Povežite se sa nama

MONITORING

Beba u Mugijevoj školi

Objavljeno prije

na

beba-popovic-jovanovic

Vladimir Beba Popović, nekadašnji šef Biroa za komunikacije Vlade Srbije i direktor proljetos registrovane podgoričke NVO Institut za javnu politiku, napao je novinare Vijesti Miodraga Babovića i Luku Zekovića, psovao ih, vrijeđao i razoružao, oduzimajući im dio profesionalne opreme (diktafon) nakon što je sa fotoaparata izbrisao fotografije koje mu nijesu bile po ukusu.

Popović je novinare napao u utorak, ispred poslovne zgrade Europoint, u kojoj se, pored njegovog Instituta nalaze i predstavništvo OEBS-a, Ambasada Austrije, Generalni konzulat Švajcarske… Tokom napada društvo mu je pravio Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.

Jovanović je, nešto ranije, automobilom registrovanim na Upravu policije dovezao Stanka Caneta Subotića, kontroverznog biznismena iz Srbije (od čijeg pravosuđa je uspješno bježao skoro deset godina) i dugogodišnjeg prijatelja i poslovnog partnera Mila Đukanovića i Vladimira Popovića. Zapravo, novinari su se na Popovićevoj meti i našli tako što su željeli da zabilježe Subotićev dolazak u Crnu Goru, prvi od kada je srpska policija povukla međunarodnu potjernicu koja ga je pratila godinama.

Babović i Zeković su napad prijavili policiji. Ima indicija da su Popović i Jovanović još iste večeri saslušani u CB Podgorica ali neka ranija iskustva ostavljaju mogućnost da je Popović, zapravo, u CB svratio na kafu i čestitke. Baš kao što je, svojevremeno, to uradio podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša nakon što je, sa sinom diplomatom, na ulici napao urednika i fotoreportera Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića

Vladimir Popović je događaj prijavio – Pobjedi. Tamo je, najavljujući tužbu protiv napadnutih novinara ,,zbog ugrožavanja privatnosti i lažnih optužbi”, osvjedočeni medijski manipulator i cenzor objasnio da nije psovao Babovića i Zekovića već njihove poslodavce; da nije oteo aparat i brisao fotografije (,,to je foto-reporter sam uradio, osim jedne koju sam ja obrisao”) niti je konfiskovao diktafon (dobrovoljno su mu ga predali na pregled, tvrdi Popović). Konačno, novi gospodar paradržavnih medija i provladinog NVO sektora u Crnoj Gori ponudio je neoboriv argument: ,,Da je istina bilo šta od toga što tvrde da su navodno bili ugroženi, zar ne bi odmah zvali policiju”. Vladimir Popović je dovoljno velika beba da zna kako je policija već bila tu, u njegovom društvu (iz Uprave tvrde da je njihov službenik Jovanović imao slobodan dan).

Popović je u Pobjedi pojasnio da on nije javna ličnost, a da je ulica na kojoj je postrojavao novinare njegov privatni posjed. Da se ne sprdamo -ovo za privatnu ulicu, u nekom dubljem smislu, može biti da je čovjek u pravu.

Pokušavajući da dokuče motive novog napada na novinare (izuzev činjenice da crnogorske institucije na tu pojavu gledaju krajnje blagonaklono) pojedinci su pomenuli mogućnost da je Popović namjerno napravio incident kako bi skrenuo pažnju novinara dok se Stanko Cane Subotić ne provuče kraj njih. Jovanović je, prema toj verziji, iskusnim okom službenika Sektora za obezbjeđenje ličnosti nadgledao operaciju.

Nije prvi put kako se Jovanović nalazi u ulozi koja nalikuje ličnom obezbjeđenju Stanka Subotića. Mediji su prije nekoliko godina, dok je Subotić bio na međunarodnoj potjernici, objavili fotografiju na kojoj je Jovanovićev službeni automobil parkiran ispred Canetove vile na Svetom Stefanu. Sumnjalo se tada da ljudi iz Đukanovićevog obezbjeđenja čuvaju njegovog prijatelja Subotića dok on, inkognito, boravi na crnogorskoj obali. Vratimo li se desetak godina unazad, dolazimo i do podataka da je Zoran Jovanović jedna od osoba čije je telefonske razgovora sa viđenijim akterima crnogorsko-italijanskih duvanskih poslova prisluškivalo i snimalo tužilaštvo iz Napulja i Barija. Otud i pretpostavka da su Jovanović i Subotić stari znanci.

A stari znanci su i Cane i Beba. Tim se vezama, dugo i detaljno, bavio direktor RTS Aleksandar Tijanić, novinar kome se spočitava sve i svašta ali nikada da je loše obaviješten. ,,Vladimir Popović stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića…”, tvrdi Tijanić navodeći kako je Popović ,,ključni medijski savetnik Stanka Subotića “.

Kada se Popović zimus obreo u Crnoj Gori, pratile su ga priče da je stigao sa zadatkom da se pozabavi medijima koji nijesu pod kontrolom Đukanovića. Ključni medijski savjetnik je momentalno krenuo u akciju – od prozivki nepodobnih u višesatnom intervjuu na televiziji Atlas do podmetanja i konstrukcija na račun opozicionih političara, vlasnika i urednika privatnih medija koje ne kontroliše DPS, a koje su postale redovan dio tzv. informativnog programa TV Pink Montenegro. U njima su upućeni prepoznali rukopis veoma sličan onome kojim se Popović nekada obračunavao sa neistomišljenicima u Beogradu.

A o strahovladi koju je Popović, kao šef srpskog Biroa za informisanje, zaveo u srpskim medijima nakon ubistva premijera Zorana Đinđića i danas se priča. Mnogi kažu – taj se period može porediti samo sa cenzurom i medijskom torturom koju je, tokom NATO bombardovanja SRJ, u Beogradu provodio tadašnji Miloševićev ministar informisanja – Aleksandar Vučić, danas Prvi potpredsjednik Vlade Srbije. I čelnik partije koju, ako je vjerovati srpskim medijima, izdašno finansira Stanko Subotić.

U Monitoru smo, proljetos, nakon što je u Podgorici registrovan Institut za javnu politiku (opis djelatnosti – nauka) konstatovali kako ni u Beogradu nema nikoga ko je povezao sva lica osobe koju mediji opisuju kao ,,nervoznog konobara sa splava Sava”; ,,uspješnog vlasnika i direktora prve beogradske marketinške agencije”; ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa”; ,,velikog cenzora”, ali i čovjeka koga je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade”.

Danas smo, makar malo pametniji. Treba, ipak, biti oprezan.

Možda se Popovićev susret sa novinarima Vijesti može posmatrati kao prva sesija projekta monitoringa medija. Taj posao finansiraju NATO odjeljenje za javnu diplomatiju u Briselu i Ambasada Slovenije u Crnoj Gori – a provodi ga Popovićev Institut za javnu politiku. Može vama to zvučati smiješno, ali Popović je plaćen da, od septembra 2013. godine, skupa sa svojim saradnicima obavlja ,,konsultacije sa medijima i predstavnicima medija…”. Nemojte se začuditi ako za koji dan iz policije ili tužilaštva stigne obavijest kako je njegovo veličanstvo Beba nepodobne novinare postrojavao, propitivao i pretresao u sklopu monitoringa izvještavanja o integracijama Crne Gore u NATO.

Koga to ne brine, taj se neće začuditi ni informaciji da su Popović i njegova NVO suorganizatori međunarodne konferencije o ulozi medija u procesu sekuritizacije (to je, kažu, vid eskstremne politizacije pojava i događaja). Taj skup bi, pod nazivom Riječ, slika, neprijatelj, trebalo da okupi poznate i priznate goste iz regiona i Evrope. Onda će im Popović i saradnici pojasniti kako su sve priče o kriminalu, korupciji, nepotizmu i raznim oblicima nasilja koje prate njihove nalogodavce ,,ekstremno ispolitizovane”.

Zato je i ovonedjeljno druženje Popovića sa novinarima Vijesti adekvatna najava skupa Riječ, slika, neprijatelj. U najkraćem – Popović je prepoznao neprijatelje, izbrisao im je slike a riječi zarobio, prekontrolisao pa odnio u policiju.

Preostalo je samo da provjeri stanje na računu. A novinari neka se paze. I po mraku i po danu na njih preže mugići i bebe. Policija, za sada asistira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo