MONITORING
Besplatni avioni, hoteli i plaže

Predstavnici vladajuće elite u Crnoj Gori nesmetano uživaju raznovrsne privilegije. Događaji sa primjerima raskalašnog trošenja para iz državne kase s vremena na vrijeme protresu medijski prostor, javnost se iznova šokira bahatošću visoko pozicioniranih državnih činovnika i sve se obično na tome i završi.
Posljednji skandal oko putovanja u Barselonu na finale Svjetskog prvenstva u vaterpolu, bio je vrhunac bahatosti predstavnika DPS-SDP-LP koalicije u arčenju tuđeg novca, koji je naišao na oštru osudu javnosti. Podignuta su čak dva aviona na relaciji Podgorica-Barselona da bi se na jednu utakmicu prevezli funkcioneri političkih partija, ministri, poslanici, novinari, direktori državnih preduzeća, njihova bliža i dalja rodbina, prijatelji i prijateljice, na račun poreskih obveznika i na konto prezadužene aviokompanije Montenegroerlajns.
Nova čelnica Odbora direktora kompanije Daliborka Pejović nastavila je višegodišnju praksu organizovanja navijačkih letova do evropskih metropola koje niko ne plaća. Desetine neplaćenih letova opterećuju kasu nacionalnog avioprevoznika, ali se direktorka Pejović javno iščuđava otkuda toliko interesovanje javnosti oko čartera za Barselonu, dok se za onolike prethodne niko ne proziva.
Probrana grupa putnika prvog Daliborkinog navijačkog Fokera, pored besplatne vožnje uživala je i u bogatom posluženju. Bile su to prave bahanalije na nebu, među oblacima, hvališe se jedan od povlašćenih putnika. Letjelo se za džabe, točila se skupa pića kojima su zalivane razne delicije služene tokom leta.
Uživala je, na nivou, crnogorska prva klasa, moćni očevi sa svojim nasljednicima naviklim na povlastice, koji su pristigli iz raznih evropskih metropola u kojima se školuju.
Umjesto da podnese ostavku, što je praksa u svim demokratskim zemljama u sličnim situacijama, Pejovićka traži špijune u kompaniji, obećava istragu oko toga kako je tajni spisak putnika za Španiju uopšte dospio u javnost.
Slučaj Barselona pokazao je da u korišćenju privilegija među istaknutim političarima prednjači Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore. Ovaj bonvivan crnogorske politike koristi sve blagodeti svog položaja i zna da uživa. Predsjednik parlamenta ima otpor prema grupnim putovanjima i redovnim linijama, cijeni komfor, pa je u Španiju putovao solo, za svoj ćef.
Lišen osjećaja nelagode i stida pred crnogorskom javnošću, Krivokapić je u Barselonu, na sportski hepening, odletio državnim, Vladinim avionom i time zloupotrijebio pravo predsjednika parlamenta na ovu vrstu službenog prevoza. Putovao je sa svitom, članovima porodice i ličnim obezbjeđenjem, a prema nezvaničnim izvorima, društvo mu je pravio i ministar policije Raško Konjević.
Uz raskošan i udoban život na račun građana Crne Gore idu i ljetovanja na visokom nivou. Crnogorska politička vrhuška ne rijetko odmara u luksuznim hotelima i ljetovalištima na primorju, koja su običnom svijetu nedostupna. Najčešće su to hotel Splendid ili Miločer, rijetke oaze luksuza sa nizom zvjezdica na crnogorskoj obali.
Nakon vikenda u Barseloni, Krivokapić se obreo na bazenu hotela Splendid u Bečićima, kupalištu na kome pristup imaju isključivo gosti hotela, gdje se baškario sa članovima porodice okružen tjelohraniteljima. Do hotela se prevezao u blindiranom audiju čija vrijednost prelazi 100.000 eura.
Dok predsjednik parlamenta za džabe uživa u blagodetima hotela sa onoliko zvjezdica, visoki Vladini službenici na isti način ljetuju u Miločeru.
Na maloj Kraljičinoj plaži koja je proglašena privatnim posjedom kompanije Adriatik propertis, iza koje stoje grčki milijarder Viktor Restis i njegov partner Petros Statis, crnogorski zet koji vodi hotelski kompleks Sveti Stefan-Miločer, odmara se Igor Lukšić, ministar spoljnih poslova, sa svojom familijom. Lukšić redovno posjećuje Kraljičnu plažu, na kojoj se tokom jula sunčao i kupao u dva navrata.
Radi se o posebnoj pogodnosti koja otvara sumnju o mogućoj korupciji i sukobu interesa aktuelnog ministra i eks premijera Vlade Crne Gore. Zato što je Kraljičina plaža, jedna od najljepših uvala na Jadranu, izolovana od ostalog dijela crnogorske obale i zvanično, ugovorom o zakupu hotelsko-turističkog kompleksa, dobila status privatnog kupališta Restis grupe i Aman resorta.
Pristup na kraljevsko žalo, na oko 130 metara jedinstvenog crvenog šljunkovitog pijeska, zabranjen je svima, osim gostima hotela Sveti Stefan i Vila Miločer. Plaža je s tim ciljem ograđena sa svih strana gvozdenom ogradom čije kapije otvara samo kartica plažnog osoblja. Time je blokirana pješačka staza pored mora za sve građane Crne Gore i turiste koji žele tom stazom da se prošetaju.
Kraljičina plaža u Miločeru jedina je plaža na Crnogorskom primorju, vjerovatno i na cijeloj jadranskoj obali, koja je isključena iz javne upotrebe, koja je protivno Ustavu Crne Gore, Zakonu o morskom dobru i nadležnostima lokalne uprave Opštine Budva, pretvorena u privatni posjed stranog zakupca hotela.
Na tom, nezakonito otetom, najvrednijem dijelu Crnogorskog primorja, zabranjenom za druge ljude, leškari za džabe ministar Lukšić sa porodicom i brojnim obezbjeđenjem. Kupanje i sunčanje na poznatoj plaži najmanja je usluga kojom zakupac Sveca i Miločera može uzvratiti Lukšiću za dobrobit koju je obezbijedio Grcima sa pozicije premijera crnogorske Vlade. Nesebično je pomogao da se smanji zakupnina elitnog ljetovališta na sumu od svega 1,15 milion eura i produži rok trajanja zakupa sa 30 na 42 godine. Iz premijerske fotelje omogućio je divlju gradnju skupine kamenih kuća u zaleđu plaže, izgradnju takozvanog SPA centra na lokaciji gdje mu mjesto nije. Vlada je odobrila bonus Restis grupi, privilegiju da gradi stanove za tržište u miločerskom parku, da siječe stoljetne masline i borove i zida vile, apartmane, lokale i garaže….Da betonira i uništi jedino preostalo prirodno blago Crne Gore.
U tako „sređenom” Miločeru, domaraju se crnogorski premijeri, bivši i sadašnji.
Poslije duže pauze na Kraljičinu plažu ove sedmice stiže i premijer Milo Đukanović, saznaje se u upravi Adriatik propertisa. Za njega i njegovu suprugu, za brojno lično obezbjeđenje priprema se centralni dio atraktivne uvale, na koju građani Crne Gore ne mogu ni priviriti, niti ima cijene kojom eventualnu posjetu mogu platiti. U kom će hotelu tokom odmora u Miločeru Đukanović biti smješten, nije poznato.
Đukanovićevi ministri posjećuju susjednu, veliku Kraljevu plažu na kojoj obavezni komplet od dvije ležaljke sa suncobranom staje 75 eura na dan. Na Kraljevoj plaži uživa Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma sa svojom familijom.
Protekli vikend na ovom atraktivnom kupalištu koje su posjetili i lideri opozicionih partija Nebojša Medojević, Andrija Mandić i funkcioner Demokratskog fronta Milutin Đukanović, bio je veoma zanimljiv.
Poziciju i opoziciju na Kraljevoj plaži razdvajao je duboki statusni jaz, odnosno kanap sa bovama rastegnut na pučini, s kraja na kraj plaže, iz kojeg njihova skromna jahta kojom su sa članovima svojih porodica doplovili, nije mogla bliže.
Dok je u debeloj hladovini bujne glicinije na terasi hotela Vila Miločer ministar Gvozdenović sa grupom ljudi punih pet sati gustirao gastronomske specijalitete singapurske kuhinje Aman resorta, služen armijom konobara, lideri DF su plivali u moru ispred hotela, glasno se dozivajući na ispijanje vina na jahti.
Vlast uživa odvojena od naroda gvozdenim kapijama i ogradama, dok je opoziciji prepušteno gustiranje slobode divljih plaža i otvorenog mora.
Među povlašćenima koji mogu nesmetano koristiti blagodeti otuđenog Miločera i Svetog Stefana, svakako su i porodice suvlasnika kompanije Adriatik propertis. Uža i šira rodbina Petrosa Statisa na Kraljevoj se plaži odmara, sunča i kupa cijelo ljeto, kao na svom privatnom posjedu. Što Miločer, nakon davanja u zakup, to zapravo i jeste.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo