Povežite se sa nama

MONITORING

Beba u Mugijevoj školi

Objavljeno prije

na

Vladimir Beba Popović, nekadašnji šef Biroa za komunikacije Vlade Srbije i direktor proljetos registrovane podgoričke NVO Institut za javnu politiku, napao je novinare Vijesti Miodraga Babovića i Luku Zekovića, psovao ih, vrijeđao i razoružao, oduzimajući im dio profesionalne opreme (diktafon) nakon što je sa fotoaparata izbrisao fotografije koje mu nijesu bile po ukusu.

Popović je novinare napao u utorak, ispred poslovne zgrade Europoint, u kojoj se, pored njegovog Instituta nalaze i predstavništvo OEBS-a, Ambasada Austrije, Generalni konzulat Švajcarske… Tokom napada društvo mu je pravio Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.

Jovanović je, nešto ranije, automobilom registrovanim na Upravu policije dovezao Stanka Caneta Subotića, kontroverznog biznismena iz Srbije (od čijeg pravosuđa je uspješno bježao skoro deset godina) i dugogodišnjeg prijatelja i poslovnog partnera Mila Đukanovića i Vladimira Popovića. Zapravo, novinari su se na Popovićevoj meti i našli tako što su željeli da zabilježe Subotićev dolazak u Crnu Goru, prvi od kada je srpska policija povukla međunarodnu potjernicu koja ga je pratila godinama.

Babović i Zeković su napad prijavili policiji. Ima indicija da su Popović i Jovanović još iste večeri saslušani u CB Podgorica ali neka ranija iskustva ostavljaju mogućnost da je Popović, zapravo, u CB svratio na kafu i čestitke. Baš kao što je, svojevremeno, to uradio podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša nakon što je, sa sinom diplomatom, na ulici napao urednika i fotoreportera Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića

Vladimir Popović je događaj prijavio – Pobjedi. Tamo je, najavljujući tužbu protiv napadnutih novinara ,,zbog ugrožavanja privatnosti i lažnih optužbi”, osvjedočeni medijski manipulator i cenzor objasnio da nije psovao Babovića i Zekovića već njihove poslodavce; da nije oteo aparat i brisao fotografije (,,to je foto-reporter sam uradio, osim jedne koju sam ja obrisao”) niti je konfiskovao diktafon (dobrovoljno su mu ga predali na pregled, tvrdi Popović). Konačno, novi gospodar paradržavnih medija i provladinog NVO sektora u Crnoj Gori ponudio je neoboriv argument: ,,Da je istina bilo šta od toga što tvrde da su navodno bili ugroženi, zar ne bi odmah zvali policiju”. Vladimir Popović je dovoljno velika beba da zna kako je policija već bila tu, u njegovom društvu (iz Uprave tvrde da je njihov službenik Jovanović imao slobodan dan).

Popović je u Pobjedi pojasnio da on nije javna ličnost, a da je ulica na kojoj je postrojavao novinare njegov privatni posjed. Da se ne sprdamo -ovo za privatnu ulicu, u nekom dubljem smislu, može biti da je čovjek u pravu.

Pokušavajući da dokuče motive novog napada na novinare (izuzev činjenice da crnogorske institucije na tu pojavu gledaju krajnje blagonaklono) pojedinci su pomenuli mogućnost da je Popović namjerno napravio incident kako bi skrenuo pažnju novinara dok se Stanko Cane Subotić ne provuče kraj njih. Jovanović je, prema toj verziji, iskusnim okom službenika Sektora za obezbjeđenje ličnosti nadgledao operaciju.

Nije prvi put kako se Jovanović nalazi u ulozi koja nalikuje ličnom obezbjeđenju Stanka Subotića. Mediji su prije nekoliko godina, dok je Subotić bio na međunarodnoj potjernici, objavili fotografiju na kojoj je Jovanovićev službeni automobil parkiran ispred Canetove vile na Svetom Stefanu. Sumnjalo se tada da ljudi iz Đukanovićevog obezbjeđenja čuvaju njegovog prijatelja Subotića dok on, inkognito, boravi na crnogorskoj obali. Vratimo li se desetak godina unazad, dolazimo i do podataka da je Zoran Jovanović jedna od osoba čije je telefonske razgovora sa viđenijim akterima crnogorsko-italijanskih duvanskih poslova prisluškivalo i snimalo tužilaštvo iz Napulja i Barija. Otud i pretpostavka da su Jovanović i Subotić stari znanci.

A stari znanci su i Cane i Beba. Tim se vezama, dugo i detaljno, bavio direktor RTS Aleksandar Tijanić, novinar kome se spočitava sve i svašta ali nikada da je loše obaviješten. ,,Vladimir Popović stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića…”, tvrdi Tijanić navodeći kako je Popović ,,ključni medijski savetnik Stanka Subotića “.

Kada se Popović zimus obreo u Crnoj Gori, pratile su ga priče da je stigao sa zadatkom da se pozabavi medijima koji nijesu pod kontrolom Đukanovića. Ključni medijski savjetnik je momentalno krenuo u akciju – od prozivki nepodobnih u višesatnom intervjuu na televiziji Atlas do podmetanja i konstrukcija na račun opozicionih političara, vlasnika i urednika privatnih medija koje ne kontroliše DPS, a koje su postale redovan dio tzv. informativnog programa TV Pink Montenegro. U njima su upućeni prepoznali rukopis veoma sličan onome kojim se Popović nekada obračunavao sa neistomišljenicima u Beogradu.

A o strahovladi koju je Popović, kao šef srpskog Biroa za informisanje, zaveo u srpskim medijima nakon ubistva premijera Zorana Đinđića i danas se priča. Mnogi kažu – taj se period može porediti samo sa cenzurom i medijskom torturom koju je, tokom NATO bombardovanja SRJ, u Beogradu provodio tadašnji Miloševićev ministar informisanja – Aleksandar Vučić, danas Prvi potpredsjednik Vlade Srbije. I čelnik partije koju, ako je vjerovati srpskim medijima, izdašno finansira Stanko Subotić.

U Monitoru smo, proljetos, nakon što je u Podgorici registrovan Institut za javnu politiku (opis djelatnosti – nauka) konstatovali kako ni u Beogradu nema nikoga ko je povezao sva lica osobe koju mediji opisuju kao ,,nervoznog konobara sa splava Sava”; ,,uspješnog vlasnika i direktora prve beogradske marketinške agencije”; ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa”; ,,velikog cenzora”, ali i čovjeka koga je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade”.

Danas smo, makar malo pametniji. Treba, ipak, biti oprezan.

Možda se Popovićev susret sa novinarima Vijesti može posmatrati kao prva sesija projekta monitoringa medija. Taj posao finansiraju NATO odjeljenje za javnu diplomatiju u Briselu i Ambasada Slovenije u Crnoj Gori – a provodi ga Popovićev Institut za javnu politiku. Može vama to zvučati smiješno, ali Popović je plaćen da, od septembra 2013. godine, skupa sa svojim saradnicima obavlja ,,konsultacije sa medijima i predstavnicima medija…”. Nemojte se začuditi ako za koji dan iz policije ili tužilaštva stigne obavijest kako je njegovo veličanstvo Beba nepodobne novinare postrojavao, propitivao i pretresao u sklopu monitoringa izvještavanja o integracijama Crne Gore u NATO.

Koga to ne brine, taj se neće začuditi ni informaciji da su Popović i njegova NVO suorganizatori međunarodne konferencije o ulozi medija u procesu sekuritizacije (to je, kažu, vid eskstremne politizacije pojava i događaja). Taj skup bi, pod nazivom Riječ, slika, neprijatelj, trebalo da okupi poznate i priznate goste iz regiona i Evrope. Onda će im Popović i saradnici pojasniti kako su sve priče o kriminalu, korupciji, nepotizmu i raznim oblicima nasilja koje prate njihove nalogodavce ,,ekstremno ispolitizovane”.

Zato je i ovonedjeljno druženje Popovića sa novinarima Vijesti adekvatna najava skupa Riječ, slika, neprijatelj. U najkraćem – Popović je prepoznao neprijatelje, izbrisao im je slike a riječi zarobio, prekontrolisao pa odnio u policiju.

Preostalo je samo da provjeri stanje na računu. A novinari neka se paze. I po mraku i po danu na njih preže mugići i bebe. Policija, za sada asistira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo