Povežite se sa nama

MONITORING

Milijarda više-manje

Objavljeno prije

na

milo

Mjesec i po od kako je, na zahtjev Vlade Crne Gore, u Kombinatu aluminijuma započet stečajni postupak nema najave bilo kakvog boljitka. Nezadovoljni radnici, vlasnici i povjerioci međusobno razmjenjuju (nerealne) zahtjeve i optužbe, dok vladini zvaničnici iz redova DPS-a tragaju za održivim izgovorom kako bi od odgovornosti abolirali premijera i partijskog šefa. Njihovi koalicioni partneri iz SDP-a breme odgovornosti sa svojih pleća pokušavaju stresti igrajući na kartu političke neuračunljivosti, odnosno, privremene poslovne nesposobnosti.

Tako se javna odbrana Ranka Krivokapića i njegovih partijskih saradnika svodi na tvrdnju: nijesmo krali, samo smo jeli, da parafraziramo izjavu kojom se pred kraljem Nikolom I Petrovićem svojevremeno pravdao jedan pripadnik lupeške družine uhvaćene u krađi ovaca. Taj je za kaznu, u odnosu na svoje saučesnike koji su pošteno priznali krađu, dobio duplu dozu po turu. SDP-u, danas, na lokalnom političkom tržištu raste cijena. Druga vremena i drugi običaji.

Uglavnom, od ranije je poznato, sav ceh višegodišnjih bahanalija oko KAP-a platiće – svako na svoj način – radnici Kombinata i poreski obveznici Crne Gore. Sporan je samo iznos računa koji će namiriti jedni i drugi.

Prema još nepotpunim podacima koje je iznio stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić kompanija duguje više od 386 miliona eura. Dvije petine tog iznosa (148 miliona) KAP duguje državnom budžetu, odnosno građanima Crne Gore. Kao da to nije dovoljno, poreski obveznici će namiriti i dugove koje od Kombinata potražuju državne energetske kompanije: Elektroprivreda, Elektroprenos i Montenegrobonus. Zbirno, riječ je o dodatnih 70 miliona eura.

U najgoroj poziciji su doskorašnji radnici KAP-a. Uz to što će skupa sa svim građanima Crne Gore vraćati tuđe dugove, oni su uvođenjem stečaja izgubili status stalno zapošljenih, dok su im primanja drastično smanjena.

Nedavnim izmjenama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju omogućeno je da 420 radnika KAP-a (približno trećina) ode u prijevremenu penziju. Problem je, međutim, što samo njih 160 to može da uradi sad. Ostali moraju čekati dok neko (čitaj država) ne izmiri dugovanja koja njihovi poslodavci imaju prema Fondu PIO. Riječ je o 2,2 miliona eura koje je KAP trebalo da uplati po osnovu doprinosa za beneficirani staž svojih radnika. Trebalo, ali nije. Pa će i taj novac biti namiren tako što će Vlada prerasporediti novac iz budžeta koji i onako nema, pa uzeti od učitelja, ljekara ili upravo penzionera kako bi namirila tuđe dugove prema Fondu PIO. Ta će transakcija, navodno, biti obavljena tokom sljedeće nedjelje.

Ispostavilo se, međutim, da to nije jedini problem sa kojim će se stečajni upravnik KAP-a suočiti u pokušaju da broj radnika u Kombinatu svede na projektovanih pet-šest stotina. Ostavimo po strani računicu koja pokazuje da sa tim brojem zapošljenih buduća uprava KAP-a veoma teško može organizovati proizvodnju u dva najvažnija pogona – Fabrici glinice i Elektrolizi. Veselina Perišića muče preče brige.

Izvoz aluminijuma iz KAP-a danima je bio blokiran zbog barikada odlazećih radnika, skorašnjih penzionera. Oni insistiraju da u prijevremenu penziju budu ispraćeni sa otpremninom teškom šest do 14 hiljada eura. A oni kojima KAP nije pomogao pri rješavanju stambenog pitanja zahtijevaju, pride, i po 177 eura iz stambenog fonda za svaku godinu radnog staža.

Pobunjeni radnici znaju da njihov zahtjev nema zakonsko utemeljenje. Jednako, međutim, znaju i da onaj kome se obraćaju – aktuelna Vlada Crne Gore i njen premijer – ne drže previše do poštovanja propisa. To je karta na koju igraju. Zakon, tako, nije bio smetnja bivšem premijeru Igoru Lukšiću i njegovim ministrima da državnim novcem obezbijede izdašnu otpremninu radnicima Željezare koji su otišli u penziju dok je firma prolazila kroz stečaj i bankrot.

,,Bila je dobra volja države da plati socijalni program za radnike u Nikšiću”, objašnjava Perišić iz prve ruke, pošto je prije angažmana u KAP-u bio i stečajni upravnik u Željezari. ,,Vjerovatno su se sada promijenile okolnosti i mnogo je teža situacija nego što je bila prije dvije-tri godine”, cijeni on objašnjavajući da stečajni postupak ne predviđa mogućnost isplate otpremnina, dok se potraživanja od kompanija u stečaju mogu naplatiti samo u redovnom postupku, iz stečajne mase.

Većinske (još uvijek) vlasnike KAP-a, kiparsku of-šor kompaniju CEAC i Vladu Crne Gore sva ta dešavanja ne tangiraju previše. Oni se bave važnijim stvarima.

Početkom prošle nedjelje iz Moskve je stigla vijest da advokatske firme Olega Deripaske, većinskog vlasnika Rusala, En plus grupe i CEAC-a (sve tri kompanije su bile uključene u privatizaciju Kombinata) pripremaju niz tužbi protiv Crne Gore. Ukupan iznos koji će Rusi potraživati od naše Vlade kreće se oko milijardu eura, saopštio je bivši izvršni direktor KAP Jurij Moisejev. On je, kao glavne razloge za pokretanje parnica naveo: falsifikovanje finansijskih izvještaja KAP-a tokom procesa privatizacije, neispunjavanje vladine obaveze za subvencioniranje električne energije i kršenje Ugovora o poravnanju – zbog odluke Vlade Mila Đukanovića da inicira uvođenje stečaja u Kombinatu.

Koliko su ove najave ozbiljne, odnosno, da li je realna opasnost da Crna Gora izgubi najavljene sudske sporove uz obavezu da Deripaski isplati traženi novac?

Dok ovdašnji mediji prenose navodna uvjeravanja Deripaskinih advokata da će sigurno dobiti predstojeće sporove, iz Đukanovićevog okruženja stižu uvjeravanja da od svega toga neće biti ništa. Tako bivši ministar ekonomije i jedan od potpisnika Ugovora o poravnanju sa CEAC-om Branko Vujović komentariše da je zahtjev za naknadu štete ,,neosnovan, nekorektan i neposlovan”. Ove optimističke tvrdnje, ipak, ne treba uzimati zdravo za gotovo. Za pojačan oprez dovoljno je da se sjetimo uloge koju je upravo Branko Vujović imao u priči oko Željezare prije nego što je nikšićka kompanija bankrotirala, a partnerstvo sa njenim nekadašnjim vlasnicima skrivenim iza of-šor kompanije MNSS završilo na međunarodnoj arbitraži.

I iz Vladinog Biroa za odnose sa javnošću su na prijetnje iz Moskve optimistično odgovorili tvrdnjom da ,,Vlada Crne Gore u vezi sa KAP-om nije preduzela nijedan potez koji nije bio u skladu sa važećom domaćom i međunarodnom legislativom u ovoj oblasti, uz poštovanje odredbi ugovora o poravnanju”. To, takođe, liči na priče koje smo već slušali prije pet-šest godina, nakon vijesti da je En plus grupa u Njemačkoj zatražila arbitražni postupak zbog vladinih postupaka tokom i nakon privatizacije KAP-a. Kasnije su se, nakon faze izrugivanja i bagatelisanja prijetnje, crnogorski zvaničnici svim silama upregli da taj proces stopiraju. Ne pitajući koliko će ta usluga da košta.

Dovoljna je, uostalom, činjenica da se vladini glasnogovornici pozivaju na ,,poštovanje odredbi ugovora”. I to rade nepunih deset dana nakon što nam je lično premijer Đukanović objasnio model rada DPSSDP vlasti. ,,Dio Vlade sada želi da se distancira od prećutne odluke da KAP ne plaća struju, a da EPCG ne plaća poreze”. Time su, cijeni premijer, riješene sve nepoznanice po pitanju ko je, kad, kako i zašto odobrio Elektroprivredi poslovanje bez plaćanje poreza istovremeno joj naloživši da Kombinatu struju isporučuje za džabe. Preciznije, na račun građana Crne Gore.

Ipak, prećutna odluka!? Prije nego nam ponovo zatraži 60, 120 ili možda 180 miliona eura za namirenje nekog poluprivatnog a pola državnog duga (da nam ne zamjere investitori), premijer duguje neka, nazovimo ih, tehnička objašnjenja. Da li je Vlada ovu odluku donijela samoinicijativno ili na nečiji zahtjev? Da li o tome postoje pisani tragovi? Kako se prećutna odluka stavlja na dnevni red, kako se o njoj raspravlja, a kako se zainteresovani obavještavaju o postojanju i sadržaju takve odluke?

U normalnoj državi pristojna Vlada svoje odluke objavljuje u Službenom listu. A kada donese odluku o poslovnim potezima kompanije u kojoj je većinski vlasnik onda o tome obavijesti svoje predstavnike u Skupštini akcionara i bordu direktora tog preduzeća. Ovi, pak, menadžmentu prenesu zahtjeve (odluke) i kontrolišu sprovođenje donijete odluke. Ili je u slučaju Vlada – EPCG – KAP i to rađeno prećutno?

Nakon ovog saznanja postaje jasnije kako je i zašto Crna Gora uhvaćena u krađi struje kao prva, a vjerovatno i posljednja država članica sistema evropske interkonekcije. Krađa. Poslanici DPS-a insistirali su da je riječ o neovlašćenom preuzimanju, da bi premijer Đukanović presudio kako je Crna Gora ,,posudila struju iz interkonekcije, platila je i to pitanje je zatvoreno”. Neovlašćeno preuzimanje i ultimatum koji je tim povodom stigao iz Brisela Đukanović nije pominjao. Lakše mu je bilo da za cijelu priču optuži medije koji su ,,spinovali temu”.

Svađa Đukanovića i Deripaske, nekadašnjih partnera iz Granda i KAP-a, dobija na intenzitetu. Uz svu opasnost koju taj sukob nosi po ovdašnju ekonomiju i državni budžet, njegova eskalacija obećava da ćemo konačno saznati detalje njihovih formalnih, ali i prećutnih (usmenih) dogovora. Posebno onih koje su dvije strane svojski kršile.

Crna Gora bi mogla biti u (ne)prilici da plati izuzetno visoku cijenu tih aranžmana. Pod uslovom da se na vrijeme ne zaštiti od potencijalnih opasnosti.

Za one koji nemaju ideje kako to uraditi kratko podsjećanje na hrvatski slučaj Sanader. On je direktna posljedica bojazni da će država biti prinuđena da snosi punu cijenu štetnih aranžmana koje je nekadašnji premijer napravio sa austrijskom Hypo bankom i mađarskom naftnom kompanijom MOL. Sanader je zato procesuiran i nepravosnažno osuđen na deset godina robije, a pregovaračke pozicije partnera u spornim finansijsko-energetskim poslovima suštinski su se promijenile. Svaka sličnost sa budućim dešavanjima u Crnoj Gori – poželjna je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo