Povežite se sa nama

MONITORING

Mugošino posljednje ljeto

Objavljeno prije

na

Čitavu deceniju je SDP koalicioni partner Miomira Mugoše, podgoričkog oligarha. Proljetos su esdepeovci istakli samostalnu izbornu listu Čiste ruke i osvojili pet odborničkih mandata. Iz SDP-a tvrde da Mugošu neće glasati ukoliko ga DPS do 10. septembra – kada mu ističe mandat gradonačelnika – predloži za budućeg predsjednika SO Podgorica. U teoriji je dokinuta Mugošina većina, jer koalicija DPS-a, Bošnjačke i Liberalne partije ima 28 od ukupno 57 odborničkih mjesta. U praksi, stvari su još ni na nebu ni na zemlji; Mugoša je osigurao odborničku većinu glasovima tri autsajdera, odbornika NS, DSS i Stranke penzionera, koji su u podgoričku skupštinu ušli preko opozicione liste Za bolju Podgoricu.

No, depeesovska vladavina u Podgorici na duže staze nije održiva uz pomoć prebjega. Mugoša je 2001. iskoristio dva prebjega iz NS-a da osigura nekoliko mjeseci vladavine do potom raspisanih lokalnih izbora.

Opcija da DPS manjinski vlada u Podgorici bila bi neprihvatljiva za najjaču crnogorsku partiju. DPS i SDP su koalicioni partneri na državnom nivou i u većini opština gdje drže vlast. Ukoliko bi došlo do raspada vladajuće koalicije u Podgorici, glavnom gradu sa približno trećinom ukupnog biračkog tijela, bio bi to možda uvod u kraj partnerstva DPS-SDP koje u kontinuitetu traje od 1998.

Mugoša posljednjih mjeseci ubrzanim tempom gubi moć. Vrhovni sud je pravosnažno presudio da je Glavni grad Podgorica, u slučaju Carine, njegovom odlukom oštećena za oko 2,5 miliona eura.

Mugoša nije uspio da zaštiti bivšeg šefa gradske građevinske inspekcije i njegovog glavnog saradnika, Vlatka Vučinića i Vladimira Juretića, koji su po tužbi vlasnika KIPS-a Rista Drekalovića u prvostepenom postupku su osuđeni na robiju – to je upozoravajući primjer raznim opštinskim inspekcijama, preko kojih je Mugoša selektivnom primjenom „zakona” sprovodio samovolju, da nemaju više imunitet. Opoziciona inicijativa za smjenu predsjednika SO Podgorica Raška Konjevića iz SDP-a nije uspjela, jer je za nju potrebna podrška odbornika DPS-a koja je izostala. Nešto se krupno iza brda valja…

Na prijesto u Podgorici Mugošu, kao ministra zdravlja, 2000. godine je postavio tadašnji premijer Filip Vujanović – bio je vršilac dužnosti predsjednika SO, skupa sa druga dva „povjerenika”, Dragišom Burzanom (SDP, sada Vujanovićev savjetnik, ubrzo ga zamijenio partijski kolega Dušan Simonović) i Draganom Šoćem (NS, sada advokat). NS je 2001. otpala, ostala je SDP.

Mugoša je – uz saučesničku ulogu SDP-a – svoju moć izgradio kroz instrumente širokih „diskrecionih ovlašćenja” u oblasti urbanizma, tokom perioda kada su cijene nekretnina u Podgorici dostizale astronomske iznose. Na taj način je stvorio ono što zli jezici definišu „građevinskom mafijom” (vidi boks). Glasovi protesta iz SDP-a su se pojavili nakon dugih godina tokom kojih su netransparentno dijeljeni i opštinski stanovi. Brojni funkcioneri SDP-a su dobili stanove od Mugošine administracije.

Uz podgoričkog SDP-a su Mugoši asistirali da obavi jednu od prvih sumnjivih transakcija. Naime, 2001-2002. su sa njegove kuće i okućnice u naselju Tološi izbrisani tereti uzurpacije i gradnje bez dozvole. Koristio je uzurpirano opštinsko zemljište, izgradio kuću bez građevinske dozvole a potom je napravljena razmjena Mugošinog i državnog zemljišta „pod propisanim uslovima”.

Posljednjih godina unutar SDP-a je raslo neraspoloženje prema Mugoši, no gradonačelnik je nalazio načina da ga sasiječe u korijenu. Na meti je bio predsjednik SO i odborničke grupe SDP-a dr Đorđije Suhih. Kada se glasalo ili prijetilo glasanjem o njegovom nepovjerenju, Mugoša je slao građevinsku inspekciju da kontroliše Suhihove nelegalno sagrađene objekte u naselju Gornja Gorica ili je preko portirske službe provjeravano njegovo odsustvo s posla tokom radnog vremena.

U međuvremenu, SDP je na bazi postizbornog saveza sa DPS-om zauzela funkcije u gradskoj administraciji. Raško Konjević, poslanik SDP-a, izabran je za predsjednika SO. I drugi esdepeovci su zaposjeli važne gradske resore. Tomica Paović (ranije zaposlen u UNDP-u) sekretar je za planiranje i uređenje prostora, Boris Mugoša (bio menadžer u jednoj kompaniji) je sekretar za razvoj preduzetništva a Goran Miranović sekretar za socijalno staranje.

Konjević, Paović i Boris Mugoša su bivši studenti dr Vujice Lazovića, jednog od dvojice vicepremijera i predsjednika OO SDP-a Podgorice, koji je proljetos bio nosilac liste Čiste ruke. SDP je godinama žmurio, čak podržavao, Mugošino divljanje gradskom građevinskom inspekcijom. Nekoliko godina Lazović, zapravo, njegov otac ima problem iz prostog razloga što mu Nada Mugoša, bivša sekretarka za planiranje i uređenje prostora, nije izdala urbanističko-tehničke uslove za rekonstrukciju kuće u podgoričkom naselju Masline. Uslijedili su nadzori opštinske građevinske inspekcije nad kućom Lazovića u Maslinama. Još je otvorena opcija podnošenja krivične prijave.

Privatna nezadovoljstva nekih od čelnika SDP-a postupcima Mugošine administracije dobila su na širem značaju promjenama konstelacije u vrhu DPS-a. A sporovi u DPS-u sa Mugošom nijesu od juče. Počeli su odmah nakon parlamentarnih izbora septembra 2006, kada je tvrdio da je izigran jer ga nijesu na vrijeme obavijestili o namjerama da Milo Đukanović demisionira sa funkcije premijera.

Mugoša je, tvrde izvori izvještača Monitora, u pozi alfa mužjaka, bio jedan od onih koji su 2006. blokirali izbor Igora Lukšića za premijera. Pozivao se na svoj rekordni trijumf na lokalnim izborima, kada je osvojio 56.000 glasova (62,9 odsto) a koalicija DPS-SDP u Podgorici čitavih 12.000 glasova manje i tvrdio da je kvalifikovaniji Đukanovićev nasljednik od Lukšića.

Moć su mu dokidali postepeno. Krajem 2009. usvojeni su zakoni o državnoj imovini i o svojinsko-pravnim odnosima. Inicijator donošenja ovih zakona je bilo Lukšićevo Ministarstvo finansija. Mugoša je, u svojstvu poslanika, tada optužio kolege iz DPS-a da su zakoni upereni protiv Glavnog grada. U Skupštini je odbijeno njegovih svih osam amandmana. Potom su usvojene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi kojim se predviđa da predsjednika opštine biraju lokalni parlamenti a ne neposredno građani.

Na zvaničnom sajtu Glavnog grada Mugoša u biografiji, kao važnu činjenicu, navodi da je „član DPS-a od osnivanja”. To što je Lukšić na funkcijama u DPS-u od početka 2000-ih, te da je bez dovoljno referentnih „partijskih zasluga”, Mugoša je 2006. koristio da mu ospori kandidaturu za premijera. U međuvremenu – u svijetlu ispunjavanja uslova radi otpočinjanja pregovora o prijemu u Evropsku uniju – mana je postala prednost, jer Lukšić nema dosije iz ratno-švercerskih 1990-ih.

Misija smjene Mugoše je bila teško izvodljiva prije isteka njegovog petogodišnjeg mandata iz 2006, jer podrazumijeva ne samo izglasavanje nepovjerenja u opštinskom parlamentu, već i organizovanje posebnog referenduma.

„Milo Đukanović i Ranko Krivokapić su ljetos, nakon lokalnih izbora, dogovorili da će Mugoša biti uklonjen. Da Mugoša ne bi dotad pravio probleme, te da bi se pospremile stvari unutar DPS-a, taj se dogovor čuva u najvećoj tajnosti”, tvrde naši izvori.

I Mugoša i Lukšić su članovi Predsjedništva DPS-a, 16-članog tijela unutar kojeg se debatuje i odlučuje o najbitnijim partijskim pitanjima. Na kongresu, koji je zakazan za 21. maj, doći će do rokada u Predsjedništvu, od koji će najkrupnija biti izbor Lukšića za potpredsjednika DPS-a – ta partijska funkcija ga sljeduje jer je premijer.

Prema procjeni izvora Monitora, biće to početak kraja epohe Mugošinog upravljanja Podgoricom, jer će Lukšić formalizovati svoj uticaj unutar partije koja, na bazi koalicionog sporazuma DPS-SDP, odlučuje o prijedlogu kandidata za predsjednika SO Podgorica.

RAŠKO KONJEVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE GLAVNOG GRADA PODGORICE
Bilo je grešaka…

MONITOR: Zbog čega ste, kao partija, godinama podržavali Miomira Mugošu uprkos upozorenjima medija i civilnog sektora na njegovu samovolju i protivzakonita postupanja?
KONJEVIĆ: Koalicija SDP-a i DPS-a je dala vidljive rezultate u Glavnom gradu. Podgorica se izrazito promijenila na bolje. Sigurno da je, u tom periodu, bilo i propusta i grešaka, ali je teško poreći argumente koje su vidljivi građanima. Posljednjih godina saradnja na nivou koalicije nije bila najbolja. To je i bio razlog samostalnog nastupa SDP-a na posljednjim izborima. Nakon izbora sklopljen je, uz posredovanje vrha dvije partije, postizborni koalicioni sporazum na novim osnovama. Sve postupke ljudi koje se bave javnim poslom, bili oni iz SDP-a ili DPS-a, treba da cijene za to nadležni organi u skladu sa zakonom i njihovim ovlašćenjima. Vladavina prava je i osnovni zahtjev Evropske unije za otpočinjanje pregovora za članstvo.

MONITOR: Kako je Mugoša uspio da pridobije glasove par „opozicionih” poslanika da glasaju za njegove prijedloge na posljednjim sjednicama SO?
KONJEVIĆ: Čuo sam dosta spekulacija na tu temu. Želim da vjerujem da svaki odbornik glasa na bazi svog uvjerenja i političkih stavova koje je prezentirao građanima tokom predizborne kampanje.

MONITOR: Ima li nezvaničnih najava DPS-a što će biti sa Mugošom, gdje će sa njim ako ga ne podrže u septembru za predsjednika SO Glavnog grada?
KONJEVIĆ: Ne bih to komentarisao.

MONITOR: Sada ste član opštinske Komisije za rješavanje stambenih pitanja. Da li će biti objavljena imena osoba koje su godinama unazad dobijala opštinske stanove?
KONJEVIĆ: Predsjednik Komisije još nije zakazao konstitutivnu sjednicu. Ako Vlada, odnosno njena stambena komisija, više puta, na upite poslanika, saopštava podatke o svom radu, ne vidim razloga zašto i opštinska komisija te podatke ne bi dala onima koji su za to zainteresovani.

Mugoša – porijeklo moći

Kako je Miomir Mugoša razradio šeme pa izrastao u velikog vezira Mugilenda?

Planove višeg reda (GUP) je mijenjao u skladu sa potrebama planova nižeg reda (DUP). Građevinski preduzimači su bivali upućeni na Mugošu jer je od njega zavisilo donošenja odluke o izradi plana.

U slučajevima kada su DUP-om planirane veće izmjene u prostoru koje nijesu usklađene sa GUP-om ili prostornim planom lokalne samouprave, Mugoša je mogao donijeti odluku istovremenom mijenjanju dva planska dokumenta različite hijerarhije. Imao je opciju da postavi iste članove komisije za stručnu ocjenu planskog dokumenta, pa ih je dovodio u konflikt interesa, pošto članovi komisije za svoj dupliraju honorare ako se pristupi izradi oba plana.

Oko 80 odsto svih objekata na teritoriji Podgorice bilo je bespravno izgrađeno kada je Mugoša 2000. pristupio selektivnoj legalizaciji objekata, sprovođenoj na bazi njegovih zaključaka. Koji nijesu bili javni! Samo su njemu bliski ili privilegovani investitori bili upoznati sa zaključcima, pa su mogli legalizovati objekte, čak i bez obaveze plaćanja naknada.

Lično je Mugoša formirao komisije prije raspisivanja tendera procijene tržišne vrijednosti opštinskog građevinskog zemljišta. Na taj način je ima kontrolu nad procesom donošenja odluke koje uticale na interese i profite investitora. Jedan od ključnih parametara za određivanje zemljišta je njegova namjena definisana urbanističkim planom a Mugoša je donosio odluke o pristupanju izrada planskog dokumenta. Uticao je na promjenu namjene zemljišta kroz izmjene prostornog ili urbanističkog plana i investitorima je mogao obezbijediti značajan profit na osnovu tako nastale razlike u cijeni.

Kroz mistifikaciju obračuna komunalija (ugovori nijesu bili dostupni javnosti), Mugoša je faktički držao u pat-poziciji hiljade svojih sugrađana. Bili su bez pravoa žalbe na obračunati iznos, jer opštinska administracija nije donosila upravni akt, već samo obračun!

Jedno od ključnih pitanja glasi u kolikom je broju slučajeva, umjesto novca, Mugoša (SO Podgorica) kao „kompenzaciju” za obračun komunalija prihvatao stanove ili poslovne prostore?

Nema dostupnih, preciznih podataka o broju objekata ni o investitorima, privatnim građevinskim preduzimačima, koji su na taj način izmirili dug za opštinske komunalije, niti o broju stambenih i poslovnih jedinica čiji je vlasnik postala SO Podgorica, kao ni o svrsi njihovog korišćenja.

Kadrovi

Za novog glavnog opštinskog administratora je Miomir Mugoša jesenas izabrao Željka Vukovića koji je 2006-2007, kao pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja, bio predsjednik odbora direktora Radoja Dakića.

Upravo je 2007. prodato zemljište ove bivše fabrike beogradskoj kompaniji Delta a investitore (Čelebić kompani i CMC) su navodno protivpravno oslobodili plaćanja naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta u iznosu od dva miliona eura. Akcionari Radoja Dakića su zimus najavili krivičnu prijavu protiv Vukovića, dok je, po istom osnovu, protiv Mugoše SNP početkom 2007. podnio krivičnu prijavu.

Iz opozicije su objavili da kroz Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice d.o.o. cirkuliše „paralelni budžet”, jer gradski parlament nije kontrolisao njen završni račun. Posljednjih godina na njenom čelu su bili Goran Vuletić (kum Aca Đukanovića) i Vladan Vučelić (Mugošin bliski saradnik). Zimus je za direktorku Mugoša imenovao Nadu Mugošu. Ironijom sudbine ona je sada šefica svom mužu, Vladimiru Mugoši, rođaku gradonačelnika, koji je u Agenciji rukovodilac sektora za tehničke poslove.

Koliko su besprijekorni neki od kadrova SDP-a u podgoričkoj administraciji?

Imenovanje Gorana Miranovića, sekretara za socijalno staranje iz SDP-a, oboreno je 12. januara ove godine na Upravnom sudu (presuda U. br. 2822/2010) jer nije imao položeni stručni ispit. Postupak je poveden po žalbi jednog od učesnika konkursu. Miranović je prethodno godinama obavljao istu dužnost!

Zvonko Saveljić, dugogodišnji gradski sekretar za razvoj preduzetništva, zimus je preko novina objavio svoju ostavku na članstvo u SDP-u….

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike

 

 

Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.

Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…

Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.

Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.

U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.

Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.

Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.

Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.

Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih.  Iznos javnog duga raste iz godine u godinu.  Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.

Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.

Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“

Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“  i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.

„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.

„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIN-CG: NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene su u cijelom regionu. Crnogorski navijači na fašističke povike odgovorili antiratnom porukom i sportskom kulturom

 

 

,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”, odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije”, ,,Ko ne skače taj je pravoslavac”…

Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.

Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent – ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.

Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.

Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem”, poručio je.

,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se – nevjerovatan osjećaj”, izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.

Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije,uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić  mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.

Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.

U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim”.

,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručili: ‘Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče’… Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali ‘Ustaše i četnici, zajedno ste bježali’, jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima”, napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.

,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci”, piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti”.

Tabloidi u Srbiji iskoristili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija”.

Realnost je ipak drugačija.,,Navijanje” su osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci”, poručio je premijer Milojko Spajić. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce”, naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je: ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu”.

Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent”.

Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.

Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.

Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde – „delije” i Partizana – „grobari”, koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak ‘grobara’ i ‘delija’ koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno”, saopštio je reporter hrvatske Nove TV.

Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina”, jer je tokom meča Srbija – Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci” i „Pumpaj”. Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi”, beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.

U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore”, saopštili su iz policije.

Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost
svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz  ANB-a, kao i  direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.

Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti”, piše index.hr.

I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina” kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.

Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA je zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.

Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici DinamoCrvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.

Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije”.

Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a

 

Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.

Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”.  Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….

Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin  je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.

Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.

U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.

U Komisiji je  crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.

Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom,  očigledno je da je glavni razlog istrage njegova  podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina.  Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.

Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije  oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.

S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.

Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.

Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo