Povežite se sa nama

OKO NAS

ULAGANJA UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA U SRBIJU i CRNU GORU: Bliska lična prijateljstva

Objavljeno prije

na

muhamed-dahlan

Sudeći po javnim nastupima premijera Srbije Aleksandra Vučića, jedan od glavnih partnera posrnule privrede te zemlje su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), prebogata kraljevina na Arabijskom poluostrvu. Koliko prošle nedjelje, Vučić je objelodanio da je Vlada UAE uplatila milijardu dolara dogovorenog kredita kao podršku srpskom budžetu.

Vučić je naveo i da će Vlada Srbije osnovati zajedničku kompaniju s grupacijom Al Ravafeda iz UAE, koja će raspolagati sa 10.470 hektara zemljišta u Vojvodini. Prošle godine je vazduhoplovna kompanija Etihad iz Emirata kupila 49 odsto srpskog avioprevoznika JAT. Ranije se govorilo i o ulaganjima iz UAE u srpsku industriju informatičkih tehnologija, namjenske industrije, kupovini hotela na Kopaoniku, čak i fudbalskog kluba Crvena zvezda.

Ako je suditi prema pisanju domaće i međunarodne štampe, u protekle dvije godine UAE su uložili milijarde dolara u Srbiju. No, kako je ovih dana pisalo na londonskoj internet platformi Bliskoistočno oko (MEE), razlozi za ulaganja iz Emirata u Srbiju prekriveni su velom tajni. Neki izvori iz Srbije otkrili su MEE da ti razlozi sežu mnogo dalje od mogućih finansijskih pogodnosti.

Prema nekim od mišljenja koja prenosi MEE, prestolonasljednik Abu Dabija, jednog od emirata koji čine UAE, Mohamed bin Zajed al-Nahjan ponaša se kao zastupnik Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u istočnoj Evropi. Istovremeno, prestolonasljednik, navodno, pokušava da iskoristi slabo regulisano srpsko tržište oružja da bi isporučivao oružje širom Bliskog Istoka.

Dalje, prema MEE, iza velike investicije UAE u Srbiju, ,,stoji mračna ličnost palestinskog moćnika Mohameda Dahlana, koji živi u izbjeglištvu. Smatra se da je on centralna figura mreže koja uspostavlja komunikaciju između UAE i američkih i izraelskih obavještajaca, kao i da arbitrira u koruptivnim ulaganjima Emirata u Srbiju, kojima se pune džepovi njihovih političkih lidera,” navedeno je na pomenutoj internet platformi.

Srpski zvaničnici ponosno izjavljuju da je interes koji UAE pokazuju za Srbiju dokaz da ta zemlja postaje glavni igrač u regionu. ,,UAE vjeruju u političku stabilnost Srbije, u naš ljudski potencijal, a to (investicije) rezultat je prijateljstva i razumijevanja između Aleksandra Vučića i šeika Mohameda” izjavio je za Blumberg jednom prilikom Siniša Mali, sada gradonačelnik Beograda, a prethodno ekonomski savjetnik premijera.

Iako je jasno da postoje dobri lični odnosi između srpskih i lidera Emirata, izvori u Beogradu su kazali MEE da iza ulaganja UAE u Srbiju stoje geostrateški ciljevi.

,,UAE možda koriste svoje bliske veze i investicione strategije u Srbiji da bi spriječili svog rivala Tursku da stvori jako uporište i proširi svoj ekonomski i geopolitički uticaj na Balkanu”, kazao je ovaj izvor MEE. ,,Strateško pozicioniranje UAE protiv turskog regionalnog uticaja na Balkanu možda je glavni pozadinski razlog za stratešku saradnju između UAE i Srbije.”

,,To je vjerovatno učinjeno po savjetu SAD i Izraela”, smatra ovaj izvor. Ovaj izvor je kazao i da se Srbi tradicionalno protive bilo kakvom uticaju Turske na Balkanu zbog “straha da bi Turska mogla kasnije da iskoristi svoju moć da rekolonizuje Srbiju”.

Analitičari izjavljuju i da je Srbija otvoreno neprijateljski nastrojena prema Turskoj, potkrepljujući to činjenicom o odlaganju trilateralnog sastanka s Turskom i Bosnom prošle godine. ,,Treba znati da pravoslavna Srbija nije nikada odobravala obnovljeni turski uticaj na Balkanu, za razliku od prevashodno muslimanske Bosne”, izjavio je za MEE Vladimir Pekić, srpski novinar i analitičar.

MEE podsjeća da je Vučić ranije bio poznat po zapaljivoj mržnji prema muslimanima, pa je 1995. tokom građanskog rata objavljeno da je izjavio kako će Srbija ,,ubiti 100 muslimana za svakog poginulog Srbina”. No, sada on uživa u onome što opisuje kao “blisko lično prijateljstvo” sa šeikom Mohamedom od Abu Dabija.

Po MEE, ovo prijateljstvo i velike investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog čovjeka: Mohameda Dalana.

Dalan, bivši šef palestinskih obavještajnih službi u Gazi iz pokreta Fatahi, živi u egzilu u UAE. On je u junu 2011. protjeran s palestinskih teritorija pošto ga je predsjednik Palestinske nacionalne uprave (PNU) Mahmud Abas optužio za finansijsku pronevjeru te da je kao izraelski agent umiješan u pokušaj atentata na prvog predsjednika PNU, sada pokojnog Jasera Arafata.

Abasovi ljudi optužili su Dalana za pomaganje međunarodnoj terorističkoj organizaciji Al-Kaida u Gazi protiv drugog palestinskog pokreta Hamas. To bi značilo da je američka pomoć palestinskim vlastima otišla Al-Kaidi.

Sada se naveliko priča da Dalan radi kao savjetnik za bezbjednost šeika Mohameda.

Dalan je bio ključna ličnost u unaprjeđenju veza između Srbije i UAE 2012, pošto su odnosi bili loši četiri godine ranije kada su Emirati postali prva arapska država koja je priznala Kosovo kao nezavisnu državu.

Dalanova medijatorska uloga zasnivala se na njegovim poslovnim interesima u Istočnoj Evropi, sa centrom u Crnoj Gori. Dobio je crnogorsko državljanstvo 2012, uprkos onome što srpski analitičar Pekić opisuje kao ,,veoma restriktivnu politiku” Vlade u Podgorici, koja ne dozvoljava dvostruko državljanstvo.

Crnogorski zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu državljanstvo. Međutim, srpski izvori sugerisali su MEE da to može imati veze s Dalanovim lukrativnim poslovima u Crnoj Gori. Po njima, ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio”.

MEE piše kako Dalan ima niz kompanija registrovanih u Crnoj Gori, uključujući Levant International Incorporation, firmu koja je registrovana za konsalting i menadžment. Druga firma Manarah Holding uspostavljena je za razvoj projekata s nekretninama.

Ne postoje javno dostupni detalji o finansijskom poslovanju ovih firmi, iako internet strana The Richest, koja izračunava bogatstvo javnih ličnosti, procjenjuje da je Dalanova neto vrijednost u regionu oko 120 miliona dolara. Kako je svojevremeno navedeno na internet platformi frontpagemag.com, većina Dalanogov bogatstva potiče od bezbjednosnih snaga kojima je zapovijedao, a koje drže mrežu reketiranja koja kontroliše promet nafte i cigareta.

Po MEE, čini se da je Dalanov ključni partner u Crnoj Gori Mohamed Rašid, koji se pojavljuje u poslovnom registru barem četiri njegove kompanije. Rašid je Kurd iz Iraka, koji je prethodno bio ekonomski savjetnik Jasera Arafata.

Rašid ima nekoliko kompanija registrovanih u Crnoj Gori. ,,Primio je zajmove u vrijednosti od 13 miliona eura od braće Đukanović, od kojih je jedan, Milo, premijer Crne Gore,” piše MEE.

Dalje se navodi kako je jedna od Rašidovih kompanija, Monte Mena investments, takođe registrovana u Panami gdje mu je partner, prema srpskim izvorima, egipatski milijarder Samih Saviris. Saviris je, po MEE, 2011. dobio crnogorsko državljanstvo i navodno planira investiciju od milijardu eura na poluostrvu Luštica.

Smatra se da je Dalan iskoristio crnogorsku vezu kako bi organizovao posjetu premijera Mila Đukanovića UAE prošle godine. Srpski premijer Vučić kasnije je ukazao na tu posjetu kao ključnu za unapređenje njegovih prethodno loših odnosa sa Crnom Gorom: ,,Veoma smo bili zadovoljni kada je Đukanović rekao par lijepih riječi u svojim razgovorima sa zvaničnicima UAE. Bio je dovoljno pristojan da ih savjetuje da investiraju u srpsku odbrambenu industriju,” naveo je Vučić, a prenijela MEE. Po internet platform, taj Đukanovićev savjet doveo je do investicija UAE u srpsku vojnu industriju posljednjih mjeseci.

U aprilu 2013, srpski predsjednik Tomislav Nikolić nagradio je Dalana Medaljom srpske zastave “zbog doprinosa miroljubivoj saradnji i prijateljskim odnosima između Srbije i UAE”.

Skočiđevojka

Prema dokumentima do kojih je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došla 2012, Muhamed Borhan Rašid, bio je izvršni direktor kompanije Montenegro riel estejt investment, osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima, jednom od poreskih rajeva. Shodno tim dokumentima, ovlašćeni zastupnik te firme u Crnoj Gori bila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića. U Statutu ovog društva, koji je Kolarević potpisala, stoji da je ono ,,osnovano radi investiranja u Crnu Goru, Srbiju i na drugim mjestima i ovlašćeno da emituje 601 akciju, od kojih je jedna obična akcija vrijedna jedan američki dolar i 600 povlašćenih akcija od 100.000 američkih dolara”. Dokumenti do kojih je došao MANS ukazivali su da je Rašid poslovao sa crnogorskim biznismenom Zoranom Bećirovićem, od koga je 2007. kupio vojni kompleks u Reževićima Skočiđevojka, površine 66.242 kvadratna metra. Naime, kiparska firma Kaldero trejding limited, u posjedu Zorana i pokojnog Dragana Bećirovića, prodala je pomenuto zemljište kompaniji Montenegro riel estejt investment kompani limitid. Kompleks Skočiđevojka, prodat je prvi put 2005. i to firmi Spartak d.o.o. iz Kotora, čiji je izvršni direktor i zastupnik bio ruski državljanin Aleksandar Belijakov. Zemljište je prodalo tadašanje Ministarstvo odbrane i Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, uz saglasnost Vlade u Podgorici za 2,3 miliona eura, odnosno 34 eura po kvadratu. Prema ugovoru u čiji posjed je došao MANS, novac je trebalo da bude uplaćen Ministarstvu finansija Crne Gore. U vrijeme kada je prvi put prodato zemljište, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Prema MANS-u, tadašnji ministar finansija Igor Lukšić u septembru 2005. uputio je Osnovnom sudu u Kotoru predlog za izmjenu ove mjere. ,,Lukšić je sudiju S. Todorović-Ćelanović zamolio da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu naknadno da naplate svoja potraživanja”, naveli su u MANS-u, uz zaključak da se Lukšić time direktno umiješao u ingerencije sudske vlasti, koja bi trebalo da je nezavisna od izvršne.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo