INTERVJU
MIRKO ĐORĐEVIĆ, VJERSKI ANALITIČAR I PUBLICISTA: Sukob nebeske i zemaljske Srbije

Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
U Vatikanu se pripremaju novi pravci u predvođenju hrišćanstva, a u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ređaju se skandali koji stanje u crkvi iznose na svijetlo dana. Poslije „seks skandala” glamuroznog i do skoro veoma moćnog vladike Vasilija Kačavende, na mitingu protiv Vladinog i Skupštinskog sporazuma u Briselu, mitropolit Amfilohije Radović i penzionisani episkop Atanasije Jevtić, otvoreno su priprijetili vlastima, simbolički je živu sahranjujući. Da li se i kako bi se mogli i naši crkveni tokovi uliti u ekumenski trend ili će SPC u neku vrstu samoizolacije, razgovarali smo s poznavaocem njene istorije i kanona Mirkom Đorđevićem.
MONITOR: Miting protiv sporazuma u Briselu između Prištine i Beograda bio je obilježen zaista zapanjujućim nastupom mitropolita Amfilohija i umirovljenog episkopa Atanasija. Kako to tumačite?
ĐORĐEVIĆ: Srbija danas živi u znaku političkog i istorijskog paradoksa. On se sastoji u tome što vladajuća koalicija na čelu s naprednjacima vodi zapravo Tadićevu evropsku politiku ali doslednije i eksplicitnije i od samoga Tadića koji se na istorijskoj i političkoj sceni nije snašao. To je paradoks. Ovakvi se paradoksi ne sreću baš često ali Srbija živi takav trenutak. I dosad je SPC igrala političku ulogu ali otkako je parafiran Briselski sporazum o počecima normalizacije odnosa Beograda i Prištine, crkva se našla u tzv. patriotskom bloku. Dakle, vladajuća koalicija je obezbedila političku podršku gotovo svih političkih partija i NVO, osim DSS i SRS i tako smo došli u situaciju da crkva otkrije svoje karte: sporazum ne prihvata nikako i izdato je saopštenje. Sve to je u znaku memoranduma SPC o Kosovu i Metohiji iz 2003. Kosovo za njih ostaje srpski Jerusalim. To je zaoštrilo odnose između države i crkve. Svi pokušaji i Nikolića i Dačića da se ti odnosi nekako poprave, nisu uspeli.
MONITOR: Da li vam to izgleda kao drugi veliki sukob vlasti i SPC u posljednjih dvadesetak godina, kada se kler u vrijeme građanskih protesta devedesetih okrenuo protiv Miloševića?
ĐORĐEVIĆ: Potpuno ste u pravu. To je drugi veliki sukob. Šef države je i juče bio kod patrijarha, ali i dalje bez rezultata.
MONITOR: U saopštenju SPC povodom parafiranja Briselskog sporazuma, vidljiva je jedna neobična i za crkvu neprikladna formulacija. Tu se kaže da Kosovo i Metohija nijesu čak ni prodati već poklonjeni. Zašto se u takvom saopštenju, koje bi trebalo da ostane u crkvenim analima, SPC toliko prizemljuje?
ĐORĐEVIĆ: Ovo je zaista sukob zemaljske i nebeske Srbije. Poruka od vicepremijera Vučića i premijera Dačića je apostrofirana: skinite mantiju, istaknite listu. Došao je miting. Za mene ništa neočekivano. Ali nisam verovao da će se otići ovako daleko. Amfilohije Radović je čitao bukvalno po Trebniku zaupokojenu liturgiju, koja se čita samo nad mrtvima. On je time zloupotrebio crkvu. Upotrebljen je kanonski obrazac kojim je zloupotrebljena crkva. I deo crkvene javnosti je zanemeo kako je rekao iguman manastira Visoki Dečani Sava Janjić. Nije nikakvo čudo što je ministar prosvete tražio da reaguje državno tužilaštvo. Lično mislim da se država neće usuduti da konačno zaoštri odnose sa crkvom jer je ona moćan politički faktor. Atanasije Jevtić je otišao toliko daleko da je pomenuo ime i smrt Zorana Đinđića čime je upućena grozna poruka ne samo Vladi već i široj javnosti, teška uvreda pa i pretnja Đinđićevoj porodici. On je zloupotrebio kanone ali i povredio istinu o Đinđiću koji je imao naklonosti prema crkvi i njenoj poziciji, lobirao za sredstva za njene potrebe, čak je uveo veronauku u nastavu u javnim školama našta po ustavu nije imao pravo. Đinđić je iz hrama ispraćen zaupokojenom liturgijom mitropolita Amfilohija. Celokupna javnost je ovo doživela kao skandal. I ja sam, između ostalih, uputio apel patrijarhu Irineju i on se isto popodne ogradio. Nemam ustisak da je ova ograda delovala uverljivo i zato što su Atanasije i Amfilohije veoma uticajni a Irinej samo prvi po časti među jednakima. Ostaje nam da vidimo šta će biti 21. maja na Svetom arhijerejskom saboru… Tako da se sada nalazimo u ovome što ste nazvali drugi veliki sukob SPC i vlasti u novije vreme.
MONITOR: Da li bi ovo što su na mitingu izgovorila dvojica crkvenih jerarha moglo da dovede do pada popularnosti SPC kao najmoćnije srpske institucije?
ĐORĐEVIĆ: Javnim prisustvom DSS je dao podršku kao i radikali, a tu je bio i Obraz kao jedna ekstremisitčka organizacija. Vlast je imala jak argument za svoju politiku jer sporazum ne znači nikakvo priznanje kosovske države ali otvara put da se taj čvor razreši. Crkva je učinila jednu veliku grešku: dovela je sebe na ivicu samoizolacije.Vekovima je postojala na više prostora, i u Bosni, na Kosovu, u Crnoj Gori, Hrvatskoj, sarađujući s vlastima. Ekstremistički stavovi Amfilohija i Artemija oterali bi i samu crkvu u samoizolaciju. Ustavi i Kosova i Srbije garantuju joj nezavisnost, a država je pozvana da formuliše i unutrašnju i spoljnu politiku. Otuda ovolika zgroženost i to čak veća u crkvenoj nago u laičkoj javnosti. To se uklapa u onaj paradoks da Srbija danas s naprednjacima i socijalistima vodi Tadićevu politiku.
MONITOR: Sabor će početi krajem maja. Očekujete li da će se tamo ne samo debatovati o ovim nastupima, već i postaviti pitanje odgovornosti onih koji su „upokojavajući” Vladu, u stvari, poručili da bi ona mogla biti i nasilno svrgnuta?
ĐORĐEVIĆ: Po nekoj lošoj tradiciji, crkva ne objavljuje dnevni red unapred. Znamo već, međutim, da će Sveti arhijerejski sabor ove godine trajati neuobičajeno dugo, sve do 3. juna. Biće tu sigurno podela, jer Atanasije i Amfilohije nisu jedini. A sve to dolazi u momentu kada crkvu potresaju njene unutrašnje nevolje u slučajevima episkopa Kačavende i Pahomija. Rasprave će biti burne ali sabor deluje netransparentno. Ovo na Trgu republike imalo je odjeka i u svetskim medijima i to mnogo više u crkvenim jer ovde je reč o političkom sukobu i političkom angažovanju dela crkve.
MONITOR: SPC je pokazala jasne ambicije da utiče na državne poslove već samim saopštenjem u vezi s Briselskim sporazumom, a onda je došao i taj solo skandal dvojice velikodostojnika. Koliko se time poništava i dostojanstvo vjernika ?
ĐORĐEVIĆ: Ja vidim da će ugled i autoritet crkve neminovno biti okrnjen. A kad sam rekao da je patrijarh Irinej bio blag, mislim na to da je rekao da je istup ove dvojice njihov lični stav i sukob. Ali, temeljno načelo u crkvi je: gde je episkop tu je cela crkva. Može se imati lični stav ali su dimenzije posledica posle toga po crkvu velike.
MONITOR: Kako ocjenjujete obilježavanje 1700 godina Milanskog edikta, velike godišnjice bučno najavljivane godinama unazad?
ĐORĐEVIĆ: Milanski edikt u 1700. godišnjici nije dobro ispraćen u našoj crkvi pa je proslava u Nišu sužena na nacionalno-crkveno okruženje. Iako je to dokument važan za hrišćansku civilizaciju, u proslavi nije bilo ekumenskih tonova, nije bilo ni ruskog patrijarha, ni drugih najviših predstavnika hrišćanskih crkava. Ali, godina Milanskog edikta još traje…
MONITOR: Tomislav Nikolić i Hašim Tači su se, nekako, utrkivali u ostavljanju dobrog utiska na novog papu?
ĐORĐEVIĆ: On je savetovan od svojih savetnika otišao ali se ni tamo nije snašao. On i Vučić su recenzenti Šešeljeve knjige Vatikan, satanino gnezdo. Ali u Rimu su njihovo prisustvo primili odmahujući rukom jer oni nisu nervozni kao mi…
MONITOR: A kako vi prognozirate pravac novog papinstva koje je počelo u znaku simbola skromnosti?
ĐORĐEVIĆ: Početak osećam u znaku kontroverze. Papa dolazi sa tla koje je obeležila tzv. teologija oslobođenja, a kao nadbiskup je sarađivao s argentinskom huntom kada su stradali znameniti sveštenici. Mislim da je na sceni traganje za novim oblikom papinstva. Jer se ne događa da papa podnosi ostavku, sem možda još jednom u davnoj istoriji hrišćanstva. Nagoveštava se i novi oblik ekumenizma koji ne bi bio strogo rimocentričan. Traži se i jedinstvo u različitosti hrišćana u Evropi. Ali i tu će se tražiti više. Videćemo da li će papa Franjo uspeti da stvori crkvu koja će disati na oba plućna krila, katoličko i pravoslavno – kako je govorio papa Jovan Pavle Drugi, a ne treba ispustiti ni protestante, naravno.
Njegoševa politička kanonizacija
MONITOR: Mitropolit Amfilohije je nedavno rekao da je došlo vrijeme da SPC kanonizuje vladiku i crnogorskog vladara Petra Petrovića Njegoša. Da li je riječ o nekom crkvenom redu i proceduri ili o „ličnom stavu” i tajmingu samog mitropolita?
ĐORĐEVIĆ: Ta je ideja izazvala buru i zbunjenost. Možete li zamisliti da Puškin ili Dante Aligijeri budu proglašeni za svece? Nema u kanonskom smislu razloga da Njegoš bude kandidat za sveca. Uslove da neko postane svetac proklamovao je Nikodim Milaš, najveći autoritet u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Trebalo bi prvo dokazivati da je živeo besprekornim životom, da nikom nije naneo ni najmanje zlo, ali i da se na njegovom grobu javljaju čuda i postižu isceljenja. Njegošu su pesnička i mislilačka slava sasvim dovoljne. I verujem da bi i Njegoš bio protiv toga. Amfilohije je to izvukao radi ovog političkog trenutka, radi debate da li je Njegoš Srbin ili Crnogorac, a on je i njihov i italijanski i evropski, kao i drugi veliki stvaraoci…
Sve ovo je rađeno po ugledu na kanonizaciju vladike Nikolaja Velimirovića, čemu se žestoko protivio i blaženopočivši patrijarh Pavle. To bi bila politička kanonizacija ali bi produbila ove podele jer on kao pesnička veličina pripada i i Crnogorcima i Srbima i Hrvatima… Ali biće o tome sigurno žestoka rasprava na Saboru. Mitropolit Amfilohije voli da igra ulogu političkog arbitra.
Amfilohijeva pozicija
MONITOR: Da li je ovim skandalima možda oslabljena i lična pozicija mitropolita Amfilohija unutar SPC, u kojoj je inače imao velike ambicije?
ĐORĐEVIĆ: Ona jeste, spolja gledano, poljuljana ali ne gubimo iz vida da je on takvu politiku vodio godinama, i pola Crne Gore i veliki broj arhijereja su mu davali podršku.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
BORIS MARIĆ, KOORDINATOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Medvjeđa usluga EU

Objavljeno prije
4 danana
17 Oktobra, 2025
Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali, i to može biti medvjeđa usluga ako ne ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ne prestanemo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ne uredimo državnu upravu, a u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting. Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za reformom
MONITOR: Ustavni sud nije kompletiran. Kome odgovara ovakvo stanje?
MARIĆ: Ustavni sud možda treba ukinuti, pa pregovarati da nam EU i Venecijanska komisija ponude neko hibridno riješenje. Šalim se naravno.
Ne mogu se oteti utisku razočaranosti u političke strukture, sa akcentom na vladajuću većinu, koje demonstriraju svu bahatost političke moći na instituciji koja treba da štiti Ustav. Nemam dilemu da se ne može izbjeći politički uticaj na izbor sudija Ustavnog suda, samom činjenicom da sudije biraju političari. Ipak, umjesto dijaloga o kompetencijama i integritetu kandidata, primarno imamo političko nadmetanje pa i trgovinu. To nije dobra vijest za proces EU integracija, a posebno nije dobra vijest za građane koji žele stabilne institucije, jasne kompetencije za izbor u zvanje sudije i personalizaciju odgovornosti.
Tema izbora sudija Ustavnog suda i nazovi briga za funkcionalnost istog, pretvorena je u politički poligon kao i zloupotrebu očigledne volje zvaničnog Brisela da se Crna Gora ugura u EU savez. Krajnje neodgovorno. Političke elite dizanjem prašine oko izbora sudija postižu dva cilja. Jedan je snižavanje zahtjeva Brisela, jer će poslanici u fotofinišu izabrati jedan broj sudija koji će omogućiti održavanje Ustavnog suda funkcionalnim, na šta će uslijediti pohvale, i konstatacije da smo čvrsto na EU putu. A drugi je zaobilaženje neprijatnih tema od strane vladajuće većine, kao što su stanje u javnim politikama poput zdravstva, obrazovanja, ekonomije, bezbjednosti.
MONITOR: Ne žuri se ni sa kompletiranjem tužilačkog i sudskog savjeta. Čime je motivisana ta inertnost?
MARIĆ: Pravosudni sistem nije dovoljno uključen u neophodne reforme i jačanje integriteta ove grane vlasti. Koncepcija Tužilačkog i Sudskog savjeta je upitna kao i činjenica da pravosudni sistem nema punu finansijsku autonomiju.
Nepopunjavanje ova dva tijela koja treba da koordiniraju pravosudnim sistemom je potvrda nedovoljne posvećenosti reformama te nastavak loše prakse anesteziranja ovih tijela, koja bi morala da igraju značajnu ulogu u složenom procesu eventualnog vetinga.
MONITOR: DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2024. Može li to proizvesti neke posljedice?
MARIĆ: Ovaj nalaz Državne revizorske institucije (DRI) nije samo tehničko upozorenje – to je suštinski signal da fiskalni sistem države nije u potpunosti transparentan ni usklađen s pravilima odgovornog budžetskog upravljanja. Kada DRI izda negativno mišljenje o pravilnosti, to znači da je utvrdila da se značajan dio sredstava trošio mimo zakonskih procedura ili bez adekvatne dokumentacije.
Politički, posljedice zavise od spremnosti Skupštine da reaguje. DRI ne može sankcionisati, ali može pokrenuti domino efekat – od skupštinskih kontrolnih saslušanja, preko zahtjeva za krivičnu ili prekršajnu odgovornost, do smanjenja kredibiliteta Vlade u komunikaciji s međunarodnim partnerima. Ovakav nalaz ozbiljno slabi argument Vlade u Briselu kada tvrdi da postoji kapacitet za upravljanje EU fondovima po principima dobrog finansijskog upravljanja. Evropska komisija i Delegacija EU pažljivo prate takve signale, jer oni govore o stvarnoj, a ne deklarativnoj spremnosti sistema da funkcioniše po evropskim standardima.
Nalaze DRI-a treba ozbiljno razmotriti i uraditi presjek stanja: koji su to subjektivni, a koji objektivni uzroci kršenja normi ili procedura. Sve ono što se može i mora ispraviti treba uvesti u programe rada Vlade, ali i ukazati gdje su propusti u tumačenju ili obradi podataka samog DRI-a. Oba institucionalna sistema imaju mnogo prostora za napredak, ali sistem izvršne vlasti neuporedivo više.
MONITOR: Da li je ovo prvi put da je država “uhvaćena” u nenamjenskom trošenju novca EU fondova i kakve su moguće posljedice takvog ponašanja?
MARIĆ: Nije prvi put, iako je sada to možda najvidljivije. Crna Gora je i ranije imala zvanično prijavljene nepravilnosti u korišćenju EU sredstava kroz IPARD programe. Prema evidenciji Evropske komisije i OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), Crna Gora je samo u 2023. prijavila više slučajeva nenamjenskog trošenja ili nepravilnosti u predpristupnim fondovima, a u poljoprivrednom sektoru (IPARD II) su već evidentirani povraćaji sredstava i raskidi ugovora.
U pravnom smislu, posljedice mogu biti finansijske korekcije – EU povlači ili uskraćuje dio sredstava, a nacionalni budžet mora pokriti gubitak. U težim slučajevima, EU može privremeno suspendovati određene programe, što smo već viđali u regionu (npr. u Sjevernoj Makedoniji ili Srbiji ranije).
Ali možda još važnije: reputacijski efekat je ogroman. Nenamjensko trošenje i slabi revizorski tragovi ruše povjerenje Brisela u administrativne kapacitete Crne Gore i šalju poruku da sistem još uvijek nije imun na politizaciju i netransparentnost. To direktno utiče na tempo zatvaranja poglavlja 32 (Finansijska kontrola) i 23 (Pravosuđe i temeljna prava), koja su sada ključna.
MONITOR: Jesu li EU integracije postale poštapalica vlasti koja ima drugačije namjere od proklamovane implementacije evropskih vrijednosti?
MARIĆ: U ovom trenutku EU integracije često funkcionišu kao retorički okvir, a ne kao stvarni reformski proces.
Deklarativno, svaka vlada u Crnoj Gori tvrdi da su EU integracije prioritet, ali suštinski pokazatelji – od budžetske odgovornosti, preko institucionalne stabilnosti, do borbe protiv korupcije – pokazuju diskrepancu između riječi i djela.
Uspostavljanje evropskih vrijednosti ne mjeri se govorima o Evropi, već po tome da li su institucije nezavisne, revizorski nalazi ozbiljno shvaćeni, a odgovornost personalizovana. Preporuke DRI-ja, EK i civilnog sektora često su ignorisane ili relativizovane, što govori da je EU narativ postao politički štit, a ne suštinski instrument transformacije.
Da, evropski diskurs se koristi kao poštapalica, ali je odgovornost i na samoj EU da bude stroža, dosljednija i manje tolerantna na „kozmetičke reforme“. Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali, to može biti medvjeđa usluga ako ne ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ako nastavimo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ako ne napravimo državnu upravu kao digitalizovani servis građana, ako u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting. Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za zakonskim pristupom ili reformom.
MONITOR: Šta su polazne osnove a šta krajnji dometi nedavne akcije SDT-a koja je opisana kao “najveća/najvažnija u istoriji tužilaštva”?
MARIĆ: Nisam pristalica senzacionalizma, medijskih špekulacija i prenaglašenih epiteta. Radi se o zakonom propisanom postupku u kome se osumnjičenima mora dati zakonska mogućnost da se adekvatno brane, što mislim da nije problem.
Koliko razumijem istražne radnje su još u toku, a do sada dominira sumnja u zloupotrebu službenog položaja i odavanje povjerljivih podataka ili zabranjenih ličnih podataka u svrhu nekog vida medijske i političke, a moguće i nekog drugog vida manipulacije tim podacima te njihovo korišćenje za ciljanu diskreditaciju pojedinaca ili određenih društvenih aktera.
Pred SDT-om je ozbiljan izazov koji ima dva nivoa. Prvi je kroz istražne radnje doći do novih materijalnih dokaza, a drugi je od postojećeg prikupljenog dokaznog materijala osvjetliti kontekst i doći do konzistentnog optužnog akta. Dodatno opterećenje će biti medijski probuđeno očekivanje javnosti, koje je posebno senzibilisano curenjem informacija iz Tužilaštva, te lošom komunikacijom Tužilaštva sa javnošću.
MONITOR: Da li su vas iznenadila saznanja o vaninstitucionalnoj moći pojedinaca i detalji izbornih zloupotreba?
MARIĆ:_Paralelni centri moći su bili kontinuirano prisutni, pa i danas se trude da opstanu gdje god mogu. Uz vaninstitucionalnu moć idu i takozvani crni fondovi. Umjesto da smo dobili fondacije za razvoj pojedinih javnih politika ili za razvoj demokratije, mi cijelo vrijeme imamo vaninstitucionalne fondove prikrivene iza legalnih poslovnih inicijativa koji služe kupovanju duša. Bivša vlast je taj sistem zloupotreba razradila do neslućenih razmjera, neodgovorno i bahato.
Mnogo je indikatora koji ukazuju da i sadašnja vlast ima tendenciju vaninstitucionalnog djelovanja, zloupotrebe državnih resursa, trgovine budućim glasovima. Njima to teže ide, jer je mnogo aktera u igri kao i različitih interesa, ali partitokratija je nikada življa.
MONITOR: Šta nas čeka?
MARIĆ: Čeka nas dalje mučno suočavanje sa samima sobom, sa istinom o ponoru u koji je ovo društvo dovedeno od početka devedesetih do danas, za šta svi treba da se zapitamo koliku i kakvu odgvornost nosimo. Čekaju nas finansijski problem.Ovolika javna potrošnja neminovno akcelerira inflaciju, a kao posljedicu imaćemo skrivene i direktne poreske namete, znači i socijalne probleme. Čeka nas preispitivanje gdje je i dokle došla država, a gdje su granice probijene kada je vaninstitucionalni uticaj u pitanju, bilo da dolazi od domaćih i stranih oligarha, crkve, nezakonitog lobiranja, kriminalnih struktura.
Ovaj vid suočavanja je težak ali i demokratski iskorak i izazov koliko god to čudno zvučalo. Istorijski revizionizam jeste izražen kroz opskurne manifestacije klanjanja posrnulim idolima i šovinističkim farsama, ali je i demokratski iskorak, jer društvo reaguje na te pojave, u tim reakcijama se osjeća rezistentnost crnogorskog društva na prevaziđene teme. Postoji solidan dijaloški aspekt.
Zabrinjava stanje parlamentarnih partija. One ostaju zakucane u svojim uskim interesima, u odbranama svojih partijskih idola i nacionalističkih zabluda, u besmislenim prepucavanjima, skloni crnobijelom svijetu: mi ili oni. Vjerujem da će partije brzo shvatiti da moraju iskoračiti ka modernijem, otvorenijem i građanski koncipiranom izrazu koji u svojoj osnovi afirmiše slobodu govora koliko god taj govor bio i neprimjeren, koji će se društveno nivelisati kroz društvenu debate u kojoj partije igraju važnu ulogu i nose veliki dio odgovornosti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
ZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma

Objavljeno prije
4 danana
17 Oktobra, 2025
Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime
MONITOR: Procjene o broju lažnih diploma u Crnoj Gori, u kojim djelatnostima su najzastupljenije i koje su ,,diplome” najtraženije?
PAVIĆEVIĆ:Kad govorimo po pitanju sumnjivih i lažnih diploma kao najvećem problemu današnjice ne možemo, a da se ne osvrnemo na činjenicu da nam je zapravo najveći problem tamo đe ne bi smjeli ni pomisliti da ga ima. Zdravstvo, prosvjetni sistem, i na kraju bezbjednosni sektor nam moraju staviti prst na čelo i zamisliti nas đe zapravo griješimo.
Kad govorimo o potražnji sumnjivih obrazovnih isprava moramo konstatovati da ozbiljan potencijalni problem imamo sa diplomama pravne struke, ekonomske, kao i menadžmenta. U vrlo rijetkim situacijama se lica odluče za diplome elektro, mašinskog ili nekog drugog smjera. Najveći broj takvih diploma dolazi sa skoro istih obrazovnih ustanova država regiona.
Naglasio bih da smo verifikaciju naših najtamnijih slutnji o brojci od preko 25000 ljudi sa sumnjivim diplomam dobili i od potpredsjednika Vlade Crne Gore gospodina Budimira Aleksića koji je nedavno na jednom gostovanju iznio identičan podatak na kojem je Alternativa Crna Gora baštinila svoje tvrdnje. Dvadeset pet hiljada sumnjivih diploma je trećina zaposlenih u javnom sektoru. To pali sve alarme i poziva na urgentno rješavanje problema. I gospodin Aleksić daje određeni doprinos, međutim sve dok se svi ne ujedinimo i počnemo prstom da ukazujemo na takve službenike i na širenje neznanja nećemo naći rješenje.
MONITOR: Kako ocjenjujete poteze institucija na otkrivanju lažnih diploma?
PAVIĆEVIĆ: Konačno se točak pravde zavrtio i da već imamo neke određene rezultate. Resorno ministarstvo je podnijelo preko 100 krivičnih prijava protiv lica za koje smatraju da su svoje obrazovne isprave stekle na krajnje sumnjiv način i zaista me ta činjenica raduje jer uliva nadu da više neće biti toliko jednostavno pojaviti se sa krivotvorenim dokumentom pokušavajući ga ubaciti u legalne pravne tokove. Moram naglasiti da svaki proces zahtijeva određeno vrijeme i da ono što se stvaralo trideset godina ne može preko noći nestati. Bitno je da je krenulo i da već imamo prve osuđujuće presude po pitanju ovog problema.
MONITOR: Da li pravosuđe primjereno sankcioniše one koji kupuju diplome i je li bilo slučajeva da se otkriju i procesuiraju oni koji se bave trgovinom ,,znanja”?
PAVIĆEVIĆ:Pozivajući se na interni dogovor sa određenim predstavnicima pravosudnog sistema imamo razloga da budemo optimistični jer je zaključak da kako se bude radila kampanja, kako se zapravo bude išlo u smislu društvene odgovornosti, osvješćivanja i kolektivnog ukazivanja na ovu pošast, da će i kaznena politika biti samo strožija.
Imali smo osuđujućih presuda od kojih je najrigoroznija bila godinu dana zatvora. Vjerujemo da će se ta praksa nastaviti i da će svaka naredna biti samo strožija, te se nadamo da zatvorske kazne neće biti čak ni toliko bitne koliko će biti bitno odbacivanje od javnosti, kolega i prijatelja. Potrebna nam je totalna promjena svijesti, kao i mentaliteta. Čini mi se da idemo u dobrom smjeru i da smo na pravom putu.
MONITOR: Očekujete li da će biti usvojena inicijativa Ministarstva prosvjete da se u krivičnom zakoniku prepozna novo krivično djelo kupovine i korišćenje lažnih diploma i da li bi to moglo pomoći i u prevenciji ove pošasti?
PAVIĆEVIĆ:Sa sigurnošću Vam mogu reći da resorna ministarka gospođa Anđela Jakšić Stojanović daje svoj maksimum i ulaže ogroman trud te vjerujem da će doći i do same promjene zakona, što bi nam kasnije i olakšalo dalju proceduru, kao i pružilo više mogućnosti po pitanju sankcionisanja onih koji na direktan način nanose štetu svakom pojedincu, kao i doprinose urušavanju sistema.
MONITOR: Često se govori o lažnim diplomama partijskih kadrova na državnom i lokalnom nivou, ali se ti slučajevi ne procesuiraju. Koji je razlog?
PAVIĆEVIĆ: Ne mogu reći da li je neko od procesuiranih partijski kadar bilo kog političkog subjekta, ali sa sigurnošću mogu reći da bi itekako ljekovito bilo prvo očistiti svoje dvorište pa onda nastaviti dalje. Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime.
MONITOR: Šta bi trebalo još poboljšati da bi otkrivanje i kažnjavanje lažnog znanja bilo efikasnije, te da se mogućnost kupovine ovakvih diploma svede na najmanju moguću mjeru?
PAVIĆEVIĆ: Obavezna neselektivna kaznena politika i rješavanje problema sa vrha, sa nosioca raznih funkcija i kao pilot projekat kažnjavanjem tih ljudi bi vratili vjeru u institucije sistema. To bi u enormnoj količini djelovalo na mijenjanje svijesti ljudi što je jedan od preduslova za rješavanje ovog problema koji je definitivno problem od nacionalnog interesa.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
AKADEMIK ESAD BAJTAL, FILOZOF, SARAJEVO-ZAGREB: BiH je bogata zemlja siromašnih građana

Objavljeno prije
4 danana
17 Oktobra, 2025
U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti
MONITOR: Vijeće ministara BiH već duže ne čini složna koalicija. No, nema ni raspleta -uprkos pokušajima da se bez Dodikovog SNSD, formira nova. I Predsjedništvo BiH funkcioniše-disfunkcionalno. Šta bi bila ta promjena-politička i društvena (a, možda, i spoljnopolitička), koja bi ovu visoku disfunkcionalnost bar značajno smanjila?
BAJTAL: Sve je to direktna, sračunata posljedica upravo prethodno rečenog. Krimi etno-bande mogu djelovati i opstajati samo u nefunkcionalnoj, destabilizovanoj državi. Državi legalizovanog bezakonja, ozakonjene neodgovornosti samozvanih čuvara „vitalnog nacionalnog interesa“, u ime koga nesmetano pljačkaju, lažu i varaju. A sve to omogućuje im upravo ovakav Dejton iza koga se kriju i proizvode krizu za krizom. Te fiktivne političke krize paravan su za nesmetanu pljačku građana, otimačinu društvene imovine. U tom smislu, nužna promjena mora voditi pravnoj državi i vladavini zakona, umjesto ostrašćenih klero-nacionalista koji-iza galame o „nacionalnoj ugroženosti“, nesmetano provode bezakonje i vlastito bogaćenje. U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti. Ukratko, planska proizvodnja „funkcionalne-disfunkcionalnosti“, kao lažni problem, služi prikrivanju i maskiranju stvarnih problema – bezakonja, nerada, nereda, pljačke i otimačine.
MONITOR: BiH još nema datum otpočinjanja pregovora sa EU. Može li se očekivati da se na redovnim opštim izborima 2026. pokaže da će građanstvo-bez obzira na etnonacionalne, entitetske i političke podjele, izraziti nezadovoljstvo ovom nebrigom za njegove egzistencijalne interese?
BAJTAL: Građani su poodavno već svega svjesni. Manipulacije, pljačke i koordinranog zavađanja i politikantski sračunatog dizanja tenzija združenog klero-etničkog BHS trojstva. Ali, u datom odnosu snaga i nametnute psihoze straha i idejno njegovane razjedinjenosti, nisu sposobni za realne pomake i promjene. Da bi se stvari mijenjale, onako kako se to čini u koliko-toliko uređenim državama, neophodno je osigurati fer izbore i sistemom elektronskog praćenja onemogućiti izbornu krađu. Tačnije, onemogućiti izborni inžinjering i već rutinsko tridesetogodišnje prekrajanje izborne volje građana. Sve dosadašnje pokušaje uvođenja izbornog reda, sprječavale su bratski združeno HDZ i SNSD. Da li će Trojka, uspjeti u svojim pokušajima da, uz eventualnu pomoć dosad neprincipijelne „međunarodne zajednice“ nešto promijeni, vidjećemo.
MONITOR: Milorad Dodik i njegova koalicija kandidovali su Sinišu Karana na vanrednim izborima za Predsjednika RS. Dodik traži od Ustavnog suda RS da derogira sve odluke državnih sudskih instanci. Po njemu, CIK ga je smjenio iako – po Ustavu RS, do njegove smjene može doći samo ostavkom. Ova najnovija aktivnost-kao da je usmjerena ka neprihvatanju rezultata novembarskih izbora?
BAJTAL: Lično, iz logičkih i etičkih razloga, ne želim se baviti pomenutim tipom. Nekim ko nije u stanju da se dogovori ni sam sa sobom, a kamo li sa nekim drugim. A dogovor je bît zdrave politike i odgovornog djelovanja. Tako bi trebalo biti. Međutim, naša stvarnost je nešto sasvim drugo. Iskustveno gledajući, sve što je Dotični ikada izgovorio ili obećao, već sutra je pogazio govoreći i radeći potpuno suprotno od obećanog. Neskrivene, planski sračunate, laži i obmane, inventurna su stavka-čak konstanta, njegova primitivnog džungla-politikantstva. Da lično ne ulazim u to – u taj mrak opskurne prizemnosti jednog provincijalca – dovoljno je pogledati šta mu sve etnitetska kritika prigovara i za šta ga se moralno-civlizacijski optužuje. Preduga je to lista: od kriminala, laži, samovolje i nepotizma-do neviđene, patološki i psihijatrijski simptomatične bahatosti i mržnje, koje su, kako za to svakodnevno čujemo i čitamo, u osnovi njegova javnog i tajnog djelovanja.
MONITOR: Iako je „magistrala“ spoljne politike BiH-članstvo u EU, sve vrijeme su na djelu i razni „politički flertovi“…SAD već duže nemaju ambasadora u Sarajevu, ali djeluje da je Dodik najveći promoter Donalda Trampa . SDA, takođe, ima svoje „prijatelje“…O uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, ne prestaje da se govori. Koliko te „simpatije“ djeluju na raspoloženje građanki/a BiH prema evroatlantskoj budućnosti?
BAJTAL: Konfuzija u bosanskom teataru apsurda poprima mitske razmjere. I nije to od juče, a ni slučajno. Sistematski-javno ili tajno, traje to već tri pune decenije. Na zbunjivanju i sluđivanju građana radi se licemjerno-planski i kontinuirano. I ne samo iznutra, nego i spolja. U tome prednjače istočne komšije i Moskva, s jedne, te sofisticirana potpora zapadnog susjeda, s druge strane. Upravo ovih dana, čitamo kako etno-ekspoziture komšija i susjeda – „autentični“ i „legitimni“ – sastanče na temu stvaranja trećeg entiteta. Naravno, to nije moglo ići bez prethodno koordiniranog beogradsko-zagrebačkog klimoglava. Interesna i geopolitički zacrtana sprega vanjskih i unutrašnjih kočničara čini svoje. Politikantsko-medijska manipulacija epidemiološki je učinkovita i prosječnoj, neobrazovanoj i poluobrazovanoj svijesti – neuhvatljiva. A funkcionalizirana je tako da proizvodi precizno zacrtane klero-etničke efekte i psihozu, koja- uprkos očiglednim životnim nevoljama, bijedi, siromaštvu i ponižavanju građana, B-H-S prevarante i manipulatore uredno održava na vlasti.
MONITOR: I ratovi u Ukrajini i Gazi su-u mnogim zemljama, polarizovali javno mnjenje. Vlast u RS podržava Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, na primjer. Koliko i ti globalni procesi (uz jačanje desnice u EU i njeno „udvaranje“ Trampu), imaju uticaja na BiH javno mnjenje i odnose u društvu?
BAJTAL: Sve to o čemu pita vaše pitanje, sadržano je u prethodnom odgovoru. Navijački, i usto patološki B-H-S klero-etnički virus, instrumentaliziran je do krajnosti. Manjinski, kritički osviješteni dio bh. građana, nemoćan je da bilo šta promijeni. Većinska TV gomila refleksno slijedi koncept medijski nametnutog mišljenja i (o)ponašanja. Odnosno, medijski omađijani i klero-etnički zajapureni poslušnici slijede karijerističku ili neku drugu računicu-a zbunjena, izmanipulisana gomila, u svojoj etno-anesteziji, ne dokučuje šta se zaista dešava. Stvarnost joj izmiče. Na sceni je paradoks iracionalno pomjerene percepcije. Tačnije, fenomen čulne permutacije: zaluđene etno-gomile više vjeruju svojim ušima nego svojim očima. To je slika javnog mnijenja danas, ne samo u Bosni, nego i mnogo, mnogo šire. S manjim izuzecima skoro planetarna.
MONITOR: EU se, očigledno, teško nosi sa izazovima, unutrašnjim i evroatlantskim. Najnovije je da pokušava da usaglasi smanjenje procedura u pregovorima o proširenju-zbog stalne prijetnje mađarskim vetom. Kako gledate na globalne procese-koji su se a „iskomplikovali“ povratkom Donalda Trampa?
BAJTAL: Evropa je spora, nedosljedna, zbunjena i birokratski neučinkovita. Mi u Bosni, znamo to sasvim dobro još od devedesetih godina. Embargom na oružje, međunarodno priznatoj državi napadnutoj s lijeva i desna, onemogućeno je da se brani. Evropi je to bilo normalno. Debelo smo to platili i plaćamo logiku te „normalnosti“ i danas. Sve to olakšava nadmenom Trampu da „provodi svoje“ pragmatski isključive i planetarno porazne ideje i ciljeve. Naravno, teško je analitički, bez konkretno-opipljivih podataka i relevantnih informacija, racionalno-prognostički sve to sagledati. Ali da se nešto nezdravo-po ljudsku budućnost svijeta krajnje upitno vâlja, nema nikakve sumnje. Hoće li strah od planetarne kataklizme učiniti svoje, to ne znam. Najprije krvava Bosna, onda Ukrajina, pa naci-fašistički gažena Gaza. Istovremeno, otvorene prijetnje i ucjene ne prestaju. Ni globalne ni lokalne. Zona sumraka se širi. „Pustinja raste“ (Niče). Svijet se valja u blatu nemorala i neprincipijelnih totalitarista i autokrata. Ne manjka ih ni regionalno. Svud oko nas zbiva se erozija morala, rasap elementarnih civilizacijskih i ljudskih vrijednosti. Bazdi na propast. Nerijetko pomislim, pa čak, kontekstualno-ironično i izgovorim: dobro je – biće i gore. Pa ipak – i svemu uprkos – pokušavam da se nadam.
Dejtonski sporazum se premetnuo u dirigovane „nesporazume“ oholih etno-oligarhija
MONITOR: Uskoro će proći 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Neki u BiH insistiraju na njegovoj neizmjenjivosti – dok drugi smatraju da je prevaziđen i da koči stabilizovanje BiH kao jedinstvene države. Kakvo je Vaše mišljenje?
BAJTAL: A zašto bi nešto, bilo šta, bilo neizmjenjivo. Priroda ne poznaje kategoriju neizmjenjivosti. Sve je proces, sve se mijenja. Panta rei – sve teče. Život je kretanje, promjena. Na neizmjenjivosti i tobožnjem „slovu Dejtona“ rade oni koji ga sračunato zaloupotrebljavaju i kroz tu zloupotrebu stiču enormnu politikantsko-ekonomsku korist: kočenja, razbijanja i pljačkanja države i građana. U najkraćem, ovo je bogata zemlja siromašnih građana. Golih, bosih, gladnih i poniženih. U isto vrijeme, to je zemlja prebogatih političara. Od kojih su neki teški stotine miliona, a neki čak i milijarde dolara ili eura. Šta to znači? To znači da je naše siromaštvo projektovano, tj. proizvedeno. Ono je posljedica enormne pljačke i otimačine koju provode etno-banditi, samozvani čuvari Dejtona i zagovornici njegove nedodirljivosti. Vlastodržački cinizam i bešćutnost izgubili su svaki osjećaj odgovornosti za državu, društvo i život. Dejtonski mirovni sporazum, dobro osmišljenom sofisterijom politikantskih igrarija i nemoralnih lagarija, pragmatski vođen, prometnuo se u dirigovane, pažljivo koordinirane svakodnevne „nesporazume“ oholih etno-oligarhija.
Nije upitan OHR, upitan je personalno Šmit
MONITOR: Ko u BiH pokazuje najviše brige za opšti interes?
BAJTAL: Jasno je i „slijepcima“ da sofisticirana koordinacija SDA-Dodik, s jedne i HDZ, na svoj uobičajeno licemjerni način, s druge strane, čini sve da napore građanskog dijela vlasti (Trojka) onemogući u pokušaju da stvari pomjere iz mrtve tačke. Dio entitetske opozicije pokazuje volju za promjenama, potpuno svjesna Stanivukovićeve kameleonštine, prevrtljivosti i politikantskog pehlivanstva. Dakle, umjesto opozicija, on je samo Voždova konkurencija. Nema ideološke ni političke razlike između njih dvojice. Institucija Visokog predstavnika bi, po definiciji, trebala da štiti opšti interes, i ona je zbog toga tu. Dakle, po definiciji, nije upitna. Upitan je sam Šmit personalno. Njega i OHR, ciljano-politikantski, napada SNSD klika, jer joj smetaju na putu rušenja Države, i to je samo dio kompleksne slike stvarnog stanja stvari. Drugi dio je, da svijest o neophodnosti prisustva OHR i Visokog predstavnika ovdje, prati sve veće nepovjerenje građana prema Kristijanu Šmitu personalno i njegovom „šurovanju“ sa licemjernim HDZ-om, koji sistematski i sofisticirano radi protiv države i njenog evropskog puta.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


CRNA GORA U VRTLOGU PROŠLOSTI: Vučić i Đukanović trasiraju smjer

REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima
-
Izdvojeno4 sedmice
DONALD TRAMP I EVROPA U GEOPOLITIČKOM RASKORAKU: Na zapadu nešto novo
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Crna Gora bi se radije vratila u prošlost, nego suočila s njom
-
FOKUS4 sedmice
RENESANSA RATNIH HUŠKAČA DEVEDESETIH: Kao novi
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Ulazak u EU
-
Izdvojeno4 sedmice
EKOLOŠKA CRNA GORA, 34 GODINE KASNIJE: Obaveze iz poglavlja 27 čekaju, priroda nestaje
-
INTERVJU4 sedmice
VLADIMIR VOJINOVIĆ, GLAVI UREDNIK IZDAVAČKE KUĆE I PORTALA FOKALIZATOR: Pokoriti crnogorske medije, znači i totalno pokoriti Crnu Goru