Povežite se sa nama

MONITORING

Milijarda više-manje

Objavljeno prije

na

Mjesec i po od kako je, na zahtjev Vlade Crne Gore, u Kombinatu aluminijuma započet stečajni postupak nema najave bilo kakvog boljitka. Nezadovoljni radnici, vlasnici i povjerioci međusobno razmjenjuju (nerealne) zahtjeve i optužbe, dok vladini zvaničnici iz redova DPS-a tragaju za održivim izgovorom kako bi od odgovornosti abolirali premijera i partijskog šefa. Njihovi koalicioni partneri iz SDP-a breme odgovornosti sa svojih pleća pokušavaju stresti igrajući na kartu političke neuračunljivosti, odnosno, privremene poslovne nesposobnosti.

Tako se javna odbrana Ranka Krivokapića i njegovih partijskih saradnika svodi na tvrdnju: nijesmo krali, samo smo jeli, da parafraziramo izjavu kojom se pred kraljem Nikolom I Petrovićem svojevremeno pravdao jedan pripadnik lupeške družine uhvaćene u krađi ovaca. Taj je za kaznu, u odnosu na svoje saučesnike koji su pošteno priznali krađu, dobio duplu dozu po turu. SDP-u, danas, na lokalnom političkom tržištu raste cijena. Druga vremena i drugi običaji.

Uglavnom, od ranije je poznato, sav ceh višegodišnjih bahanalija oko KAP-a platiće – svako na svoj način – radnici Kombinata i poreski obveznici Crne Gore. Sporan je samo iznos računa koji će namiriti jedni i drugi.

Prema još nepotpunim podacima koje je iznio stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić kompanija duguje više od 386 miliona eura. Dvije petine tog iznosa (148 miliona) KAP duguje državnom budžetu, odnosno građanima Crne Gore. Kao da to nije dovoljno, poreski obveznici će namiriti i dugove koje od Kombinata potražuju državne energetske kompanije: Elektroprivreda, Elektroprenos i Montenegrobonus. Zbirno, riječ je o dodatnih 70 miliona eura.

U najgoroj poziciji su doskorašnji radnici KAP-a. Uz to što će skupa sa svim građanima Crne Gore vraćati tuđe dugove, oni su uvođenjem stečaja izgubili status stalno zapošljenih, dok su im primanja drastično smanjena.

Nedavnim izmjenama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju omogućeno je da 420 radnika KAP-a (približno trećina) ode u prijevremenu penziju. Problem je, međutim, što samo njih 160 to može da uradi sad. Ostali moraju čekati dok neko (čitaj država) ne izmiri dugovanja koja njihovi poslodavci imaju prema Fondu PIO. Riječ je o 2,2 miliona eura koje je KAP trebalo da uplati po osnovu doprinosa za beneficirani staž svojih radnika. Trebalo, ali nije. Pa će i taj novac biti namiren tako što će Vlada prerasporediti novac iz budžeta koji i onako nema, pa uzeti od učitelja, ljekara ili upravo penzionera kako bi namirila tuđe dugove prema Fondu PIO. Ta će transakcija, navodno, biti obavljena tokom sljedeće nedjelje.

Ispostavilo se, međutim, da to nije jedini problem sa kojim će se stečajni upravnik KAP-a suočiti u pokušaju da broj radnika u Kombinatu svede na projektovanih pet-šest stotina. Ostavimo po strani računicu koja pokazuje da sa tim brojem zapošljenih buduća uprava KAP-a veoma teško može organizovati proizvodnju u dva najvažnija pogona – Fabrici glinice i Elektrolizi. Veselina Perišića muče preče brige.

Izvoz aluminijuma iz KAP-a danima je bio blokiran zbog barikada odlazećih radnika, skorašnjih penzionera. Oni insistiraju da u prijevremenu penziju budu ispraćeni sa otpremninom teškom šest do 14 hiljada eura. A oni kojima KAP nije pomogao pri rješavanju stambenog pitanja zahtijevaju, pride, i po 177 eura iz stambenog fonda za svaku godinu radnog staža.

Pobunjeni radnici znaju da njihov zahtjev nema zakonsko utemeljenje. Jednako, međutim, znaju i da onaj kome se obraćaju – aktuelna Vlada Crne Gore i njen premijer – ne drže previše do poštovanja propisa. To je karta na koju igraju. Zakon, tako, nije bio smetnja bivšem premijeru Igoru Lukšiću i njegovim ministrima da državnim novcem obezbijede izdašnu otpremninu radnicima Željezare koji su otišli u penziju dok je firma prolazila kroz stečaj i bankrot.

,,Bila je dobra volja države da plati socijalni program za radnike u Nikšiću”, objašnjava Perišić iz prve ruke, pošto je prije angažmana u KAP-u bio i stečajni upravnik u Željezari. ,,Vjerovatno su se sada promijenile okolnosti i mnogo je teža situacija nego što je bila prije dvije-tri godine”, cijeni on objašnjavajući da stečajni postupak ne predviđa mogućnost isplate otpremnina, dok se potraživanja od kompanija u stečaju mogu naplatiti samo u redovnom postupku, iz stečajne mase.

Većinske (još uvijek) vlasnike KAP-a, kiparsku of-šor kompaniju CEAC i Vladu Crne Gore sva ta dešavanja ne tangiraju previše. Oni se bave važnijim stvarima.

Početkom prošle nedjelje iz Moskve je stigla vijest da advokatske firme Olega Deripaske, većinskog vlasnika Rusala, En plus grupe i CEAC-a (sve tri kompanije su bile uključene u privatizaciju Kombinata) pripremaju niz tužbi protiv Crne Gore. Ukupan iznos koji će Rusi potraživati od naše Vlade kreće se oko milijardu eura, saopštio je bivši izvršni direktor KAP Jurij Moisejev. On je, kao glavne razloge za pokretanje parnica naveo: falsifikovanje finansijskih izvještaja KAP-a tokom procesa privatizacije, neispunjavanje vladine obaveze za subvencioniranje električne energije i kršenje Ugovora o poravnanju – zbog odluke Vlade Mila Đukanovića da inicira uvođenje stečaja u Kombinatu.

Koliko su ove najave ozbiljne, odnosno, da li je realna opasnost da Crna Gora izgubi najavljene sudske sporove uz obavezu da Deripaski isplati traženi novac?

Dok ovdašnji mediji prenose navodna uvjeravanja Deripaskinih advokata da će sigurno dobiti predstojeće sporove, iz Đukanovićevog okruženja stižu uvjeravanja da od svega toga neće biti ništa. Tako bivši ministar ekonomije i jedan od potpisnika Ugovora o poravnanju sa CEAC-om Branko Vujović komentariše da je zahtjev za naknadu štete ,,neosnovan, nekorektan i neposlovan”. Ove optimističke tvrdnje, ipak, ne treba uzimati zdravo za gotovo. Za pojačan oprez dovoljno je da se sjetimo uloge koju je upravo Branko Vujović imao u priči oko Željezare prije nego što je nikšićka kompanija bankrotirala, a partnerstvo sa njenim nekadašnjim vlasnicima skrivenim iza of-šor kompanije MNSS završilo na međunarodnoj arbitraži.

I iz Vladinog Biroa za odnose sa javnošću su na prijetnje iz Moskve optimistično odgovorili tvrdnjom da ,,Vlada Crne Gore u vezi sa KAP-om nije preduzela nijedan potez koji nije bio u skladu sa važećom domaćom i međunarodnom legislativom u ovoj oblasti, uz poštovanje odredbi ugovora o poravnanju”. To, takođe, liči na priče koje smo već slušali prije pet-šest godina, nakon vijesti da je En plus grupa u Njemačkoj zatražila arbitražni postupak zbog vladinih postupaka tokom i nakon privatizacije KAP-a. Kasnije su se, nakon faze izrugivanja i bagatelisanja prijetnje, crnogorski zvaničnici svim silama upregli da taj proces stopiraju. Ne pitajući koliko će ta usluga da košta.

Dovoljna je, uostalom, činjenica da se vladini glasnogovornici pozivaju na ,,poštovanje odredbi ugovora”. I to rade nepunih deset dana nakon što nam je lično premijer Đukanović objasnio model rada DPSSDP vlasti. ,,Dio Vlade sada želi da se distancira od prećutne odluke da KAP ne plaća struju, a da EPCG ne plaća poreze”. Time su, cijeni premijer, riješene sve nepoznanice po pitanju ko je, kad, kako i zašto odobrio Elektroprivredi poslovanje bez plaćanje poreza istovremeno joj naloživši da Kombinatu struju isporučuje za džabe. Preciznije, na račun građana Crne Gore.

Ipak, prećutna odluka!? Prije nego nam ponovo zatraži 60, 120 ili možda 180 miliona eura za namirenje nekog poluprivatnog a pola državnog duga (da nam ne zamjere investitori), premijer duguje neka, nazovimo ih, tehnička objašnjenja. Da li je Vlada ovu odluku donijela samoinicijativno ili na nečiji zahtjev? Da li o tome postoje pisani tragovi? Kako se prećutna odluka stavlja na dnevni red, kako se o njoj raspravlja, a kako se zainteresovani obavještavaju o postojanju i sadržaju takve odluke?

U normalnoj državi pristojna Vlada svoje odluke objavljuje u Službenom listu. A kada donese odluku o poslovnim potezima kompanije u kojoj je većinski vlasnik onda o tome obavijesti svoje predstavnike u Skupštini akcionara i bordu direktora tog preduzeća. Ovi, pak, menadžmentu prenesu zahtjeve (odluke) i kontrolišu sprovođenje donijete odluke. Ili je u slučaju Vlada – EPCG – KAP i to rađeno prećutno?

Nakon ovog saznanja postaje jasnije kako je i zašto Crna Gora uhvaćena u krađi struje kao prva, a vjerovatno i posljednja država članica sistema evropske interkonekcije. Krađa. Poslanici DPS-a insistirali su da je riječ o neovlašćenom preuzimanju, da bi premijer Đukanović presudio kako je Crna Gora ,,posudila struju iz interkonekcije, platila je i to pitanje je zatvoreno”. Neovlašćeno preuzimanje i ultimatum koji je tim povodom stigao iz Brisela Đukanović nije pominjao. Lakše mu je bilo da za cijelu priču optuži medije koji su ,,spinovali temu”.

Svađa Đukanovića i Deripaske, nekadašnjih partnera iz Granda i KAP-a, dobija na intenzitetu. Uz svu opasnost koju taj sukob nosi po ovdašnju ekonomiju i državni budžet, njegova eskalacija obećava da ćemo konačno saznati detalje njihovih formalnih, ali i prećutnih (usmenih) dogovora. Posebno onih koje su dvije strane svojski kršile.

Crna Gora bi mogla biti u (ne)prilici da plati izuzetno visoku cijenu tih aranžmana. Pod uslovom da se na vrijeme ne zaštiti od potencijalnih opasnosti.

Za one koji nemaju ideje kako to uraditi kratko podsjećanje na hrvatski slučaj Sanader. On je direktna posljedica bojazni da će država biti prinuđena da snosi punu cijenu štetnih aranžmana koje je nekadašnji premijer napravio sa austrijskom Hypo bankom i mađarskom naftnom kompanijom MOL. Sanader je zato procesuiran i nepravosnažno osuđen na deset godina robije, a pregovaračke pozicije partnera u spornim finansijsko-energetskim poslovima suštinski su se promijenile. Svaka sličnost sa budućim dešavanjima u Crnoj Gori – poželjna je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo