Povežite se sa nama

FOKUS

MUGOŠA PRED SUDOM: $etuj me, Sveto

Objavljeno prije

na

Pokušajte da zamislite: Sudnica, TV kamere, advokati u markiranim odijelima, SDT Milivoje Katnić i neko od njegovih saradnika iz Specijalnog tužilaštva desno i za koju stepenicu niže od Sudskog vijeća. A za govornicom – u bijeloj košulji, baš kao onomad vojvoda Paja (Mirko Velimirović, samopriznati oružar u zvaničnoj verziji priče o državnom udaru) – ON. Ili, kako je već zapisao proslavljeni majstor horora Stiven King, IT (ono). Besjedi. Možda nešto kao ,,Podgoricu vidim kao otvoren grad koji će stvarati poslovni ambijent privlačan za ljude koji imaju korisne ideje, ne samo za njih same…” A predsjedavajući/a Sudskog vijeća strogim glasom opominje prisutne da se ne smijulje.

Ne ide to.

Na vijest da je tužilaštvo Višem sudu dostavilo optužnicu protiv Miomira Mugoše, penzionisanog hirurga, ministra, gradonačelnika i diplomate; ali i uličnog nasilnika, trgovca neatestiranim lijekovima i (pre)skupim pomadama, prodavca mraka (u nezavršenim TV studijima) i svjetla (na višestruko ugovaranim gradskim bilbordima), moćnika koji je razmicao rječna korita (da nam mostovi budu duži i skuplji) i kao babovinu rasprodavao gradsko zemljište (da živimo bolje) niko nije upitao zašto!? A, opet, svi su ovdašnji mediji pohitali da svoju publiku podsjete šta se ono desilo već davne 2007. godine pa se konačno i tužilaštvu učinilo vrijednim pažnje.

U nakraćem, gradonačelnik Mugoša odlučio je 2007. godine da proda dvije gradske parcele ukupne površine od 15,2 hiljade kvadrata u industrijskoj zoni na Starom aerodromu. Na održanoj licitaciji, u nadmetanju nekoliko zainteresovanih ponuđača najdalje je otišao Čedo Popović, vlasnik preduzeća Carine, nudeći skoro 900 eura za kvadrat placa. Ili više od 13 miliona eura za obje parcele.

Dok su mediji slavili nastavak erupcije sreće i zarade na ovdašnjem tržištu nekretnina (,,sljedeće godine u ovo doba bićemo milioneri”) a poltroni veličali vizionarstvo predsjednika Opštine koji je u svojoj eri inokosno podijelio skoro 650 stanova u državnom vlasništvo, Popović se predomišljao šta da radi. Da li se sam dosjetio, ili mu je neko sugerisao, tak počeo je da ga brine posao koji je sam inicirao. ,,Očekujem dokumentaciju iz Opštine pa ću da vidim i još da razmislim”, najavio je biznismen, dobitnik nagrade 19. decembar, ostavljajući neupućene u sumnji da je, možda, u posao vrijedan 13 miliona ušao bez osnovne dokumentacije i prije nego je promislio šta i kako.

Kad se sabrao i oduzeo, Popović je zaključio da mu je pametnije izgubiti 160 hiljada eura depozita, nego rizikovati 80 puta više. Ili mu je neko odozgo najavio rasprodaju. Uglavnom, kada je Popović odustao od kupovine po cijeni koju je lično izlicitirao, Mugoša je odustao od nove licitacije. Potom su, ruka-ruci, direktnom pogodbom, odlučili da je prava cijena za onih 15 hiljada kvadrata 2,5 miliona. Sve je urađeno po pravilima, kliktali su za to plaćeni Mugošini saradnici.

Prvo su u njihove tvrdnje posumnjali aktivisti NVO MANS. ,,Oni pokušavaju da objasne da su Carine na osnovu vlasništva nad tri katastarske parcele ukupne površine 3.339m2, stekle pravo da bez javnog tendera kupe šest katastarskih parcela pet puta veće površine, i to za 11 miliona manje nego što su za njega ponudili na javnom nadmetanju koje je poništeno tri mjeseca prije toga. To je besmisleno”, kazao je Dejan Milovac, najavljujući da će MANS podnijeti krivičnu prijavu protiv Mugoše i njegovih saradnika.

Prijava je predata ali je Specijalno tužilaštvo nakon višemjesečne, navodne, provjere zaključio da za njih tu nema posla. Na drugoj strani grada, Osnovni sud je poništio ugovor između Mugoše i Popovića (Glavnog grada i Carina), a Vrhovni sud potvrdio tu presudu i naložio da Carine vrate ,,kupljeno” zemljište a Podgorica ,,zarađeni” novac. I bi tako.

Međutim, Miomir Mugoša nije poznat kao čovjek koji lako odustaje. Pa je, krajem 2011., bez znanja SO Podgorica, sa istim partnerom, po istoj cijeni,prodao isto zemljište. Koje je u međuvremenu preimenovano iz industrijske u stambeno-poslovnu zonu. Na svakom normalnom mjestu, u bilo kom normalnom vremenu, to bi bio dovoljan razlog za veliki rast vrijednosti ponuđenih parcela. Podgorica, skoro trideset godina, nije takvo mjesto.

Zato su Specijalnom državnom tužilaštvu trebale tri krivične prijave i deset godina kako bi sudu dostavili optužnicu protiv Mugoše, kao jedinog okrivljenog u aferi Carine. Mada nije nemoguće da ideja, naizgled sporna, po kojoj je bivši gradonačelnik poslovao sam sa sobom dobije potvrdu u sudskom postupku. Pod uslovom da do sudskog postupka uopšte i dođe.

Prvo, Viši sud treba da potvrdi optužnicu SDT-a. Što nije samo formalan posao, kao u slučajevima kada se među optuženima nađu dokazani neprijatelji DPS-a i njihovih interesa. Samo koji dan unazad, bez mnogo pompe, provukla se vijest kako je tužilaštvu na doradu vraćena optužnica protiv Italijana koji su, na oči i uz pomoć domaćih menadžera EPCG, pokušali da iz ove kompanije nezakonito izvuku 12 miliona eura. A oni su, sjetimo se, u Crnu Goru došli preko veze, nakon dila sa ovdašnjim vlastima. I iz Crne Gore, prema najavama, spremaju odlazak nakon novog dila.

Ako ovo nije dovoljno za sumnju, evo još jednog aduta: Mugoša je u posao sa Popovićem krenuo 2007. godine. Tek godinu kasnije napravljeni su prvi koraci posla koji je Crnu Goru koštao desetak miliona eura, a koji danas prepoznajemo kao afera Limenka. U vrhu pravosuđa (ha!) odlučeno je, sve po redu i zakonu, da tadašnji ministar finansija i direktor Uprave policije ne mogu odgovarati za učinjeno, pošto je krivično djelo za koje su sumnjičeni u međuvremenu zastarjelo. Pa sad, ako je zastara izbavila predsjednika parlamenta Ivana Brajovića i sekretara Vijeća za nacionalnu sigurnost Veselina Veljovića, da li bi bilo pravedno da se na isti način od nevolja sa zakonom ne izbavi i jedan penzioner. Sa, navodno, dobro dokumentovanom memoarskom građom.

Nebojša Medojević je našao za shodno da saopšti kako je DF u saznanju da je optužnica protiv Mugoše ,,vješto režirana farsa”. Medojević tvrdi da je “Mugoša poslao jasnu poruku braći Đukanović da će on, ako bude uhapšen, svu dokumentaciju o njima objaviti u medijima”. Pa je, na osnovu takvog upozorenja, sa Mugošom napravljen odgovarajući dogovor. Mugoša nije Svetozar Marović, naglašava predsjednik PzP.

Priča se kako je, manje-više istu poruku, ,,nisam vam ja Marović”, Mugoša jesenas uputio svojim tužiteljima, na saslušanju povodom afere Carine. Šta bi to tačno trebalo da znači?

,,Ćutim, jer Crna Gora ima i zakone i obraza, bez prvog nema pravde, bez drugog postajete bezlična statistika, navodnog uspjeha ili neuspjeha”, pisao je Svetozar Marović, tadašnji potpredsjednik DPS svega nekoliko dana nakon što je on podnio iznuđenu ostavku na funkciju potpredsjednika Vlade, a maskirani specijalci u Budvi počeli sa privođenjem njegovih bliskih rođaka i saradnika zbog kojih se ovom mjestu tepalo Svetozarevo na moru. ,,Ćutim, jer vjerujem da je Crna Gora izgradila institucije koje su jače od svačije zavisti, inata ili ljutnje”, nastavio je Marović, da bi završio ,,Ćutim, jer više ne znam ni šta da kažem ni šta da učinim”.

Onda se, valjda, Marović dosjetio šta mu je činiti. Pa je priznao da je šef organizovane kriminalne grupe iz Budve koja je od države i Opštine poharala desetine miliona. Sa Specijalnim tužilaštvom potpisao je sporazum kojim potvrđuje da je lopov. Obavezao se da plati adekvatnu kaznu (ispalo je da biti lopov nije pretjerano skupo ako kradete na veliko). I otišao na liječenje u Beograd. Gdje su ga čekali, unaprijed obezbijeđeni, i bolnička postelja i vrijedne nekretnine u elitnom naselju srpske prijestonice.

Šta je, odnosno da li je nešto, Miomir Mugoša naučio iz te priče? Na prvi pogled – za razliku od Marovića ili nekadašnjih kolega, predsjednika opština Budva i Bar, Mugoša optužnicu nije dočekao sa lisicama na rukama. Na drugi pogled, Mugoše ne čekaju da dogori do ispod nokata, pa da djelaju. Oni su, javljaju bolje upućeni, već počeli rasprodaju nekretnina za koje se zna da su u njihovom vlasništvu. I treće, a možda najvažnije, Miomir Mugoša se pred javnošću, od precizno formulisanih i bogato dokumentovanih optužbi, nije branio ćutanjem.

Suočen sa aferom Carine, Mugoša je u januaru 2008, ustvrdio: ,,Ne sporim da medijski sinhronizovana hajka može da mi nanese određenu štetu, jer ljudi neke informacije iz medija prihvataju zdravo za gotovo. Međutim, na duže staze to ne prolazi”. Tužilaštvo je, zaista, nedugo po toj besjedi odbacilo prijavu MANS-a. ,,Međutim, na duže staze to ne prolazi”, što bi rek'o ON. PA je ONO, nakon deset godina, podiglo optužnicu. To nas, opet, stavlja pred mnoštvo malih i velikih dilema.

Da li će neko u SDT-u stisnuti petlju i preispitati rad svojih prethodnika na slučaju Carine? Da li će neko od sadašnjih snositi odgovornost ako optužnica ne bude potvrđena, ili se mogući postupak završi zastarom? Da li će Milo Đukanović i sada, baš kao i 2009., vrata svog službenog audija otvoriti za Miomira Mugošu, da skupa posjete Žabljak tačno nedjelju dana nakon što su on i sin, šamarima i repetiranim pištoljem, prevaspitavali nepodobne novinare. Da pokaže ko je ko.

Mnogo pitanja bez odgovora.

Ako vam nešto znači: blic provjera među komentatorima na ovdašnjim portalima pokazuje da preovlađuje stav kako Mugoša neće biti osuđen. Ne da ne treba da bude, nego neće. Većina, zapravo smatra kako suđenja neće biti. U najgorem slučaju, drže anonimni analitičari, pitanje je samo da li će nekadašnji gradonačelnik na liječenje u inostranstvo otići prije ili poslije potpisivanja Sporazuma o priznaju krivice. I spore se – Beograd ili Ljubljana?

A opet, možete li vezira Mugija zamisliti kao vojvodu Paju. Ili makar, na istom mjestu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ŠVERC CIGARETA NEOMETANO TEČE: Vlast glumi opoziciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore zabranila je šverc cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar.  Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu

 

Opšte je mjesto  da je Crna Gora ratove devedesetih, godine inflacije i sankcija, pretekla zahvaljujući švercu cigareta. Nakon što je prošla kriza država je navodno  prestala sa tim poslovima.

Međunarodne institucije međutim godinama upozoravaju da je ova vrsta šverca nastavljena.  Neke međunarodne organizacije poput Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala tako  tvrde da je Crna Gora centar ove najpopularnije kriminalne aktivnosti na Balkanu.

Šverc cigareta je, sada već očigledno, uveIiko nastavljen preko takozvane „slobodne zone“ u Luci Bar, iako je gotovo godinu dana od promjene parlamentarne vlasti u Crnoj Gori. Predstavnici nove vlasti sada ukidaju skladištenje cigareta u bescarinskoj zoni Luke Bar i najvaljuju oštriju borbu protiv krijumčarenja duvana. Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu. Riječ je o davno ustaljenoj matrici državnog šverca cigareta preko Luke Bar, koju je i bivši predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović detaljno opisao u svojoj knjizi Pravila ćutanja.

Više izvora Monitora iz Vlade tvrde da nova većina još nema potpunu kontrolu nad svim mehanizmima u policiji, dok se uveliko kaska za promjenama u državnim tužilaštvima, koja su nadležna za vođenje istraga i gonjenje počinilaca krivičnih djela. Takođe, još nijesu poptuno preuzeli sve institucije i poluge sistema moći, pa nijesu mogli adekvatno odgovoriti i sa izmjenama pozitivnih pravnih propisa.

Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević, koji je dio vladajuće većine, dok su kadrovi njegovog Pokreta za promjene (PZP) uveliko uhljebljeni po dubini u organima javne uprave, tvrdi da je stvar drugačija.  On je početkom juna optužio Vladu da učestvuje u švercu cigareta iz Crne Gore i iznio podatak da je iz Luke Bar za 15 dana izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona.  Kazao je tada da je neko u tom poslu, uz saglasnost crnogorske Vlade, zaradio od 25 do 30 miliona eura.

,,Neko je platio 100 miliona (eura) da se uveze 94 kontejnera. Onaj koji je uvezao 940 tona cigareta, prije nego je krenuo u taj posao i platio 100 miliona eura, morao je dobiti garancije iz vlasti da niko neće te cigarete zaplijeniti i da će one otići na uobičajene tri destinacije – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo”, saopštio je Medojević.

Iako je premijer Zdrvko Krivokapić odbio ove optužbe, on se zajedno sa ministrom finasija Milojkom Spajićem tada nije pojavio na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, zakazanoj radi njihovog kontrolnog saslušanja zbog iznijetih optužbi za šverc cigareta. U dopisu upućenom skupštinskom Odboru, premijer Krivokapić je optužbe o njegovoj umiješanosti u šverc nazvao ,,nemoralnim i odvratnim“.

Međutim, šverc cigareta iz Crne Gore bila je jedna od tema razgovora premijera Zdravka Krivokapića sa britanskim kolegom Borisom Džonsonom tokom njegove posjete Londonu početkom jula. Krivokapić je objasnio da su tom prilikom dogovorene aktivnosti, prije svjega, u bezbjednosnom sektoru ,,kako bi se obezbijedili stabilnost i sigurnost”.

,,Ujedinjeno Kraljevstvo znajući da je u svom budžetu samo eliminisanjem šverca cigareta u budžet prihodovalo 237 miliona funti, izračunali su koliko su dobili time što su suzbili šverc koji dolazi iz Crne Gore i poslali jasnu poruku da žele da nastave saradnju u tom dijelu”, rekao je tada Krivokapić ne otkrivajući više detalja.

Nakon toga je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović kazao da prema operativnim podacima stranih bezbjednosnih službi oko 20 odsto svih švercovanih cigareta u Evropsku uniju dolazi preko Crne Gore. Tada je precizirao da je ,,počelo prikupljanje dokaznog materijala” u vezi sa švercom cigareta u državi. On, međutim, za šverc krivi bivše vlasti.

,,Pa to su veze bivše vlasti. Taj posao nije mogao da radi onaj ko nije bio blizak bivšem režimu. Međutim, morate sprovesti dokazni postupak”, kazao je tada Abazović.

Vlada je zatim, polovinom juna, sa specijalnom policijom sprovela akciju u Luci Bar. Policija je saopštila da se u ,,slobodnoj zoni Luke Bar vrši kontrola poslovanja pravnih lica čija je djelatnost vezana za duvanske proizvode”.Rezultati te kontrole još nijesu poznati javnosti.

Tek protekle sedmice Abazović je objavio da je Vlada usvojila odluku o zabrani skladištenja duvanskih proizvoda u okviru Slobodne zone Luke Bar, čime je, kako je rekao, ,,konačno zadat snažan udarac organizovanim kriminalnim grupama koje su decenijama organizovale šverc preko te luke”. On je otišao još dalje i kazao da je ,,nakon 30 godina došao kraj švercu cigareta”.

Simptomatično je da se odmah nakon te informacije, koju je potpredsjednik Vlade saopštio na društvenoj mreži Twitter, oglasila upravo Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva. Oni su pozdravili tu odluku Vlade i saopštili da će ,,sprečavanjem krijumčarenja cigareta sačuvati novac poreskih obveznika kako u Velikoj Britaniji tako i u Crnoj Gori”. Može se zaključiti da je Vlada nakon godinu dana odlučila da se obračuna sa švercom upravo zbog pritiska međunardone zajednice, dok ih, čini se, nijesu mnogo dirnule optužbe da i sami učestvuju u švercu.

U međuvremenu je, zbog sprečavanja nezakonitih pojava lociranih na tom području Uprava prihoda i carina na čijem je čelu Aleksandar Damjanović, prethodnih dana izvršila kadrovske promjene u Carinarnici Bar, ali i u Slobodnoj zoni Luke Bar kako bi pojačala nadzor. Po nalogu Damjanovića inspektori su već otpočeli i kontrolu poslovanja Novog duvanskog kombinata (NDK) u Podgorici. On je na posljednjoj sjednici Biroa za operativnu koordinaciju (BOK) tražio češću kontrolu NDK koji se nalazi u slobodnoj carinskoj zoni.

Crnogorska policija je posljednjih godina u više navrata oduzimala cigarete čija je vrijednost više miliona eura.

U akciji Arka u Podgorici je u avgustu 2020. policija u šleperu bjelopoljskih tablica zaplijenila milionski vrijedan tovar cigareta. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov saradnik Saša Čađenović saopštili su, polovinom oktobra iste godine, da se Arsenije Kalezić koji je u bjekstvu, i još dvije osobe sumnjiče za stvaranje kriminalne grupe, koja je krijumčarila cigarete i prala novac, oštetivši državu za oko 18 miliona eura.

Policija sumnja da su cigarete bile namijenjene prodaji na sivom tržištu na teritoriji Crne Gore i daljem krijumčarenju ka zemljama Zapadne Evrope.

Krajem decembra 2019. godine policija je sa Upravom carina otkrila kriminalnu organizaciju koja je izvršila krijumčarenje oko četiri I po hijade paketa cigareta, čime je državi načinjena šteta u iznosu od oko 3,8 miliona eura. Zbog sumnje da su učestvovali u krijumčarenju i oštetili državni budžet za više desetina miliona eura policija je, krajem avgusta 2018. godine, uhapsila šest carinskih službenika.

Razmjerama šverca cigareta iz Crne Gore i procesuiranjem krijumčara bavila se i Evropska komisija.

U Izvještaju o napretku Crne Gore za 2020. godinu konstatuje se da tokom 2019. godine, iako su vođeni krivični postupci u tri predmeta u oblasti borbe protiv organizovanog krijumčarenja cigareta, nije bilo osuđujuće presude.

Iako je, prema riječima Abazovića, zadat ,,konačan udarac” tridesetogodišnjem švercu, ostaje nejasno da li će i ko odgovarati za cigarete koje su krijumčarene u proteklih godinu, a koje se nakon posljednjih poskupljenja akciza nalaze na svakom ćošku u crnogorskim gradovima. Podsjeća upravo na devedesete kada je Crna Gora bila prepoznata po švercu cigareta, ali samo što aktuelna vlast, iako bi to željela, nije više opozicija.

 

Ukrali cigarete uoči „zatvaranja“ slobodne zone

Policija Bosne i Hercegovine nedavno je u jednom kamionu pronašla skoro 250 hiljada kutija cigareta koje su iz Crne Gore prošvercovane u BiH, pišu bosanski mediji. Abazović je nakon toga saopštio da je riječ o cigaretama koje su ukradene 10. jula iz hangara u Slobodnoj zoni Luke Bar.

Tovar cigareta firmi Atlant Mont LTD Sejšeli i Lenora Internacional Delaver nestao je 10. jula iz skladišta privatne kompanije CentroJadran u Luci Bar. Nestanak cigareta iz carinskih skladišta otkriven je samo sedmicu dana nakon što je Vlada najavila početak zakonskog postupka za zabranu skladištenja duvanskih proizvoda u barkoj Luci.

Vlada je pokrenula postupak kao dio mjera za sprečavanje šverca cigareta, po čemu je Luka Bar prepoznata još od devedesetih godina prošlog vijeka. Tadašnja vlast Demokratske partije socijalista tvrdila je da je u pitanju tranzit cigareta. Šverc se odvijao uglavnom preko Jadrana, prema Italiji, čije je tužilaštvo otvorilo istragu, kojom je bilo obuhvaćeno petnaestak imena iz Crne Gore i Italije, među kojima i Milo Đukanović. Italijansko tužilaštvo predmet protiv Đukanovića arhiviralo je 2008. godine, a kasnije i za ostale.

Tužilaštvo je potvrdilo da je tokom dosadašnjeg izviđaja utvrđeno da su ukradene cigarete nabavne vrijednosti oko 100.000 eura, dok poznavaoci tvrde da je tržišna vrijednost ukradenih cigareta gotovo pola miliona eura.

 

Prve aktivnosti BOK-a usmjerene protiv krijumčara duvana

Biro za operativnu koordinaciju (BOK) formiran je početkom juna, a Abazović je izabran za predsjednika.

Pored potpredsjednika Vlade, u Birou su i direktori Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i Uprave policije (UP), Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, načelnici Generalštaba Vojske Crne Gore, Odjeljenja za vojno-obavještajne i bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane, sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost i generalni direktor Direktorata za bezbjednosno-zaštitne poslove i nadzor Ministarstva unutrašnjih poslova.

Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih povezanih aktivnosti.

,,Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzeti sve aktivnosti na intenziviranju i konkretizovanju te borbe”, poručili su tada iz BOK-a.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Lideri Demokratskog fronta, valjda ekskluzivni distributeri sprskog sveta za Crnu Goru, jedini su se iz parlamentarne većine oglasili povodom Vulinove izjave. Dok je region vrvio od  kritika, Andrija Mandić je pružio podršku srpskom ministru unutrašnjih poslova. „Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Makedonije, te granice koje postoje među nama da ne postoje u njihovim glavama, a onda ćemo bolje sarađivati, bićemo bliži jedni drugima, na kraju jedan smo narod“, prokomentarisao je Mandić. On je u izjavi za N1 poručio da se već radi na realizaciji srpskog sveta.

Poruke Vučićevog ministra, ali i njihove ovdašnje filijale, koje su ove prostore već koštale krvavih devedesetih, nijesu komentarisali iz crnogorske Vlade.

Krivokapić je ponovio da on neće odustati od ekspertske vlade.

„Ovu Vladu niko ne može tako jednostavno zamijeniti nekom drugom Vladom jer bi to govorilo o ličnim partijskim interesima”, prokomentarisao je pregovore o prevazilaženju političke krize.

Premijer je međutim, već narednom rečenicom objasnio da su „lični partijski interesi”, itekako odredili karakter postavgustovske vlasti. I da su jedan od razloga zbog kojih avgustovski pobjednici urušavaju sami sebe.

„Moram da kažem i prvi put to iskazujem kao svoj stav, sve dubinske funkcije dobili su kako su željeli”, kazao je Krivokapić, komentarišići zahtjeve lidera Demokratskog fronta. „Jedino nijesu u ovom trenutku zadovoljni što nijesu vidljivi u Vladi, što nemaju neka potpredsjednička mjesta i neka ministarstva“, kazao je premijer.

Za promjenu prmijera je i Miodrag Lekić, lider Demosa. „Po mom mišljenju je  Krivokapić apsolutno nekompetentan, i koristi svoju poziciju za obračunavanje jer napada jednu komponentu parlamentarne većine i koja mu, istina, ne ostaje dužna“.

U sve tri vladajuće grupacije postoje političari koji mogu biti kompetentni predsjednici Vlade, kazao je Lekić. „Da budem konkretan, mislim na Aleksu Bečića, Slavena Radunovića, Dritana Abazovića“. Još bi samo nedostajao Radunović koji negira genocid i bojkotuije parlament zbog rezolucije o Srebrenici, pa da se brže krene nazad ka devedesetima.

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni. Nakon što je smijenjen ministar Leposavić zbog negiranja genocida i donijeta Rezolucija o Srebrenici, Demokrate su predložile da se u parlamentu izglasa Rezolucija o genocidu u Pivi i Velici.

Predlog rezolucije podnijeli su poslanici te partije: Momo Koprivica, Vladimir Martinović, Zdenka Popović i Dragan Krapović.

U obrazloženju se navodi da je „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, 550 civila, uključujući djecu i ostarjela lica“.

„Ovo je civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora. Nema i ne smije biti relativizaicije bilo kog zločina. Očekujem podršku svih poslanika u Skupštini Crne Gore”, kazao je između ostalog Martinović.

Predlog Rezolucije u stvari je formalizacija stava mitropolita Joanikija, nakon donošenja Rezolucije o Srebrenici. On je, upitan da prokomentariše njeno usvajanje u parlamentu, tada ocijenio: „A gdje su Jasenovac, Jadovno, Velika..”

Predlog da se nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici donece i ova o Pivi i Velici, nije, kako to obrazlažu Demokrate „civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora“. To je, u stvari, novi krug podjele mrtvih i živih na naše i njihove. Da se započne rat rezolucijama. Istovremeno, ispod svega nazire se pokušaj prekrajanja istorije i odnosa prema četničkom pokretu. Mitropolit Joanikije nedavno je izjavio da se nada da se nazire kraj „crvenoj komunističkoj aždaji“.

Većina partija nije se još izjasnila o tome hoće li glasati za Predlog rezolucije. Podršku su najavile manje partije vladajuće većine: PzP i Prava Crna Gora. Demokratski front je kazao da će se oni o tome izjasniti tek kada se okonča politčka kriza.

Jedan od lidera DF-a Milan Knežević saopštio je da je prijedlog Demokrata zakašnjela inicijativa „koja sadrži elemente pokajništva zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici“.

Iz Stranke pravde i pomirenja, koja je u koaliciji sa URA, pozvali su Demokrate da u prijedlog uvrste i zločine nad Bošnjacima u Crnoj Gori. Lider Prave Crne Gore Marko Milačić je najavio da će uskoro podnijeti Skupštini prijedlog rezolucije o osudi zločina prema Srbima na području Bratunca i Podrinja od 1992. do 1995.

Godinu dana nakon avgustovskih izbora jasno je da nova vlast nije uradila obećano. Ne samo da se dublje potonulo u podjele, nego se nije uradilo mnogo ni na oslobađanju institucija. One u koje se ušlo, osvojile su nove partijske vojske. One netaknute možda takve i ostanu.

Još ćemo, po svemu sudeći, dugo čekati na tužilaštvo koje će, recimo, ispitati skorašnju izjavu Vilijama Montgomerija, bivšeg ambasadora SAD u Srbiji i Crnoj Gori. Montgomeri je rekao u intervjuu za hrvatski Večernji list, objaljenom u nedjelju, da je Zapad, uključujući i Italiju, tokom „Miloševićevih godina” počeo dopuštati masovnim krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Naglasio je da su svi znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću trebao protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

Tako se začelo stvranje države mafije. Nova vlast je imala šansu da pokrene promjene. Umjesto toga svojski se potrudila da uruši samu sebe. To joj ide od ruke.

 

Šta je srpski svet Aleksandra Vulina

Nakon izjave ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina da je zadatak nove generacije političara stvaranje srpskog sveta, uslijedile su brojne reakcije u regionu.

Ministrica spoljnih poslova Bih Bisera Turković javno je zatražila od  predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se ogradi od ovakve vrste izjava.

„Ukoliko to ne učini, to će samo potvrditi da je njegova i zvanična politika Srbije rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja ima za cilj pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine Srbiji. Vulinova izjava kojom je decidno rekao da ujedinjenje Srba znači jedinstvenu državu, flagrantno je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, destabiliziranje cijele regije Zapadnog Balkana i zloslutna prijetnja građanima Bosne i Herecegovine koji su se prije 26 godina branili od agresije i genocida”, kazala je Turković.

Po njenom mišljenju retorika Aleksandra Vulina čini potpuno besmislenim izjave srbijanskog predsjednika u kojima tvrdi da Srbija želi mir i dobrosusjedske odnose sa Bosnom I Hercegovinom.

Reagovali su i intelektualci iz regiona. Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je da su opasne Vulinove poruke. „Ovako otvoreno izvikivanje ratne politike okrenuto prema svim susedima ujedno je i testiranje dokle se može ići u datim međunarodnim okolnostima”, smatra Biserko.

Sociolog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo, kratko je, povodom Vulinovog istupa, napisao: „U moje vrijeme to se zvalo zvalo Velika Srbija”.

Politički analitičar Agon Maljići u razgovoru za RSE je ocijenio da Vulin već duže artikuliše na direktniji način ono što je, zapravo, stav Aleksandra Vučića.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo