Povežite se sa nama

MONITORING

Čekajući pregovore

Objavljeno prije

na

Pustoš koju je tokom više od dvije decenije vladanja napravila Demokratska partija socijalista već mjesecima se prikazuje kroz račune koji stižu građanima Crne Gore. Ovih dana novost je najava tužbe suvlasnika Kombinata aluminijuma Podgorica En plus grupe ruskog milijardera Olega Deripaske. Tražiće, kažu, milijardu eura.

Po glavi svakog od 620.029 stanovnika Crne Gore to bi bilo 1.612 eura i 82 centa. Sitnica.

Bivši izvršni direktor KAP-a Jurij Moisejev tvrdi da je crnogorska Vlada falsifikovala finansijske izvještaje u trenutku prodaje fabrike, da nije poštovala ugovor o poravnanju u dijelu iniciranja stečaja, te da nije ispunila obaveze za subvencioniranje električne energije.

Vlada je rekla da ništa nije kriva. Kad su prije dvije godine Rusi prijetili tužbom tražili su 300 miliona, Vlada je tvrdila da je ispravna, ali je pristala na ugovor o poravnanju na osnovu kojeg poreski obveznici Crne Gore vraćaju kredite KAP-a od oko 137 miliona eura. Oko šezdeset miliona subvencija za struju građani su već platili.

,,Neistina je da je privatizacija KAP-a obavljena nezakonito, nedovoljno javno, nestručno, koruptivno, na štetu interesa Crne Gore, rekao bih slobodno i uz idiotsku izmišljotinu da je privatizacioni aranžaman sklopljen u Grandu, uz viski”, kazao je, kad nas je nadavno prosvjetljivao oko KAP-a, premijer Milo Đukanović. Kad se malo bolje razmisli, čudno je što se premijer odriče tog viskija. On bi mu jednoga dana mogao služiti kao olakšavajuća okolnost. U smislu smanjene uračunljivosti i slično.

Zrno razumijevanja prema ruskim zahtjevima Vlada je pokazala tamo gdje je mogla da optuži Skupštinu. Opozicija i SDP, eto, nijesu podržali plan restrukturiranja fabrike prema kojem je raskid sa Deripaskom trebalo da košta oko 40 miliona eura. Time bi, objasnila je Vlada, bile ,,preduprijeđene i ovakve situacije”. Kako to da bi Rusi, koji kažu da im Crna Gora duguje milijardu, pristali da im se plati 40 miliona, niko se nije potrudio da objasni. Možda zato što je premijer lijep.

Kroz šumu blefova, može se ipak primijetiti da priča oko KAP-a i dalje udaljava Vladu i Skupštinu, odnosno DPS i SDP. Mediji su ovih dana špekulisali da će razgovori koalicionih partnera o načinu na koji će ubuduće sarađivati početi krajem avgusta.

Politički direktor DPS-a Tarzan Milošević, komentarišući najave da bi početkom septembra moglo doći do pregovora o odnosima u koaliciji, kazao je da socijaldemokrate do sada nijesu slale nikakave zahtjeve za sastanak.

,,I dalje sam siguran da će SDP, bez obzira na neke njihove stavove, imati pragmatičan odnos u odnosu na situaciju i odnose u koaliciji”, kazao je Milošević Vijestima.

Ukoliko se uskoro ne postigne dogovor o daljem funkcionisanju vladajuće koalicije neminovni su vanredni izbori, izjavio je poslanik SDP-a Džavid Šabović. On u izjavi za Monitor precizira da problem u koaliciji nije samo rebalans budžeta i podsjeća da u parlamentu nijesu prošli ni Zakon o visokom obrazovanju, amandmani na zakone o amnestiji i zdravstvenoj zaštiti, kao ni izvještaji Tužilačkog savjeta i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Mednice.

,,Naši ministri, koji su ranije ćutali ili bili uzdržani, sada su bili protiv nekih rješenja koja je predlagala vlada”, objašnjava Šabović.

Povodom informacija o razgovorima SDP-a i DPS-a, Šabović kaže da bi se u njegovoj partiji prvo morali konsultovati sa bazom najmanje na nivou proširene sjednice Predsjedništva partije. „Moja partija ne bi smjela da uradi drugačije”.

Prema Šabovićevom mišljenju koalicija može da preživljava, ali su rješenje novi izbori na kojma bi SDP nastupio samostalno. On ponavlja da su Crnoj Gori potrebne nove snage. ,,Kad sam počeo da pričam o razlazu sa ovakvim DPS-om, većina je na to gledala kao na usamljeni glas, pokazalo se da nije tako”.

Na pitanje da li očekuje vanredne izbore Šabović kaže da DPS-u izbori ne odgovaraju, opoziciji odgovaraju. SDP-u sa pozicije vlasti izbori takođe ne odgovaraju, ali koalicija sve teže funkcioniše.

„Nećemo više nikad glasati za Milove zakone bezrezervno. Mi iz SDP-a ćemo se truditi da sjednice Skupštine ne liče na sjednice glavnog odbora DPS-a”, kaže Šabović.

U sjenci ostalih događaja tiho je prošla informacija da Pozitivna Crna Gora i Socijalistička narodna partija nijesu zainteresovane za predlog člana Predsjedništva Demokratskog fronta Nebojše Medojevića da, na eventualno raspisanim vanrednim izborima, postanu dio zajedničke opozicione liste koju bi vodio Miodrag Lekić. Opet razjedinjena opozicija. Dobra strana je da bar neće biti višemjesečnih natezanja hoće li opozicija zajedno i ko će s kim. Laknulo je i režimskim medijima, neće morati da se trude da uhvate namrgođena lica opozicionih prvaka nakon neuspješnih dogovora o saradnji.

Slavko Perović, lider Liberalnog saveza Crne Gore, objavio je na svom blogu da je rad LSCG obnovljen. ,,Od ovoga časa sveti Liberalni savez je obnovljen! Dolje izdajnici! Živjela sloboda!”, napisao je 8. avgusta na svom blogu. Rad Liberalnog saveza zamrznut je od marta 2005.

Prema Perovićevom objašnjenju LSCG će djelovati kao pokret i neće učestvovati na izborima. Radiće kao grupa građana dok ponovo ne budu organizovane podružnice i organi. Na pitanje sa kojim ljudima obnavlja pokret rekao je: ,,Tu su rijetki prijatelji, stameni ljudi koji su ostali dosljedni našoj ideji i stranci. Naravno, nadam se i mladim snagama”. LSCG će se javnosti obraćati preko bloga na internet stranici obnovljenilscg.wordpress.com.

Opozicioni prvaci pozdravljaju povratak Perovića. ,,Obnova javnog djelovanja LSCG je odlična vijest za sve koji žele da se Crna Gora izbavi iz kandži mafije i krene putem demokratskog preobražaja”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, poslanik Demokratskog fronta.

Medojević podsjeća da je Perović već ušao u istoriju razvoja demokratije u Crnoj Gori i da je njegov lični doprinos državnoj i nacionalnoj emancipaciji Crne Gore nemjerljiv. ,,Osnivanje, politička misija i djelovanje LSCG početkom 90-ih bili su od esencijalnog značaja za otvaranje nekih procesa koji su promijenili tok moderne istorije Crne Gore”, kaže on. ,,Nažalost, fer i pošteni izbori, smjenjivost vlasti, depolitizacija i profesionalizacija bezbjednosnih službi i državne uprave su i danas kao i 1990. godine daleki san i motiv za političku borbu”.

Vaselj Siništaj, predstavnik Albanaca u Skupštini Crne Gore, podsjeća za Monitor da je LSCG bio tu kada niko nije smio da zaštiti ni pripadnike manjina ni Crnogorce, razvijajući ideju o samostalnosti države. ,,Samostalnost je tu ali ako je nekome još u sjećanju onih šest principa sa žutog stupca, u Crnoj Gori toga još nema. Nema pravne države i zato nema ni demokratije, nema decentralizacije i zato nema ni demokratizacije društva”. On smatra da se mora promijeniti vlast i ići na izbore.

U DPS-u, bar tako kaže Tarzan Milošević, računaju da novi izbori ne bi donijeli promijenjenu sliku u parlamentu.

Nije moguće da se, čak i sa visina na koje su sebe popeli vrhovnici te partije, ne vidi da – ovako više ne može.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo