Povežite se sa nama

MONITORING

Karijerizam u krvi

Objavljeno prije

na

Da drug Tito čudom vaskrsne i pojavi se u Crnoj Gori bio bi veoma zadovoljan kadrovskim stanjem: istaknuti omladinski rukovodioci iz njegovog doba na najvišim su državnim funkcijama. Odolijevaju junoše više od tri decenije nakon maršalove smrti. Nije zalud govorio – ko ima ovakvu omladinu, ne treba da brine za budućnost.

Ne puštaju, ni 25 godina od takozvane antibirokratske revolucije, kojom su s ulice smijenili komunističko rukovodstvo Crne Gore, a vlast preuzeli oni, takođe komunisti. Raspoređeni u svim sferama vlasti – omladinci žive komunistički san, usred kapitalističke neoliberalne jave: jedan centar moći – oličen u vladajućoj koaliciji i njenom vođi.

Mladi kadrovi, dovođeni iz opštinskih struktura ili sa fakulteta, bili su – ili članovi Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine, kao najšireg tijela, ili članovi Predsjedništva. Oni najambiciozniji i najodaniji, potom su, po ključu, išli za Beograd – u rukovodstvo Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Mladi, a već plaćeni.

Jedan od takvih bio je i Nikšićanin Branko Čavor. Sadašnji poslovni direktor i poslanik DPS-a, dogurao je, početkom osamdesetih, sa 27 godina, do pozicije predsjednika Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore (RKSSOCG). Prvom omladincu Crne Gore, omladinski angažman bio je dragocjeno iskustvo za kasnije napredovanje: šef Metalurškog laboratorijuma Željezare, pomoćnik generalnog direktora HK Željezara Nikšić, generalni direktor RTV Nikšić, predsjednik Opštinskog odbora DPS-a Nikšić, član Upravnog odbora nikšićkog Montexa, član Odbora direktora preduzeća Montecargo, poslovni direktor DPS-a…

Jedan od Čavorovih nasljednika na poziciji predsjednika crnogorske omladine bio je Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a. Mladi Marović, Budvanin, morao je tokom jednogodišnjeg mandata na toj funkciji svakodnevno da putuje na relaciji Budva – Podgorica. Počeo je sa renoom četiri. Nije zaboravljeno: stariji u komunističkoj partiji prigovarali su Maroviću zbog nejasnog izražavanja i ,,strane terminologije”. I zbog neposlušnosti. Što se načina izražavanja tiče nije se promijenio. Samo je naučio da sluša.

Zbog ljevičarskog buntovništva sklonjen je sa pozicije predsjednika mladih, nakon otvorenog poziva, poslije sastanka Predsjedništva omladine Crne Gore održanog na otvorenom, na Skalinama, pored Morače. Poslije AB revolucije postao je član Predsjedništva SK Crne Gore, generalni sekretar… Ideolog DPS –a.

To što je komunizam zamišljen u duhu jednakosti, nije smetalo da Marović, nešto kasnije, bude malko jednakiji od ostalih. On i njegovi posjeduju – Budvu i milione. Pisali smo o tome: samo u jednom trenutku (2009. godine) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je volšebno prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao. To je samo detalj njegove nove ideologije.

Marovićev partijski kolega, vječiti poslanik DPS-a, Miodrag Miško Vuković nosilac je Titove štafete 1981. godine. Do kosti posvećen komunizmu, omladinac Vuković bio je sekretar Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Mladi funkcioner, koji je vozio vremešnu bijelu zastavu 101, od tada do danas zbrinuo je ne samo sebe, već i čitavu svoju porodicu, užu i širu ( detaljno u tekstu Utkan u temelje, 29. april 2013. godine).

I član Glavnog odbora DPS-a Mevludin Nuhodžić junački se trudio da ne izostane u ljutoj bici da ne skrenemo sa pravoga puta. Naprotiv. Pridružio se drugovima u traženju političke karijere pa je, u Beogradu, kao član vođstva omladine vodio komisiju za ONO i DSZ. U prevodu: opštenarodna odbrana i društvena samozaštita. Bila je to odlična odskočna daska za sve što ga je kasnije u DPS- u strefilo.

Nuhodžićev omladinski drug Milo Đukanović nije bio ni punoljetan (17 godina) kada se učlanio u Savez komunista, 1979. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta postaje, kako je red – plaćeni omladinski funkcioner.

Počeo je na vrijeme, pa nastavio, redom: od 1986. do 1988. godine pokriva poziciju člana Predsjedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore, potom člana Predsedništva SSO Jugoslavije, zatim postaje kandidat za predsjednika omladine Jugoslavije. Omladinac od karijere. Njegova lojalnost zapažena je u vrhovima Saveza komunista, pa postaje najmlađi član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, u posljednjem sastavu.

Kad su u ostalim jugoslovenskim republikama krenule ozbiljne priče o stvaranju veišepartijskog sistema, zagrmio je: ,,Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”. I stao u Miloševićev stroj.

Malo je odstupio od obećanja: Crna Gora nije postala ostrvo komunizma, već njegovo – privatno. Đukanović danas na ruci nosi platinasti sat vrijedan 106.076 eura dok ga je internet sajt Top 20 list svrstao na 20. mjesto najbogatijih svjetskih lidera. The Independent svojevremeno bilježi da Đukanović ,,vrijedi” 10 miliona funti, ali i da se obogatio na ,,misteriozan način”, jer sa platom oko 1300 eura spada među najlošije plaćene evropske premijere. Duh socijalizma je neuhvatljiv.

I brat Aco Đukanović oprobao se u omladinskim vodama. Bio je član Predsjedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore. Kao i brat mu Milo, između ostaloga. Omladinski aktivista Aco bavio se i organizovanjem studentskih žurki na fakultetu. Tu je otkrio čari biznisa: osnivač je jednog od prvih privatnih crnogorskih preduzeća Maraton, koje se bavilo priređivanjem i promocijom koncerata.

Da li je do komunizma ili ne, ali Aco je postao multimilioner. Pisali smo u više navrata, detaljno: vlasnik desetina hiljada kvadratnih metara zemljišta, poslovnih i stambenih prostora, akcionar preduzeća (Rudnik uglja 10 odsto, Republički zavod za urbanizam i projektovanje 75 odsto), osnivač firmi… I banke. Prve, osnovane 1901. godine. Pomenuti međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo njegovo bogatstvo procijenio je na 167 miliona dolara.

Predsjednik komunističke omladine, krajem osamdesetih, bio je i akademik, bivši dekan Pravnog fakulteta UCG Dragan Vukčević. Prijatelji još iz omladinskih komunističkih dana, sedmostruki premijer Milo Đukanović i Vukčević, sada su i poslovni partneri u firmi Univerzitats, koja je osnivač privatnog univerziteta UDG.

Još jedan univerzitetski profesor Ljubiša Stanković bio je na čelu Saveza omladine. Onda je krenuo u političke vode odraslih. Istakao se kao jedan od prvaka AB revolucije, da bi, kasnije, postao prvi čovjek Saveza reformskih snaga za Crnu Goru. Učestvovao je u osnivanju Socijaldemokratske partije. Sada je, po nepisanom ključu vladajuće koalicije, kao čovjek SDP-a, ambasador u Irskoj.

Inače funkcioneri Socijaldemokratske partije su mahom ponikli u omladinskim strukturama, koje su bile pod okriljem Saveza komunista. Ranko Krivokapić pokrivao je mjesto člana Predsjedništva Saveza Socijalističke omladine Crne Gore. Ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović, polovinom osamdesetih, bio je sekretar omladine Crne Gore, te član Predsjedništva Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Poslije AB prevrata dolazi nagrada – funkcija ,,za starije”: biva postavljen za potpredsjednika Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore.

Napušta AB društvo pa postaje jedan od osnivača Socijalističke partije Crne Gore, Saveza Reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru i, konačno, Socijaldemokratske partije Crne Gore.

Brajovićev partijski saborac, jedan od potpredsjednika SDP-a Vujica Lazović, takođe se kalio među komunističkom omladinom. On je, za razliku od kolega, bio posvećen pretežno lokalnom nivou: predsjednik Socijalističke omladine Titograda. To mu je valjalo za kasnije. Bio je poslanik u Skupštini Crne Gore, poslanik u Vijeću građana Skupštine Jugoslavije, ministar u Vladi…

Sagovornik Monitora, i sam nekadašnji omladinski funkcioner, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da mlade, lijepe i pametne većinom nije zanio duh socijalističkog upravljanja, već zov karijerizma i oportunizma.

,,Gotovo svi predsjednici omladine dobijali su stanove sa kadrovske liste, čak i poneki članovi Predsjedništva. U okviru stambene komisije za državne funkcionere nalazio se i po jedan član omladine. Pozicije su značile i dobre apanaže, putovanja… Omladinski funkcioneri u to doba imali su i službeno vozilo sa posebnim tablicama. Najčešće je to bio tada luksuzni, crni pežo 604″.

Crni pežo zamijenio je crni audi: Titovi crnogorski omladinci, Đukanović i drugovi, dvije i po decenije nakon pada Berlinskog zida, neprekidno vladaju. Karijerizam u krvi.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

STIŽE „FEBRUARSKI“ BUDŽET: Vlast ostaje bez izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja budžeta dijeli nas, izgleda, još par sitnica. Poput one da Vlada treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Odakle – to nije njihova briga

 

Izgleda kako je trenutno najveći problem Crne Gore riješen. Predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću trebala su tri minuta da pročita imena poslanika opozicije kojima je izrečena mjera zabrane prisustva sjednicama u narednih 15 dana zasjedanja (imaju pravo da učestvuju u glasanju). Pošto je to opošljeno, poslanicima većine, skupa sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, bila su dovoljna dva sata da o predloženom budžetu kažu sve ono što su mislili da treba reći. Tako je rasprava o prijedlogu budžeta za 2025. godinu završena. Kašnjenje od dva mjeseca, kažu, ne može predstavljati ozbiljan problem, kada skupštinska priča o ovgodišnjem budžetu bude okončana.

Od toga nas dijeli još samo par sitnica. Poput one da Vlada Milojka Spajića tek treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Poslanici, tradicionalno, ne vode previše računa o tome kako će Vlada obezbijediti novac za zadovoljenje njihovih (partijskih) obećanja i potreba.

Kad Vlada uradi što je do nje, poslanici će se izjasniti o finalnoj verziji predloženog budžeta. U petak ili, kako naši sagovornici kažu da je vjerovatnije, početkom sledeće nedjelje. Zvaničnih informacija o nastavku sjednice parlamenta, za sada, nemaju ni poslanici.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVRATAK DPS NA VLAST U BUDVI: Bez koalicionog sporazuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatraži od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Nikolom Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu

 

Pod opsežnim mjerama obezbjeđenja, blokadom zgrade lokalne uprave u Budvi i policajcima pod punom opremom koju su okružili gradsku kuću, u ponedeljak, 3. februara izabran je Petar Odžić, lider budvanskog SDP za predsjednika lokalnog parlamenta. Za njegov izbor glasalo je 19 odbornika novoformiranog saveza, Budva naš grad, Nikole Jovanovića, Odžićev Evropski savez, DPS i URA. Bio je to prvi korak u vraćanju na vlast Demokratske partije socijalista u gradu u kojem je  srušena višegodišnja vlast ove političke grupacije, u oktobru 2016. .

Odbornici liste Za budućnost Budve, Mladena Mikielja, Demokrate-Pes koje je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić i Pokret za grad Nikole Zenovića, sa ukupno osvojenih 13 mandata, ostali su u opoziciji.

Tokom trajanja sjednice odbornici su bili zatvoreni u skupštinskoj sali u koju su ušli na sporedan ulaz, gdje ih je obezbjeđenje pretresalo detektorima na metal, dok su glavna, ulazna vrata zgrade Opštine, bila zaključana.

Treba se sjetiti: ljeta  2020. godine Demokratska partija socijalista uz podršku jakih policijskih snaga, nasiljem i prebijanjem građana, preuzela je vlast u Budvi, dva mjeseca prije izbora 30. avgusta. Izbore je izgubila.

Četiri godine kasnije na vlast uz podršku Demokrastske partije socijalista dolazi  Nikola Jovanović, lider jedne od frakcija Demokratskog fronta čiji su funkcioneri tada hapšeni i proganjani. U Budvi je tako ozvaničena  koalicija aktera koji su jedni druge  „čašćavali“ pogrdnim epitetima. Jedni su nazivani četnicima, svetosavcima, fanaticima ili narko dilerima. Drugi su  bili OKG kriminalci, pljačkaši Budve, komite, ustaše i klerofašisti. Sve njih ujedinili su interesi čiji je cilj upravljanje bogatom i poznatom turističkom opštinom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

“Smatram i dalje da dogovor leži u pronalaženju kompromisa vladajuće većine i opozicije i vjerujem da bi put pomirenja oko ovog pitanja bio ljekovit za Crnu Goru. Zato ću zakazati sjednicu Kolegijuma predsjednika Skupštine za sjutra u podne (petak) u vjeri da ćemo zajedno uspjeti da pronađemo izlaz iz ove složene situacije. Ne moram danas dodatno pojašnjavati kolika se šteta nanosi građanima zbog neusvajanja budžeta u Skupštini Crne Gore. Biće prilike da i o tome pričamo”, poručio je.

Opozicija, koja je ranije odbila Mandićev  poziv na sastanak,  ostaje pri svojim zahtjevima.  Insistiraju da se povuče odluka Ustavnog odbora kojom je penzionisana sutkinja Đurović, traže garancije da je za “odluke o pitanjima koja dijele crnogorsku javnost, poput najavljenih izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu i eventualne izmjene Ustava u dijelu identitetskih pitanja, neophodno postizanje konsenzusa”.  Kao uslov za razrešenje poltičke krize postavili su i “nesmetano održavanje sjednice lokalnog parlamenta u Budvi i funkcionisanje sistema lokalne samouprave u skladu sa zakonom”.  U protivnom, kako je to najavila poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč “ izvjesno je da će doći do blokade svih skupština u Crnoj Gori”.

Opozicija je i dalje pri stavu da se može konsultovati Venecijanska komisija, ali da to neće promijeniti njihove uslove za rješavanje političke krize. “Stvari se moraju vratititi na pređašnje stanje. Hoće li se izjasniti Ustavni sud ili Venecijanska komisija, nevažno nam je, podržavamo. Ali dok se odluka ne podrži na Ustavnom odboru, nema povratka na normalan rad Parlamenta”, kazao je lider DPS Danijel Živković.

Na  sumnje opozcije da vlast neće ispoštovati stav Venecijanske komisije, odgovorila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević:  „Pravo je  pitanje da li je opozicija spremna da prihvati odluku Venecijanske komisije o penzionisanju sutkinje Đuranović, kakva god ta odluka bila”. .

Trenutno najrazumniji predlog, koji je iznio profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Miloš Bešić,  nije se do sada ni razmatrao. Bešić je krajem prethodne sedmice pozvao  i opozciju i vlast da potpišu dokument kojim će se obavezati na deblokadu parlamenta do donošenja odluke Venecijanske komisije (VK), a kasnije bezuslovno prihvatanje odluke tog tijela.

Za sada ne pomaže ni defilovanje zemljom briselskih zvaničnika koji pokušavaju da utiču na razrješenje poltičke krize.

Predstavnik Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec upozorio je  nakon sastanka sa opozicijom i vlastima,  da blokada Skupštine i previranja u društvu nijesu od koristi za proces pristupanja Crne Gore EU.  “Dok sam bio na sastancima sa njima nije bilo nekog rješenja. Sad čekamo da se neko rješenje nađe jer mislim da parlament treba da funkcioniše i Skupština treba da usvaja zakone i budžet. Situacija nije crno-bijela. Slušao sam opoziciju i parlamentarnu većinu nadam se da će naći neko rješenje”, kazao je Šarec, ocijenivši da je “crnogorska politika  složenija nego što bilo ko misli i zato treba imati strpljenja”.

Predsjednik države Jakov Milatović  na konferenciji za novinare u Varšavi, nakon sastanka sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom, kazao je kako  je spreman da preuzme ulogu medijatora u rešavanju aktulene političke krize. “Očekujem odgovornost svih aktera, poštovanje Ustava i zakona, ali i institucija na lokalnim nivou”, poručio je predsjednik Crne Gore.

Milatovićevu ponudu nijesu dobro dočekali kod kuće.“Što si posredovao, posredovao”. kratko je tvitnuo Živković. “Ja se nudim da budem medijator predsjedniku prilikom izbora novog službenog auta za koje su mu sredstva opredijeljena nakon što je prodao izbornu volju građana Podgorice“, napisao je na mreži X Nikola Zirojević, predstavnik Evropskog saveza i poslanik SD-a. Naglašavajući: „Ne ulazi se u EU sa EURO 5 standardom emisije izduvnih gasova”.

Živković je prethodno saopštio da je na podgoričke pregovore, odnosno odluku Milatovića da se u posljednjem času vrati na tridesetoavgustovska podešavanja, uticao navodni vođa zemunskog klana Luka Bojović.

Živković nije htio da komentariše podsjećanje da je Bojović  dužio oružje crnogorskog DB-a  u vrijeme Đukanovićevog DPS- a. Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević tvrdio je svojevremeno da je bivša crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su, kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora, imali crnogorske dokumente. Ti navodi nikada nijesu demantovani.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istraživao je informacije po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić, pripadnici zemunskog klana bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. Grupe koja je u doba Đukanovića doživjela procvat u Crnoj Gori. Brojni tragovi o političkim vezama Šarićeve grupe i crnogorskih vlasti nijesu nikada do kraja rasvijetljeni.

U raspravu se uključio Evropski savez  (SD, SDP, LP) objavom da je  formirao Koordinacioni odbor u Podgorici. I porukom:  “Srušićemo brzo i novu podgoričku vlast koja je nastala na ucjeni”.

Koalicija za budućnost Budve najavljuje novu blokadu budvanskog parlamenta, kojom pokušavaju da spriječe da se u tom gradu formira vlast  jednog dijela bivšeg DF kog predvodi Nikola Jovanović,  URE i Evropskog saveza, koju  bi podržala  Demokratske partije socijalista.  Iz opozicije su se čula brojna upozorenja da je to udar na demokratiju.

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću zakazane za 13. april. Za još jedan,  što bi rekli,  „praznik demokratije“.

 

Protesti ,vlast i opozicija

U subotu, 1. februara, ističe rok koji su studenti iz Pokreta Kamo sjutra postavili pred premijera Milojka Spajića. Oni zahtijevaju da Spajić do tada odgovori , na zvaničnoj konferenciji, šta je sa njihovim zahtjevima i ostavkama čelnika bezbjednosnog sektora. Prethodno su odbili premijerov poziv na sastanak.

Spajić se ove sedmice tim povodom oglasio u intervjuu za RTCG.“Ostavka je   lični čin i niko vas ne može natjerati na to ukoliko vi smatrate da nema potrebe za tim“, kazao je premijer. .

Napomenuo je da  on ima  pravo da predloži smjene Skupštini i da to ne bi bilo ništa strašno, jer su smjenjivali i svoje članove Vlade, ali da ipak treba vidjeti kako će se sektor bezbjednosti uhvatiti u koštac sa reformama i unapređenjem te oblasti.    “Ako se ne bude radilo dobro“ , kazao je  „smjena  je uvijek na stolu, a politička odgovornost je neupitna“.

Odgovornost za tragediju na Cetinju još  ne osjeća niko od nadležnih. Ni u državnoj, ni u lokalnoj vlasti.  Opozicija podržava proteste, iako  kao nekadašnja dugogodišnja vlast, dijeli odgovornost i za probleme u bezbjednosnom sektoru, ali i propadanje grada.

Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade čija se ostavka traži, uzvratio je na zahtjeve demonstranata ocjenom da se tragedija politički zloupotrebljava. “Kao opozicionar različitim vladama pri raznim ranijim velikim tragedijama koje su se dešavale širom Crne Gore riječ nijesam progovorio, a kamoli tražio odgovornost nekog ministra ili politički mešetario, jasno je da sada imam istovjetan principijelan stav“ – poručio je.

Demokrate nastavljaju da objavljuju fotografije članova porodice Đukanović i drugih pojedinaca bliskih bivšem režimu koji prisustvuju studentskom protestu.  Studenti su više puta naznačili da iza njih ne stoji nijedna politička partija, ali je očigledno da su djelovi bivšeg režima počeli da se iznenada bave “građanskim aktivizmom”. Otklon od takvih trebalo bi naglasiti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo