Povežite se sa nama

MONITORING

Karijerizam u krvi

Objavljeno prije

na

Da drug Tito čudom vaskrsne i pojavi se u Crnoj Gori bio bi veoma zadovoljan kadrovskim stanjem: istaknuti omladinski rukovodioci iz njegovog doba na najvišim su državnim funkcijama. Odolijevaju junoše više od tri decenije nakon maršalove smrti. Nije zalud govorio – ko ima ovakvu omladinu, ne treba da brine za budućnost.

Ne puštaju, ni 25 godina od takozvane antibirokratske revolucije, kojom su s ulice smijenili komunističko rukovodstvo Crne Gore, a vlast preuzeli oni, takođe komunisti. Raspoređeni u svim sferama vlasti – omladinci žive komunistički san, usred kapitalističke neoliberalne jave: jedan centar moći – oličen u vladajućoj koaliciji i njenom vođi.

Mladi kadrovi, dovođeni iz opštinskih struktura ili sa fakulteta, bili su – ili članovi Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine, kao najšireg tijela, ili članovi Predsjedništva. Oni najambiciozniji i najodaniji, potom su, po ključu, išli za Beograd – u rukovodstvo Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Mladi, a već plaćeni.

Jedan od takvih bio je i Nikšićanin Branko Čavor. Sadašnji poslovni direktor i poslanik DPS-a, dogurao je, početkom osamdesetih, sa 27 godina, do pozicije predsjednika Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore (RKSSOCG). Prvom omladincu Crne Gore, omladinski angažman bio je dragocjeno iskustvo za kasnije napredovanje: šef Metalurškog laboratorijuma Željezare, pomoćnik generalnog direktora HK Željezara Nikšić, generalni direktor RTV Nikšić, predsjednik Opštinskog odbora DPS-a Nikšić, član Upravnog odbora nikšićkog Montexa, član Odbora direktora preduzeća Montecargo, poslovni direktor DPS-a…

Jedan od Čavorovih nasljednika na poziciji predsjednika crnogorske omladine bio je Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a. Mladi Marović, Budvanin, morao je tokom jednogodišnjeg mandata na toj funkciji svakodnevno da putuje na relaciji Budva – Podgorica. Počeo je sa renoom četiri. Nije zaboravljeno: stariji u komunističkoj partiji prigovarali su Maroviću zbog nejasnog izražavanja i ,,strane terminologije”. I zbog neposlušnosti. Što se načina izražavanja tiče nije se promijenio. Samo je naučio da sluša.

Zbog ljevičarskog buntovništva sklonjen je sa pozicije predsjednika mladih, nakon otvorenog poziva, poslije sastanka Predsjedništva omladine Crne Gore održanog na otvorenom, na Skalinama, pored Morače. Poslije AB revolucije postao je član Predsjedništva SK Crne Gore, generalni sekretar… Ideolog DPS –a.

To što je komunizam zamišljen u duhu jednakosti, nije smetalo da Marović, nešto kasnije, bude malko jednakiji od ostalih. On i njegovi posjeduju – Budvu i milione. Pisali smo o tome: samo u jednom trenutku (2009. godine) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je volšebno prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao. To je samo detalj njegove nove ideologije.

Marovićev partijski kolega, vječiti poslanik DPS-a, Miodrag Miško Vuković nosilac je Titove štafete 1981. godine. Do kosti posvećen komunizmu, omladinac Vuković bio je sekretar Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Mladi funkcioner, koji je vozio vremešnu bijelu zastavu 101, od tada do danas zbrinuo je ne samo sebe, već i čitavu svoju porodicu, užu i širu ( detaljno u tekstu Utkan u temelje, 29. april 2013. godine).

I član Glavnog odbora DPS-a Mevludin Nuhodžić junački se trudio da ne izostane u ljutoj bici da ne skrenemo sa pravoga puta. Naprotiv. Pridružio se drugovima u traženju političke karijere pa je, u Beogradu, kao član vođstva omladine vodio komisiju za ONO i DSZ. U prevodu: opštenarodna odbrana i društvena samozaštita. Bila je to odlična odskočna daska za sve što ga je kasnije u DPS- u strefilo.

Nuhodžićev omladinski drug Milo Đukanović nije bio ni punoljetan (17 godina) kada se učlanio u Savez komunista, 1979. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta postaje, kako je red – plaćeni omladinski funkcioner.

Počeo je na vrijeme, pa nastavio, redom: od 1986. do 1988. godine pokriva poziciju člana Predsjedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore, potom člana Predsedništva SSO Jugoslavije, zatim postaje kandidat za predsjednika omladine Jugoslavije. Omladinac od karijere. Njegova lojalnost zapažena je u vrhovima Saveza komunista, pa postaje najmlađi član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, u posljednjem sastavu.

Kad su u ostalim jugoslovenskim republikama krenule ozbiljne priče o stvaranju veišepartijskog sistema, zagrmio je: ,,Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”. I stao u Miloševićev stroj.

Malo je odstupio od obećanja: Crna Gora nije postala ostrvo komunizma, već njegovo – privatno. Đukanović danas na ruci nosi platinasti sat vrijedan 106.076 eura dok ga je internet sajt Top 20 list svrstao na 20. mjesto najbogatijih svjetskih lidera. The Independent svojevremeno bilježi da Đukanović ,,vrijedi” 10 miliona funti, ali i da se obogatio na ,,misteriozan način”, jer sa platom oko 1300 eura spada među najlošije plaćene evropske premijere. Duh socijalizma je neuhvatljiv.

I brat Aco Đukanović oprobao se u omladinskim vodama. Bio je član Predsjedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore. Kao i brat mu Milo, između ostaloga. Omladinski aktivista Aco bavio se i organizovanjem studentskih žurki na fakultetu. Tu je otkrio čari biznisa: osnivač je jednog od prvih privatnih crnogorskih preduzeća Maraton, koje se bavilo priređivanjem i promocijom koncerata.

Da li je do komunizma ili ne, ali Aco je postao multimilioner. Pisali smo u više navrata, detaljno: vlasnik desetina hiljada kvadratnih metara zemljišta, poslovnih i stambenih prostora, akcionar preduzeća (Rudnik uglja 10 odsto, Republički zavod za urbanizam i projektovanje 75 odsto), osnivač firmi… I banke. Prve, osnovane 1901. godine. Pomenuti međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo njegovo bogatstvo procijenio je na 167 miliona dolara.

Predsjednik komunističke omladine, krajem osamdesetih, bio je i akademik, bivši dekan Pravnog fakulteta UCG Dragan Vukčević. Prijatelji još iz omladinskih komunističkih dana, sedmostruki premijer Milo Đukanović i Vukčević, sada su i poslovni partneri u firmi Univerzitats, koja je osnivač privatnog univerziteta UDG.

Još jedan univerzitetski profesor Ljubiša Stanković bio je na čelu Saveza omladine. Onda je krenuo u političke vode odraslih. Istakao se kao jedan od prvaka AB revolucije, da bi, kasnije, postao prvi čovjek Saveza reformskih snaga za Crnu Goru. Učestvovao je u osnivanju Socijaldemokratske partije. Sada je, po nepisanom ključu vladajuće koalicije, kao čovjek SDP-a, ambasador u Irskoj.

Inače funkcioneri Socijaldemokratske partije su mahom ponikli u omladinskim strukturama, koje su bile pod okriljem Saveza komunista. Ranko Krivokapić pokrivao je mjesto člana Predsjedništva Saveza Socijalističke omladine Crne Gore. Ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović, polovinom osamdesetih, bio je sekretar omladine Crne Gore, te član Predsjedništva Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Poslije AB prevrata dolazi nagrada – funkcija ,,za starije”: biva postavljen za potpredsjednika Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore.

Napušta AB društvo pa postaje jedan od osnivača Socijalističke partije Crne Gore, Saveza Reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru i, konačno, Socijaldemokratske partije Crne Gore.

Brajovićev partijski saborac, jedan od potpredsjednika SDP-a Vujica Lazović, takođe se kalio među komunističkom omladinom. On je, za razliku od kolega, bio posvećen pretežno lokalnom nivou: predsjednik Socijalističke omladine Titograda. To mu je valjalo za kasnije. Bio je poslanik u Skupštini Crne Gore, poslanik u Vijeću građana Skupštine Jugoslavije, ministar u Vladi…

Sagovornik Monitora, i sam nekadašnji omladinski funkcioner, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da mlade, lijepe i pametne većinom nije zanio duh socijalističkog upravljanja, već zov karijerizma i oportunizma.

,,Gotovo svi predsjednici omladine dobijali su stanove sa kadrovske liste, čak i poneki članovi Predsjedništva. U okviru stambene komisije za državne funkcionere nalazio se i po jedan član omladine. Pozicije su značile i dobre apanaže, putovanja… Omladinski funkcioneri u to doba imali su i službeno vozilo sa posebnim tablicama. Najčešće je to bio tada luksuzni, crni pežo 604”.

Crni pežo zamijenio je crni audi: Titovi crnogorski omladinci, Đukanović i drugovi, dvije i po decenije nakon pada Berlinskog zida, neprekidno vladaju. Karijerizam u krvi.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo