Povežite se sa nama

OKO NAS

Na sud u desetoj deceniji

Objavljeno prije

na

tomovic

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima devedesetpetogodišnji starina iz Beransela Đorđije Tomović izaći će pred sudiju za prekršaje zbog toga što je „ometao službena lica” i nije dozvolio da prođu kamioni sa smećem prema Vasovim vodama. Da li je još negdje neko stariji od Đorđija izveden pred sudiju, nije nam poznato.

Kao ni to je li neko stariji od Đorđija, ili makar njegov „vršnjak”, uspio da sa štapom u ruci omete službena lica u obavljanju posla. Čika Đorđije će svakako ući u anale policijske i sudske prakse. I što je mnogo važnije – ući će u anale crnogorske borbe za demokratiju.

„Mi u Beranselu samo branimo svoja Ustavom, zakonima i međunarodnim konvecijama garantovana prava na zdravu životnu sredinu. Jesam li prekršio zakon, ne znam. Ja sam im samo rekao da ne mogu dovijeka upotrebljavati silu protiv nas i da ćemo i mi morati da odgovorimo silom. Da li je sramota što mene u ovim godinama vode po policiji i sudovima, to pitajte one koji su me ranije zvali na infomativni razgovor, a sada i napisali prekršajnu prijavu”, priča Đorđije za Monitor.

Ovaj starac je prije skoro dva mjeseca bio među mještanima prigradskog naselja Beranselo koji su spriječili kamion komunalnog preduzeća da prođe prema divljem gradskom smetlištu na Vasovim vodama. Tomovića su prijavili komunalni inspektori, a prekršajnu prijavu je podnijela Uprava policije. Devedesetpetogodišnji Đorđije nije se toga dana dugo zadržao u policiji. Nije bilo inspektora na radnom mjestu u popodnevnim satima, pa mu je samo dat pisani nalog da se ujutru javi Sudu za prekršaje.

Njegove komšije su ga sjutradan dopratile do zgrade suda, a usput su ostavili smeće u kesama ispred zgrade Opštine. Bilo je to onog dana kada je izbio incident između gradonačelnika Berana Vuke Golubovića i američkog državljanina Jovana Lončara. Golubović je optužio Lončara da je „organizovao narod”, uz čuvenu izjavu: „Džukelo, treba da odeš”.

U sudu su, međutim, kazali da nije stigla prijava protiv Đorđija. Policija je, očigledno, privremeno poukla prijavu da bi stišala strasti. Zašto je aktivirala sada, poslije dva mjeseca, nijesmo uspjeli da saznamo.

„Šta ima da kažem na sudu? Da nisam kriv, da neću odustati da branim Vasove vode i da se, ovako star, neću odvajati od svojih komšija i prijatelja”, kaže Đorđije.

Uprava policije je prošle sedmice poslije više od mjesec aktivirala i prekršajne prijave protiv sedam žena iz Beransela koje su, takođe, „ometale službena lica u vršenju radnji” i „zakrčile saobraćaj” na putu od Beransela prema Gornjem Zaostru, koji vodi do smetlišta na Vasovim vodama.

Pred sudijom za prkršaje sve su izjavile da nijesu krive. Presuda nije javno izrečena, ali sudija je žene opomenuo i naložio da plate sudske troškove. Među njima je bila i Đorđijeva snaha Tijana Tomović. Njegov sin, Tijanin suprug, profesor Sveto Tomović bio je među prvim muškarcima iz Beransela koji su pozvani na informativni razgovor u policiju zbog barikada na Vasovim vodama. Onda je proslijeđen sudiji za prkršaje i kažnjen sa sto trideset eura. Bilo je to za prvomajske praznike.

„Kada su mi suprugu izveli pred sudiju, tražio sam da mene uhapse. Evo sada mi i oca, u ovim godinama, izvode pred sudiju! Ovo je vrhunac sramotnog odnosa vlasti prema mještanima Beransela”, kaže Sveto.

Savjet Mjesne zajednice Beranselo najavio je da će kao protivmjeru na državnu represiju podnijeti krivične prijave protiv opštinskog rukovodstva, odnosno predsjednika Opštine, zatim Komunalne policije, nadležnih u Ministartvu za uređenje prostora, inspekcijskih službi i svih drugih „koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem doprinijeli narušavanju životne sredine i mještanima ovog prigradskog naselja oduzeli ustavom, zakonima i međunarodnim konvencijama garantovano pravo na zdravu životnu sredinu”.

Predsjednik Koordinacionog odbora za zaštitu životne sredine ove mjesne zajednice Radoje Mišković objašnjava da su se uslovi za podnošenje krivičnih prijava stekli nakon što je Upravni sud Crne Gore poništio odluku predsjednika Opštine o lokaciji za privremeno odlaganje otpada na Vasovim vodama. Prema njegovim riječima takvom presudom Upravnog suda trebalo bi da „padnu u vodu i sve prekršajne prijave i kazne napisane i izrečene mještanima Beransela, a koje su se temeljile samo na toj odluci”.

On tvrdi da osim te poništene odluke lokalna uprava nema nikakav drugi dokument, koji bi, kako to propisuje zakon, trebalo da posjeduje da bi odlagala otpad na Vasovim vodama.

Predsjednik Koordinacionog odbora za zaštitu životne sredine kaže da je sada i „posljednjim skepticima valjda jasno da su mještani Beransela u pravu kada ne dozvoljavaju dalje odlaganje otpada na Vasovim vodama i vraćaju kamione Komunalnog preduzeća”.

To su, kaže, govorili policiji kada ih je hapsila, na sudu za prekršaje i u osnovnom sudu, pisali ministrima policije i uređenja prostora… Svi su se oglušili o njihove apele.

„Pokušavali su da nas prikažu kao grupicu samovoljnika koji ugrožavaju državu. Sada ćemo mi njih da tužimo i da protiv svih podnesemo krivične prijave”, najavljuje Mišković.

Mještani Beransela godinama biju bitku sa lokalnim vlastima i državnim institucijama da spriječe odlaganje otpada na Vasovim vodama, nadomak njihovih kuća, ali i spriječe da se na tom mjestu gradi regionalna deponija. Prema nekim procjenama na tom mjestu je do sada lagerovano oko milion tona opasnog otpada i tako napravljena najveća planina smeća i najcrnja ekološka tačka na sjeveru Crne Gore.

Beranselci su u proteklih tri godine više puta blokirali gradsko smetlište, a sve dosadašnje blokade razbijene su grubom primjenom policijske sile. Posljednja blokada traje najduže, još od 18. februara. Policije je samo u dva-tri navrata uspjela da je nakratko probije i omogući kamionima Komunalnog preduzeća da istovare smeće na Vasovim vodama.

Policija i lokalne vlasti pokušavaju da prekršajnim prijavama i novčanim kaznama rastjeraju mještane Beransela sa barikada. Veliki broj muškaraca ovog naselja do sada je procesuiran. Među njima je, kako rekosmo, i starina Đorđije Tomović.

Beranselci poručuju da ih politika „pendrekom po novčaniku” neće pokolebati u borbi za jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na zdravu životnu sredinu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo