Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Da je tužilaštva

Objavljeno prije

na

Monitor je pitao – hoće li i afera crne trojke završiti zaboravljena u ladicama tužilaštva kao mnoge druge i šta pravosuđe treba ili je trebalo do učini da se to ne desi

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Crne trojke ne treba da brinu

Lično ne očekujem da će tužilaštvo sprovesti kvalitetnu i zakonitu istragu iz jednostavnog razloga što to nikada nije uradilo kada su postojale sumnje da je neko od funkcionera izvršio krivično djelo. Tim prije što aktivnost crnih trojki, onako kako ih opisuju oni koji imaju saznanja o njima ili oni koji su bili žrtve njihovih napada, pokazuje nespornim da su ti napadi morali imati organizaciju i podršku sa višeg nivoa vlasti. U protivnom, do sada bi se ti slučajevi svakako riješili. Zato je sigurno da tužioci neće uraditi ništa protiv interesa onih koji su te tužioce izabrali, a izabrani su upravo zato što nemaju ni stručnih, ni profesionalnih, ni moralnih referenci da rade zakonito posao tužioca. Podsjećam da su i policija i tužilaštvo pod kontrolom istih pojedinaca i grupa koje su te institucije kontrolisali i u vrijeme kada je pretučen Duško Jovanović, u vrijeme kada je Jovanović ubijen, u vrijeme kada je pretučen Željko Ivanović i kada su vršena sva ona krivična djela koja nijesu rasvijetljena. U prilog mom zaključku je i postupanje tužilaštva u ovoj novoj aferi. Naime, iako kažu da je predmet ,,prioritetan” čini se da do sada nijesu uradili ništa, odnosno da čine sve kako bi protok vremena ili neka nova afera ovu priču polako prepustili zaboravu. Brajuško Brajušković danima javno tvrdi da ima mnogo informacija i dokaza o težim krivičnim djelima i pri tome saopštava da je spreman ta saznanja da prenese samo Veselinu Vučkoviću. Naravno, Vučkoviću do sada očigledno nije padalo na pamet da se sa njim sastane i čuje te informacije. Te informacije je državni tužilac do sada morao čuti i provjeriti. Umjesto toga, sa Brajuškovićem razgovora tužilac koji je, inače, poznat po slučaju Carine, kada je odbacio krivičnu prijavu baš protiv jednog uličnog nasilnika – Miomira Mugoše. Pri tome, taj tužilac traži od Brajuškovića pisanu naredbu za prebijanja, koja su vršile crne trojke. Zato mi se čini da pripadnici crnih trojki nemaju razloga za brigu dok su tužilaštvo i policija pod rukovodstvom sadašnjih kadrova. Kada Crna Gora dobije državnog tužioca koji će raditi svoj posao, onda treba očekivati zakonite istrage i procesuiranje svih onih koji su vršili krivična djela, ali još važnije i ovih koji su ih prikrivali umjesto da otkriju i učinioce krivično gone.

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA HRA
Tortura kao nasljeđe

Optužbe koje su iznijete u javnost u vezi crnih trojki moraju se doživjeti ozbiljno, zato što su do danas ostali nerasvijetljeni mnogi napadi na novinare i druge u Crnoj Gori. Tortura koju su sprovodili državni službenici i agenti – bilo uniformisani ili u civilu, dokumentovana je već i u Crnoj Gori i u regionu, pa se optužbe o crnim trojkama sasvim uklapaju u takvo nasljeđe. Javnost je obaviještena i da su tri osobe već javno potvrdile da ih je Brajušković, koji je iznio optužbe, prethodno upozoravao da su mete napada, što doprinosi utisku o ozbiljnosti njegovih tvrdnji. Sve to posebno obavezuje tužilaštvo, posebno v.d. VDT-a Veselina Vučkovića, da se ova stvar rasvijetli do kraja. Ako to ne bude slučaj, teško ćemo se oteti utisku da tužilaštvo, kao i u nekim ranijim slučajevima, nije željelo da preduzme sve što je moglo da se do pravde dođe i da, samim tim, Crna Gora nije sposobna da nezavisno istraži postupanje svoje policije i tako položi ispit vladavine prava i pred svojim građanima i publikom Evropske unije.

BORIS MARIĆ, PRAVNIK
Afera se razvodnjava

Crne trojke su dio naše mračne prošlosti devedesetih, ali i metod koji nikada nije prestao da funkcioniše na ovim prostorima. Kada stvari konkretizujemo, onda sa jedne strane imamo sukob unutar vladajućih struktura, u konkretnom slučaju unutar vladajućih-bezbjedonosnih struktura i vjerovatno mnoge neraščišćene račune koji su nastali na platformi „sumnjivih” poslova na koje se nadogradila borba za imenovanja i funkcije.

Posebno treba naglasiti činjenicu da je teško očekivati ozbiljne rezultate u cilju punog razobličavanja afere „crne trojke”. Mediji su ukazali na problem kroz ispovijest jednog od, po svom svjedočenju, pripadnika. Pojavila su se brojna imena. Cijela stvar je razvodnjena po mutnoj bari neriješenih slučajeva. U konkretnom slučaju državno tužilaštvo bi kao fokus istrage moralo da ima dva slučaja koja su se dogodila za vrijeme mandata gospodina Veljovića. To je prebijanje zatvorenika u „Spužu” od strane pripadnika specijalnih jedinica policije i prebijanje pokojnog Saše Pejanovića u „betonjerci”. Samo ako ovi slučajevi budu adekvatno procesuirani, rasvijetljeni i dobiju sudski epilog, možemo se nadati i otkrivanju cijele istine o brutalnoj zloupotrebi „snage države”. Ono što je najbitnije je da se rasvjetljavanjem nepočinstava uspostavi sistem kontrole državnog aparata za prinudu, zaustavi njegova dalja politizacija i korišćenje u svrhu parcijalnih interesa. Kao građani moramo se i boriti i vjerovati da se ovome može stati na put.

GORAN RODIĆ, ADVOKAT
Kontrolisani sukob grupa na vlasti

Iako se radi o slučaju koji opravdano izaziva veliku pažnju javnosti, objektivno se postavlja pitanje kvaliteta informacija i dokaza prezentiranih tužilaštvu da bi se ta afera mogla procesuirati pred sudom. Ovo zbog toga što se radi o ustaljenom receptu. Podsjetiću na aferu listing koja je zbog svog značaja takođe izazvala ogromno interesovanje javnosti, ali do danas nije riješena. Sve ovo ukazuje da se radi o ,,kontrolisanom” sukobu između grupa u vladajućoj strukturi koje se bore za prevlast. Cilj je evidentno da se pripadnik/ci suprotnog tabora etiketiraju u javnosti i oteža im se pozicija u borbi za prevlast. Za sada se ne ide dalje od toga, jer se u suprotnom otvara ,,pandorina kutija” koja bi ugrozila i jedne i druge. Zbog toga takvi slučajevi ostaju neriješeni, odnosno ne završe pred sudom.

FILIP KOVAČEVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR
Prvo smjena vlasti

Nijedna afera, pa ni ova oko ,,trojki smrti” od koje je po ljudskoj patnji i nasilju strašniji samo državni zločin deportacija Bošnjaka iz 1992. godine, neće biti rasvijetljena i na pravedan način sankcionisana dok ne dođe do demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori. Naime, čitav postojeći pravosudni aparat – svekoliko crnogorsko sudstvo, tužilastvo i policija – je kreiran sa jednim jedinim ciljem: da učvrsti zločinačku oligarhiju na čelu sa sedmostrukim premijerom Milom Đukanovićem i zaštiti je od gubitka vlasti i enormnih novčanih sredstava stečenih kroz ,,prljave” poslove.

Zbog toga je ključna uloga demokratske javnosti, tj. opozicionih partija, NVO sektora i nezavisnih medija da svojim udruženim i hrabrim djelovanjem ne dopuste dalje funkcionisanje nakaradnog sistema koji kontinuirano razara privredne, prirodne i nadasve ljudske resurse. To se može uraditi kroz bojkote, proteste, diogenovske performanse, akcije solidarnosti i građanske neposlušnosti, itd. Važno je i savezništvo sa međunarodnim demokratskim snagama i institucijama.

Mislim da ima prostora za nadu, jer proliferacija ,,afera” u posljednjih godinu dana pokazuje da je režimski brod probijen na nekoliko mjesta i da mnogi koji su na njemu imali ulogu nižih kormilara, želeći da spasu sopstvenu kožu od zatvorske egzistencije, prelaze na već oslobođenu teritoriju. Oportunistički egzodus ,,šrafova” će se nastaviti i intenzivirati (u koordinaciji za akcijama demokratske javnosti), dok konačno sam brod ne potone ili bude poslat u staro gvožđe.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo