Povežite se sa nama

MONITORING

Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

mat-kompani

Prošlo je dvadesetak dana od kako je Novosađanin Radovan Štrbac – bivši advokat, prijatelj, a prema optužnici specijalnog tužilaštva u Beogradu i saučesnik u nezakonitim poslovima odbjeglog narko bosa Darka Šarića – sa crnogorskom Upravom za imovinu potpisao ugovor o zakupu dijela imovine porodice Šarić koju je država privremeno oduzela krajem 2011.

Prvi rezultati već se vide. Krajem prošle nedjelje, javili su dopisnici ovdašnjih medija iz Pljevalja, nekoliko građevinskih mašina napustilo je parking kompanije Mat kompani i zaputilo se na ugovoreni posao, u pravcu Rudnika uglja. Ostaće tajna kako je Štrbac za nekoliko dana uspio da dogovori angažman sa Rudnicima, u kojima državni emisari imaju glavnu riječ, dok predstavnici Uprave za imovinu i njihovi pretpostavljeni iz Ministarstva finansija to nijesu mogli skoro dvije godine. Ili nijesu htjeli?

Novi angažman mašina Mat kompani samo je nastavak uhodane saradnje koja je trajala sve dok država, krajem 2011. godine, nije privremeno oduzela imovinu upisanu na Duška Šarića i Jovicu Lončara. Oni su, prethodno, optuženi da su u Crnoj Gori oprali više od 21 milion eura stečenih prodajom kokaina.

Tako su se na popisu zaplijenjene imovine (privremeno – do pravosnažnosti presude Šariću i Lončaru, kada bi postupak oduzimanja trebao biti konačan) našla preduzeća Tera ing, Mat kompani i Mat konekšn i njihova imovina: benzinska stanica Mat petrol, diskoteka Municipijum, kafe Četiri sobe, poslovne zgrade, stanovi, parcele, građevinske mašine, automobili… ukupne procijenjene vrjednosti na približno 12,5 miliona eura.

Benzinska pumpa je ranije izdata uz zakupninu od četiri hiljade eura mjesečno. Štrbac je sada, preko tek osnovanog preduzeća Trans tim iz Pljevalja, iznajmio diskoteku Municipijum i najvrednije preduzeće sa popisa – Mat kompani. Štrbac se, potvrdio je pomoćnik direktora Uprave za imovinu Osman Nurković, obavezao da za zakup preuzete imovine mjesečno plaća 55,4 hiljade eura (tek nešto više plaćaju zakupci hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža), sve iznajmljene mašine servisira i registruje i isplati dugove za poreze i doprinose radnicima koji nijesu plaćani od kako su ova preduzeća dospjela u državne ruke.

To nije najveći kuriozitet ovog posla.

Na prvoj licitaciji za zakup imovine braće Šarić i Jovice Lončara jedinu ponudu dali su vlasnici hrvatske građevinske firme SCAT-ing, braća Marjan i Josip Šarić! Da to ne bude jedina koincidencija u priči, njih je u Podgorici zastupao niko drugi do Radovan Štrbac. Njemu je prethodno, zbog krivičnog postupka koji se protiv njega vodi, zabranjeno da se bavi advokaturom u Srbiji. ,,Moja porodica zbog toga nema zdravstveno osiguranje već tri godine. Ja moram da živim od nečega pa sam angažovan kao pravni zastupnik ove hrvatske kompanije”, lakonski je pojasnio Štrbac novinarima. Nadležnima je, izgleda, sve bilo već od ranije jasno. Licitacija je, ipak, propala zbog nepotpune dokumentacije.

Na drugoj licitaciji nije bilo ponuđača. U međuvremenu, Štrbac je riješio da stvari uzme u svoje ruke pa je u Pljevljima, kao jedini vlasnik, osnovao preduzeće registrovano za izgradnju puteva i autoputeva Trans tim. Na narednoj licitaciji – treća sreća. Radovan Štrbac postaje zakupac imovine koja još pripada porodici i prijateljima njegovog klijenta i poslovnog partnera Darka Šarića.

Uz sav rizik da budemo nepristojni zbog priče o tuđem novcu, nije lako ostati ravnodušan na činjenicu da je vlasnik Trans tima pogodio zakup veći od 55 hiljada mjesečno, jedva mjesec dana nakon što se novinarima požalio kako njegova porodica nema zdravstveno osiguranje. Pri tome je toliki novac odvojio za zakup firme koja je, prema zvaničnim podacima specijalnog tužioca, uglavnom poslovala sa gubicima. Buduće poslovanje Mat kompani komplikovaće i potraživanja Prve banke Aca Đukanovića koja od kompanija privremeno podržavljenih tokom slučaja Šarić potražuje 7,5 miliona. Ali, da ne idemo u taj rukavac ove priče.

Pričati priču o zakupcu Municipijuma i Mat kompani i njegovim poslovnim rizicima ne bi imalo velikog smisla da nije zanimljivosti dostojnih rubrika vjerovali ili ne. Crna Gora je imovinu Duška Šarića i Jovice Lončara preuzela nakon što su oni optuženi da su prali novac koji je trgovinom kokainom zarađivao narko-klan Darka Šarića. Sada je Uprava za imovinu tu imovinu rentirala čovjeku kome se u Srbiji sudi zbog toga što je, kupovinom preduzeća u Vojvodini, prao novac koji je trgovinom kokainom zarađivao narko-klan Darka Šarića.

Da slika bude potpuna: Vladina Uprava za imovinu ušla je u posao sa Radovanom Štrpcem ne mareći za to što je on postao dio istorije srpskog pravosuđa, kao prva osoba kojoj je, po osnovu Zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim delom, država zaplijenila imetak. U martu 2010. Štrpcu je država zaplijenila akcije poljoprivrednog preduzeća Jedinstvo Gajdobra vrijedne oko tri miliona eura. ,,Iz odluke o oduzimanju imovine vidi se da je Štrbac bio deo narko klana Darka Šarića preko koga je ta grupa prala velike količine novca u Srbiji”, kazao je tadašnji državni sekretar u Ministarstvu pravde Vlade Srbije Slobodan Homen.

Specijalno tužilaštvo u Beogradu podiglo je lani optužnicu za pranje novca stečenog švercom kokaina. Pored prvooptuženog Darka Šarića na tom spisku su i Radovan Štrbac i njegova supruga Dubravka. Suđenje je u toku.

Realna je, dakle, mogućnost da je imovina braće Šarić i njihovih ovdašnjih saradnika od države iznajmljena novcem stečenim trgovinom kokainom. I da je tako vraćena u vlasništvo narko porodice.

Da li je besparica u državnoj kasi baš tolika? Ili nadležni u cijelom aranžmanu zaista ne vide ništa sporno? Konačno, koja vam se od dvije ponuđene opcije čini dugoročno lošija po budućnost ove zemlje?

Gubitaši na cijeni

I u Rožajama slična priča. Krajem 2011. godine, u isto vrijeme kada i Šarićima i Lončaru, država je preuzela (takođe privremeno) i imovinu rožajskog biznismena Safeta Kalića, njegovog brata Mersudina i supruge Amine i njihovih najbližih srodnika – sestre i zeta Mersade i Ernesa Šabotića.

Safet, Mersudin i Amina optuženi su za pranje 7,2 miliona eura stečenih švercom heroina. Na popisu njihove imovine koja je ušla u proceduru podržavljenja nalaze se:

Hoteli Rožaje i Turjak, kompanije Tajson, Kristal, Daut Daut i Mak petrol, stanovi, kuće, poslovni prostori i parcele od Rožaja, preko Podgorice i Svetog Stefana do Ulcinja… Sve u svemu, preduzeća i nekretnine su procijenjeni na skoro 29 miliona eura.

Nalik Šarićima, ni Kalićima nije išao legalan biznis. Makar ne zvanično. Prema podacima državnih institucija, ugostiteljsko preduzeće Turjak napravilo je 2011. gubitak od pola miliona, Kristal je izgubio 450 hiljada eura, Tajson 270.000 a Daut i Daut ,,samo” 70 hiljada. Benzinska pumpa M petrol poslovala je uz dobit. Kako je to uspjela pokazuje podatak da je zvanična plata za 11 zaposlenih na pumpi tokom 2011. bila 107 eura.

Nekih mjesec dana prije sklapanja posla sa Štrpcem, Uprava za imovinu je pod zakup izdala i Kalićevu pumpu M petrol u Rožajama, sa pratećim objektima (prodavnica, parking i autoperionica) kafe bar Tajson i hotel Rožaje. Zakupac je rožajska firma R&D Šped, u vlasništvu Zufera Šutkovića, registrovana za prevoz robe u drumskom saobraćaju. Više podataka o toj kompaniji nijesmo mogli dobiti ni kod poslovično dobro obaviještenih Rožajaca. Prosto – ta kompanija do sada nije zavrijedila bilo čiju pažnju.

Posao sa Šutkovićem ugovoren je neposrednom licitacijom u Upravi za imovinu. Cijena mjesečnog zakupa nije zvanično saopštena, ali se u javnosti barata iznosom od približno četiri hiljade mjesečno. Mnogo ili malo? Sve zavisi šta imate na umu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo