Povežite se sa nama

OKO NAS

ULAGANJA UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA U SRBIJU i CRNU GORU: Bliska lična prijateljstva

Objavljeno prije

na

Sudeći po javnim nastupima premijera Srbije Aleksandra Vučića, jedan od glavnih partnera posrnule privrede te zemlje su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), prebogata kraljevina na Arabijskom poluostrvu. Koliko prošle nedjelje, Vučić je objelodanio da je Vlada UAE uplatila milijardu dolara dogovorenog kredita kao podršku srpskom budžetu.

Vučić je naveo i da će Vlada Srbije osnovati zajedničku kompaniju s grupacijom Al Ravafeda iz UAE, koja će raspolagati sa 10.470 hektara zemljišta u Vojvodini. Prošle godine je vazduhoplovna kompanija Etihad iz Emirata kupila 49 odsto srpskog avioprevoznika JAT. Ranije se govorilo i o ulaganjima iz UAE u srpsku industriju informatičkih tehnologija, namjenske industrije, kupovini hotela na Kopaoniku, čak i fudbalskog kluba Crvena zvezda.

Ako je suditi prema pisanju domaće i međunarodne štampe, u protekle dvije godine UAE su uložili milijarde dolara u Srbiju. No, kako je ovih dana pisalo na londonskoj internet platformi Bliskoistočno oko (MEE), razlozi za ulaganja iz Emirata u Srbiju prekriveni su velom tajni. Neki izvori iz Srbije otkrili su MEE da ti razlozi sežu mnogo dalje od mogućih finansijskih pogodnosti.

Prema nekim od mišljenja koja prenosi MEE, prestolonasljednik Abu Dabija, jednog od emirata koji čine UAE, Mohamed bin Zajed al-Nahjan ponaša se kao zastupnik Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u istočnoj Evropi. Istovremeno, prestolonasljednik, navodno, pokušava da iskoristi slabo regulisano srpsko tržište oružja da bi isporučivao oružje širom Bliskog Istoka.

Dalje, prema MEE, iza velike investicije UAE u Srbiju, ,,stoji mračna ličnost palestinskog moćnika Mohameda Dahlana, koji živi u izbjeglištvu. Smatra se da je on centralna figura mreže koja uspostavlja komunikaciju između UAE i američkih i izraelskih obavještajaca, kao i da arbitrira u koruptivnim ulaganjima Emirata u Srbiju, kojima se pune džepovi njihovih političkih lidera,” navedeno je na pomenutoj internet platformi.

Srpski zvaničnici ponosno izjavljuju da je interes koji UAE pokazuju za Srbiju dokaz da ta zemlja postaje glavni igrač u regionu. ,,UAE vjeruju u političku stabilnost Srbije, u naš ljudski potencijal, a to (investicije) rezultat je prijateljstva i razumijevanja između Aleksandra Vučića i šeika Mohameda” izjavio je za Blumberg jednom prilikom Siniša Mali, sada gradonačelnik Beograda, a prethodno ekonomski savjetnik premijera.

Iako je jasno da postoje dobri lični odnosi između srpskih i lidera Emirata, izvori u Beogradu su kazali MEE da iza ulaganja UAE u Srbiju stoje geostrateški ciljevi.

,,UAE možda koriste svoje bliske veze i investicione strategije u Srbiji da bi spriječili svog rivala Tursku da stvori jako uporište i proširi svoj ekonomski i geopolitički uticaj na Balkanu”, kazao je ovaj izvor MEE. ,,Strateško pozicioniranje UAE protiv turskog regionalnog uticaja na Balkanu možda je glavni pozadinski razlog za stratešku saradnju između UAE i Srbije.”

,,To je vjerovatno učinjeno po savjetu SAD i Izraela”, smatra ovaj izvor. Ovaj izvor je kazao i da se Srbi tradicionalno protive bilo kakvom uticaju Turske na Balkanu zbog “straha da bi Turska mogla kasnije da iskoristi svoju moć da rekolonizuje Srbiju”.

Analitičari izjavljuju i da je Srbija otvoreno neprijateljski nastrojena prema Turskoj, potkrepljujući to činjenicom o odlaganju trilateralnog sastanka s Turskom i Bosnom prošle godine. ,,Treba znati da pravoslavna Srbija nije nikada odobravala obnovljeni turski uticaj na Balkanu, za razliku od prevashodno muslimanske Bosne”, izjavio je za MEE Vladimir Pekić, srpski novinar i analitičar.

MEE podsjeća da je Vučić ranije bio poznat po zapaljivoj mržnji prema muslimanima, pa je 1995. tokom građanskog rata objavljeno da je izjavio kako će Srbija ,,ubiti 100 muslimana za svakog poginulog Srbina”. No, sada on uživa u onome što opisuje kao “blisko lično prijateljstvo” sa šeikom Mohamedom od Abu Dabija.

Po MEE, ovo prijateljstvo i velike investicije UAE u Srbiji bili su mogući zbog jednog čovjeka: Mohameda Dalana.

Dalan, bivši šef palestinskih obavještajnih službi u Gazi iz pokreta Fatahi, živi u egzilu u UAE. On je u junu 2011. protjeran s palestinskih teritorija pošto ga je predsjednik Palestinske nacionalne uprave (PNU) Mahmud Abas optužio za finansijsku pronevjeru te da je kao izraelski agent umiješan u pokušaj atentata na prvog predsjednika PNU, sada pokojnog Jasera Arafata.

Abasovi ljudi optužili su Dalana za pomaganje međunarodnoj terorističkoj organizaciji Al-Kaida u Gazi protiv drugog palestinskog pokreta Hamas. To bi značilo da je američka pomoć palestinskim vlastima otišla Al-Kaidi.

Sada se naveliko priča da Dalan radi kao savjetnik za bezbjednost šeika Mohameda.

Dalan je bio ključna ličnost u unaprjeđenju veza između Srbije i UAE 2012, pošto su odnosi bili loši četiri godine ranije kada su Emirati postali prva arapska država koja je priznala Kosovo kao nezavisnu državu.

Dalanova medijatorska uloga zasnivala se na njegovim poslovnim interesima u Istočnoj Evropi, sa centrom u Crnoj Gori. Dobio je crnogorsko državljanstvo 2012, uprkos onome što srpski analitičar Pekić opisuje kao ,,veoma restriktivnu politiku” Vlade u Podgorici, koja ne dozvoljava dvostruko državljanstvo.

Crnogorski zvaničnici, po MEE, nisu otkrili zašto su dali Dalanu državljanstvo. Međutim, srpski izvori sugerisali su MEE da to može imati veze s Dalanovim lukrativnim poslovima u Crnoj Gori. Po njima, ,,postoje jaki dokazi da je Dalan iskoristio Crnu Goru za pranje palestinskog novca koji je pronevjerio”.

MEE piše kako Dalan ima niz kompanija registrovanih u Crnoj Gori, uključujući Levant International Incorporation, firmu koja je registrovana za konsalting i menadžment. Druga firma Manarah Holding uspostavljena je za razvoj projekata s nekretninama.

Ne postoje javno dostupni detalji o finansijskom poslovanju ovih firmi, iako internet strana The Richest, koja izračunava bogatstvo javnih ličnosti, procjenjuje da je Dalanova neto vrijednost u regionu oko 120 miliona dolara. Kako je svojevremeno navedeno na internet platformi frontpagemag.com, većina Dalanogov bogatstva potiče od bezbjednosnih snaga kojima je zapovijedao, a koje drže mrežu reketiranja koja kontroliše promet nafte i cigareta.

Po MEE, čini se da je Dalanov ključni partner u Crnoj Gori Mohamed Rašid, koji se pojavljuje u poslovnom registru barem četiri njegove kompanije. Rašid je Kurd iz Iraka, koji je prethodno bio ekonomski savjetnik Jasera Arafata.

Rašid ima nekoliko kompanija registrovanih u Crnoj Gori. ,,Primio je zajmove u vrijednosti od 13 miliona eura od braće Đukanović, od kojih je jedan, Milo, premijer Crne Gore,” piše MEE.

Dalje se navodi kako je jedna od Rašidovih kompanija, Monte Mena investments, takođe registrovana u Panami gdje mu je partner, prema srpskim izvorima, egipatski milijarder Samih Saviris. Saviris je, po MEE, 2011. dobio crnogorsko državljanstvo i navodno planira investiciju od milijardu eura na poluostrvu Luštica.

Smatra se da je Dalan iskoristio crnogorsku vezu kako bi organizovao posjetu premijera Mila Đukanovića UAE prošle godine. Srpski premijer Vučić kasnije je ukazao na tu posjetu kao ključnu za unapređenje njegovih prethodno loših odnosa sa Crnom Gorom: ,,Veoma smo bili zadovoljni kada je Đukanović rekao par lijepih riječi u svojim razgovorima sa zvaničnicima UAE. Bio je dovoljno pristojan da ih savjetuje da investiraju u srpsku odbrambenu industriju,” naveo je Vučić, a prenijela MEE. Po internet platform, taj Đukanovićev savjet doveo je do investicija UAE u srpsku vojnu industriju posljednjih mjeseci.

U aprilu 2013, srpski predsjednik Tomislav Nikolić nagradio je Dalana Medaljom srpske zastave “zbog doprinosa miroljubivoj saradnji i prijateljskim odnosima između Srbije i UAE”.

Skočiđevojka

Prema dokumentima do kojih je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) došla 2012, Muhamed Borhan Rašid, bio je izvršni direktor kompanije Montenegro riel estejt investment, osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima, jednom od poreskih rajeva. Shodno tim dokumentima, ovlašćeni zastupnik te firme u Crnoj Gori bila je Ana Kolarević, sestra Mila Đukanovića. U Statutu ovog društva, koji je Kolarević potpisala, stoji da je ono ,,osnovano radi investiranja u Crnu Goru, Srbiju i na drugim mjestima i ovlašćeno da emituje 601 akciju, od kojih je jedna obična akcija vrijedna jedan američki dolar i 600 povlašćenih akcija od 100.000 američkih dolara”. Dokumenti do kojih je došao MANS ukazivali su da je Rašid poslovao sa crnogorskim biznismenom Zoranom Bećirovićem, od koga je 2007. kupio vojni kompleks u Reževićima Skočiđevojka, površine 66.242 kvadratna metra. Naime, kiparska firma Kaldero trejding limited, u posjedu Zorana i pokojnog Dragana Bećirovića, prodala je pomenuto zemljište kompaniji Montenegro riel estejt investment kompani limitid. Kompleks Skočiđevojka, prodat je prvi put 2005. i to firmi Spartak d.o.o. iz Kotora, čiji je izvršni direktor i zastupnik bio ruski državljanin Aleksandar Belijakov. Zemljište je prodalo tadašanje Ministarstvo odbrane i Fond za reformu sistema odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, uz saglasnost Vlade u Podgorici za 2,3 miliona eura, odnosno 34 eura po kvadratu. Prema ugovoru u čiji posjed je došao MANS, novac je trebalo da bude uplaćen Ministarstvu finansija Crne Gore. U vrijeme kada je prvi put prodato zemljište, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Prema MANS-u, tadašnji ministar finansija Igor Lukšić u septembru 2005. uputio je Osnovnom sudu u Kotoru predlog za izmjenu ove mjere. ,,Lukšić je sudiju S. Todorović-Ćelanović zamolio da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu naknadno da naplate svoja potraživanja”, naveli su u MANS-u, uz zaključak da se Lukšić time direktno umiješao u ingerencije sudske vlasti, koja bi trebalo da je nezavisna od izvršne.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I TURIZAM: EKO KATUNI I SEOSKA GAZDINSTVA NAJTRAŽENIJI:  Stranci žele netaknutu prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sagovornici Monitora ističu da je strance teško bilo vidjeti po ulicama gradova, na betonskim pločnicima i kafanama. Oni, objašnjavaju, traže divljinu i netaknutu ljepotu, koje je na zapadu sve manje. Iako je Crna Gora ima, turistička ponuda bi morala biti organizovanija

 

Mada još uvijek nijesu sveli bilanse, u turističkim organizacijama u regionu sjeveroistoka Crne Gore – Berana, Andrijevice, Plava, Rožaja i Petnjice, zadovoljni su ljetnjom turističkom sezonom, za koju kažu da je ili na nivou one iz 2019. godine, ili približno tom rezultatu. U nekim opštinama kažu da je posjeta turista bila čak i iznad te sezone koja se uzima kao reper uspješne.

Direktor Turističke organizacije (TO) Berane Ivan Radević ističe, tako, da su svi turistički kapaciteti na planinama tokom jula i avgusta bili prepuni stranaca, posebno Poljaka, Francuza i Njemaca.

„To su ljudi koje niste mogli vidjeti na ulicama grada. Njih to ne zanima, oni nisu tu bili zbog betona, već zbog takozvanog aktivnog odmora i netaknute prirode. Zato su bili puni kapaciteti eko katuna i svih seoskih domaćinstava registrovanih za bavljenje turizmom na području beranske opštine. Mislim da je tako bilo i u regionu“ – kaže Radević.

Prema njegovim riječima ove godine je u naglom porastu broj turističkih seoskih domaćinstava, ekoloških katuna i ekoloških planinskih ugostiteljskih objekata.

„Mi smo im kao turistička organizacija bili maksimalno na usluzi sa organizovanjem raznih manifestacija“ – dodaje Radević.

On je za narednu turističku sezonu najavio obogaćivanje ponude, pa čak i izgradnju takozvanog zip lajna iznad Tifranske klisure, od vrha starog puta kralja Aleksandra do druge strane Tifrana, iznad rijeke Lim.

„To će biti za one koji žude za adrenalinom“ – tvrdi direktor TO Berane.

Zadovoljna je i njegova koleginica na čelu Turističke organizacije Plav Samira Canović, koja ističe da je ova sezona krajem jula mjeseca bila na nivou 2019. godine.

„U jednom trenutku to je bilo čak i više nego te godine, ali vidjećemo na kraju kada svedemo konačni bilans. Sve u svemu, ova turistička sezona u Plavu je bila više nego dobra“ – kaže Canovićeva.

Ona ističe da Plav sa svojom atraktivnom okolinom privlači sve više stranih turista, najviše iz Njemačke, Slovačke i Rumunije.

„Nismo očekivali takvu posjećenost. Bilo je i Holanđana, Engleza, Francuza. Mi imamo tu stazu koja je za sve njih atratkivna, a to su Vrhovi Balkana. Dosta njih je bilo koji su posjećivali Hridsko jezero i bila su puna turistička domaćinstva i eko naselja na putu do tog jezera“ – priča Canovićeva.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Pljačka iza koje ostaju goleti umjesto šuma.

Ove nedjelje nastavljen je protest i u Barama Kraljskim koji traje već 14 mjeseci. Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su u julu prošle godine mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova.

Protesti za zaustavljanje gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz. Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare.

Nakon promjene vlasti, mještani su više puta podsjećali na obećanja potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića koje je nakon izbora dao na jednom od njihovih protesta. „ Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”.  ,,Svaka gradnja mHE  je korupcija sama po sebi”.

Vlast za sada ćuti i ne raskida ugovor.  ,,Privremena zabrana gradnje od juna je još na snazi. Imamo nekih obećanja da je nađeno puno nepravilnosti, ali nema još raskida ugovora. Ne znamo zašto se oklijeva, možda se čeka kraj godine kada je predviđeni rok za završetak radova’’, kaže za Monitor Milovan – Mišo Labović, predsjednik MZ Kraljske Bare.

U međuvremenu je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio da su bivša i sadašnja vlast  kršili prava stanovnika Kraljskih Bara. Vlada Crne Gore i nekadašnje Ministarstvo ekonomije, mještanima Kraljskih Bara povrijedili su pravo na obraćanje i odgovor koje je zagarantovano Ustavom. Tu praksu su nastavili Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvo kapitalnih investcija, zaključio je Ombudsman. Iskazano mišljenje je jasan pokazatelj kako ugrožavanje životne sredine može biti direktno povezano i sa kršenjima ljudskih prava i sloboda, kao što je to slučaj s mještanima Kraljskih Bara.

Dok  mještani čekaju epilog za ugrožene rijeke, Labović kaže da se koncesionari spremaju u nove pohode. Na teritoriji MZ Kraljske Bare  doznačena je sječa preko 8.000 kubika drveta, u I i II zoni Parka prirode Komovi. ,,Tu je sječeno prije par godina i napravljena je totalna devastacija u prvoj zoni. Dobili smo informacije da će se sada sjeći oko 8.000 kubika, a koncesije su završene 2019. godine i  rekli su nam da se ovdje više neće davati koncesije. Mi smo već najavili proteste”, kaže Labović.

Slika treća. Monitor je u avgustu pisao o tome kako se u mjestu Tešanj, na teritoriji opštine Bijelo Polje, presušilo korito Ćehotine zasipa iskopanim materijalom (zemljom i kamenjem)  i zatrpava.  Izvršni direktor Ekološkog društva Breznica Milorad Mitrović upozorio je da nema uobičajene i zakonom propisane table sa obavještenjem o izvođaču radova. ,,Nemaju table na gradilištu, napravili su divlju deponiju, kamenolom, iskopavaju i melju kamen“, kazao je  Mitrović. „Za sve to mora da postoji dozvola, koncesija, procjena uticaja na životnu sredinu…“

Nakon što je inspekcija izašla na teren, radovi su zaustavljeni. Teška mehanizacija koja je devastirala Ćehotinu krenula je preko granice. ,,Nakon izlaska inspektora na lice mjesta i kontrole u kojoj je konstatovano mnoštvo nepravilnosti i radova bez ikakvih dozvola, izvođač radova koji je pričinio štetu, nesmetano izvozi mašine i opremu za koju se pouzdano ne zna kako je i ušla u Crnu Goru“, izjavio je Mitrović.

Ko zna do kada bi se devastacija Ćehotine nastavila da Mitrović nije alarmirao medije. Ipak, Ćehotina, za koju se planira ekološka i turistička valorizacija, je ovaj put bolje prošla nego  ljeta 2019. kada je ubijena. Tada  je usljed ispuštanja otpadnih voda iz Termoelektrane u Pljevljima u rijeku došlo do opšteg pomora ribe i živog svijeta. Zbog ekološke katastrofe, pokrenut je krivični postupak protiv rukovodioca i zaposlenih u TE Pljevlja, za koje nadležni sumnjaju da su izazvali ekocid. Analize su pokazale da je Ćehotina kilometrima nizvodno mrtva rijeka.

Dan prije zvaničnog slavlja 30. godina ekološke države, ekolozi su za 19. septembar najavili protest na trgu u Podgorici na koji su pozvali sve mještane koji brane šume, rijeke, planine da se pojave. Uz poruku da nemamo šta da  slavimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

Najviše ga je dojmilo gostoprimstvo Bihoraca, ali je, kako je kazao, bilo i onih koji nijesu bili naklonjeni i koji su njegovo prisustvo i saradnju sa Adrovićem koristili u svrhu političkih nadgornjavanja, izražavajući nadu da će skori početak proizvodnje odbacit sve sumnje u iskrenost i valjanost ovog projekta.

“Mnogi moji prijatelji, privrednici znaju da sam ovdje i prate šta radim. Čekaju da vide kako ću proći, tako da će moj uspjeh biti i uspjeh Bihora i Crne Gore. Moram dobiti ovu bitku da bih se opravdao i ovdje, a i u Turskoj” – rekao je tada Arslan.

Četiri godine kasnije, na dan kada je predsjednik države raspisao za 5. decembar nove redovne  lokalne izbore u Petnjici, postavlja se pitanje gdje je sada Ismail Arslan? Koliko je to para on uložio u fabriku peškira. Lijepo bi bilo pronaći ga i pitati da li i danas misli isto “o liku i djelu ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića”.

Iz Demokratske Crne Gore, koja je opoziciona partija u Petnjici gdje dominantno vlada DPS, nisu imali dileme i odmah su saopštili da je riječ samo o praznim predizbornim obećanjima i da je fabrika radila svega tri mjeseca. Ovu fabriku su nazvali “fabrikom familijarnih peškira”

Mehmed Adrović je tada odgovorio da se ne radi ni o kakvoj političkoj prevari i da ovaj pogon ima perspektivu.

On je potvrdio da je kompanija Euro Bor dio kreditnih sredstva za pokretanje proizvodnje dobila od Investiciono razvojnog fonda.

Adrović je izjavio i da političke partije, poput Demokratske Crne Gore, ne treba da zanima šta on radi sa svojim privatnim biznisom.

“Šta ima da zanima Demokrate i njima slične, šta ja radim sa svojim biznisom. To je moja privatna stvar. Neka oni gledaju svoja posla. Ne želim da polemišem s njima. Šta je njih briga šta se radi s fabrikom na Boru. Ja sam tu uložio svoj kapital, a ne oni. To što sam ja predsjednik Skupštine u Petnjici i što pripadam DPS-u nema nikakve veze sa fabrikom” – tvrdio je Adrović.

Mehmed Adrović je od ranije bio u biznisu. Najprije se bavio prevozom putnika prema Luksemburgu, da bi zatim sa luksemburgškim državljaninom Simonom Bernardom formirao mješovitu firmu “Simon vojaž”.

U početku du držali međunarodnu liniju Podgorica – Luksemburg. Onda su se pojavili na licitaciji tadašnjeg Jugoprevoza, nasljednika bivšeg Ivangradprevoza, koji je 2004. godine zapao u probleme i stečaj.

Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru Crne Gore, pa i šire, tada je prešlo u njihovo vlasništvo za male pare i promijenilo ime u “Simon vojaž”. Poslovali su neko vrijeme dobro. Uvezli autobuse iz Liksemburga, pojačavši vozni park. Zapošljavali oko stotinu radnika. Uglavnom je to bila poslovna filijala DPS-a.

Onda su nekoliko godina unazad počeli ozbiljni problem, koji su prošle godine kulminirali generalnim štrajkom radnika, kojima nijesu bile isplaćene plate za dvije godine, kao i ništa od drugih potraživanja.

Haotično stanje u autobuskom saobraćaju na ulicama Berana trebalo je da prekine uvođenje stečaja, u aprilu ove godine. Ipak su neki prevoznici bojkotovali autobusku stanicu, zbog dugovanja koja su datirala iz vremena prije uvođenja stečaja.

U međuvremenu je objelodanjeno da je partner iz Luksemburga, Simon Bernard, preko svog advokata podnio krivičnu prijavu protiv Mehmeda Adrovića zbog više krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala, kao i falsifikovanja i zloupotrebe njegovog potpisa. Predmet je neko vrijeme bio u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, a onda ga je preuzelo Specijalno državno tužilaštvo.

Fabrika peškira u selu Bor ne radi odavno. Potvrdila se priča radnika da je Mehmed ovu fabriku gradio parama iz “Simon vojaža”. Zašto i kako bi inače ušla u stečajnu masu? Negdje se moglo načuti kako se i Arslani u nekom društvu požalio da je prevaren, ali se nikada više nije pojavio u Petnjici.

Gume, kočnice, peškiri, dizalice. Tako bi se moglo licitirati na prvoj prodaji sa početnom cijenom od dva miliona i trista hiljada eura.

Šta se sve radilo sa Simon vojažom, fabrikom peškira Euro Bor, i svim drugim poslovima “ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića”, otkriti može samo dobra istraga. Ali SDT ćuti i u ovom, kao i mnogim drugim predmetima.

                                              Tufik Softić

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo