Povežite se sa nama

OKO NAS

ULAGANJA UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA U SRBIJU i CRNU GORU: Bliska lična prijateljstva

Objavljeno prije

na

Sudeći po javnim nastupima premijera Srbije Aleksandra Vučića, jedan od glavnih partnera posrnule privrede te zemlje su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), prebogata kraljevina na Arabijskom poluostrvu. Koliko prošle nedjelje, Vučić je objelodanio da je Vlada UAE uplatila milijardu dolara dogovorenog kredita kao podršku srpskom budžetu.

Vučić je naveo i da će Vlada Srbije osnovati zajedničku kompaniju s grupacijom Al Ravafeda iz UAE, koja će raspolagati sa 10.470 hektara zemljišta u Vojvodini. Prošle godine je vazduhoplovna kompanija Etihad iz Emirata kupila 49 odsto srpskog avioprevoznika JAT. Ranije se govorilo i o ulaganjima iz UAE u srpsku industriju informatičkih tehnologija, namjenske industrije, kupovini hotela na Kopaoniku, čak i fudbalskog kluba Crvena zvezda.

Ako je suditi prema pisanju domaće i međunarodne štampe, u protekle dvije godine UAE su uložili milijarde dolara u Srbiju. No, kako je ovih dana pisalo na londonskoj internet platformi Bliskoistočno oko (MEE), razlozi za ulaganja iz Emirata u Srbiju prekriveni su velom tajni. Neki izvori iz Srbije otkrili su MEE da ti razlozi sežu mnogo dalje od mogućih finansijskih pogodnosti.

Prema nekim od mišljenja koja prenosi MEE, prestolonasljednik Abu Dabija, jednog od emirata koji čine UAE, Mohamed bin Zajed al-Nahjan ponaša se kao zastupnik Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u istočnoj Evropi. Istovremeno, prestolonasljednik, navodno, pokušava da iskoristi slabo regulisano srpsko tržište oružja da bi isporučivao oružje širom Bliskog Istoka.

Dalje, prema MEE, iza velike investicije UAE u Srbiju, ,,stoji mračna ličnost palestinskog moćnika Mohameda Dahlana, koji živi u izbjeglištvu. Smatra se da je on centralna figura mreže koja uspostavlja komunikaciju između UAE i američkih i izraelskih obavještajaca, kao i da arbitrira u koruptivnim ulaganjima Emirata u Srbiju, kojima se pune džepovi njihovih političkih lidera,” navedeno je na pomenutoj internet platformi.

Srpski zvaničnici ponosno izjavljuju da je interes koji UAE pokazuju za Srbiju dokaz da ta zemlja postaje glavni igrač u regionu. ,,UAE vjeruju u političku stabilnost Srbije, u naš ljudski potencijal, a to (investicije) rezultat je prijateljstva i razumijevanja između Aleksandra Vučića i šeika Mohameda” izjavio je za Blumberg jednom prilikom Siniša Mali, sada gradonačelnik Beograda, a prethodno ekonomski savjetnik premijera.

Iako je jasno da postoje dobri lični odnosi između srpskih i lidera Emirata, izvori u Beogradu su kazali MEE da iza ulaganja UAE u Srbiju stoje geostrateški ciljevi.

,,UAE možda koriste svoje bliske veze i investicione strategije u Srbiji da bi spriječili svog rivala Tursku da stvori jako uporište i proširi svoj ekonomski i geopolitički uticaj na Balkanu”, kazao je ovaj izvor MEE. ,,Strateško pozicioniranje UAE protiv turskog regionalnog uticaja na Balkanu možda je glavni pozadinski razlog za stratešku saradnju između UAE i Srbije.”

,,To je vjerovatno učinjeno po savjetu SAD i Izraela”, smatra ovaj izvor. Ovaj izvor je kazao i da se Srbi tradicionalno protive bilo kakvom uticaju Turske na Balkanu zbog “straha da bi Turska mogla kasnije da iskoristi svoju moć da rekolonizuje Srbiju”.

Analitičari izjavljuju i da je Srbija otvoreno neprijateljski nastrojena prema Turskoj, potkrepljujući to činjenicom o odlaganju trilateralnog sastanka s Turskom i Bosnom prošle godine. ,,Treba znati da pravoslavna Srbija nije nikada odobravala obnovljeni turski uticaj na Balkanu, za razliku od prevashodno muslimanske Bosne”, izjavio je za MEE Vladimir Pekić, srpski novinar i analitičar.

MEE podsjeća da je Vučić ranije bio poznat po zapaljivoj mržnji prema muslimanima, pa je 1995. tokom građanskog rata objavljeno da je izjavio kako će Srbija ,,ubiti 100 muslimana za svakog poginulog Srbina”. No, sada on uživa u onome što opisuje kao “blisko lično prijateljstvo” sa šeikom Mohamedom od Abu Dabija.

Po MEE, ovo prijateljstvo i velike investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog čovjeka: Mohameda Dalana.

Dalan, bivši šef palestinskih obavještajnih službi u Gazi iz pokreta Fatahi, živi u egzilu u UAE. On je u junu 2011. protjeran s palestinskih teritorija pošto ga je predsjednik Palestinske nacionalne uprave (PNU) Mahmud Abas optužio za finansijsku pronevjeru te da je kao izraelski agent umiješan u pokušaj atentata na prvog predsjednika PNU, sada pokojnog Jasera Arafata.

Abasovi ljudi optužili su Dalana za pomaganje međunarodnoj terorističkoj organizaciji Al-Kaida u Gazi protiv drugog palestinskog pokreta Hamas. To bi značilo da je američka pomoć palestinskim vlastima otišla Al-Kaidi.

Sada se naveliko priča da Dalan radi kao savjetnik za bezbjednost šeika Mohameda.

Dalan je bio ključna ličnost u unaprjeđenju veza između Srbije i UAE 2012, pošto su odnosi bili loši četiri godine ranije kada su Emirati postali prva arapska država koja je priznala Kosovo kao nezavisnu državu.

Dalanova medijatorska uloga zasnivala se na njegovim poslovnim interesima u Istočnoj Evropi, sa centrom u Crnoj Gori. Dobio je crnogorsko državljanstvo 2012, uprkos onome što srpski analitičar Pekić opisuje kao ,,veoma restriktivnu politiku” Vlade u Podgorici, koja ne dozvoljava dvostruko državljanstvo.

Crnogorski zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu državljanstvo. Međutim, srpski izvori sugerisali su MEE da to može imati veze s Dalanovim lukrativnim poslovima u Crnoj Gori. Po njima, ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio”.

MEE piše kako Dalan ima niz kompanija registrovanih u Crnoj Gori, uključujući Levant International Incorporation, firmu koja je registrovana za konsalting i menadžment. Druga firma Manarah Holding uspostavljena je za razvoj projekata s nekretninama.

Ne postoje javno dostupni detalji o finansijskom poslovanju ovih firmi, iako internet strana The Richest, koja izračunava bogatstvo javnih ličnosti, procjenjuje da je Dalanova neto vrijednost u regionu oko 120 miliona dolara. Kako je svojevremeno navedeno na internet platformi frontpagemag.com, većina Dalanogov bogatstva potiče od bezbjednosnih snaga kojima je zapovijedao, a koje drže mrežu reketiranja koja kontroliše promet nafte i cigareta.

Po MEE, čini se da je Dalanov ključni partner u Crnoj Gori Mohamed Rašid, koji se pojavljuje u poslovnom registru barem četiri njegove kompanije. Rašid je Kurd iz Iraka, koji je prethodno bio ekonomski savjetnik Jasera Arafata.

Rašid ima nekoliko kompanija registrovanih u Crnoj Gori. ,,Primio je zajmove u vrijednosti od 13 miliona eura od braće Đukanović, od kojih je jedan, Milo, premijer Crne Gore,” piše MEE.

Dalje se navodi kako je jedna od Rašidovih kompanija, Monte Mena investments, takođe registrovana u Panami gdje mu je partner, prema srpskim izvorima, egipatski milijarder Samih Saviris. Saviris je, po MEE, 2011. dobio crnogorsko državljanstvo i navodno planira investiciju od milijardu eura na poluostrvu Luštica.

Smatra se da je Dalan iskoristio crnogorsku vezu kako bi organizovao posjetu premijera Mila Đukanovića UAE prošle godine. Srpski premijer Vučić kasnije je ukazao na tu posjetu kao ključnu za unapređenje njegovih prethodno loših odnosa sa Crnom Gorom: ,,Veoma smo bili zadovoljni kada je Đukanović rekao par lijepih riječi u svojim razgovorima sa zvaničnicima UAE. Bio je dovoljno pristojan da ih savjetuje da investiraju u srpsku odbrambenu industriju,” naveo je Vučić, a prenijela MEE. Po internet platform, taj Đukanovićev savjet doveo je do investicija UAE u srpsku vojnu industriju posljednjih mjeseci.

U aprilu 2013, srpski predsjednik Tomislav Nikolić nagradio je Dalana Medaljom srpske zastave “zbog doprinosa miroljubivoj saradnji i prijateljskim odnosima između Srbije i UAE”.

Skočiđevojka

Prema dokumentima do kojih je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došla 2012, Muhamed Borhan Rašid, bio je izvršni direktor kompanije Montenegro riel estejt investment, osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima, jednom od poreskih rajeva. Shodno tim dokumentima, ovlašćeni zastupnik te firme u Crnoj Gori bila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića. U Statutu ovog društva, koji je Kolarević potpisala, stoji da je ono ,,osnovano radi investiranja u Crnu Goru, Srbiju i na drugim mjestima i ovlašćeno da emituje 601 akciju, od kojih je jedna obična akcija vrijedna jedan američki dolar i 600 povlašćenih akcija od 100.000 američkih dolara”. Dokumenti do kojih je došao MANS ukazivali su da je Rašid poslovao sa crnogorskim biznismenom Zoranom Bećirovićem, od koga je 2007. kupio vojni kompleks u Reževićima Skočiđevojka, površine 66.242 kvadratna metra. Naime, kiparska firma Kaldero trejding limited, u posjedu Zorana i pokojnog Dragana Bećirovića, prodala je pomenuto zemljište kompaniji Montenegro riel estejt investment kompani limitid. Kompleks Skočiđevojka, prodat je prvi put 2005. i to firmi Spartak d.o.o. iz Kotora, čiji je izvršni direktor i zastupnik bio ruski državljanin Aleksandar Belijakov. Zemljište je prodalo tadašanje Ministarstvo odbrane i Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, uz saglasnost Vlade u Podgorici za 2,3 miliona eura, odnosno 34 eura po kvadratu. Prema ugovoru u čiji posjed je došao MANS, novac je trebalo da bude uplaćen Ministarstvu finansija Crne Gore. U vrijeme kada je prvi put prodato zemljište, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Prema MANS-u, tadašnji ministar finansija Igor Lukšić u septembru 2005. uputio je Osnovnom sudu u Kotoru predlog za izmjenu ove mjere. ,,Lukšić je sudiju S. Todorović-Ćelanović zamolio da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu naknadno da naplate svoja potraživanja”, naveli su u MANS-u, uz zaključak da se Lukšić time direktno umiješao u ingerencije sudske vlasti, koja bi trebalo da je nezavisna od izvršne.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo