Povežite se sa nama

FOKUS

Mugi, posljednja epizoda

Objavljeno prije

na

mugi

Kada je 2000. postavljen na podgorički prijesto, govorio je u množini, mislio u jednini: ,,Kako budemo uredili glavni grad, tako ćemo i državu”. U julu ove godine Miomir Mugi Mugoša će napuniti 60 godina; još jedan mandat, pa penzija. Da li će mu se ambicije okončati gradonačelnikovanjem? Njegov značaj u establišmentu je istopljen novim Zakonom o lokalnoj upravi, po kojem se gradonačelnik ne bira kao dosad, neposrednim glasanjem građana, već o njemu odlučuje partijska većina. ZAVJERE: Mugoša je 2006, malo je reći dobio, zapravo trijumfovao nad protivkandidatima, Goranom Danilovićem i Velizarom Kaluđerovićem. Osvojio je preko 56.000 glasova (62,9 odsto) a koalicija DPS-SDP na izborima za gradski parlament čitavih 12.000 glasova manje. Takav rezultat nije mogao ostati nezapažen ni kod njegovih prestravljenih oponenata unutar DPS-a.

Anonimni internet forumaš je Mugošin izbor 2006. komentarisao: ,,Stiže veliki vezir!”. Aludiralo se na Iznoguda, junaka stripa koji kuje zavjere protiv kalifa, ali uvijek nešto iskrsne i omete ga u nakani. Sada je ,,iskrsla” nova izborna procedura, Mugošina politička sudbina vraćena je na stoprocentno odlučivanje matičnoj mu partijskoj družini – u kojoj je odvajkada bilo mali milion anti-mugi iznoguda.

I Mugi posljednjih mjeseci, pegla izvjesne neprijatne epizode iz prošlosti. Lokalni izbori u Podgorici su 2006. održani paralelno sa parlamentarnim, kada se tačno nije znalo da li će Milo Đukanović i dalje biti premijer. Uslijedila je drama, daleko od očiju javnosti, kada je Đukanović objavio postizbornu demisiju iz Vlade. Mugoša je danima, sa pozom alfa-mužjaka lupao šakom o sto, tvrdio kako su ga u kadrovskim DPS kombinacijama izigrali, jer da je znao rasplet sa Đukanovićem – ne bi se ni kandidovao za gradonačelnika. Mislio je kako, po prirodi stvari, njemu pripada mjesto premijera.

LJEKAR-PROLETER: U politiku je (član SKJ) ušao kao mladi ljekar na specijalizaciji. Javnu promociju imao je u AB revoluciji, u epizodi sa stepeništa parlamenta: ljekar je, eto, živi teško, dijeli crni hljeb sa radničkom klasom, i te stvari. Sada je jedan od šačice veterana, Đukanovićevih saradnika, od 1991. ministar zdravlja. Bio je na evolutivnom depeesovskom kursu, od velikog političkog Srbina do teškog Crnogorca; nije se dezorijentisao, pratio je modu.

Naš ljekar-proleter, u međuvremenu je, od državne plate ministra, gradonačelnika i članstva u raznim upravnim odborima, stekao respektabilni kapital; nije kao u AB revoluciji na crnom hljebu. Od kada se 2005. dostavljaju izvještaji o imovini javnih funkcionera, Mugoša je prijavljivao da posjeduje 18.571 m u Tološima (nasljeđe; nije ga pominjao tokom AB revolucije), zemljište od 23.000 m2 u Donjoj Gorici (nasljeđe; nije ga pominjao…), porodičnu stambenu kuću od 260 m2 sa dvije garaže od po 35 m2, porodičnu stambenu kuću od 101 m2, montažni drveni objekat, stan od 84 m2 u Podgorici i poslovni kancelarijski prostor od 44 m2 u Podgorici. U 2007. Mugoša je zemljište površine 23.000 m2 u Donjoj Gorici prodao i od tih para kupio stan od 127 m2 u Podgorici. Iste godine prodao je stan od 84 m2 i uvećao zemljište na Marezi za 996 m2. U 2009. Mugoša na Marezi gradi sprat kuće od ukupno 100 m2.

Uprkos rastu nekretnina, Mugoša je, tvrdi, od 2005. do 2009. uspio da smanji kreditna zaduženja od 100.000 na 15.000 eura. Imao je prošle godine i ušteđevinu od 5.000 eura. U tom intervalu plata mu je porasla sa 396 na 1.465 eura. Od prevoznih sredstava tvrdi da ima samo dva bicikla. Na posao je mogao da ga prebači neko od sinova, Marko ili Miljan, jer su, dok ih je prijavljivao u imovinskom kartonu, bili vlasnici novih automobila seat ibica i BMW i posebno stambeno i poslovno zbrinuti.

Za članstvo od 2005. u Upravnom odboru Hemomonta prima godišnje 6.000 eura. U 2008. Mugoša prihoduje godišnje 18.000 od zakupa svojih stambenih i 10.000 eura od svojih poslovnih objekata. Ispostavilo se da Mugoša kiriju uzima od delegacije Evropske komisije i Ambasade Ukrajine.

LOSIONI I MILIONI: Teško je povjerovati da bi Mugoša, kao hirurg, ljekar-proleter, na plati u Kliničkom centru, sada obrtao tolike nekretnine, kirije i druge konsaltinge. Kao ministar zdravlja i gradonačelnik, uvijek je na poziciji da – sa budžetskim stavkama među najvećim u Crnoj Gori – gospodari najkrupnijim komercijalnim javnim nabavkama. Uostalom, 1990-ih se i nije nabavljalo preko tenderskog cirkusa, već direktno – kako ministar kaže. Mugoša je 1999. i 2000. državnim parama sumnjivo poslovao sa srpskim partnerima iz ICN Jugoslavija i Best farma. U poslovima vrijednim nekoliko miliona dolara sporni su aspekti nabavki, preparata koji nijesu ,,lijek” za potrebe zdravstvenog sistema Crne Gore; poput: krema, losiona, pasti za zube, toaletne vode… Mugoša je odlučivao o svemu – trebovanjima, narudžbinama, ugovorima. Predmet se od 2001. nalazio u fioci ministra unutrašnjih poslova, a nedavno ga je Žarko Rakčević, svojevremeno potpredsjednik Vlade, dostavio tužilaštvu.

Mugoša je 1999. godine učesnik i prve privatizacije Instituta Simo Milošević, skupa sa, vrijedi podsjetiti, tadašnjim ministrom socijale, Predragom Drecom Drecunom, potonjim direktorom Prve banke. Dio akcija je prodat Mugošinom partneru, vlasniku ICN Jugoslavija. Sporan je bio datum potpisivanja ugovora, prije ili poslije devalvacije jugoslovenskog dinara od skoro 100 odsto; neko je, tvrdi se, masno zaradio na toj razlici, Mugi i Dreco otezali su da opoziciji i javnosti pokažu ugovor.

Ali, pravi biznis je počeo u Podgorici, gdje je Mugoša već deceniju gradonačelnik. Gradski budžet je od 2003. sa 19 miliona 2008. skočio na 92 miliona eura, za 2009. projektovan na 101 milion. Na opštinski konto su legli i višemilionski krediti ili donacije, pljuštali su tenderi…

A zlonamjernici, bez dokaza, sumnjaju na ,,ugrađivanje” sa procentima, tvrde da je Mugoša autor tenderske lozinke IMT – Ima li tu mene. Gluposti. Mugoša, ljekar-proleter, ,,gradi grad”. Ko i ne bi s tolikim državnim milionima, tenderom na tender, zaista ponešto gradio, za sebe i druge?

 

Krivične, rušenje, tuče

Decenija Mugošinog ,,građenja grada”, za sebe i druge, izgledala je u najkraćim crtama ovako:

2000 – Odlukom Vlade ministar zdravlja Miomir Mugoša, skupa sa Draganom Šoćem (NS) i Dragišom Burzanom (SDP) imenovan za „povjerenika”, zapravo, v.d. predsjednika opštine. Uslijedili vanredni lokalni izbori, pobijedila vladajuća koalicija sa 50,2 odsto glasova. Mugoša gradonačelnikovanje započeo zabijanjem stubića („mugića”) u trotoare, prvo oko zgrade Opštine. „Ovo je moje”, rekao je.

2001 – Propalo izglasavanje nepovjerenja Mugoši, jer dvojica odbornika NS nijesu došla na glasanje. Direkcija za nekretnine donijela rješenje kojim se usvaja Mugošin zahtjev da mu se sa kuće i okućnice izbriše teret uzurpacije i gradnje bez dozvole. Mugoša godinama koristio uzurpirano opštinsko zemljište i kuću bez građevinske dozvole.

2002 – Opštinske vlasti, koje kontroliše Mugoša, verifikovale razmjenu državnog za Mugošino privatno zemljište. Vanredni lokalni izbori u Podgorici, Mugošina koalicija DPS-SDP sa 27 mandata osvojila većinu.

2003 – Ulični protesti stanara zgrada, među kojima su bili Aco Đukanović i Filip Vujanović, zbog najave gradnje zgrade Maksim u njihovom komšiluku. Mugoša istrajava u tvrdnji da je sve po zakonu, Maksim je, ipak, izgrađen par stotina metara dalje.

2004 – Kampanja rušenja „divlje gradnje” u Podgorici na vrhuncu. MANS tvrdi da Mugoša primjenjuje pravno i faktičko nasilje nad svojim građanima kroz samovoljnu (ne)legalizaciju objekata.

2005 – Gradonačelnik optužen da je nezakonito zaključivao ugovore o ustupanju lokacija za postavljanje reklamnih panoa. Objavljeno i da je, mimo zakona, gradonačelnik član odbora direktora KBC-a, Hemomonta, ICN Galenika, predsjednik skupštine akcionara Podgoričke banke i predsjednik odbora direktora Teniskog kluba AS. Mugoša pokušao da uništi Rista Drekalovića, vlasnika kompanije KIPS, rijetkog biznismena u lancu građevinarstva van njegove kontrole. Uslijedilo desetak sudskih procesa, većinu Drekalović dobio.

2006 – Nova krivična prijava: Mugoša kompanije Čelebić i CMC iz Podgorice, tvrdi se, protivpravno oslobodio obaveze plaćanja dva miliona eura naknade za uređenje građevinskog zemljišta radi izgradnje Delta sitija. Rekordni trijumf Mugoše na prvi neposrednim izborima za gradonačelnika.

2007 – Mugoša najavio investiciju od 220 miliona eura sa kompanijom TriGranit, poslovni centar od 120.000 kvadrata na lokaciji bivše kasarne Morača; do danas ništa nije izgrađeno. Ponoćni nokturno sa Acom Đukanovićem – Mugoša raspravu o urbanističkom razvoju glavnog grada zaključio čupanjem i guranjem sa premijerovim bratom kod šanka jednog podgoričkog lokala, pa na obližnjem parkingu.

2008 – Opet krivična prijava: Mugoša prodajom opštinskog zemljišta kompaniji Carine oštetio gradski budžet za 11 miliona eura. Gradonačelnik zabranio Marijani Mugoši, slijepoj službenici, da sa specijalno dresiranim psom uđe u zgradu Opštine.

2009 – Još jedan nokturno, Mugoše, tata i sin, prebili foto-reportera i urednika Vijesti. Gradonačelnik lansira teoriju zavjere, pominje strane obavještajne službe, optužuje ,,medijsku mafiju”. Objavljeno da su Mugošina rodbina i prezimenjaci vanredno infiltrirani na važim mjestima gradske uprave.

 

DPS muke

U biografiji – objavljenoj na sajtu podgoričke opštine – piše kako je gradonačelnik ,,član DPS od osnivanja”. Mugoša je potencirao partijski bekgraund u bezuspješnom pokušaju kontrole gradskog odbora DPS-a. Uvijek su postojale trzavice sa čelnicima podgoričkog ogranka vladajuće partije; početkom 2000-ih sa Borom Vučinićem (sada ministrom odbrane), zatim je sa Slavoljubom Stijepovićem (ministar bez portfelja) eskaliralo 2006. zamalo u teške incidente tokom fudbalskog derbija Budućnost – Zeta.

Mugoša je 2007. pokušao da svog službenika Srđana Brajovića (opštinska Agencija za stanovanje, sada u JP Vodovod) postavi za šefa partijskog odbora u Podgorici. Imenovanje Zorana Ćulafića, univerzitetskog profesora (sin Dobroslava Tora Ćulafića, nekadašnjeg crnogorskog funkcionera i ministra unutrašnjih poslova SFRJ), za novog šefa odbora DPS Podgorica, trajno je ograničilo Mugošin uticaj na partijske poslove.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

I svi su imali neku prigodnu priču o njima  „crkveno-četničko-ruskoj formaciji“ koja bi nas „u kapljici vode popila“, njemu (Đukanoviću) koji je „primio preko 100.000 Albanaca 1999, koje su srpske snage proterale iz Peći i okolnih sela“ i nama koji volimo Crnu Goru, pa prepoznajemo kako je „kucnula ura“ da je spašavamo. Spremni da „upamtimo kao izdajnika“ onoga ko bi „Crnu Goru predao četnicima“. Dok masa sluša (50.000 prisutnih – (ne)pristrasno je izbrojala Uprava policije), kliče i reži.

„Da je mene u njegovim godinama snašlo ovo što je snašlo Dritana“, komentariše prijatelj u redakciji Monitora, „ja ne bih samo odustao od formiranja vladajuće koalicije, ja bih pobjegao iz Crne Gore. I sa Balkana“.

U ambijentu sveopšteg pritiska koji je usmjeren prema Dritanu Abazoviću nije lako ostati imun, saosjeća u svojoj kolumni u beogradskom Danasu Fahrudin Kladničanin izvršni direktor Akademske inicijative Forum 10, upozoravajući: ,,U autokratskom režimu i zarobljenoj državi, postoje i oni drugi, nama nevidljivi pritisci, koji su jači i opasniji od otvorenih pisama i izjava, jer ih kreiraju i logistički podržavaju razni podzemni krugovi, zarad opstanka političkog sistema koji im omogućuje sopstveno preživljavanje, na račun urušavanja države i društva“.

Dritan Abazović usprkos svemu nije odustao od onoga što  je javno obećao.  „Ljudi imaju pravo da pričaju šta god žele, ali ako budu tražili nekoga da Đukanoviću da političko vještačko disanje – ja sam pogrešna adresa. Jedino što mogu da dobiju je pravično suđenje za sve one koji su se ogriješili o zakon”, rekao je u intervjuu za BBC. Lider koalicije Crno na bijelo ima još jednu poruku: „Ja ne pravim saradnju sa nacionalnim zajednicama već sa ljudima. Ne borim se za Srbe, Crnogorce, Albance, Bošnjake – borim se za ljude“.

Jučerašnji (srijeda) Sporazum mnogi su doživjeli kao formalnu potvrdu tih stavova i onoga što su Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Abazović dogovorili već prvog dana nakon izbora, kada je postalo jasno da koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo imaju 41 poslanika i mogu formirati novu vladu.

Nova vlada će zadržati međunarodne prioritete, poštovati preuzete obaveze i neće mijenjati državna obilježja, navodi se u Sporazumu. Među prioritetima se našla borba protiv kriminala i korupcije i neophodna depolitizacija „ključnih institucija vlasti“. Izborni pobjednici obećavaju pravo i pravdu, bez revanšizma i političke isključivosti. Među proklamovanim ciljevima našla se i brža integracija Crne Gore u EU, a ponovljen je i poziv manjinskim partijama da nađu svoje mjesto u novoj vlasti „bez obzira da li imaju parlamentarni status ili ne“.

Lijepo zvuči. I obećava. Pod uslovom da ste sljedbenik onoga što prepoznajemo kao crnogorsku građansku opciju. I da želite vladu koja će u nekim postulatima  slijediti proklamovanu politiku odlazećih vlasti. Ali bez korupcije, kriminala, nepotizma, partijskih privilegija, te podsticanja unutrašnjih (nacionalnih, vjerskih, regionalnih, esnafskih) i međunarodnih (Srbija, Rusija) konflikata kao dokaza vlastite neophodnosti.

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora, bez organizovanog kriminala, korupcije i monopola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od one Đukanovićeve.

A onda su stigle i vijesti da su u Demokratskom frontu, lokomotivi koalicije Za  budućnost Crne Gore, za sadržaj Sporazuma i njegovo potpisivanje saznali iz medija. „Meni je sve ovo novo. Saznao sam iz medija“, napisao je Nebojša Medojević na Tviteru, nakon što je Sporazum predstavljen javnosti. „Niko me nije konsultovao niti pitao. Ne znam kako će reagovati birači koji su glasali broj 9“.

Oglasili su se i predsjednik SNP-a Vladimir Joković i portparoli NOVE Andrije Mandića i DNP-a Milana Kneževića. Ni oni, kažu, nijesu znali za Sporazum. I očekuju pojašnjenja i razjašnjenja u narednim danima.

Taktička zamisao ili najava ozbiljnih problema u najjačoj koaliciji?

Otuda je već stigao žal što se ne može dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u (Mandić i Knežević), odnosno povlačenje priznanja Kosova (Medojević). Predsjednik Pokreta za promjene javno je kritikovao i najavu formiranja ekspertske vlade (on je bolje rješenje od bilo kog eksperta-nepartijca, tvrdi Medojević) ali i pomirljive tonove izbornih pobjednika prema DPS-u i njegovim glasačima.

DF je godinama dio svoje političke prepoznatljivosti gradio na obećanju da će, „kad dođe na vlast“, mijenjati zastavu i himnu, a srpski jezik proglasiti za službeni.  Hoće li sada udariti na potpisnike Sporazuma, ili progutati žabu, još jednom, zarad ljepše budućnosti Crne Gore?

Dok čekamo odgovor, valja znati i sljedeće: buduća vlast u parlamentu nema snagu potrebnu za promjene Ustava ili državnih simbola. I pod nezamislivim uslovom da URA to podrži. Zato taj dio Sporazuma valja čitati kao pokušaj da  se DPS-SD-SDP glasačima stavi do znanja da promjenom vlasti nijesu ugrožene „tekovine nezavisnosti“. Već samo odlazeća  vlast koja ih je zloupotrebljavala pljačkajući i naše i njihove.

Tako, dok nariču zbog mogućeg dolaska četnika na vlast, red bi bio da uznemirene patriote primijete da je  R.R. nedavno optužen za ratne zločine nad civilima u Foči, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o osuđivanom kriminalcu i kontroverznom biznismenu koji se, ne jednom, javno pohvalio doprinosom koji je dao obnovi crnogorske nezavisnosti. Znači li to da smo svi mi koji smo 2006. bili na toj strani, ratni zločinci? Ako već nijesmo četnici.

A imamo i model koji predlaže Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje. Jednostavno je: „U novoj vladi ne smiju biti ljudi ratne prošlosti ili oni koji su prepoznati po ratno-huškačkim ili diskriminatornim izjavama, a ne smije se ići ni u puki revanšizam već u pažljivu procjenu rada svih i shodno tome smjenu ili procesuiranje nekih kadrova iz dosadašnje vlasti“. Pa ko se đe prepozna.

Generalizaciju svake vrste treba izbjeći. Toga su, čini se, svjesni i Krivokapić, Bečić i Abazović. Oni najavljuju da će vući najbolje moguće poteze, vodeći računa o realnosti. Tako smo, očito kao znak kompromisa,  u desetak dana prešli  put od ekspertske do vlade spasa.

„Mi ćemo krenuti od toga što bismo voljeli da bude najbolje rješenje, ali ćemo vjerovatno morati da pravimo određene ustupke jer je trenutak takav da mnogi političari koji su kompetentni, žele sebe da vide u tom dijelu podrške“, rekao je  Zdravko Krivokapić u razgovoru za agenciju Beta. Naglašavajući kako „ne treba robovati tome ko je ko i odakle dolazi, već ko je najbolji kadar”. Ovom stavu dodatnu težinu daju i najave da će Krivokapić biti mandatar ispred trojne koalicije.

Mogućnost kompromisa ne isključuje ni Abazović. „Ne treba biti isključiv ali prednost treba dati novim ljudima koji imaju ideju kako se uhvatiti u koštac s nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima. Mnogi su poželjeli da se vrate iz inostranstva. Svježa, nekompromitovana lica bi nam svima dobro došla“, rekao je on NIN-u. Pokušavajući da priču vrati na ono od čega se živi. „Naša zaduženost će vrlo vjerovatno do kraja godine doći do sto odsto BDP-a. Fiskalni monitor MMF-a kaže da na korupciji godišnje gubimo 150-200 miliona eura. Odnekud moramo da počnemo i otpor, tj. borba protiv korupcije je sastavni dio posla“.

A ono što je ovih sedmica Dritan Abazović uspio da podnese i istrpi svima nam daje šansu. On je, u međuvremenu, dobio policijsku pratnju. Makar dok ANB ne izvrši traženu procjenu njegove bezbjednosti.

 

Druga strana tojage

Bilo bi naivno pomisliti kako pritisci na Dritana Abazovića i njegove koalicione partnere dolaze samo sa jedne strane crnogorske političke klisure. Javna je tajna da društvene i političke vrijednosti na kojima insistira lider pokreta URA i neki od njegovih budućih koalicionih partnera doživljavaju kao prst u oko. Uostalom, neko od njih na društvenim mrežama već ističe kako se, lično, ne slaže sa političkim ucjenama koje stižu iz koalicije Crno na bijelo, ali su u ovom trenutku prinuđeni da prihvate te ultimatume.

To nerazumijevanje nije od juče.  

„Mislili smo da će vremenom kod Abazovića proraditi ono građansko, šta god to značilo, ali on iznova pokazuje da na njega, ipak, dominantan uticaj ima drugarstvo sa albanskim teroristom Hašimom Tačijem“. Ovako je, sredinom maja, o opozicionom kolegi u Skupštini Crne Gore govorio poslanik DF-a Jovo Vučurović. „On je (Abazović) pokazatelj kako se mržnja prema SPC-u i DF-u pokušava kamuflirati u građanističko odijelo. Uostalom, u Crnoj Gori je građanističko isto što i antisrpsko“, prenio je Dan djelove Vučurovićeve besjede.

Raspisivanje izbora donijelo je primirje koje još  traje.

 

Nada i strah

„Mislim da se Crna Gora danas potvrdila kao ozbiljna politička zajednica!“, ocijenio je na svom profilu pravnik i politički analitičar Sergej Sekulović sadržaj potpisanog Sporazuma. I dobio za tu ocjenu, što bi mlađi rekli, mnoštvo lajkova.

Na drugoj strani, onima koje je  Sporazum zatekao i razočarao, utjehu je ponudio srpski akademik Kosta Čavoški.

„U ovom trenutku, naročito zbog Dritana Abazovića i njegove stranke, mora se biti veoma obazriv. Najvažnije je da se raščisti sve što je Milova ostavština“, preporučio je akademik na jednoj srpskoj televiziji, a nama prenijela – Pobjeda. „Đukanović je očigledno imao bolesnu želju da napravi naciju od takozvanih novopečenih Crnogoraca… Nadam se da će na sljedećem popisu, koji je 2021. godine, broj Srba u Crnoj Gori da se poveća i da će ljudi biti podstaknuti da se izjašnjavaju kao Srbi“.

Potom Čavoški savjetuje: „Sve treba postupno raditi, i u jednom trenutku kad se sve to raščisti, kada ovi na vlasti shvate da je DPS, ako nije propao, jeste bitno utanjio – da raspišu nove izbore. Na kojima bi ta nova većina, sa ili bez  Abazovića, bila neuporedivo veća i moćnija. Pa će onda i neke druge korake da naprave. Jednu po jednu stvar“.

Ne treba ni ovo uzeti kao praznu priču.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VEĆINA IZABRALA PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE I PREDLOŽILA MANDATARA: Trenutak koji valja opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Započeo je proces koji treba da potvrdi da je vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka

 

Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.

Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi.  Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.

Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.

I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.

Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.

Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.

Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).

Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade  izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.

Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo