Gledam ovaj naslov i sam sebi kažem: vidi, sivi oblaci, teški od vode, legli po brdima, već treći dan bez prestanka kiša sipi ili pljušti, rominja jedrim kapljicama ili se raspršava u omahu, onu sitnu kišnu prašinu, a ti se još premišljaš oko tog naslova! Shvatam ja sam sebe (ne uvijek, to bi bilo pretjerano i obeshrabrujuće: čovjek mora biti spreman da sam sebe iznenadi kakvom novom greškom, ili neplaniranom budalaštinom); svjestan sam da se naslov odnosi tačno na ono o čemu hoću da pišem, ali ipak, možda bi bilo bolje da sam rekao: ,,Nemoć racionalnog!” Na kraju, ipak se odlučujem za ovaj naslov jer me više čudi rasprostranjeno (a toliko pogrešno!) uvjerenje da je iracionalno nemoćno, nego isto tako rasprostranjeno (i jednako pogrešno!) vjerovanje da je racionalno svemoćno.
Mogu nekako i razumjeti zašto ljudi hoće da vjeruju u naivnu demagošku tvrdnju da je dobro jače od zla (valjda niko u to ne vjeruje ozbiljno?), iako je ontološka superiornost destrukcije nad kreativnošću, i zla nad dobrim, više nego očita. Pritiskom na dugme može se u jednoj sekundi sa zemljom sravniti cijeli grad ili pobiti 100.000 ljudi. Na koje dugme treba pritisnuti da se u sekundi ponovo izgradi barem jedna zgrada srušenog grada i oživi barem jedan od pobijenih ljudi? Zato i kažem: ne posumnjati u zdrav razum svakoga ko iskreno vjeruje u nemoć iracionalnog, za mene iziskuje krajnji napor!
Jer, koliko god bilo očigledno da ljudskim svijetom, dakle savremenom državom, vlada upravo iracionalno, koje je u svoju službu, kao volove u jaram, upreglo razum i nauku, mi i dalje ponavljamo da ,,Um caruje a snaga klade valja” i da je ,,znanje – moć”! I ne pitamo se ni jednog tranutka šta to stvarno znači i kako to može biti istina!? Kao što se ne pitamo ni šta znači, na primjer, poslovica ,,Brza kučka slijepe kučiće rađa”!? Kakve veze ima to što je mati brza sa činjenicom da su štenci slijepi!? Kao da spora kučka rađa štenad koja su već progledala?
Ili kao što sa odobravanjem ponavljamo: ,,Kucaj, i otvoriće ti se!” A ne vidimo da su se mnogima najvažnija vrata otvorila, a da ni jednom nisu pokucali na njih. I da su mnogi skapali pred zatvorenim vratima na koja su kucali cijelog života!
Ponavljamo Danteovu misao: ,,Put u pakao popločan je dobrim namjerama!”, diveći se njegovoj lucidnosti, a ne uviđamo da je to eklatantna osuda dobronamjernosti i skandalozna pohvala zlonamjernosti! Jer, ako je put u pakao popločan dobrim namjerama, po istoj danteovskoj logici, slijedi da je put u raj popločan lošim namjerama!? Kakav je to svijet u kom se dobronamjernima prijeti paklom, a zlonamjernima se obećava raj? I kakav bi bio Bog, koji bi za njihove dobre namjere kažnjavao ljude paklom, a za zle namjere, nagrađivao ih rajem!?
,,Znanje je moć!” Kakva blasfemija! Cilj znanja nije moć nego istina! Cilj politike je moć! Najbrutalniji političari dokazali su svemoć iracionalnog kada su naučnike obrlatili da, eto recimo, na primjer, naprave A bombu i time da nauku, kao princip racionaliteta, potčine politici kao principu iracionaliteta! Lažu nas, mi im i tako odavno ne vjerujemo, ali njihova moć ostaje netaknuta kakva je oduvijek bila! Živimo u svijetu u kom više niko ne vjeruje političarima, u kom svi znaju da nas bezočno lažu i zloupotrebljavaju, u kom očekujemo da to čine i čak bi nas suprotno iznenadilo, a to ipak ni najmanje ne dovodi u pitanje njihovo ostajanje na vlasti!
Ako iracionalne poslovice zamijenimo racionalnim, hoće li biti prihvaćene!?
Na primjer:
,,Kucaj, i zatvoriće te!” – na pogrešna vrata u pogrešno vrijeme.
,,Moć caruje, narod klade valja!”
,,Podmukli političari slijepim građanima vladaju!”
A iskreni političari!?
Valjda ne očekujete od mene da ovo pitanje shvatim ozbiljno!
Ferid MUHIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS3 sedmice