni gotove robe. Dugovi premašuju 100 miliona eura, a Milo i Aco traže od države još 60 miliona eura. Ne očekujem istragu od strane drugarice Čarapić, koja po starom komunističkom maniru Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik” iako je Sveto potpredsjednik DPS-a. Kada se vlast promijeni, moraćemo pokrenuti detaljnu istragu i konfiskovati kompletnu zaradu iz ovih prevara.
MONITOR: Državna tužiteljka je preokupurana drugim „prečim” obavezama: „intenzivno provjerava” poslovne aktivnosti vlasnika i novinara Vijesti. Je li to novo zastrašivanje medija koji nisu pod kontrolom vlasti?
MEDOJEVIĆ: Šta očekivati od osobe koja, kako rekoh, Marovića oslovljava sa ,,potpredsjednik”. I njoj je jasno da je tu voljom Đukanovića i Krivokapića i da je njihova volja opredjeljujuća prilikom pokretanja istraga i podizanja optužnica. Iznad Ustava i zakona za nju i Veljovića su Đukanović, DPS i SDP. Optužnice koje je podigla su rezultat međusobnih partijskih obračuna i pritiska međunarodne zajednice. Darko Šarić, Safet Kalić, Stanko Subotić, Brano Mićunović su zaslužni građani, patriote, ugledni biznismeni i uzori našoj omladini.
Vlast i organizovani kriminal
MONITOR: Šta mislite o ideji profesora Milana Popovića da treba zabraniti djelovanje DPS-a kao političke stranke?
MEDOJEVIĆ: Postoji niz snažnih indicija koje ukazuju na osnovanu sumnju da je DPS na čelu sa Đukanovićem prerastao u političko krilo crnogorske mafije i da u svome djelovanju grubo krši Ustav i zakone, koristeći silu, ucjene, mobing, ali i neposredno korumpiranje birača novcem, za koji postoji osnovana sumnja da dolazi iz krugova organizovanog kriminala. Preko trideset nerasvijetljenih ubistava koja se povezuju sa zločinačkom organizacijom na vlasti, dodatno ukazuju na neophodnost pokretanja istrage protiv ove organizacije sa aspekta organizovanog kriminala. Prvi nezavisni i slobodni državni tužilac jednostavno će prikupiti dokazni materijal koji će biti dovoljan da se DPS-u zabrani rad, oduzme imovine, a da čelni ljudi budu izvedeni pred sud pravde.
Pranje novca preko Prve banke
MONITOR: Tvrdite da imate podatke da je iz Crne Gore u jednu njemačku banku odnešen 1,7 milion eura u kešu i da nakon toga Njemci otkrivaju i druge transakcije kompanija Dragana Dudića i Prve banke?MEDOJEVIĆ: Na sjednici Odbora za bezbjednost pitao sam gospođu Ranku Čarapić da li i ona ima dokument u kome se vidi da se njemačko tužilaštavo iz Hanovera interesuje za transakacije Šarićevog kartela preko Prve banke. Odgovorila je odrečno. Ni policija, ni ANB, ni tužilaštvo ne žele niti smiju da istraže tragove koji vode ka Đukanoviću, Prvoj banci, Stanku Subotiću i Branu Mićunoviću. To je jasno kao dan. Kada je mafija vidjela da tužilaštvo iz Njemačke ima dokaze o pranju novca preko Prve banke – nastao je haos. Ubrzo je ubijen Dragan Dudić, a kompletna istraga crnogorskih organa usmjerava se prema mrtvom Dudiću. Staregija mafije je jasna. Za sve optužiti mrtvog Dudića. Sličnost sa strategijom Vlade o ratnim zločinima je jeziva. Svaliti svu odgovornost za ratne zločine početkom 90-tih na Pavla Bulatovića, koga prethodno treba uredno likvidirati.
Sami protiv zla
MONITOR: Posebno su na udaru vlasti i njenih specijalaca svjedoci – Slobodan Pejović, Ibrahim Čikić, policajci iz Rožaja, kritički mediji… Zašto se režim ovako nemilosrdno obračunava s njima?
MEDOJEVIĆ: Ti obični ljudi, svjedoci prave prirode ovog zločinačkog režima su istinski heroji našeg doba. Opoziciju, medije i NVO sektor, ipak, štiti javnost njihovog rada i pažnja međunarodne zajednice. Ove ljude u ovoj besudnoj zemlji niko ne štiti. Bore se sami protiv ovog zla, ne želeći da postanu dio njega. Policajci iz Rožaja svjedoci šverca, policajac Stanković, svjedok torture u zatvoru, Ibrahim Čikić, žrtva terora, Slobodan Pejović, svjedok ratnog zločina, daju mi dodatnu snagu i vjeru da nije nestala Crna Gora iz mojih snova i iz istorijskih udžbenika i čitanki. Pravda i istina moraju pobijediti. Kad tad.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali