Crna Gora ima oko 80 logopeda. Iz EU su, 2019. godine, konstatovali da našem zdravstvenom sistemu i školama nedostaje oko 150 stručnjaka tog profila
Trebalo je mnogo novca, putovanja i muke, kaže četrdesetogodišnja Kolašinka, da svom sinu, tokom minulih pet godina, obezbijedi redovne tretmane logopeda. Uglavno, privatno i u Podgorici. Kratkoročno angažovan logoped, kroz projekte jedne lokalne NVO, nije bio dovoljan, tvrdi. Prije svega, jer je bilo mnogo djece kojima je takva pomoć bila neophodna.
,,Činilo se da nije ozbiljan problem, sve dok smo stigli do logopeda u Podgorici. Tada se ispostavilo da je potrebno mnogo tretmana, mnogo truda, ali i novca. Trebalo je muž i ja da uskladimo svoje obaveze jer smo oboje zaposleni i nije lako bilo nekoliko puta sedmično ići do Podgorice. Samo nekoliko mjeseci postojao je logoped, koji je radio sa djecom u Kolašinu, u okviru nekog NVO projekta. To smo koristili, ali, naravno, da nije bilo ni približno dovoljno”, kaže naša sagovornica.
Objašnjava da je njen sin posjećivo i logopeda, odnedavno, angažovanog u školi. Međutim, ona smatra da je, s obzirom na broj djece kojima je ta vrsta stručnjaka potrebna, malo jedan logoped koji je zadužen i za mališane iz vrtića. Sagovornica Monitora objašnjava da se ozbiljnim tretmanom logopeda na zapadu smatra angažman od tri do pet tretmana sedmično. Kolašinka podsjeća da u tom gradu ne postoji ni dnevni centar za djecu sa teškoćama i smetnjama u razvoju, pa to, tvrdi, dodatno otežava djeci i roditeljima.
,,Na kraju smo zbog nedostatka novca odustali od odlazaka kod stručnjaka u Podgoricu. Oslonili smo se na podršku školskog logopeda. Na sreću, naše dijete nema, da tako kažem, preveliki probem. Drugi roditelji, čija djeca imaju ozbiljnije teškoće, zaista su na muci. Takvi mališani su u Kolašinu dodatno dikriminisani”, kaže ona.
U kolašinskom Domu zdravlja kažu da važećom sistematizacijom nije predviđen logoped. Tako je, uglavnom, i u ostalim ustanovama primarne zdrastvene zaštite u državi. Pedijatar dr Momčilo Vukčević, iz ličnog iskustva, procjenjuje da bi bilo potrebe za angažovanjem više logopeda u Kolašinu.
,,Dugo u Kolašinu uopšte nije bilo logopeda. Pokušavali smo da to nadomjestimo povremenim angažmanima, kroz projekte sa NVO koje okupljaju roditelje djece sa teškoćama i smetnjama u razvoju. Svjestan sam da to nije bilo dovoljno”, kaže nam kolašinski pedijatar. ,,Nije dovoljno ni sada kada jedan logoped radi pola radnog vremena u školi, a pola u vrtiću. Prema mom iskustvu, najmanje dva logopeda bi trebalo da rade u Kolašinu. Nažalost, sve je više djece kojima je to potrebno. Više je razloga za to, a jedan je sasvim sigurno, takozvana, ekranizacija, to jest, usresređenost čak i djece najmanjeg uzrasta na telefone i računare”.
Sličan problem u Mojkovcu biće riješen, ali samo na kratko, kroz projekat Servis podrške za djecu i mlade sa poteškoćama u govorno jezičkom području. U tamošnjem vrtiću Jevrosima Jevra Rabrenović i Dnevnom centru biće pola godine angažovan logoped. U saradnji sa te dvije ustanove, projekat realizuje NVU Svjetlost, a finansira ga Ministarstvo finansija i socijalnog staranja u okviru javnog konkursa Zaštita lica sa invaliditetom i djece i mladih sa smetnjama u razvoju.
,,Specifični cilj je inkluzija i smanjenje socijalne isključenosti djece i mladih sa smetnjama i teškoćama u razvoju, kroz angažovanje logopeda na period od šest mjeseci. Realizovaćemo i radno okupacione radionice za djecu koja pohađaju vrtić i Dnevni centar. U okviru projekta , biće održavane i psihološke radionice, kao oblik podrške roditeljima čija djeca imaju smetnje i teškoće u razvoju”, objašnjava koordinator projekta i predsjednik NVU Svjetlost Vladimir Veljović.
Logopedski tretmani za 19-oro djece, objašnjava on, biće održavani dva puta sedmično, srijedom i petkom. Svako djete radiće s logopedom, ponaosob, od 30 do 45 minuta. Edukativne radionice za roditelje, predviđene projektom, organizovaće se jednom nedjeljno, tokom tri mjeseca.
,,Jednom nedjeljno, tokom tri mjeseca, održavaće se i radon-okupacione radionice. One obuhvataju manuelne, kreativne, rekreativne i edukativne aktivnosti i imaju cilj da poboljšaju određene kongnitivne i fizičke sposobnosti. Projektom je planirana i izrada brošure kojom ćemo pružiti korisne informacije o djeci predškolskog uzrasta sa stanovišta logopeda, psihologa i pedagoga. Namijenjene su roditeljima, vaspitačima, stručnim saradnicima…”, objašnjava Veljović.
Mojkovac je, kada je riječ o vrstama i kvalitetu podrške djeci i omladini sa teškoćama i smetnjama u razvoju, u prednosti u odnosu na Kolašin, jer ima Dnevni centra. U Kolašinu je ideja o otvaranju Dnevnog centra stara skoro deceniju, međutim, nikad nije započeta njena relaizacija.
U lokalnoj upravi kažu da je to i dalje jedan od njihovih ,,strateških ciljeva”. Razni vidovi podrške djeci sa teškoćama i smetnjama u razvoju definisani su i lokalnim akcionim planom. No, za sve je, podsjećaju, potreban novac i, prije svega, saradnja sa nadležnim institucijama na državnom nivou. U Opštini cijene trud aktivista civilnog sektora, ali njihovi projekti, kažu, obezbjeđuju samo povremenu podršku za one kojima je ona neophodna. Djeca i mladi sa teškoćama i smtnjama u razvoju su najugroženija kategorija Kolašinaca ocijenili su, nedavno, ispitanici istraživanja sprovedenog za potrebe pripreme lokanog akcionog plana.
Prinuđeni da pomoć logopeda traže u većim gradovima i plaćaju svojim novcem, pojedini roditelji iz Kolašina i Mojkovca, rizikuju i da budu prevareni. Udruženje logopeda Crne Gore upozorilo je roditelje da se u Crnoj Gori posljednjih nekoliko godina nekvalifikovane osobe predstavljaju kao stručnjaci iz te oblasti, nudeći privatno tretmane za pomoć djeci sa smetnjama u razvoju i govoru.
Predsjednica Udruženja Irena Vasiljević je, još prije dvije godine, upozorila da ljudi koji se predstavljaju kao logopedi stvaraju velike probleme, u prvom redu djeci koja ne mogu da napreduju. Ona je tada kazala ,,da u nevladinim organizacijama koje se predstavljaju kao privatne ustanove rade studenti logopedije, apsolventi i diplomci sa sumnjivim diplomama iz država regiona”. Prema saznanjima Udruženja logopeda, njihove lažne kolege su naplaćivali jedan tretman i do 50 eura. Sumnjivi logopedi završavaju dio studija na fakultetima u Foči, Tutinu i Novom Pazaru. Svi priznati stručnjaci tog profila školovanje su završili u Beogradu ili Zagrebu.
Prema poslednjim podacima u Crna Gora ima oko 80 logopeda. Kako su, 2019. godine konstatovali iz Evropske unije, našem zdravstvenom sistemu i školama nedostaje oko 150 stručnjaka tog profila.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ