Priča o nestalom kamionu švercovanih cigareta ima dva kolosjeka. Jedan je konkretna odgovornost, a drugi politička priča ove afere. Osim što je jasno da se slučaj koristi u političke svrhe zarad skupljanja poena, potrebno je utvrditi i ko su, ako ih ima, politički pokrovitelji slučaja.  Za to vrijeme, oni koji su decenijama gledali kako cvjeta šverc cigareta pod Đukanovićem, mogli bi, ako ništa i o tome – da tvitnu

Rade Milošević, donedavni direktor Uprave prihoda i carina (UPC), uhapšen je u okviru istrage o nestanku kamiona sa milionski vrijednim cigaretama koje su vlasti oduzele i trebale spaliti. Prema objašnjenju Specijalnog tužilaštva, Milošević se sumnjiči da je ,,učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije”.

Nakon što su se pred kamerama jesenas visoki funkcioneri Vlade, iz redova URA-e,  premijer Dritan Abazović, ministar policije Filip Adžić i Milošević kao šef Uprave prihoda,  snimali kako pale konfiskovane cigarete, hvaleći se pred kamerama kako je šverc cigareta klinički mrtav, jedan od dva kamiona cigareta koje je trebalo spaliti – nestao je. Kad i kako, utvrđuje tužilaštvo. Danima nakon paljenja cigareta, niko nije pominjao sporni kamion, sve dok nije pokrenuta istraga tužilaštva, a kamion otkriven  nedaleko od Podgorice. Osim istrage, trebalo bi napraviti i filmski scenario o tome kako su nadležni uspjeli od dva kamiona cigareta da izgube jedan. Malo je Živko Nikolić.

Specijalno tužilaštvo je 5. oktobra ove godine, uhapsilo zbog tog slučaja načelnika Odjeljenja za sprečavanje krijumčarenja u UPC Željka Ivanovića i članove Komisije za uništavanje oduzetih cigareta Radivoja Vujačića, Mihaila Saveljića i Nebojšu Adamovića, tereteći ih za stvaranje kriminalne organizacije i primanje mita. Privođen je i oslobođen  predsjednik Komisije za uništavanje oduzetih cigareta Elvir Adrović. Istraga se vodi  protiv šefa mobilnog tima za suzbijanje krijumčarenja UPC Milutina Pejovića, kao  i vozača ukradenog kamiona  Dalibora Brnovića.

Milošević je tada saslušan u Specijalnom tužilaštvu. Tamo je satima pojašnjavao kako je u Upravi prihoda i carina tekao postupak čuvanja i spaljivanja oduzetih cigareta iz Slobodne zone Luke Bar. Nije imao objašnjenje gdje su i kako nestali paketi vrijedni gotovo milion eura.

Iz SDT-a tvrde da u pećima nije spaljen broj cigareta popisan u dokumentima Uprave prihoda i carina, već da je dio oduzetih paketa završio u krijumčarskom lancu.

Nekoliko dana potom, pod pritiskom javnosti ali i šefa Vlade i partije kojoj pripada, Milošević je podnio ostavku, iz ,,moralnih razloga”, kako je saopštio. Krivicu za učešće u ovom poslu na bilo koji način, negirao je: ,,U potpunosti vjerujem u svoju nevinost, u smislu zakonitog postupanja u vezi sa svim“.

Tužilaštvo očito misli drugačije. Za sada, nema zvaničnih detalja šta se Miloševiću stavlja na teret. Objavljeno je tek da mu pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja pretresaju stan, te da će u četvrtak, nakon što ovaj broj Monitora pođe u štampu, biti saslušan u tužilaštvu.

Nakon hapšenja Miloševića, oglasio se ministar policije, Miloševićev partijski kolega Filip Adžić.

,,Dok ne sazrimo kao društvo i ne izgradimo institucije, očišćene od kriminalnog uticaja i lišene korupcije, svako neselektivno postupanje će se karakterisati kao slabost, a zapravo je snaga i ideal kojem težimo. Gradimo snažnu državu. Zakon jednak za sve i tačka”, napisao je Adžić na Tviteru.  Premijer  Abazović se povodom hapšenja Miloševića nije oglašavao.

Hitro je reagovao Raško Konjević,  bivši ministar odbrane u Abazovićevoj Vladi i bivši koordinator bezbjednosnog sektora, smijenjen upravo u vrijeme ove afere. „Sumnja se da je Rade Milošević formirao kriminalnu organizaciju za šverc cigara. Ne mogu da vjerujem. Nije valjda to Dritanu i Filipu radio iza leđa. Zajedno su palili te cigarete. A sad samo Rade ‘kriv’. Ruka pravde kao bumerang. Ni po babu, ni po stričevima”, napisao je Konjević na Tviteru.

Konjević dolazi iz Socijaldemokratske partije, koja je prije nekoliko mjeseci podržala izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj Vladi  nakon što je to inicirala Demokratska partija socijalista zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC-om. U vrijeme afere  međusobno su se optuživali za učešće u švercu. Abazović je,  dok su ga iz SDP-a i DPS-a prozivali zbog nestalog kamiona cigareta,  tvrdio da su Konjević i poslanik DPS-a Predrag Bošković „ljudi koji pružaju političku zaštitu miljeu koji se bavi švercom cigareta“. U vrijeme DPS-a, poznato je, Crna Gora postala je svjetski poznata po švercu cigareta, a nakon što su predsjednik tadašnje Vlade, sada države, te neki njegovi ministri i saradnici, završili na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

Takođe, Abazović je tada,  optužio  političke oponente da koriste Agenciju za nacionalnu bezbjednost radi njegove diskreditacije. On je saopštio  da je čudesni   nestanak kamiona ,,namještaljka” Kako bi se on kriminalizovao. Ubrzo je smijenio svježe postavljenog direktora ANB-a Sava Kenteru, u čiju su zaštitu stali ministri SDP-a.

I Milošević je nakon što je u oktobru podnio ostavku zbog slučaja nestalog kamiona saopštio da ,,je sve ovo hajka da se uništi Abazović i Vlada”.  Optužio je tadašnjeg direktora ANB-a  i pripadnika te agencije Draga Spičanovića da stoje iza pokušaja njegove diskreditacije i diskreditacije Abazovića.

Priča o nestalom kamionu švercovanih cigareta ima dva kolosjeka. Jedan je konkretna istraga, a drugi politička priča ove afere. Osim što je jasno da se slučaj koristi u političke svrhe zarad skupljanja političkih poena, potrebno je utvrditi i ko su, ako ih ima, politički pokrovitelji slučaja.  Šverc cigareta uvijek ima i  političke pokrovitelje i pipke u državi.

Crna Gora ni nakon pada Demokratske partije socijalista, nije stigla do demontiranja trodecenijskog Đukanovićevog sistema. Taj je sistem živ  u djelovima bezbjednosnih službi, ali i drugih institucija, koje su decenijama služile vrhu države, okarakterisane kao ,,mafijaška”. Zato je neophodno ispitati kako danas ti djelovi funkcionišu i vezu sa švercom cigareta koji se očito nastavlja.

Istovremeno, činjenica da je nakon pada DPS-a, urađeno više nego ikad, makar što se tiče brojki zaplijenjenih cigareta, ali ne i hapšenja organizatora šverca, ne može abolirati ni Rada Miloševića, ni bilo koga drugog od konkretne istrage.

Milošević je prije ove afere dospio u fokus javnosti zbog kontakata sa Sofijom Bulatović koja se u nekim bezbjednosnim dokumentima označava članicom kriminalne grupe Leona i Viktora Drešaja, koja se bavi švercom cigareta. Abazović je tada saopštio da je upozorio Miloševića na sporni kontakt. Dok nije u medijima objavljena fotografija Miloševića i Bulatovićeve, ta tema nije bila na dnevnom redu vlasti. Milošević je saopštio da se radi o starom poznanstvu, te da nije znao da se ona vodi kao članica kriminalne grupe, i da je 2018. radila kao pripravnica u MUP-u. To joj u zemlji koja je označena kao duboko kriminalizovana, i nije neki alibi.

U vrijeme dok je bio državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova, tadašnji ministar policije Sergej Sekulović, tražio je da se poslovi Miloševića iz domena kontrole Uprave policije, preusmjere na njega. Preciznije uzeo ih je iz Miloševićevih ruku. Zašto, odgovor javnost nije dobila.

Iz Demokratskog fronta svojevremeno su optužili Miloševića da je na nikšićku listu doveo Draga Đurovića, koji je u međuvremenu postao simbol političke korupcije. I razlog zbog kog 2012. tadašnja opozicija nije u Nikšiću uspjela da smijeni DPS.

Iza Miloševića stoje dobri rezultati u vrijeme prelazne Vlade, kada se našao na čelu Zavoda za zapošljavanje. Tada su ga neki mediji optuživali da je imao maloljetnički kriminalni dosije. Milošević je na sudu opovrgnuo te optužbe i dobio nadoknadu zbog klevete.

Na tužilaštvu je da istragu dovede do kraja. Na pravosuđu je da utvrdi odgovornost svih, pa i političkih pokrovitelja ove priče. Oni koji su decenijama gledali kako cvjeta organizovani kriminal pod Đukanovićem, mogli bi, ako ništa i o tome – da tvitnu.

Milena PEROVIĆ