Povežite se sa nama

MONITORING

Besplatni avioni, hoteli i plaže

Objavljeno prije

na

Predstavnici vladajuće elite u Crnoj Gori nesmetano uživaju raznovrsne privilegije. Događaji sa primjerima raskalašnog trošenja para iz državne kase s vremena na vrijeme protresu medijski prostor, javnost se iznova šokira bahatošću visoko pozicioniranih državnih činovnika i sve se obično na tome i završi.

Posljednji skandal oko putovanja u Barselonu na finale Svjetskog prvenstva u vaterpolu, bio je vrhunac bahatosti predstavnika DPS-SDP-LP koalicije u arčenju tuđeg novca, koji je naišao na oštru osudu javnosti. Podignuta su čak dva aviona na relaciji Podgorica-Barselona da bi se na jednu utakmicu prevezli funkcioneri političkih partija, ministri, poslanici, novinari, direktori državnih preduzeća, njihova bliža i dalja rodbina, prijatelji i prijateljice, na račun poreskih obveznika i na konto prezadužene aviokompanije Montenegroerlajns.

Nova čelnica Odbora direktora kompanije Daliborka Pejović nastavila je višegodišnju praksu organizovanja navijačkih letova do evropskih metropola koje niko ne plaća. Desetine neplaćenih letova opterećuju kasu nacionalnog avioprevoznika, ali se direktorka Pejović javno iščuđava otkuda toliko interesovanje javnosti oko čartera za Barselonu, dok se za onolike prethodne niko ne proziva.

Probrana grupa putnika prvog Daliborkinog navijačkog Fokera, pored besplatne vožnje uživala je i u bogatom posluženju. Bile su to prave bahanalije na nebu, među oblacima, hvališe se jedan od povlašćenih putnika. Letjelo se za džabe, točila se skupa pića kojima su zalivane razne delicije služene tokom leta.

Uživala je, na nivou, crnogorska prva klasa, moćni očevi sa svojim nasljednicima naviklim na povlastice, koji su pristigli iz raznih evropskih metropola u kojima se školuju.

Umjesto da podnese ostavku, što je praksa u svim demokratskim zemljama u sličnim situacijama, Pejovićka traži špijune u kompaniji, obećava istragu oko toga kako je tajni spisak putnika za Španiju uopšte dospio u javnost.

Slučaj Barselona pokazao je da u korišćenju privilegija među istaknutim političarima prednjači Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore. Ovaj bonvivan crnogorske politike koristi sve blagodeti svog položaja i zna da uživa. Predsjednik parlamenta ima otpor prema grupnim putovanjima i redovnim linijama, cijeni komfor, pa je u Španiju putovao solo, za svoj ćef.

Lišen osjećaja nelagode i stida pred crnogorskom javnošću, Krivokapić je u Barselonu, na sportski hepening, odletio državnim, Vladinim avionom i time zloupotrijebio pravo predsjednika parlamenta na ovu vrstu službenog prevoza. Putovao je sa svitom, članovima porodice i ličnim obezbjeđenjem, a prema nezvaničnim izvorima, društvo mu je pravio i ministar policije Raško Konjević.

Uz raskošan i udoban život na račun građana Crne Gore idu i ljetovanja na visokom nivou. Crnogorska politička vrhuška ne rijetko odmara u luksuznim hotelima i ljetovalištima na primorju, koja su običnom svijetu nedostupna. Najčešće su to hotel Splendid ili Miločer, rijetke oaze luksuza sa nizom zvjezdica na crnogorskoj obali.

Nakon vikenda u Barseloni, Krivokapić se obreo na bazenu hotela Splendid u Bečićima, kupalištu na kome pristup imaju isključivo gosti hotela, gdje se baškario sa članovima porodice okružen tjelohraniteljima. Do hotela se prevezao u blindiranom audiju čija vrijednost prelazi 100.000 eura.

Dok predsjednik parlamenta za džabe uživa u blagodetima hotela sa onoliko zvjezdica, visoki Vladini službenici na isti način ljetuju u Miločeru.

Na maloj Kraljičinoj plaži koja je proglašena privatnim posjedom kompanije Adriatik propertis, iza koje stoje grčki milijarder Viktor Restis i njegov partner Petros Statis, crnogorski zet koji vodi hotelski kompleks Sveti Stefan-Miločer, odmara se Igor Lukšić, ministar spoljnih poslova, sa svojom familijom. Lukšić redovno posjećuje Kraljičnu plažu, na kojoj se tokom jula sunčao i kupao u dva navrata.

Radi se o posebnoj pogodnosti koja otvara sumnju o mogućoj korupciji i sukobu interesa aktuelnog ministra i eks premijera Vlade Crne Gore. Zato što je Kraljičina plaža, jedna od najljepših uvala na Jadranu, izolovana od ostalog dijela crnogorske obale i zvanično, ugovorom o zakupu hotelsko-turističkog kompleksa, dobila status privatnog kupališta Restis grupe i Aman resorta.

Pristup na kraljevsko žalo, na oko 130 metara jedinstvenog crvenog šljunkovitog pijeska, zabranjen je svima, osim gostima hotela Sveti Stefan i Vila Miločer. Plaža je s tim ciljem ograđena sa svih strana gvozdenom ogradom čije kapije otvara samo kartica plažnog osoblja. Time je blokirana pješačka staza pored mora za sve građane Crne Gore i turiste koji žele tom stazom da se prošetaju.

Kraljičina plaža u Miločeru jedina je plaža na Crnogorskom primorju, vjerovatno i na cijeloj jadranskoj obali, koja je isključena iz javne upotrebe, koja je protivno Ustavu Crne Gore, Zakonu o morskom dobru i nadležnostima lokalne uprave Opštine Budva, pretvorena u privatni posjed stranog zakupca hotela.

Na tom, nezakonito otetom, najvrednijem dijelu Crnogorskog primorja, zabranjenom za druge ljude, leškari za džabe ministar Lukšić sa porodicom i brojnim obezbjeđenjem. Kupanje i sunčanje na poznatoj plaži najmanja je usluga kojom zakupac Sveca i Miločera može uzvratiti Lukšiću za dobrobit koju je obezbijedio Grcima sa pozicije premijera crnogorske Vlade. Nesebično je pomogao da se smanji zakupnina elitnog ljetovališta na sumu od svega 1,15 milion eura i produži rok trajanja zakupa sa 30 na 42 godine. Iz premijerske fotelje omogućio je divlju gradnju skupine kamenih kuća u zaleđu plaže, izgradnju takozvanog SPA centra na lokaciji gdje mu mjesto nije. Vlada je odobrila bonus Restis grupi, privilegiju da gradi stanove za tržište u miločerskom parku, da siječe stoljetne masline i borove i zida vile, apartmane, lokale i garaže….Da betonira i uništi jedino preostalo prirodno blago Crne Gore.

U tako „sređenom” Miločeru, domaraju se crnogorski premijeri, bivši i sadašnji.

Poslije duže pauze na Kraljičinu plažu ove sedmice stiže i premijer Milo Đukanović, saznaje se u upravi Adriatik propertisa. Za njega i njegovu suprugu, za brojno lično obezbjeđenje priprema se centralni dio atraktivne uvale, na koju građani Crne Gore ne mogu ni priviriti, niti ima cijene kojom eventualnu posjetu mogu platiti. U kom će hotelu tokom odmora u Miločeru Đukanović biti smješten, nije poznato.

Đukanovićevi ministri posjećuju susjednu, veliku Kraljevu plažu na kojoj obavezni komplet od dvije ležaljke sa suncobranom staje 75 eura na dan. Na Kraljevoj plaži uživa Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma sa svojom familijom.

Protekli vikend na ovom atraktivnom kupalištu koje su posjetili i lideri opozicionih partija Nebojša Medojević, Andrija Mandić i funkcioner Demokratskog fronta Milutin Đukanović, bio je veoma zanimljiv.

Poziciju i opoziciju na Kraljevoj plaži razdvajao je duboki statusni jaz, odnosno kanap sa bovama rastegnut na pučini, s kraja na kraj plaže, iz kojeg njihova skromna jahta kojom su sa članovima svojih porodica doplovili, nije mogla bliže.

Dok je u debeloj hladovini bujne glicinije na terasi hotela Vila Miločer ministar Gvozdenović sa grupom ljudi punih pet sati gustirao gastronomske specijalitete singapurske kuhinje Aman resorta, služen armijom konobara, lideri DF su plivali u moru ispred hotela, glasno se dozivajući na ispijanje vina na jahti.

Vlast uživa odvojena od naroda gvozdenim kapijama i ogradama, dok je opoziciji prepušteno gustiranje slobode divljih plaža i otvorenog mora.

Među povlašćenima koji mogu nesmetano koristiti blagodeti otuđenog Miločera i Svetog Stefana, svakako su i porodice suvlasnika kompanije Adriatik propertis. Uža i šira rodbina Petrosa Statisa na Kraljevoj se plaži odmara, sunča i kupa cijelo ljeto, kao na svom privatnom posjedu. Što Miločer, nakon davanja u zakup, to zapravo i jeste.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo