Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Ima li nas

Objavljeno prije

na

Pitali smo: kako komentarišete neizglasavanje sudija Ustavnog suda i usvajanje Zakona o predsjedniku

 

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Građani zaslužuju bolje predstavnike

Iako se svi predstavljaju kao velike demokrate, ni opoziciji ni poziciji se ne ide na izbore, i zbog toga su i jedni i drugi izneverili državni interes.

Jasno je da opozicija nije imala argumente protiv kandidata za Ustavni sud, kao i da je pozicija krajnje neodgovorno ignorisala mišljenje Venecijanske komisije da su izmene Zakona o predsedniku neustavne. Ali, interes političara se očigledno ne poklapa s opštim interesom da Ustavni sud radi i da se ne urušava ustavni poredak. Za sljedeći pokušaj izbora sudija uspostavljeno je i novo nepisano pravilo da nezavisni kandidati tu nemaju šta da traže, što dodatno ugrožava javni interes za vladavinom prava. Na sceni je borba političara za održavanje pozicija, a od građana se očekuje da to nemo posmatraju. Ovakva situacija može da dovede do apatije, ali i do jačanja postojećih vanparlamentarnih političkih snaga i stvaranja novih, koje mogu da iskoriste priliku da se nametnu. Građani zaslužuju političke predstavnike koji će ih uvesti u Evropsku uniju, ništa drugo.

Ovi postojeći su im dobru priliku, nažalost, neodgovorno upropastili.

 

SINIŠA GAZIVODA, ADVOKAT I ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA
Nema pomaka bez istinskog dijaloga

Pitanje izbora sudija Ustavnog suda, vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta, guvernera Centralne banke i sprovođenje, dugo čekanje, izborne reforme neće biti moguće dok se ne sprovede ozbiljan dijalog. Ova pitanja zbog svog izuzetnog značaja za društvo podrazumijevaju širi konsenzus i zbog toga je za njihovo rješavanje potrebna kvalifikovana većina, a upravo ta sama suština se vremenom izgubila iz vida. Duh ustavnih normi ali i najbolji interes društva podrazumijeva da profesionalne i moralne karakteristike određenog broja kandidata budu nesporne za što veći broj poslanika. Prema tome, zbog pravnog sistema, a onda i zbog društva u cjelini bilo bi vrlo pogrešno da se izbori za ove važne pozicije sprovode trgovinom po sistemu „jedan moj, jedan tvoj”. Jasno je da ovoliki broj neuspjelih pokušaja izbora odvraća potencijalne kvalitetne kandidate od prijavljivanja jer kredibilnim osobama koje imaju uspješne karijere postaje besmisleno da prolaze cijelu proceduru uzaludno i po više puta. Takođe, ne spadam u one koji misle da bi izbor jednog sudije Ustavnog suda bilo što riješio jer u toj situaciji ako samo jedan sudija ne bude saglasan sa ostalima u bilo kojem predmetu iz oblasti ocjene ustavnosti i zakonitosti akata, izbornih sporova i drugih pitanja o okojima se odlučuje na sjednici suda, odluka se ne može donijeti. Isto je i sa ustavnim žalbama koje se ne riješe u vijeću sudija već, zbog nesaglasnosti jednog od sudija u vijeću, dođu na odlučivanje na plenaronoj sjednici.

Jasni stavovi iznijeti u mišljenju Venecijanske komisije govore o nedvosmislenom zaključku da izmjene Zakona o Predsjedniku Crne Gore nisu trebale biti usvojene. Objašnjenja da samo Ustavni sud može cijeniti ustavnost zakona, iako tehnički tačna, zvuče blijedo imajući u vidu značaj Venecijanske komisije kao tijela Savjeta Evrope, koje je u potpunosti podržala Evropska unija. Pristupanje Uniji podrazumijeva osim pravne harmonizacije, i prihvatanje vrijednosti koje ova zajednica baštini. Upravo vrijednost dijaloga i kompromisa u korist građana potpuno je zanemarena, a posljedice takvog ponašanja tek ćemo osjetiti.

 

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT
Nastavak neodgovornog ponašanja partitokrata

Samo nastavak neodgovornog poigravanja partitokrata sa strateškim interesima Crne Gore i opštim interesima njenih građana. Ne zaboravimo da je reforma tužilaštva, kao uslov za članstvo u EU, obavljena na isti način kao i tzv. „kompletiranje“ Ustavnog suda, opet „kao uslov za ulazak u EU“. Venecijanska komisija je i u slučaju Tužilačkog savjeta imala primjedbe. Tada je i unutar nove parlamentarne većine postojao otvoreni sukob Demokrata sa ostatkom većine. Ipak, u konačnom je taj proces završen na način koji je, na ohrabrujućim aktivnostima SDT-a, dao nadu vrlo raznorodnoj parlamentarnoj većini da po istom principu, bez neophodnog dogovaranja sa opozicijom, može kompletirati „njihov“ Ustavni sud kao što je bio to sud prethodne političke većine. Uvjerenje da su hitnost i važnost kompletiranja Ustavnog suda za evropski od presudne važnosti i za naše međunarodne partnere i da će neodgovarajuća procedura kandidovanja za izbor sudija „proći“ kao i u slučaju Tužilaštva, opredijelili su partitokrate da „urnišu“ i dragocjeno vrijeme i minimum ustavno-pravnog kapaciteta države za najozbiljnije izazove sa kojima se Crna Gora susreće u institucionalnoj, ekonomskoj i političkoj krizi. Najjača partija, kojoj je prijetio totalni raspad, objeručke je dočekala taj poklon neznavenih politikanata u vlasti i krenula u „odbranu Ustava“ i alarmiranje međunarodne zajednice za haos u kojem je i neposredno učestvovala (konstituisanje 43. Vlade, Zetski zakoni, odlaganje lokalnih izbora…).

Izglasavanje Zakona o izmjeni zakona o predsjedniku je samo jedan u nizu neustavnih i nezakonitih aktivnosti, kao manira svih parlamentarnih subjekata čija obijest ikazana samo u ovoj godini je bila alarmantna i, da imamo izgrađenu građansku svijest, izvela bi masovno građane na ulicu na konceptu „Odupri se“ – protiv obje odnarođene strukture partitokratije na djelu. DPS-ov „Ima nas“ pokazuje da nas, nažalost, nema, da nam je Crna Gora isključivo arena sukoba kleronacionalista i kvazievropskih visokopozicioniranih „branilaca“ Crne Gore ogrezlih u korupciji i organizovanom kriminalu. Sve to u vrijeme nadolazeće ogromne ekonomske krize i u dvogodišnjoj političkoj krizi u zemlji ruševina institucija.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Nastavak besprizornih političkih trgovina i ucjena

Neizbor sudija Ustavnog suda i ponovno izglasavanje očigledno neustavnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku predstavlja nastavak prakse neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političkih partija i poslanika koje ozbiljno ugrožava pravni poredak i vladavinu prava. Istovremeno, takav odnos poslanika zaustavlja put Crne Gore prema EU.

Političkim partijama i njihovim liderima očigledno nije stalo do građana Crne Gore i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ono što njih jedino zanima jeste vlast, privilegije i pozicije koje će im omogućiti bogaćenje na štetu državnih sredstava i javnog interesa. Zato svjedočimo nastavku besprizornih političkih trgovina, ucjena i pokušaja korupcije koje za posljedicu imaju urušavanje ionako slabih institucija i države u cjelini. To važi za sve političke partije od kojih zavisi donošenje odluka jer su sve parije u nekom periodu vršile opstrukcije kod izbora sudija Ustavnog suda.

Očigledno je da političke partije i njihovi lideri imaju interes da Crna Gora ostane partitokratsko društvo kako bi oni nastavili da državu koriste kao servis za zadovoljenje ličnih potreba, a ne da postane društvo vladavine prava u kome bi država bila servis svih građana u javnom interesu.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Zaglavljeni u ćorsokaku

Crnogorsko društvo se zaglavilo u ćorsokaku koje je trasirala kriminogena dugogodišnja vlast, a iz koga ga nije znala izvesti zbrdazdolisana novokomponovana politička ekipa. Sada se te dvije sile makljaju na nekom sporednom kolosijeku, a mi smo prinuđeni da se mirimo, navijamo ili strahujemo.

Ozbiljna psovka je jedini umjesan komentar!

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Nedorasli poslu za koji ih dobro plaćamo

Još jedan propali pokušaj kompletiranja Ustavnog suda i ponovno usvajanje Zakona o predsjedniku je još jedna epizoda kojom političke partije koje participiraju u Skupštini pokazuju koliko su nedorasle poslu za koji ih građani dobro plaćaju. Samo je Genci Nimanbegu glasao u skladu sa preporukama Venecijanske komsije (za 4 kandidata za Ustavni sud i protiv neustavnog Zakona o predsjedniku). DPS uporno odbija da se odrekne kontrole nad Ustavnim sudom koju ima posljednjih 30 godina, i uporno pokušava da sakrije činjenicu da su sada dvoje sudija Ustavnog suda upravo ljudi koji su na njegov predlog izabrani i koji su dobili stanove od Vlade koju je vodio DPS. Do sada pritisak EU i SAD na Mila Đukanovića u pogledu prihvatanja imenovanja makar dvoje novih sudija Ustavnog suda nije dao rezultat. DPS neće da prepusti vlast u Podgorici ali zapravo i ne želi da se održe izbori. Đukanović zna da mu je podrška u stalnom padu i da će nakon sljedećih izbora imati makar šest poslanika manje nego što ih ima sada. Blokada svih institucija je pokušaj da se zaustave procesi koje vodi SDT, dalja hapšenja činovnika DPS-a u sudovima, tužilaštvu i drugim institucijama, ali i funkcionera DPS-a.

S druge strane, neustavno ponašanje Mila Đukanovića, i odbijanje da mandat za sastav Vlade da Miodragu Lekiću, ne može se riješiti takođe neustavnim izmjenama Zakona o predsjedniku i preuzimanjem nadležnosti predsjednika u korist poslanika. DF predvodi akciju u kojoj im je jedino važno da konačno dođu do ministarskih pozicija. Nažalost, Demokrate i URA i dalje slijede DF u formiranju neustavne Vlade, čije je formiranje prije popunjavanja Ustavnog suda i izjašnjavanja tog suda o ustavnosti izmjena Zakona o predsjedniku – besmisleno. Zamislite da se formira Vlada po novom Zakonu o predsjednku a da za dva mjeseca Ustavni sud, nakon imenovanja dvoje novih sudija, odluči da su izmjene Zakona neustavne. Šta onda? Jasno je da Vladu koja bi se birala po neustavnom Zakonu neće prihvatiti EU, SAD a ni druge važne adrese. Demokate i URA bi morale da vode računa o tome. Bečić i Abazović bi morali da znaju da to nije očekivanje onih koji su ih glasali.

Treba formirati  koncentracionu Vladu u kojoj će učestvovati sve partije  zastupljene u Skupštini, imenovati u novom (hitnom) postupku četvoro sudija Ustavnog suda (ili makar dvoje) i održati na proljeće vanredne parlamantarne izbore, zajedno sa predsjedničkim.

Nakon tih izbora Đukanović više neće biti predsjednik države a podrška današnjoj opoziciji će biti još značajno manja. Tada se stvaraju uslovi za veću stabilnost prijeko potrebnu za konačno oslobađanje drugih institucija od neprimjerenog partijskog uticaja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo