Povežite se sa nama

Uncategorized

Na početku

Objavljeno prije

na

Jedna od najozbiljnijih primjedbi Evropske komisije u Izvještaju o napretku Crne Gore za 2013. godinu je ,,problem integracije organizovanih kriminalnih grupa u javni i privatni sektor”. To smatraju i u vlasti i u opoziciji.

„Iako me nije iznenadila, priznaću da tu ocjenu doživljavam kao jednu od najtežih, ako ne i najtežu u ovogodišnjem izvještaju”, prokomentarisao je ministar pravde Duško Marković.

U Izvještaju, u poglavlju 24, koje je uz poglavlje 23 najzahtjevnije za našu zemlju, navodi se da je organizovani kriminal u Crnoj Gori ozbiljan problem. Šef jedinice za Crnu Goru u Generalnom direktoratu za proširenje Evropske komisije Dirk Lange poručio je još početkom oktobra: „Evropska unija traži da Crna Gora pokaže konkretne rezultate u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala “.

Duško Marković je pokušao da pojasni. ,,Dozvolite mi da pojam infiltracije u ovoj ocjeni tumačim kao sinonim za korupcionaške veze između kriminalaca i pojedinaca iz državnih institucija, što nije ništa novo, ni u Crnoj Gori, ni u Evropi”. Marković tvrdi da Crna Gora već ima rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala, ali nije precizirao koje.

Dok predstavnici vladajuće partije relativizuju primjedbu EU o infiltraciji organizovanog kriminala u svim sferama društva, u opoziciji i civilnom sektoru smatraju da je problem ozbiljan, a da rezultata gotovo nema. Ukazuju da se Crna Gora od Evrope razlikuje po tome što organizovani kriminal ovdje ima veze ne sa pojedincima iz državnih institucija, kako to pokušava predstaviti ministar pravde, već sa – samim vrhom vlasti.

Samo nekoliko dana pošto je Izvještaj objavljen, lider PzP Nebojša Medojević saopštio je da je Sava Grbović Džigi, vlasnik jednog od najprofitabilnijih preduzeća Lutrije Crne Gore koja ima milionske obrte – ,,član budvanskog klana.” Medojević je kazao da su to podaci domaće Agencije za nacionalnu bezbjednost do kojih je on došao kao član skupštinskog odbora za bezbjednost.

Grboviću nije dovoljna Lutrija, on bi i da odlučuje u parlamentu. Tužio je državu jer mu nije bilo dozvoljeno da prisustvuje sjednici skupštinskog Odbora za ekonomiju. U tužbi je sebe predstavio kao uglednog građanina i člana Radne grupe za izradu Zakona o igrama na sreću pri Ministarstvu finansija.

,,Sramim se što sam poslanik u državi u kojoj se ovo dešava. Organizovani kriminal postoji i u drugim državama, ali u šahtama, ispod zemlje, dok kod nas dolazi u parlament”, kazao je lider PZP nakon tužbe Grbovića.

Grbović je najbliži saradnik Nikšićanina Branislava Mićunovića, premijerovog prijatelja sa italijanske potjernice za šverc cigareta. Mićunović je sa Grbovićem skupa u kompaniji Džek Pot, a Mićunovićeva kćerka Andrea u upravnom je odboru Lutrije Crne Gore, rijetke državne lutrije koja je prešla u privatne ruke.

Mićunovićeva porodica obilno je kreditirana od strane Prve banke braće Đukanović. Njegovi najbliži rođaci u poslovnim su vezama sa porodicom Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a i to preko budvanske marine. Kao što je Monitor pisao jedna od kompanija koja je nedavno bila partner Vlade u privatizaciji Duvanskog kombinata povezana je sa Marovićem i Mićunovićem. Državna Pobjeda je godinama dok ju je uređivao aktuleni šef Vladinog biroa Srđan Kusovac bila glasilo preko kog je Grbović vrijeđao opozicione političare i kritičke medije i novinare.

Predrag Bulatović, poslanik DF i član skupštinskog Odbora za bezbjednost, smatra da su veze vrha vlasti i ljudi iz kriminalnog miljea i razloge zbog kojih crnogorski organi nisu otkrili veće količine droge, što im se, takođe, spočitava u Izvještaju. On podsjeća da je jedan od glavnih narko bosova u regionu Darko Šarić bio partner crnogorske vlasti. „O tome postoji dovoljno dokaza, uključujući i aferu Listing koja je zataškana upravo da se do kraja ne rasvijetli veza vlasti i ljudi iz kriminalnog miljea. Šarić, Safet Kalić i Naser Keljmendi su opranim novcem od droge u Crnoj Gori napravili poslovne imperije. Zato DPS, osim deklarativno, neće voditi ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala”, ističe Bulatović.

,,Crna Gora se nalazi na glavnoj balkanskoj ruti trgovine drogom. Dodatni napori policije i carinske uprave potrebni su za otkrivanje i oduzimanje opojnih droga na granicama, uključujući i sve luke. Značajna količina kanabisa je oduzeta; zaplijenjena količina heroina i kokaina i dalje vrlo niska”, navodi se u Izvještaju Evropske komisije.

Prema dokumentima koje je u susret Izvještaju pripremilo Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija navodi se da je crnogorska policija u prvom dijelu 2013. godine zaplijenila ukupno 957.718 kilograma droge, od čega je tek 15 kilograma heroin i 6,86 kilograma kokain.

,,Zaplijenjene količine su neznatne u odnosu na procijenjeni tranzit, tako da je logičan zaključak da su pipci organizovanog kriminala zašli duboko u javni i privatni sektor, odnosno da su ih praktično zarobili. Uprave policije, carina, poreska, visoki državni funkcioneri, firme registrovane na kontraverzne biznismene i sa njima povezana osoba, kao i oni sami, moraju se naći pod posebnom pažnjom nadležnih organa”, kaže Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO).

I Borislav Banović, poslanik vladajuće SDP, primijećuje da je problem ozbiljan:„Na odboru za bezbjednost smo ukazivali nadležnim službama da su zaplijenjene količine nekih droga značajno manje nego u susjednim zemljama i njihovim graničnim prelazima. To ukazuje na problem resursa u našim službama, stručnih, finansijskih… Ali i mogućih težih problema – volje i korupcije. Sada kada je EU na našoj zapadnoj granici bićemo oš više pod pažnjom”.

Posebno se naglašava problem zaštita graničnih prelaza i luka. Neke od naših luka, međutim, ustupljene su narko klanovima. Tako je Luku Risan, dok je na čelu Vlade bio Filip Vujanović, privatizovao Dragan Dudić, Šarićev partner koji je kasnije ubijen. Vujanović je kao premijer potpisao Odluku o ispunjenju uslova Luke Risan za otvoreni javni pomorski saobraćaj. I isticao javni značaj Dudićevog preuzimanja Luke.

Evropska komisija navela je u Izvještaju da je Evropski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) pružio obuku Ministarstvu zdravstva i Ministarstva unutrašnjih poslova, ali da Crna Gora ipak nije još osposobljena za sistematsku saradnju sa EMCDDA, zbog nedostatka ljudskih i budžetskih sredstava.

„Poražavajuća je činjenica da se još 2005, u Studiji izvodljivosti za Srbiju i Crnu Goru posebno isticao problem veza između organizovanog kriminala i dijelova političkog i institucionalnog sistema, isto kao i danas u Izvještaju o napretku Crne Gore za 2013. Po nekim procjenama uloženo je najmanje 80 miliona eura u posljednjih šest godina kako bi se to riješilo. Rezultate lupom tražimo”, kaže Uljarević.

Predrag Bulatović napominje da će uslov za napredak ka Evropi biti konkretni rezultati u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. „Pravno procesuiranje krupnih slučajeva i njihovih aktera, donošenje pravosnažnih presuda…. Trajno oduzeta imovina stečena kriminalom, kao i osude za korupciju onih koji su bili ili jesu i dalje na državnim funkcijama, važni su parametri za ocjenu da ili ima rezultata ili ne. Za sada, nema rezultata. I po tome je Crna Gora jedinstvena.”

U posljednjem Izvještaju akcentuje se i poništenje prvostepenih presuda za organizovani kriminal. ,,To izaziva ozbiljnu zabrinutost”, konstatuje EK. U februaru ove godine Apelacioni sud preinačio je presudu Višeg suda u Bijelom Polju u slučaju Duško Šarić i Jovica Lončar. Oni su oslobođeni u dijelu koji se odnosi na stvaranje kriminalne organizacije i trgovine drogom. Ostalo im je na teret djelo pranja novca Postupak je vraćen na početak.

Lončar i Šarić se terete da su novac prali preko dvije banke, Hipo i Prve banke braće Đukanović. Monitor je prvi pisao o sumnjivim transakcijama klana Šarić preko Hipo Alpe Adria banke, kao i da je Duško Šarić dobio višemilionski kredit od Prve banke u vrijeme kada je banci braće Đukanović bila zabranjena kreditna aktivnost. Šarić nije jedini iz svijeta organizovanog kriminala kojem je Prva banka obilno pomogla. Među kreditiranima bio je i Naser Keljmendi, nedavno uhapšeni narko bos.

U dokumentima Ministarstva inostranih poslova kao prilog tezi da je Crna Gora posvećena borbi protiv organizovanog kriminala podsjeća se na akcije obavještajnih službi na prikupljanju podataka o organizovanim kriminalnim grupama, uglavnom adresiranim na klanove – Kalić, Šarić, Keljmendi.

Iako godinama bezbjednosno interesantni Šarić, Kalić i Keljmendi imali su razgranate poslove i sa državom i sa lokalnim vlastima – od Rožaja, Pljevalja, do Ulcinja.

Nakon hapšenja, Dušku Šariću i Lončaru oduzeta je imovina. Ali, nakon više licitacija, tom imperijom u Crnoj Gori gazduje Radovan Štrbac, Šarićev advokat i osoba sa potjernica u okruženju. Vlasti su oduzele i imovinu Safeta Kalića, narko bosa koji je u bjekstvu. No, prema napisima medija, i Kalićeva imovina data je pod zakup njegovim bliskim prijateljima. U Izvještaju o napretku traži se, pored rezultata u istragama u oblastima organizovanog kriminala, i veća efikasnost prilikom konfiskacije imovine kriminalaca.

,,Pripadnici organizovanog kriminala često su predstavljeni kao kontroverzni biznismeni, sa njima naši donosioca odluka održavaju javno prijateljske veze, a što je veća ta sprega to je teže izvesti bilo kakav efikasan tužilački i sudski postupak”, kaže direktorica CGO.

Podsjeća na primjer Hrvatske i uspjehe Uprave za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (USKOK), ali i da su na tom polju podbacile Bugarska i Rumunija. ,,Tendencije fingiranja borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala su očigledne u Crnoj Gori, ali mnogo opasnija je tendencija poistovjećivanja kritičara režima sa organizovanim kriminalnim grupama, u čemu samom režimu nerijetko stiže pomoć iz samog civilnog sektora. To je i jedna od karakteristika djelovanja hobotnice radi uklanjanja javnih protivnika”, kaže ona.

Institut Alternativa je u svojim analizama vezanim za poglavlje 24 još prošle godine ukazao na primjer Hrvatske kao dobar. Formiranje radnih grupa za pregovore u Hrvatskoj počelo je 2005. godine. U radnoj grupi za poglavlje 24 učestvovalo je 29 članova. Poglavlje 24 Hrvati su zatvorili u oktobru 2010. godine. Glavni temelj pozitivne ocjene EU bilo je efikasno procesuiranje visokoprofilisanih slučajeva organizovanog kriminala. Rad policije i tužilaštva (naročito USKOK-a) na identifikovanju krupnih kriminalnih grupacija i hapšenju njihovih rukovodilaca, te na oduzimanju ilegalno stečene imovine, predstavljao je jednu od osnova za napredak Hrvatske u ovoj oblasti, navodi ta NVO.

Crna Gora tek priprema odjel po ugledu na hrvatski USKOK, a saradnja sa EUROPOL-om još nije zaokružena. Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević početkom oktobra izjavio je da je u pripremi formiranje specijalnog tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala, po uzoru na hrvatski USKOK. On je u razgovoru sa Langeom kazao da je crnogorska vlast posvećena ostvarivanju mjerljivih rezultata u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.

,,Veze između vrha vlasti i struktura organizovanog kriminala se Crnoj Gori spočitavaju godinama od strane Evropske komisije. Crna Gora i dalje nema ne konkretne, nego bilo kakve rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. Kada vidite čime se bavi policija i tužilaštvo, jasno je i da nema političke volje da se uđe u ozbiljnu borbu”, kaže za Monitor Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

Zvanično vlada ističe više uspješnih slučajeva i policijskih akcija. Posljednja je hapšenje jednog od vođa Barskog klana Armina Osmanagića, koji je ranije dovođen u vezu sa ubistvom Duška Jovanovića, vlasnika dnevnika Dan. Osmanagić je uhapšen sredinom ove sedmice zbog sumnji da je oprao preko svoje kompanije više stotina hiljada eura, stečenih nelegalno organizovanim igrama na sreću. ,,Želim da ohrabrim policijsko- tužilačke organe da sa ovakvim akcijama nastave, jer se naporan rad isplati”, rekao je ministar Konjević. U brojnim evropskim izvještajima i dokumentima ističe se da Crna Gora ima mali broj presuda vezanih za pranje novca, što je još jedan od ozbiljnih izazova.

Napretka ima uglavnom u istragama vezanim za niže kriminalne strukture. Rijetko se procesuiraju krupne zvjerke. Ako i dođe do velikih slučajeva – od Zavale do Šarića, procesi se pretvaraju u sage sa mnogo obrta, presude se ukidaju, vraćaju na ponovno suđenje, a glavni akteri kao u bajci – završe na slobodi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo