Povežite se sa nama

FOKUS

MUGOŠA PRED SUDOM: $etuj me, Sveto

Objavljeno prije

na

Pokušajte da zamislite: Sudnica, TV kamere, advokati u markiranim odijelima, SDT Milivoje Katnić i neko od njegovih saradnika iz Specijalnog tužilaštva desno i za koju stepenicu niže od Sudskog vijeća. A za govornicom – u bijeloj košulji, baš kao onomad vojvoda Paja (Mirko Velimirović, samopriznati oružar u zvaničnoj verziji priče o državnom udaru) – ON. Ili, kako je već zapisao proslavljeni majstor horora Stiven King, IT (ono). Besjedi. Možda nešto kao ,,Podgoricu vidim kao otvoren grad koji će stvarati poslovni ambijent privlačan za ljude koji imaju korisne ideje, ne samo za njih same…” A predsjedavajući/a Sudskog vijeća strogim glasom opominje prisutne da se ne smijulje.

Ne ide to.

Na vijest da je tužilaštvo Višem sudu dostavilo optužnicu protiv Miomira Mugoše, penzionisanog hirurga, ministra, gradonačelnika i diplomate; ali i uličnog nasilnika, trgovca neatestiranim lijekovima i (pre)skupim pomadama, prodavca mraka (u nezavršenim TV studijima) i svjetla (na višestruko ugovaranim gradskim bilbordima), moćnika koji je razmicao rječna korita (da nam mostovi budu duži i skuplji) i kao babovinu rasprodavao gradsko zemljište (da živimo bolje) niko nije upitao zašto!? A, opet, svi su ovdašnji mediji pohitali da svoju publiku podsjete šta se ono desilo već davne 2007. godine pa se konačno i tužilaštvu učinilo vrijednim pažnje.

U nakraćem, gradonačelnik Mugoša odlučio je 2007. godine da proda dvije gradske parcele ukupne površine od 15,2 hiljade kvadrata u industrijskoj zoni na Starom aerodromu. Na održanoj licitaciji, u nadmetanju nekoliko zainteresovanih ponuđača najdalje je otišao Čedo Popović, vlasnik preduzeća Carine, nudeći skoro 900 eura za kvadrat placa. Ili više od 13 miliona eura za obje parcele.

Dok su mediji slavili nastavak erupcije sreće i zarade na ovdašnjem tržištu nekretnina (,,sljedeće godine u ovo doba bićemo milioneri”) a poltroni veličali vizionarstvo predsjednika Opštine koji je u svojoj eri inokosno podijelio skoro 650 stanova u državnom vlasništvo, Popović se predomišljao šta da radi. Da li se sam dosjetio, ili mu je neko sugerisao, tak počeo je da ga brine posao koji je sam inicirao. ,,Očekujem dokumentaciju iz Opštine pa ću da vidim i još da razmislim”, najavio je biznismen, dobitnik nagrade 19. decembar, ostavljajući neupućene u sumnji da je, možda, u posao vrijedan 13 miliona ušao bez osnovne dokumentacije i prije nego je promislio šta i kako.

Kad se sabrao i oduzeo, Popović je zaključio da mu je pametnije izgubiti 160 hiljada eura depozita, nego rizikovati 80 puta više. Ili mu je neko odozgo najavio rasprodaju. Uglavnom, kada je Popović odustao od kupovine po cijeni koju je lično izlicitirao, Mugoša je odustao od nove licitacije. Potom su, ruka-ruci, direktnom pogodbom, odlučili da je prava cijena za onih 15 hiljada kvadrata 2,5 miliona. Sve je urađeno po pravilima, kliktali su za to plaćeni Mugošini saradnici.

Prvo su u njihove tvrdnje posumnjali aktivisti NVO MANS. ,,Oni pokušavaju da objasne da su Carine na osnovu vlasništva nad tri katastarske parcele ukupne površine 3.339m2, stekle pravo da bez javnog tendera kupe šest katastarskih parcela pet puta veće površine, i to za 11 miliona manje nego što su za njega ponudili na javnom nadmetanju koje je poništeno tri mjeseca prije toga. To je besmisleno”, kazao je Dejan Milovac, najavljujući da će MANS podnijeti krivičnu prijavu protiv Mugoše i njegovih saradnika.

Prijava je predata ali je Specijalno tužilaštvo nakon višemjesečne, navodne, provjere zaključio da za njih tu nema posla. Na drugoj strani grada, Osnovni sud je poništio ugovor između Mugoše i Popovića (Glavnog grada i Carina), a Vrhovni sud potvrdio tu presudu i naložio da Carine vrate ,,kupljeno” zemljište a Podgorica ,,zarađeni” novac. I bi tako.

Međutim, Miomir Mugoša nije poznat kao čovjek koji lako odustaje. Pa je, krajem 2011., bez znanja SO Podgorica, sa istim partnerom, po istoj cijeni,prodao isto zemljište. Koje je u međuvremenu preimenovano iz industrijske u stambeno-poslovnu zonu. Na svakom normalnom mjestu, u bilo kom normalnom vremenu, to bi bio dovoljan razlog za veliki rast vrijednosti ponuđenih parcela. Podgorica, skoro trideset godina, nije takvo mjesto.

Zato su Specijalnom državnom tužilaštvu trebale tri krivične prijave i deset godina kako bi sudu dostavili optužnicu protiv Mugoše, kao jedinog okrivljenog u aferi Carine. Mada nije nemoguće da ideja, naizgled sporna, po kojoj je bivši gradonačelnik poslovao sam sa sobom dobije potvrdu u sudskom postupku. Pod uslovom da do sudskog postupka uopšte i dođe.

Prvo, Viši sud treba da potvrdi optužnicu SDT-a. Što nije samo formalan posao, kao u slučajevima kada se među optuženima nađu dokazani neprijatelji DPS-a i njihovih interesa. Samo koji dan unazad, bez mnogo pompe, provukla se vijest kako je tužilaštvu na doradu vraćena optužnica protiv Italijana koji su, na oči i uz pomoć domaćih menadžera EPCG, pokušali da iz ove kompanije nezakonito izvuku 12 miliona eura. A oni su, sjetimo se, u Crnu Goru došli preko veze, nakon dila sa ovdašnjim vlastima. I iz Crne Gore, prema najavama, spremaju odlazak nakon novog dila.

Ako ovo nije dovoljno za sumnju, evo još jednog aduta: Mugoša je u posao sa Popovićem krenuo 2007. godine. Tek godinu kasnije napravljeni su prvi koraci posla koji je Crnu Goru koštao desetak miliona eura, a koji danas prepoznajemo kao afera Limenka. U vrhu pravosuđa (ha!) odlučeno je, sve po redu i zakonu, da tadašnji ministar finansija i direktor Uprave policije ne mogu odgovarati za učinjeno, pošto je krivično djelo za koje su sumnjičeni u međuvremenu zastarjelo. Pa sad, ako je zastara izbavila predsjednika parlamenta Ivana Brajovića i sekretara Vijeća za nacionalnu sigurnost Veselina Veljovića, da li bi bilo pravedno da se na isti način od nevolja sa zakonom ne izbavi i jedan penzioner. Sa, navodno, dobro dokumentovanom memoarskom građom.

Nebojša Medojević je našao za shodno da saopšti kako je DF u saznanju da je optužnica protiv Mugoše ,,vješto režirana farsa”. Medojević tvrdi da je “Mugoša poslao jasnu poruku braći Đukanović da će on, ako bude uhapšen, svu dokumentaciju o njima objaviti u medijima”. Pa je, na osnovu takvog upozorenja, sa Mugošom napravljen odgovarajući dogovor. Mugoša nije Svetozar Marović, naglašava predsjednik PzP.

Priča se kako je, manje-više istu poruku, ,,nisam vam ja Marović”, Mugoša jesenas uputio svojim tužiteljima, na saslušanju povodom afere Carine. Šta bi to tačno trebalo da znači?

,,Ćutim, jer Crna Gora ima i zakone i obraza, bez prvog nema pravde, bez drugog postajete bezlična statistika, navodnog uspjeha ili neuspjeha”, pisao je Svetozar Marović, tadašnji potpredsjednik DPS svega nekoliko dana nakon što je on podnio iznuđenu ostavku na funkciju potpredsjednika Vlade, a maskirani specijalci u Budvi počeli sa privođenjem njegovih bliskih rođaka i saradnika zbog kojih se ovom mjestu tepalo Svetozarevo na moru. ,,Ćutim, jer vjerujem da je Crna Gora izgradila institucije koje su jače od svačije zavisti, inata ili ljutnje”, nastavio je Marović, da bi završio ,,Ćutim, jer više ne znam ni šta da kažem ni šta da učinim”.

Onda se, valjda, Marović dosjetio šta mu je činiti. Pa je priznao da je šef organizovane kriminalne grupe iz Budve koja je od države i Opštine poharala desetine miliona. Sa Specijalnim tužilaštvom potpisao je sporazum kojim potvrđuje da je lopov. Obavezao se da plati adekvatnu kaznu (ispalo je da biti lopov nije pretjerano skupo ako kradete na veliko). I otišao na liječenje u Beograd. Gdje su ga čekali, unaprijed obezbijeđeni, i bolnička postelja i vrijedne nekretnine u elitnom naselju srpske prijestonice.

Šta je, odnosno da li je nešto, Miomir Mugoša naučio iz te priče? Na prvi pogled – za razliku od Marovića ili nekadašnjih kolega, predsjednika opština Budva i Bar, Mugoša optužnicu nije dočekao sa lisicama na rukama. Na drugi pogled, Mugoše ne čekaju da dogori do ispod nokata, pa da djelaju. Oni su, javljaju bolje upućeni, već počeli rasprodaju nekretnina za koje se zna da su u njihovom vlasništvu. I treće, a možda najvažnije, Miomir Mugoša se pred javnošću, od precizno formulisanih i bogato dokumentovanih optužbi, nije branio ćutanjem.

Suočen sa aferom Carine, Mugoša je u januaru 2008, ustvrdio: ,,Ne sporim da medijski sinhronizovana hajka može da mi nanese određenu štetu, jer ljudi neke informacije iz medija prihvataju zdravo za gotovo. Međutim, na duže staze to ne prolazi”. Tužilaštvo je, zaista, nedugo po toj besjedi odbacilo prijavu MANS-a. ,,Međutim, na duže staze to ne prolazi”, što bi rek’o ON. PA je ONO, nakon deset godina, podiglo optužnicu. To nas, opet, stavlja pred mnoštvo malih i velikih dilema.

Da li će neko u SDT-u stisnuti petlju i preispitati rad svojih prethodnika na slučaju Carine? Da li će neko od sadašnjih snositi odgovornost ako optužnica ne bude potvrđena, ili se mogući postupak završi zastarom? Da li će Milo Đukanović i sada, baš kao i 2009., vrata svog službenog audija otvoriti za Miomira Mugošu, da skupa posjete Žabljak tačno nedjelju dana nakon što su on i sin, šamarima i repetiranim pištoljem, prevaspitavali nepodobne novinare. Da pokaže ko je ko.

Mnogo pitanja bez odgovora.

Ako vam nešto znači: blic provjera među komentatorima na ovdašnjim portalima pokazuje da preovlađuje stav kako Mugoša neće biti osuđen. Ne da ne treba da bude, nego neće. Većina, zapravo smatra kako suđenja neće biti. U najgorem slučaju, drže anonimni analitičari, pitanje je samo da li će nekadašnji gradonačelnik na liječenje u inostranstvo otići prije ili poslije potpisivanja Sporazuma o priznaju krivice. I spore se – Beograd ili Ljubljana?

A opet, možete li vezira Mugija zamisliti kao vojvodu Paju. Ili makar, na istom mjestu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama  medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.

Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R.  u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.

Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao  sam, a nekad uz pomoć  tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj,  nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.

Sličnog mišljenja bili su  i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je:  “Bećirović  je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.

Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti.  Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih.  Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.

Tekst Dnevnih novina  prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko  nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.

Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me  je prenosio  tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama,  vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti.  Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da  prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.

U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.

“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.

Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.

Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji  nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će,  ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.

Sada – ista priča. Uz konstataciju da  je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.

Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro  svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.

Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.

Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.

Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li  država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo