Povežite se sa nama

Izdvojeno

MUKE MALINARA I VLASNIKA HLADNJAČA NA SJEVERU: Razvoj bez vizije

Objavljeno prije

na

Sa protesta u Bijelom Polju, malinari su upozorili da je njihov prošlogodišnji rod još u hladnjačama, i to samo desetak dana prije nego su planirali da počnu pripremne radove u svojim malinjacima. Najavili su i blokade magistralnih puteva

 

Ekonomska kriza  izazvana ratom u Ukrajini, prelila se odavno i u Crnu Goru, a ovih dana u poljoprivredi je kulminirala sa problemom sa kojim su se suočili vlasnici hladnjača na sjeveru Crne Gore.

Sve se to moglo naslutiti još prošle jeseni kada su upozoravali da nemaju gdje više da skladište pečurke i šumske plodove, ali njihova upozorenja niko do sada nije shvatao ozbiljno.

Tek ove sedmice oni su saopštili da su se našli u ozbiljnom problemu zbog toga što im je u hladnjačama zarobljeno oko 350 tona malina, koje više ne mogu prodati ni približno po cijeni po kojoj su ih prošle sezone otkupljivali. Zbog toga ne mogu ni isplatiti veći dio proizvođača malina.

Iz Ministarstva poljoprivrede saopštili su da je Vlada nemoćna. I tu se krug zatvara. Kako iz tog kruga izaći, za sada niko ne zna.

Sa protesta u Bijelom Polju, malinari su upozorili da je njihov prošlogodišnji rod još u hladnjačama, i to samo desetak dana prije nego su planirali da počnu pripremne radove u svojim malinjacima. Najavili su i blokade magistralnih puteva. Oni su poručili da i pored svih nedaća koje u kontinuitetu prate poljoprivrednike na sjeveru, neće otići sa svojih imanja, te da će se svom snagom boriti da dobiju prava i mogućnosti kao poljoprirednici i privrednici u drugim crnogorskim regijama.

,,Ovdje sve što je započeto od strane državnih organa, propalo je, što nije slučaj sa južnom i srednjom regijom”, tvrdi predsjednik Udruženja malinara Malina Polimlja, Andro Delić.

On poručuje da neće dozvoliti da im unište malinarstvo, kao posljednju nadu, koje je, u neku ruku, socijalni program za one koji su ostali da žive u Polimlju.

,,Nepostojanje ozbiljne strategije razvoja sjevera je više nego uočljivo. Svi dosadašnji projekti, upravo zbog te neozbiljnosti su propali. Ubjeđivali su nas da sijemo krompir radi čipsa, kada smo krenuli projekat je propao. Nije imao ko da kupi krompir koji je na naše tržište stizao iz Poljske. Došla je na red aronija koja je takođe propala, potom su nas ubjeđivali da se bavimo proizvodnjom puževa radi izvoza u Italiju. Svi koji su ušli u taj posao su i sada u dugovima. U Vraneškoj dolini bačeni su milioni na razvoj stočarstva i izgradnju mljekare i pogona za preradu mlijeka, sve je to propalo. Na red je, izgleda došlo i malinarstvo, što nećemo dozvoliti da propadne”, kaže Delić.

Proizvođači maline podsjećaju da većina od njih 500 iz tog centra crnogorskog malinarstva nije uspjelo da naplati malinu jer hladnjačari nisu uspjeli da je prodaju u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila ovo voće iz Ukrajine i Poljske.

,,Trudili smo se da u rješavanje našeg problema uključimo nadležne institucije brojnim dopisima i sastancima, ali pored šturih obećanja nije bilo konkretnog pomaka. Sljedeća sezona je na pragu, a hladnjače su pune. Trenutno se u hladnjačama nalazi 350 tona maline. Velikom broju malinara je isplaćeno po 4,30 eura, što u novcu, a nešto direktno proslijeđeno apotekama gdje su uzimali preparate, neposredno po završetku sezone. Međutim, zbog ekonomske krize koja je pogodila region odmah nakon završetka berbe, cijena u Srbiji je pala na 2,30 eura i to sa velikim problemom prodaje”, pričaju malinari.

Oni su tražili od Ministarstva poljoprivrede da subvencionišu svim malinarima do cijene 4,30 eura, s tim sto će, kako upozoravaju, hladnjačari opet biti u minusu za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji je sada i do 0,70 centi po kilogramu.

,,Ako ne pomognu na ovaj način, hladnjačari će otići u stečaj, a malinarstvo kao jedina grana poljoprivrede koja je predstavljala žilu kucavicu Bijelog Polja i Polimlja će nestati. Ogromnom broju zasada prijeti opasnost od uništavanja, a samim tim još većim migracijama iz sjevernih opština prema zapadu. Malinarstvom se bavi preko 500 porodica samo u Bijelom Polju,  a u sezoni branja prihoduje i do 2.500 građana. Država ima devizni priliv od 2,5 miliona eura”, kažu malinari.

Smatraju i ističu da Ministarstvo poljoprivrede postoji zbog njih, a ne obrnuto.

,,Poljoprivrednici sa sjevera su takođe građani Crne Gore, pa kad se pomažu razni gubitaši po centralnim i južnim krajevima, smatramo da treba i nama da se pomogne, koji od toga živimo i hranimo svoje porodice”, pričaju ogorčeni malinari.

Komentarišući zahtjeve hladnjačara i malinara ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković je saopštio da resorno ministarstvo ne snosi nikakvu odgovornost za formiranje otkupne cijene maline od 4,3 eura koja je danas znatno niža.

,,Ministarstvo nema mogućnost niti opredijeljena sredstva da nešto učini po tom pitanju. Mislim, da su otkupne cijene prošle godine bile previsoke, te da oni koji su je tada otkupili imaju sada problem. Naravno, ne bježimo od toga da čujemo malinare i da vidimo šta je moguće uraditi. Moramo poštovati princip da se ne miješamo u politiku cijena, no, vidjećemo šta možemo da uradimo po tom pitanju”, izjavio je Joković.

Prošla godina je bila jedna od najrodnijih godina ne samo maline, već i pečurke i drugih šumskih plodova i ljekobilja, koje je, takođe, bilo teško uskladištiti i čuvati do nekog povoljnijeg trenutka na trištu.

„Naša roba se smatra luksuzom čak i na zapadoevropskom tržištu. Zbog globalne ekonomske krize, potražnja za njom je manja, pa je manji i izvoz. Najveći dio robe smo bili prinuđeni da lagerujemo i čuvamo do nekog povoljnijeg momenta za prodaju“, kaže vlasnik bjelopoljske firme Eko promet, Nebojša Nedović.

Njegova firma, jedna od većih na sjeveru, svake godine izvozi po stotinu tona pečurke, ali je sada to dovedeno u pitanje.

„Država bi morala da pomogne da se ovaj problem riješi“, smatra Nedović.

I u Rožajama postoje makar tri registrovana preduzeća u oblasti otkupa i prerade pečurke, šumskih plodova i voća, i svi se suočavaju sa sličnim problemom. Vlasnik kompanije K.D. Sloga iz tog sjevernog grada, Feho Kalač, kaže da od kada se bavi ovim poslom, ne pamti bolji rod pečurke nego što je to prošle godine.

On je uspio da izveze oko pedeset tona pečurke u svježem stanju, ali je zato još pedeset tona zamrznuo, dvanaest osušio, a oko četrdeset tona salamurio i pripremio, odnosno sačuvao za naknadnu preradu.

„Prošle sezone je i rod i kvalitet pečurki najbolji od kada sam ja počeo da radim. Obično godišnje otkupim 150 tona pečurke, i sve je to išlo u izvoz. Ovog puta sam izvezao samo trećinu“, kaže Kalač.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak to nijesu nadomjestili.

Prošla sezona i početak ove godine, sa svim problemima sa kojima se suočavaju malinari i vlasnici hladnjača,  pokazala je da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike koji zapošljavaju značajan broj radnika, ali i da spriječi propadanje već zamrznutih plodova.

Najbolji način za to je, smatraju vlasnici hladnjača, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i većih skladišnih kapaciteta u Crnoj Gori, u kojima bi sirovina mogla da se čuva sve do trenutka kada je najpovoljnija situacija  i najbolja potražnja i cijena na tržištu. Za to je neophodno imati viziju.

                                                         Tufik SOFTIĆ  

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo