Povežite se sa nama

MONITORING

Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

Prošlo je dvadesetak dana od kako je Novosađanin Radovan Štrbac – bivši advokat, prijatelj, a prema optužnici specijalnog tužilaštva u Beogradu i saučesnik u nezakonitim poslovima odbjeglog narko bosa Darka Šarića – sa crnogorskom Upravom za imovinu potpisao ugovor o zakupu dijela imovine porodice Šarić koju je država privremeno oduzela krajem 2011.

Prvi rezultati već se vide. Krajem prošle nedjelje, javili su dopisnici ovdašnjih medija iz Pljevalja, nekoliko građevinskih mašina napustilo je parking kompanije Mat kompani i zaputilo se na ugovoreni posao, u pravcu Rudnika uglja. Ostaće tajna kako je Štrbac za nekoliko dana uspio da dogovori angažman sa Rudnicima, u kojima državni emisari imaju glavnu riječ, dok predstavnici Uprave za imovinu i njihovi pretpostavljeni iz Ministarstva finansija to nijesu mogli skoro dvije godine. Ili nijesu htjeli?

Novi angažman mašina Mat kompani samo je nastavak uhodane saradnje koja je trajala sve dok država, krajem 2011. godine, nije privremeno oduzela imovinu upisanu na Duška Šarića i Jovicu Lončara. Oni su, prethodno, optuženi da su u Crnoj Gori oprali više od 21 milion eura stečenih prodajom kokaina.

Tako su se na popisu zaplijenjene imovine (privremeno – do pravosnažnosti presude Šariću i Lončaru, kada bi postupak oduzimanja trebao biti konačan) našla preduzeća Tera ing, Mat kompani i Mat konekšn i njihova imovina: benzinska stanica Mat petrol, diskoteka Municipijum, kafe Četiri sobe, poslovne zgrade, stanovi, parcele, građevinske mašine, automobili… ukupne procijenjene vrjednosti na približno 12,5 miliona eura.

Benzinska pumpa je ranije izdata uz zakupninu od četiri hiljade eura mjesečno. Štrbac je sada, preko tek osnovanog preduzeća Trans tim iz Pljevalja, iznajmio diskoteku Municipijum i najvrednije preduzeće sa popisa – Mat kompani. Štrbac se, potvrdio je pomoćnik direktora Uprave za imovinu Osman Nurković, obavezao da za zakup preuzete imovine mjesečno plaća 55,4 hiljade eura (tek nešto više plaćaju zakupci hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža), sve iznajmljene mašine servisira i registruje i isplati dugove za poreze i doprinose radnicima koji nijesu plaćani od kako su ova preduzeća dospjela u državne ruke.

To nije najveći kuriozitet ovog posla.

Na prvoj licitaciji za zakup imovine braće Šarić i Jovice Lončara jedinu ponudu dali su vlasnici hrvatske građevinske firme SCAT-ing, braća Marjan i Josip Šarić! Da to ne bude jedina koincidencija u priči, njih je u Podgorici zastupao niko drugi do Radovan Štrbac. Njemu je prethodno, zbog krivičnog postupka koji se protiv njega vodi, zabranjeno da se bavi advokaturom u Srbiji. ,,Moja porodica zbog toga nema zdravstveno osiguranje već tri godine. Ja moram da živim od nečega pa sam angažovan kao pravni zastupnik ove hrvatske kompanije”, lakonski je pojasnio Štrbac novinarima. Nadležnima je, izgleda, sve bilo već od ranije jasno. Licitacija je, ipak, propala zbog nepotpune dokumentacije.

Na drugoj licitaciji nije bilo ponuđača. U međuvremenu, Štrbac je riješio da stvari uzme u svoje ruke pa je u Pljevljima, kao jedini vlasnik, osnovao preduzeće registrovano za izgradnju puteva i autoputeva Trans tim. Na narednoj licitaciji – treća sreća. Radovan Štrbac postaje zakupac imovine koja još pripada porodici i prijateljima njegovog klijenta i poslovnog partnera Darka Šarića.

Uz sav rizik da budemo nepristojni zbog priče o tuđem novcu, nije lako ostati ravnodušan na činjenicu da je vlasnik Trans tima pogodio zakup veći od 55 hiljada mjesečno, jedva mjesec dana nakon što se novinarima požalio kako njegova porodica nema zdravstveno osiguranje. Pri tome je toliki novac odvojio za zakup firme koja je, prema zvaničnim podacima specijalnog tužioca, uglavnom poslovala sa gubicima. Buduće poslovanje Mat kompani komplikovaće i potraživanja Prve banke Aca Đukanovića koja od kompanija privremeno podržavljenih tokom slučaja Šarić potražuje 7,5 miliona. Ali, da ne idemo u taj rukavac ove priče.

Pričati priču o zakupcu Municipijuma i Mat kompani i njegovim poslovnim rizicima ne bi imalo velikog smisla da nije zanimljivosti dostojnih rubrika vjerovali ili ne. Crna Gora je imovinu Duška Šarića i Jovice Lončara preuzela nakon što su oni optuženi da su prali novac koji je trgovinom kokainom zarađivao narko-klan Darka Šarića. Sada je Uprava za imovinu tu imovinu rentirala čovjeku kome se u Srbiji sudi zbog toga što je, kupovinom preduzeća u Vojvodini, prao novac koji je trgovinom kokainom zarađivao narko-klan Darka Šarića.

Da slika bude potpuna: Vladina Uprava za imovinu ušla je u posao sa Radovanom Štrpcem ne mareći za to što je on postao dio istorije srpskog pravosuđa, kao prva osoba kojoj je, po osnovu Zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim delom, država zaplijenila imetak. U martu 2010. Štrpcu je država zaplijenila akcije poljoprivrednog preduzeća Jedinstvo Gajdobra vrijedne oko tri miliona eura. ,,Iz odluke o oduzimanju imovine vidi se da je Štrbac bio deo narko klana Darka Šarića preko koga je ta grupa prala velike količine novca u Srbiji”, kazao je tadašnji državni sekretar u Ministarstvu pravde Vlade Srbije Slobodan Homen.

Specijalno tužilaštvo u Beogradu podiglo je lani optužnicu za pranje novca stečenog švercom kokaina. Pored prvooptuženog Darka Šarića na tom spisku su i Radovan Štrbac i njegova supruga Dubravka. Suđenje je u toku.

Realna je, dakle, mogućnost da je imovina braće Šarić i njihovih ovdašnjih saradnika od države iznajmljena novcem stečenim trgovinom kokainom. I da je tako vraćena u vlasništvo narko porodice.

Da li je besparica u državnoj kasi baš tolika? Ili nadležni u cijelom aranžmanu zaista ne vide ništa sporno? Konačno, koja vam se od dvije ponuđene opcije čini dugoročno lošija po budućnost ove zemlje?

Gubitaši na cijeni

I u Rožajama slična priča. Krajem 2011. godine, u isto vrijeme kada i Šarićima i Lončaru, država je preuzela (takođe privremeno) i imovinu rožajskog biznismena Safeta Kalića, njegovog brata Mersudina i supruge Amine i njihovih najbližih srodnika – sestre i zeta Mersade i Ernesa Šabotića.

Safet, Mersudin i Amina optuženi su za pranje 7,2 miliona eura stečenih švercom heroina. Na popisu njihove imovine koja je ušla u proceduru podržavljenja nalaze se:

Hoteli Rožaje i Turjak, kompanije Tajson, Kristal, Daut Daut i Mak petrol, stanovi, kuće, poslovni prostori i parcele od Rožaja, preko Podgorice i Svetog Stefana do Ulcinja… Sve u svemu, preduzeća i nekretnine su procijenjeni na skoro 29 miliona eura.

Nalik Šarićima, ni Kalićima nije išao legalan biznis. Makar ne zvanično. Prema podacima državnih institucija, ugostiteljsko preduzeće Turjak napravilo je 2011. gubitak od pola miliona, Kristal je izgubio 450 hiljada eura, Tajson 270.000 a Daut i Daut ,,samo” 70 hiljada. Benzinska pumpa M petrol poslovala je uz dobit. Kako je to uspjela pokazuje podatak da je zvanična plata za 11 zaposlenih na pumpi tokom 2011. bila 107 eura.

Nekih mjesec dana prije sklapanja posla sa Štrpcem, Uprava za imovinu je pod zakup izdala i Kalićevu pumpu M petrol u Rožajama, sa pratećim objektima (prodavnica, parking i autoperionica) kafe bar Tajson i hotel Rožaje. Zakupac je rožajska firma R&D Šped, u vlasništvu Zufera Šutkovića, registrovana za prevoz robe u drumskom saobraćaju. Više podataka o toj kompaniji nijesmo mogli dobiti ni kod poslovično dobro obaviještenih Rožajaca. Prosto – ta kompanija do sada nije zavrijedila bilo čiju pažnju.

Posao sa Šutkovićem ugovoren je neposrednom licitacijom u Upravi za imovinu. Cijena mjesečnog zakupa nije zvanično saopštena, ali se u javnosti barata iznosom od približno četiri hiljade mjesečno. Mnogo ili malo? Sve zavisi šta imate na umu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo