Pustoš koju je tokom više od dvije decenije vladanja napravila Demokratska partija socijalista već mjesecima se prikazuje kroz račune koji stižu građanima Crne Gore. Ovih dana novost je najava tužbe suvlasnika Kombinata aluminijuma Podgorica En plus grupe ruskog milijardera Olega Deripaske. Tražiće, kažu, milijardu eura.
Po glavi svakog od 620.029 stanovnika Crne Gore to bi bilo 1.612 eura i 82 centa. Sitnica.
Bivši izvršni direktor KAP-a Jurij Moisejev tvrdi da je crnogorska Vlada falsifikovala finansijske izvještaje u trenutku prodaje fabrike, da nije poštovala ugovor o poravnanju u dijelu iniciranja stečaja, te da nije ispunila obaveze za subvencioniranje električne energije.
Vlada je rekla da ništa nije kriva. Kad su prije dvije godine Rusi prijetili tužbom tražili su 300 miliona, Vlada je tvrdila da je ispravna, ali je pristala na ugovor o poravnanju na osnovu kojeg poreski obveznici Crne Gore vraćaju kredite KAP-a od oko 137 miliona eura. Oko šezdeset miliona subvencija za struju građani su već platili.
,,Neistina je da je privatizacija KAP-a obavljena nezakonito, nedovoljno javno, nestručno, koruptivno, na štetu interesa Crne Gore, rekao bih slobodno i uz idiotsku izmišljotinu da je privatizacioni aranžaman sklopljen u Grandu, uz viski”, kazao je, kad nas je nadavno prosvjetljivao oko KAP-a, premijer Milo Đukanović. Kad se malo bolje razmisli, čudno je što se premijer odriče tog viskija. On bi mu jednoga dana mogao služiti kao olakšavajuća okolnost. U smislu smanjene uračunljivosti i slično.
Zrno razumijevanja prema ruskim zahtjevima Vlada je pokazala tamo gdje je mogla da optuži Skupštinu. Opozicija i SDP, eto, nijesu podržali plan restrukturiranja fabrike prema kojem je raskid sa Deripaskom trebalo da košta oko 40 miliona eura. Time bi, objasnila je Vlada, bile ,,preduprijeđene i ovakve situacije”. Kako to da bi Rusi, koji kažu da im Crna Gora duguje milijardu, pristali da im se plati 40 miliona, niko se nije potrudio da objasni. Možda zato što je premijer lijep.
Kroz šumu blefova, može se ipak primijetiti da priča oko KAP-a i dalje udaljava Vladu i Skupštinu, odnosno DPS i SDP. Mediji su ovih dana špekulisali da će razgovori koalicionih partnera o načinu na koji će ubuduće sarađivati početi krajem avgusta.
Politički direktor DPS-a Tarzan Milošević, komentarišući najave da bi početkom septembra moglo doći do pregovora o odnosima u koaliciji, kazao je da socijaldemokrate do sada nijesu slale nikakave zahtjeve za sastanak.
,,I dalje sam siguran da će SDP, bez obzira na neke njihove stavove, imati pragmatičan odnos u odnosu na situaciju i odnose u koaliciji”, kazao je Milošević Vijestima.
Ukoliko se uskoro ne postigne dogovor o daljem funkcionisanju vladajuće koalicije neminovni su vanredni izbori, izjavio je poslanik SDP-a Džavid Šabović. On u izjavi za Monitor precizira da problem u koaliciji nije samo rebalans budžeta i podsjeća da u parlamentu nijesu prošli ni Zakon o visokom obrazovanju, amandmani na zakone o amnestiji i zdravstvenoj zaštiti, kao ni izvještaji Tužilačkog savjeta i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Mednice.
,,Naši ministri, koji su ranije ćutali ili bili uzdržani, sada su bili protiv nekih rješenja koja je predlagala vlada”, objašnjava Šabović.
Povodom informacija o razgovorima SDP-a i DPS-a, Šabović kaže da bi se u njegovoj partiji prvo morali konsultovati sa bazom najmanje na nivou proširene sjednice Predsjedništva partije. „Moja partija ne bi smjela da uradi drugačije”.
Prema Šabovićevom mišljenju koalicija može da preživljava, ali su rješenje novi izbori na kojma bi SDP nastupio samostalno. On ponavlja da su Crnoj Gori potrebne nove snage. ,,Kad sam počeo da pričam o razlazu sa ovakvim DPS-om, većina je na to gledala kao na usamljeni glas, pokazalo se da nije tako”.
Na pitanje da li očekuje vanredne izbore Šabović kaže da DPS-u izbori ne odgovaraju, opoziciji odgovaraju. SDP-u sa pozicije vlasti izbori takođe ne odgovaraju, ali koalicija sve teže funkcioniše.
„Nećemo više nikad glasati za Milove zakone bezrezervno. Mi iz SDP-a ćemo se truditi da sjednice Skupštine ne liče na sjednice glavnog odbora DPS-a”, kaže Šabović.
U sjenci ostalih događaja tiho je prošla informacija da Pozitivna Crna Gora i Socijalistička narodna partija nijesu zainteresovane za predlog člana Predsjedništva Demokratskog fronta Nebojše Medojevića da, na eventualno raspisanim vanrednim izborima, postanu dio zajedničke opozicione liste koju bi vodio Miodrag Lekić. Opet razjedinjena opozicija. Dobra strana je da bar neće biti višemjesečnih natezanja hoće li opozicija zajedno i ko će s kim. Laknulo je i režimskim medijima, neće morati da se trude da uhvate namrgođena lica opozicionih prvaka nakon neuspješnih dogovora o saradnji.
Slavko Perović, lider Liberalnog saveza Crne Gore, objavio je na svom blogu da je rad LSCG obnovljen. ,,Od ovoga časa sveti Liberalni savez je obnovljen! Dolje izdajnici! Živjela sloboda!”, napisao je 8. avgusta na svom blogu. Rad Liberalnog saveza zamrznut je od marta 2005.
Prema Perovićevom objašnjenju LSCG će djelovati kao pokret i neće učestvovati na izborima. Radiće kao grupa građana dok ponovo ne budu organizovane podružnice i organi. Na pitanje sa kojim ljudima obnavlja pokret rekao je: ,,Tu su rijetki prijatelji, stameni ljudi koji su ostali dosljedni našoj ideji i stranci. Naravno, nadam se i mladim snagama”. LSCG će se javnosti obraćati preko bloga na internet stranici obnovljenilscg.wordpress.com.
Opozicioni prvaci pozdravljaju povratak Perovića. ,,Obnova javnog djelovanja LSCG je odlična vijest za sve koji žele da se Crna Gora izbavi iz kandži mafije i krene putem demokratskog preobražaja”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, poslanik Demokratskog fronta.
Medojević podsjeća da je Perović već ušao u istoriju razvoja demokratije u Crnoj Gori i da je njegov lični doprinos državnoj i nacionalnoj emancipaciji Crne Gore nemjerljiv. ,,Osnivanje, politička misija i djelovanje LSCG početkom 90-ih bili su od esencijalnog značaja za otvaranje nekih procesa koji su promijenili tok moderne istorije Crne Gore”, kaže on. ,,Nažalost, fer i pošteni izbori, smjenjivost vlasti, depolitizacija i profesionalizacija bezbjednosnih službi i državne uprave su i danas kao i 1990. godine daleki san i motiv za političku borbu”.
Vaselj Siništaj, predstavnik Albanaca u Skupštini Crne Gore, podsjeća za Monitor da je LSCG bio tu kada niko nije smio da zaštiti ni pripadnike manjina ni Crnogorce, razvijajući ideju o samostalnosti države. ,,Samostalnost je tu ali ako je nekome još u sjećanju onih šest principa sa žutog stupca, u Crnoj Gori toga još nema. Nema pravne države i zato nema ni demokratije, nema decentralizacije i zato nema ni demokratizacije društva”. On smatra da se mora promijeniti vlast i ići na izbore.
U DPS-u, bar tako kaže Tarzan Milošević, računaju da novi izbori ne bi donijeli promijenjenu sliku u parlamentu.
Nije moguće da se, čak i sa visina na koje su sebe popeli vrhovnici te partije, ne vidi da – ovako više ne može.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice