Povežite se sa nama

Izdvojeno

MORSKO DOBRO I ULCINJ: Opština traži veću decentralizaciju

Objavljeno prije

na

Ključni razlog zaostajanja Ulcinja u odnosu na druge primorske opštine su mala ulaganja koja zvanično iznose tek jedan euro po stanovniku!? U lokalnoj upravi, kojom dominantno rukovodi DPS, tvrde da je to slučaj i u zoni morskog dobra i traže da se formira „Morsko dobro Ulcinja“

 

Predsjednik Opštine Ulcinj Aleksandar Dabović kaže da Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom, čije je sjedište u Budvi, najveći dio svog budžeta prikupi baš na prostoru ove opštine. Konstatujući da se preko 57 odsto teritorije kojom gazduje Morsko dobro, nalazi upravo u Ulcinju, on je rekao da to ne prati reciprocitet u ulaganjima.

„Stoga bi trebalo pokrenuti pitanje segmentacije Morskog dobra i formirati „Morsko dobro Ulcinja“, uvjeren je Dabović, koji je, inače, i visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, stranke koja dominantno vodi lokalnu upravu u Ulcinju u posljednjih pet godina.

No, u Građanskom pokretu URA tvrde da su u pitanju manipulacije sa građanima i resursima ove opštine. ,,Jer, DPS je 2018. godine zajedno sa ’strateškim partnerima’ glasao za betonizaciju najveće nepravde prema Ulcinja u vidu granice Morskog dobra, koja je na nekim mjestima čak i dva kilometra od mora. Sada tri godine kasnije, odnosno nakon gubitka vlasti oni traže nekakvu decentralizaciju“, kaže odbornik te stranke u opštinskoj Skupštini Omer Bajraktari.

A upravo je on odnedavno šef kancelarije JP Morsko dobro za opštine Ulcinj i Bar, koja bi, kako je saopšteno, trebalo da doprinese efikasnijem radu i saradnji sa lokalnim vlastima na obostrano zadovoljstvo.

Tako nije bilo gotovo tri decenije, čega je svjesno novo rukovodstvo u toj instituciji koje najavljuje promjenu odnosa prema Ulcinju. ,,Ulcinj zaslužuje poseban tretman u narednom periodu. Sav novac koji se ovdje prikupi biće vraćen. Kompletna logistika upravljanja biće u kancelariji Morskog dobra u Ulcinju“, tvrdi predsjednik Upravnog odbora Morskog dobra Blažo Rađenović i ističe da se jedino u saradnji sa lokalnim stanovništvom može promijeniti loš imidž koji je godinama važio kada je Morsko dobro u pitanju.

On je ocijenio odličnim što se na ulcinjskim kupalištima, koja su, što je i ova sezona pokazala, najbolji dio ulcinjske turističke industrije, vijori 11 plavih zastavica dodajući da će ih ubuduće biti još više.

,,Planom korišćenja sredstava za 2021. godinu opredijelili smo sredstva u iznosu od 1,3 miliona eura za niz projekata i sanacija u Ulcinju, čime jasno pokazujemo spremnost i volju da unaprijedimo kvalitet na naljepšem dijelu naše obale“, dodaje Rađenović.

No, Ulcinjani su još uvijek skeptični jer su prije dvije godine takođe bila slična obećanja i praktično ništa nije urađeno. I tako godinama, od 1993, dok su prihodi Morskog dobra konstantno rasli. Tako nije bilo samo ove godine, jer je zbog krize izazvane pandemijom umanjena zakupna cijena u zoni morskog dobra za 50 odsto.

Možda se to najbolje vidi na Bojani, gdje je za 20 godina broj privremenih objekata sa 240 narastao na oko 600. Jer, u Ulcinju su i obale rijeke – morsko dobro!?

To nije, naravno, slučaj na drugoj strani Bojane, u Albaniji, gdje na obalama ove rijeke gotovo da nema tzv. privremenih objekata.

A iz Morskog dobra su najavili da će ovog mjeseca krenuti u projekat uređenja pristaništa u podnožju zidina Starog grada, odnosno realizaciju investicije od oko 600.000 eura, te uređenje pješačke staze od Hotela Albatros do rta Đerane.

Navodi se da će se zajednički rješavati problem divljih deponija u zaleđu Velike plaže, kao i onih na prostoru Ade Bojane gdje ih ima preko 75!?

Istovremeno ulcinjski zakupci plaža očekuju promjenu prakse u zoni morskog dobra i kada su inspekcije u pitanju, tj. da će se tokom zime sarađivati na izradi nove regulative za Morsko dobro kada su poslovi inspektora u pitanju.

Naime, nedostatak spasilaca bio je jedan od ključnih problema ovog ljeta na ulcinjskoj rivijeri, jer su nadležni organi tražili od zakupaca da imaju jednog spasioca na 50 metara plaže. To je, kako navode, u praksi bilo nemoguće ostvariti, pa će se u narednim mjesecima raditi na rješavanju ovog problema.

,,Platio sam zbog toga kazne u visini od 4.200 eura, ali nijesam ljut, jer su se inspektori korektno ophodili”, kaže zakupac plaže Safari Zefa Delić.

I prema riječima vlasnika plaže Copacabana Prelje Škrelje, ujedno i predsjednika zakupaca plaža u Ulcinju, Uprava za inspekcijske poslove je ispunila obećanje, i pokazala znatno više razumijevanja prema njima. ,,Sada to očekujemo i od Morskog dobra, kako bismo svi zajednički radili na ostvarivanju što boljeg turističkog proizvoda naše opštine, odnosno da i naši gosti i mi i država budu zadovoljni”, navodi Škrelja.

 

Linija morskog dobra, Solana, Bojana i – cunami

U Ulcinju smatraju da još uvijek ni­je ja­sno što se pod­ra­zu­mi­je­va pod „mor­skim do­brom“. ,,Naime, So­la­na ne spa­da u mor­sko do­bro, a ri­je­ka Bo­ja­na spa­da. To su naši paradoksi kojima svjedočimo tri decenije. Rije­ka, ko­ja po de­fi­ni­ci­ji ni­je mor­ska, spa­da u mor­sko do­bro, a Sola­na, ko­ja je mor­ska, ali je proda­ta tajkunima, nije pod mor­skim do­brom“, ističe ribar i Starograđanin Ismet Karamanaga.
Prema njegovim riječima, i sadašnja gra­ni­ca ni­je zakonska, odnosno, kako se navodi u pravnom aktu, „šest metara od najvećeg ta­lasa pri­li­kom naj­ve­ćeg ne­vreme­na“. „U ne­kim zo­na­ma, na području ulcinjske Velike plaže, ona ide čak dva ki­lo­me­tra u kopno, što mo­že da ob­u­hva­ti je­di­no ta­las cu­na­mija“, dodaje on.

Mustafa CANKA

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo