Povežite se sa nama

Izdvojeno

HAPŠENJE SAŠE ČAĐENOVIĆA: Specijalac u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Nakon hapšenja Čađenovića i optužbi da je kao specijalni tužilac služio kavačkom klanu, pitanje je ne samo kakva će biti sudbina ove istrage, nego i hoće li obuhvatiti i druge „branitelje zakona“ u tuđoj službi, kako najavljuje tužilaštvo

 

Dugogodišnji zamjenik specijalnog tužioca Saša Čađenović, sa liisicama na rukama, u pratnji Specijalnog policijskog tima, izveden je s radnog mjesta krajem prošle sedmice. Nekoliko sati potom nagađalo se zašto je uhapšen i prebiralo po njegovoj kontroverznoj biografiji. Godinama su opozicija i civilni sektor ukazivali na sporna postupanja Čađenovića u slučajevima visoke korupcije. Od predmeta Carine, u čijem je fokusu bio bivši gradonačelnik Miomir Mugoša, preko afere Telekom, gdje je Čađenović propustio da optuži sestru predsjednika države Anu Đukanović, do slučaja državni udar koji se od 2016. vodi protiv članova Demokratskog fronta, a koji je sa mnogih adresa kvalifikovan kao montiran. Tužilaštvo je objelodanilo da ga kolege terete za ono što je činio, odnosno nije činio, nakon 2020. Tada je, tvrdi tužilaštvo, Čađenović postao član kavačkog klana sa ulogom da pomogne tom klanu da izbjegne hapšenja.

„Osumnjičenom se stavlja na teret da je u periodu od sredine 2020. do ove godine, postao pripadnik kriminalne organizacije ‘kavački klan’, sa ulogom i zadacima da kao specijalni tužilac u ovom tužilaštvu, a po uputstvima i naredbama organizatora, ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije, da onemogućava da budu otkriveni kao izvršioci najtežih krivičnih djela i da, u situaciji kad su za to ispunjeni zakonski uslovi, ne predlaže da se pripadnicima organizacije koji su lišeni slobode odredi pritvor, što je prihvatio i izvršavo u više krivičnih predmeta, odnosno postupaka“, stoji u saopštenju SDT-a koje je potpisao tužilac portparol Vukas Radonjić.

Čađenović se tereti da je u četiri predmeta pomogao članovima i šefovima ovog kriminalnog klana da izbjegnu zatvor. Tužilaštvo je slučaj protiv Čađenovića izgradilo na osnovu „dokaza prikupljenih u izviđaju, a posebno razmatranjem pojedinih krivičnih predmeta na kojima je okrivljeni radio kao specijalni tužilac, ali i na osnovu kripotovane SKY ECC komunikacije između organizatora i pojedinih pripadnika kriminalne organizacije”.

Prema pisanju medija, istraga protiv Čađenovića pokrenuta je u maju ove godine, kada je sadašnji  glavni specijalni tužilac Vladimir Novović naredio da se preispita postupanje Čađenovića u predmetima organizovanog kriminala.

Okidač za istragu, navodno, bio je slučaj protiv visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića i policijskog funkcionera Ljuba Milovića, protiv kojih je tužilaštvo ranije podiglo optužnicu, a za koje je Europol utvrdio da su radili za kavački klan. Lazović je u pritvoru i za njegovo puštanje da se brani sa slobode odbrana nudi 6,2 miliona eura. Milović je u bjekstvu. U bjekstvu je i Radoje Zvicer, označen kao vođa kavačkog klana, takođe obuhvaćen istom optužnicom.

Podaci Europola, na osnovu kojih je novo tužilaštvo pokrenulo istragu protiv Lazovića, Milovića i Zvicera, bili su dostupni specijalnom tužilaštvu dok je na njegovom čelu bio Milivoje Katnić, i njegov zamjenik Čađenović, ali su ti predmeti arhivirani. Po dolasku na čelo SDT-a, Novović je tražio da se oni ponovo otvore, što je dovelo i do istrage protiv Čađenovića.

U sopštenju tužilaštva se navodi da Čađenović „svjesno i namjerno nije pokrenuo krivični postupak protiv R.Z, kao organizatora, i protiv P.L, Lj.M, R.Ž, N.S, S.K, M.V, R.M, R.P. i N.P, kao pripadnika kriminalne organizacije čiji je i sam član – za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, pranje novca, produženo krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, teško ubistvo i ubistvo u pokušaju, iako su mu za to lično dostavljeni dokazi od EUROPOL-a, već je predmet arhivirao, a iz spisa uklonio izvještaj EUROPOL-a, kako bi prikrio izvršenje krivičnog djela“.

Podaci Europola ukazuju da je Zvicer imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca Zorana Lazovića, koji je do marta prošle godine bio šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Uprave policije, a do 2015. godine visoki funkcioner ANB, javnosti poznat, između ostalog, kao gost na svadbi označenog narko-bosa Safeta Kalića.

Mnogi izvori i ranije su ukazivali da kavački klan ima bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana.

Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom narko-kartela Darka Šarića. Nakon njegovog cijepanja 2014. godine, uslijedio je rat ovih kriminalnih grupa, koji je podijelio podzemlje u regionu i u čijim je sukobima stradalo preko 60 osoba.

„U ratu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi beogradski KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke beogradske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi navodno imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Samo dva mjeseca nakon pada DPS-a, u oktobru 2020. godine, Dritan Abazović, u to vrijeme potpredsjednik tek formirane Vlade i koordinator bezbjednosnih službi, saopštio je da dobija upozorenja od kriminalnih klanova, ispostavilo se upravo – kavačkog. Abazović je i ovih dana iznio optužbe da Zoran Lazović, otac Petra Lazovića koji se tereti da je kao pripadnik ANB bio član kavačkog klana, navodno želi njegovu likvidaciju.

I prije 2020. godine, kada je Čađenović prema tužilaštvu postao član kavačkog klana, primjećivalo se da taj klan u odnosu na škaljarski ima privilegovanu poziciju kada su u pitanju istrage i hapšenja. Čađenović je u avgustu  2016. godine „zaboravio“ da Kotoraninu Igoru Božoviću odredi pritvor, zbog čega se jedan od šefova „kavačke“ organizacije nakon odslužene kazne domogao slobode uprkos brojnim optužbama SDT-a da je učestvovao u zločinima te kriminalne organizacije. Zbog te greške Čađenović nije odgovarao unutar tužilačke organizacije.

Tužilaštvo je najavilo da istraga u slučaju Čađenovića može biti proširena i na druga osobe. Pa i u one u Državnom tužilastvu i Uprave policije.

Predmet protiv Čađenovića vodi specijalni tužilac Miloš Šoškić. Na njegov zahtjev Čađenoviću je određen a potom i produžen pritvor zbog straha od bjekstva, te uticaja na svedoke. Privremeno je udaljen sa tužilačke funkcije.

Čađenović je negirao optužbe. Njegov branilac, advokat Lazar Aković, tvrdi da nema dovoljno dokaza da je Čađenović izvršio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. „Dužan sam da ukažem, vezano za Sky aplikacije – nigdje, nikada niti u jednoj komunikaciji Saša Čađenović se nije pojavio, niti se pojavilo njegovo ime, da ga je neko od označenih pripadnika kriminalne organizacije ili organizator pomenuo. Stavljanje predloga da postoji opasnost da će se dati u bjekstvo ili da će uticati na svjedoke zaista smatram da ne stoji“, saopštio je Aković.

U odbranu Čađenovića javno je stao i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić. On je saopštio da mu bezrezervno vjeruje. Po Katniću riječ je o „nečijoj ujdurmi“, kako bi se Čađenović isključio iz predmeta pokušaja terorizma i drugih predmeta organizovanog kriminala. „Čađenović je kolateralna šteta, a cilj im je bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić“.

O zajedničkom radu Katnića i Čađenovića u slučaju državni udar postoje brojne kontroverze. Postoje pokazatelji da se radilo o montiranom slučaju uperenom protiv političkih neistomišljenika tadašnjeg režima Mila Đukanovića (vidi box). U Đukanovićevo vrijeme tužilaštvo je, kao i ostale institucije, sa relevantnih međunarodnih adresa  označeno kao zarobljeno i pod političkom kontrolom.

Pitanje, svakako, jeste hoće li ova istraga stići i do drugih tužioca, pa i nekadašnjeg čelnika Milivoja Katnića. I dati odgovor na pitanje kome su sve služili pojedini tužioci, ali i funkcioneri i pripadnici drugih institucija koje su trebale biti u službi zakona i građana.

Valja se danas prisjetiti ocjene Forin Afersa o Crnoj Gori od prije par godina. Moizes Naim, autor te analize, Crnu Goru je tada svrstao u mafijaške države u kojoj su visoki vladini zvaničnici zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća. U takvim državama nadzemlje je sraslo s podzemljem.

Treba to raspetljati. Novi specijalni tužilac i vrh tužilaštva pokazali su spremnost da se uhvate u koštac sa problemom. Za uspjeh je potrebno  ozdraviti ostatak sistema. Tek onda ćemo možda znati u kakvoj smo zemlji zaista živjeli.

 

Slučaj državni udar

Iako tužilaštvo Čađenovića tereti za ono što je činio nakon 2020. godine, brojne su sumnje na račun zamjenika specijalnog tužioca iznesene i ranije.

U slučaju državni udar, koje je specijalno tužilaštvo, odnosno Čađenović, vodilo od 2016. godine, u vrijeme Milivoja Katnića, pored brojnih javnih optužbi da se radi o montiranom slučaju, pa i da je jedan od ključnih svjedoka tužilaštva Saša Sinđelić lažno svjedočio po nalogu SDT-a, Čađenovićevo izuzeće iz slučaja odbrana optuženih članova Demokratskog fronta tražila je i na osnovu pisane izjave Tobija Kedmana, advokata Josefa Asada, takođe jednog od svjedoka tužilaštva protiv osumnjičenih u slučaju državni udar.

Kedman u toj izjavi, uz priložene dokaze, između ostalog i prepiske sa Čađenovićem, u kojoj se vidi da je zamjenik specijalnog tužioca Asadu slao pitanja i već pripremljene odgovore, tvrdi da je njegov klijent primoravan da lažno svjedoči u slučaju državni udar od strane SDT-a. U dokumentaciji koju je Kedman poslao, detaljno se opisuju svi njegovi kontakti i susreti sa Čađenovićem, Milivojem Katnićem, te bivšim ministrom pravde Zoranom Pažinom povodom slučaja državni udar.

Čađenović je tvrdio da se radi o drugom slučaju koji nema veze sa državnim udarom, iako se iz izjave Asadovog advokata jasno vidi da se radi o pokušaju da se optuže lideri DF-a u vezi sa navodnim događajima 2016. u vrijeme parlamentarnih izbora.

Konačno, aktuelna v.d državna tužiteljica Maja Jovanović odbacila je zahtjev za njegovim izuzećem kao neosnovan..

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Situacija u kojoj se našla Vlada predvođena Pokretom Evropa sad (PES) nije nimalo zavidna. Još se ne zna kako će proći pokušaj Crne Gore da amandmanski djeluje na prijedlog Rezolucije čime bi se dodatno naglasila individualna krivica za genocid i pozvalo na dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma. Međutim, podnošenje amandamana nije umirilo Beograd i njegove u Crnoj Gori. Knežević je amandmane uporedio sa „čajem od nane“, da „djeluju neubjedljivo“ i da je „jasno da će Crna Gora ući u ozbiljnu vrstu nestabilnosti“. Srbijanski vanjski ministar Marko Đurić je rekao kako amandmani služe „pred javnosti u Crnoj Gori da ne bi izgledalo ‘da su protiv bratske Srbije'”.

U predloženom tekstu Rezolucije nema ni govora o bilo kakvoj genocidnosti srpskog naroda (kojom ciljano manipuliraju Vučić, Mandić, episkopi i drugi).  Formalno, crnogorski amandmani izgledaju suvišni. Glavna smetnja srpskim nacionalistima je da Rezolucija „bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici“, „iskrivljavanje (činjenica)“ i što se „osuđuje veličanje onih koji su osuđeni za ratne zločine… i genocid pred međunarodnim sudovima“. Ne treba puno gledati srbijanske režimske medije i uočiti dobro organizovanu „kulturu“ poricanja ili drastičnog umanjivanja srpskih zločina iz 90-tih i 40-tih uz stalno veličanje i gostovanje osuđenih ratnih zločinaca na udarnim televizijskim terminima. Kada se doda Vučićevo lamentiranje i horsko ponavljanje njegovih sljedbenika da „za genocidne nas proglašavaju ubice i njihovi potomci jer smo izbegli njihov srbosek“ jasno je da su njihove  namjere drugačije od deklarativne borbe za istinu.

Izvještaji poslijeratne Komisije Vlade Republike Srpske kao i ratni izvještaji Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih institucija RS-a dovoljno govore da se genocid desio u Srebrenici i u kakvim razmjerama, o čemu je Monitor već pisao. To je nekada bio i zvanični stav sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Beograd slijedi stavove režima Rusije i Turske koje takođe osuđuju zločine ali negiraju genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933 (milioni umorenih vještački stvorenom glađu) i nad Jermenima u Turskoj tokom Prvog svjetskog rata (do 1.5 milion stradalih).

Osim negiranja genocida u Srebrenici i onog  u crnogorskom i srbijanskom Sandžaku 1943. (kada četnički koljači nisu štedjeli ni djecu) zvanična Srbija je ponovo pokrenula i priču o ustaškom genocidu tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim akcentom na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj, kao kontratežu. Taj vrući krompir treba uvaliti Crnoj Gori.

Naime, rezolucija o Jasenovcu koju srbijanski parlament nije izglasao 2021. Godine, sad treba da se nađe pred crnogorskim poslanicima kako je najavio prije sedmicu Mandić i za koju očekuje stoprocentnu podršku. Milan Knežević je takođe najavio isto naglasivši da ako „dođe do usvajanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Crna Gora će biti prva država u Evropi koja je donijela rezoluciju … i iskazala pijetet za preko 700 hiljada ubijenih Jevreja, Srba i Roma“. Prije tri dana Knežević je dodao da je rezolucija o Jasenovcu „dobra za regionalno pomirenje, afirmaciju dobrosusjedskih odnosa, evropske integracije, suočavanje s prošlošću“ i da se „u njoj se hrvatski narod ne pominje kao genocidni“.

Knežević voljno zaboravlja da se ni u UN-ovoj predloženoj Rezoluciji o Srebrenici srpski „narod ne pominje kao genocidni“ iako on tvrdi suprotno, dok se za razliku od Srbije Hrvatska ipak „suočava sa prošlošću“. Svake godine se vrši komemoracija u Jasenovcu dok zvanična Hrvatska osuđuje ustaške zločine i, opet za razliku od Srbije, ne vrši zvaničnu reviziju istorije. Revizionisti koji postoje u Hrvatskoj nemaju udarne termine na državnim televizijama niti se propagiraju i sudski rehabilitiraju ustaški ratni zločinci kao u Srbiji četnici i oni iz ratova 90-tih. To  je nedavno u jednoj emisiji na Happy TV priznao i Vučićev propagandista Milomir Marić kada je ugostio Vojislava Šešelja i proustaškog revizionistu Igora Vukića.

Opasnom Vučićevom narativu u Srbiji i Crnoj Gori se malo ko usuđuje suprotstaviti. Organizacije za ljudska prava i građanske partije kao da ne postoje za to. URA i njen lider i bivši premijer Dritan AbazovićBošnjačka stranka kao nacionalna stranka, Demokrate i PES ćute kao zaliveni na otvorene manipulacije oko Srebrenice i Jasenovca.

Hrvatska je na najave novih poteza Vučićevaca u crnogorskom parlamentu reagovala slanjem protestne note uz očekivanja da Crna Gora odustane od toga zbog negativnih refleksija na bilateralne odnose i eventualne blokade na evropskom putu. Sa Hrvatskom tek predstoji određivanje granice na moru kod Prevlake i još neki izazovi. Treba se podsjetiti da je Crna Gora predvođena bivšim liderima ( Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem) učestvovala, kao Miloševićevv  satrap, u agresiji na Hrvatsku 1991. godine uz brojne pljačke i zločine prema stanovništvu Konavala i Dubrovnika koji nikada nisu dobili ozbiljno sudsko finale. Dobrim dijelom su i hrvatski zvaničnici,   iz njima znanih razloga, prigrlili kao prijatelje bivše ratne huškače iz DPS-a.

Oko Jasenovca ne postoji ništa sporno što bi opravdalo rezoluciju. Čak i ministar vanjskih poslova  Filip Ivanović u odgovoru na hrvatsku notu priznaje da „hrvatska država, uključujući i njen vrh, dostojno obilježava sjećanje na nevino stradale jasenovačke žrtve“. Niko ozbiljan neće negirati zločine u logoru u kome je poimenice stradalo preko 83 hiljade ljudi (brojka koja može ići neku hiljadu ispod/iznad zbog kompleksnosti popisivanja). Od toga u najvećem broju su Srbi – nešto preko 47 i po hiljada. Broj stradalih Crnogoraca logoru iznosi 44 (četrdeset i četiri slovima) tokom četiri godine postojanja logora. Moguće je da su pred kraj rata u njemu likvidirani i četnički komandanti iz Crne Gore predvođeni Pavlom Đurišićem, koje je ustaška vojska zarobila nakon bitke na Lijevča Polju.  Vojvoda Pavle i njegovi koljači nisu nikakve nevine žrtve. Upravo njima ovdašnji  episkopi svake godine održavaju parastose kao „slugama Boga“ i srbijanske dinastije praveći se slijepi na njihovu krvavu zaostavštinu.

Za Crnu Goru i njenu Skupštinu je puno važnije da se  pozabavi zločinima i genocidom na njenoj teritoriji i nad njenim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Prošle godine se navršilo 80 godina četničkog klanja Bošnjaka na sjeveru Crne Gore 1943. bez ijedne komemoracije. Vojvoda Pavle je detaljno javio Draži Mihailoviću da su njegovi između ostalog uništili „do 8 hiljada žrtava, žena, staraca i dece“ i da je na drugim mjestima „sve ostalo (zatečeno muslimansko) stanovništvo uništeno“. Ove godine će se navršiti i 100 godina najvećeg mirnodopskog pokolja u Crnoj Gori u Šahovićima (opština Bijelo Polje) kada je razularena masa pobila na stotine muslimana i ostale protjerala. Za taj zločin niko nije odgovarao niti je ikade provedena istraga.

Dug Crne Gore prema hiljadama nevino ubijenih na njenoj teritoriji je sigurno veći i važniji od miješanja u  kompleksne srpsko-hrvatske odnose za račun Vučića i njegovih službi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo