Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANE KOLAŠINSKIH SELA UGROŽAVA DEPONIJA U BAKOVIĆIMA: Bez prava na disanje

Objavljeno prije

na

Gradska deponija udaljena samo nekoliko metara od rijeke Tare nije previše uznemirila Kolašince. Takođe, nijesu nikad, ukoliko se izuzme nekoliko pojedinaca, negodovali ni što je deponija „privremena” već skoro 40 godina. Ništa od toga nije im smetalo, sve do prije koju godinu kada je smeće počelo da gori, a dim bukvalno obavio nekoliko sela i naselja, ali i učinio nepodnošljivim radni dan zaposlenima u industrijskoj zoni u Bakovićima, gdje se smeće i odlaže. Tako je bar po nekoliko mjeseci godišnje.

Tokom jula i avgusta, mještani Trebaljeva, Radigojna i Rogobora, kao i radnici benziske pumpe Lukoil i još nekoliko firmi, četiri puta su se u medijima oglasili i tražili hitnu intervenciju nadležnih. Rezultata nije bilo, a otpad u Bakovićima i dalje gori.

„Život nam je nepodnošljiv. Možete li da zamislite kako je kad ste svakodnevno u gustom smrdljivom dimu. Ne možemo da otvorimo prozore, ne možemo normalno da dišemo, a oni sa srčanim i plućnim bolestima već imaju dodatne zdravstvene probleme. Niko ne reaguje, niko ne želi da preduzme išta da nam obezbijedi bar pravo na vazduh”, žale se mještani.

Njihov komšija Boško Vlahović tvrdi da je lokacija deponije izuzetno nepovoljna iz više razloga. Na sjevernoj je strani, a sjeverni vjetar, tvrdi on, prema rezultatima relevantnih studija duva po 273 dana godišnje.

„Da li su građani svjesni da im se sve što ubace u kese i u kontejnere odmah vrati kao bumerang iz Bakovića u pluća? Sa komšijama sam se nekoliko puta obraćao svim nadležnim i lokalnim i državnim institucijama. Bez rezultata”, kaže Vlahović.

Vlahović tvrdi da dio otpada sa deponije pada u korito rijeke Plašnic, u dijelu gdje se ona uliva u Taru, zbog čega se, kaže, nanosi neprocjenjiva šteta ribolovnim vodama i prirodnim mrestilištima.

„ Da li organizacije za zaštitu životne sredine i državni funkcioneri, koji su proglasili Crnu Goru ekološkom državom, kada prolaze pored deponije na Bakovićima i dolinom rijeke Tare da jubileje proslave na Žabljaku – pogledaju ovo ruglo. Zato mi mještani sela u okolini deponije – Radigojna, Rogobora, Drijenka, Babljaka i Breze – ne možemo a da ne ukažemo, konačno, na ovu sramotu i neodgovornost odgovornih”.

Vlahović kaže da zapaljena deponija zgražava i turiste, naročito one koji se rekreiraju na trim stazi od Kolašina preko Breze, Radigojna, pa do Trebaljeva. Veći dio staze je, tvrdi, neiskorišten, jer se šetači prinudno vraćaju natrag.

Skupštinskom odlukom od prošle godine predviđeno je da deponija mora biti ograđena i da se mora organizovati služba za čuvanje, održavanje i vođenje evidencije o skladištenju otpada. Odluka je samo djelimično realizovana. I pored toga u Komunalnom preduzeću tvrde da su ozbiljno pristupili izradi lokalnog plana o upravljanja otpadom. Kažu da su uz Nikšić i Tivat, “dosadašnjim aktivnostima i ponuđenim projektima postali važan i prepoznatljiv činilac u toj značajnoj ekološkoj, ali i društvenoj i ekonomskoj priči”.

,,Lokalni plan je dio nacionalnog plana za upravljanje otpadom. Sve radimo po evropskim standardima i želimo da damo doprinos otvaranju „evropskih vrata”. Jedina opština sa sjevera koja je izborila pravo da učestvuje u ovom projektu je Kolašin i to nas dodatno obavezuje. Naš cilj je da, kroz realizaciju ovog programa, stvorimo uslove za otvaranje reciklažnog centra u Kolašinu”, kažu u tom preduzeću.

Obznanili su i da su uradili analize sadržaja i količine otpada na području opštine.

Na drugoj strani radnici Lukoila tvrde da upravo radnici Komunalnog preduzeća pale smeće. Nije im, kažu, poznato zbog čega, ali znaju imena ljudi koji to rade neposredno nakon što istovare kamione na deponiju.

,,Ukoliko se uskoro ovaj problem ne riješi bićemo prinuđeni da, zajedno sa mještanima naselja koji su ugroženi koliko i mi, novinarima saopštimo imena zaposlenih u Komunalnom koji pale smeće. Apelujemo na lokalnu upravu da što prije sprovede odluka o privremenom skladištenju otpada, kojom je planirano da se organizuje čuvarska služba kao i služba za održavanje privremenog skladišta komunalnog otpada, a koja je obavezna da sprovodi mjere zaštite od požara” , zaprijetili su sa te pumpe.

Tvrdnje iz lokalne uprave da su za vatru na deponiji odgovorni Romi, koji tako, navodno, lakše dolaze do metala, mještani odbacuju. Radnici koji rade na obezbjeđenju nekadašnjeg FAK-a tvrde da je kapija deponije zaključana, te da sakupljači otpada ne mogu ući unutra.

,,Neposredno nakon što se obavi istovar kamiona Komunalnog sa deponije se vidi dim i tako cijelog dana. Mi kišu priželjkujemo svakog dana, jer samo tada prodišemo. Po osam sati dnevno sve je uvijeno u dim, a smrad je nepodnošljiv”, žale se mještani.

Iz Komunalnog preduzeća i Opštine odgovaraju da nijesu odgovorni za svakodnevne požare u Bakovićima. Tvrde da sakupljači smeća pale vatru, ali nemaju odgovor na pitanje zbog čega to ne spriječe. U lokalnoj upravi se žale i da gotovo svakodnevno izdvajaju velike sume novca za gašenje vatre. I pored toga vatrogasci ne mogu mnogo da učine.

,,Odmah po saznanjima o požaru na deponiji i prigovorima mještana lokalna uprava izdvoji novac za gorivo kako bi mehanizacija Komunalnog zatrpala zemljom zapaljene gomile smeća. Te aktivnosti ne daju mnogo rezultata, kao ni intervencije vatrogasaca. Prošlog ljeta na smetlište je prosuto preko 60 cisterni vode, a nijesu ugasili vatru. Veliki je trošak da se ona lokalizuje, ali kad su nam mještani ukazali na taj aktuelni problem raspoloživa sredstva odmah smo usmjerili na saniranje zapaljenog lokaliteta”, tvrde u Sekreterijatu za urbanizam.

Oni obećavaju da će Komunalno ubrzo organizovati stražarsku službu i službu za održavanje.

Kolašinski vatrogasci, koji nekoliko puta sedmično dođu u Bakoviće, kažu da je gašenje vatre na deponiji jako opasan i uzaludan posao. Riječ je o nepristupačnom terenu, jer obično gori na strmom dijelu prema Tari.

,,Kad iz Komunalnog dotjeraju smeće, oni ga mašinama guraju niz liticu prema rijeci, tako se stvara više slojeva otpada. To kad gori skoro je nemoguće ugasiti, jer vatra ostane da tinja i razbukti se poslije naše intervencije. Razumijemo teškoće mještana, ali i pored naše volje i truda, mi im više nego što smo do sada ne možemo pomoći”, objašnjavaju u Službi zaštite i spasavanja.

Deponija i dalje gori i guši nedužne mještane.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo