Povežite se sa nama

MONITORING

Na tajnom zadatku

Objavljeno prije

na

Opet Vlada gleda kroz prste Viktoru Restisu i protežira poslove i kompanije u Crnoj Gori povezane sa grčkim milijarderom. Restis je u sopstvenoj zemlji ljetos uhapšen, zbog optužbi vezanih za pranje novca.

Krajem prethodne sedmice Dan je objavio da je ministar finansija Radoje Žugić odobrio Restisovoj kompaniji Adriatik propertis, koja je zakupac hotela na Svetom Stefanu, da 801 hiljadu eura duga za doprinose i osiguranje plati u deset rata.

To je samo mali dio ustupaka koje su premijeri Lukšić i Đukanović tokom proteklih nekoliko godina učinili grčkom milijarderu, kako u vezi sa zakupom hotela na Svetom Stefanu, tako i oko drugih poslova koje Restis grupa ima u Crnoj Gori. Ćutke su posmatrali kako Restis krši ugovor o zakupu našeg najčuvenijeg ljetovališta, odobravali garancije za desetine miliona eura kredita, smanjivali cijenu zakupa, povećavali period tokom kog će Restis gazdovati najljepšim crnogorskim hotelima, aminovali divlju gradnju… Krivičnu prijavu protiv odgovornih u Vladi zbog svega toga koju je podnio MANS, tužilaštvo nije procesuiralo.

Nije samo vrh vlasti u neobično dobrim odnosima sa grčkim investitorom, već i njihovi odabrani ljudi. Akcije First financial banke (FFB), koja je u većinskom vlasništvu Restisa, kupili su ove sedmice Petros Statis, Restisov glavni čovjek u Crnoj Gori i partner u Adriatik propertisu, i Predrag Drecun, doskorašnji direktor Prve banke u vlasništvu porodice premijera Mila Đukanovića.

Statis i Drecun su preko 90 odsto akcija banke kupili za svega pola miliona eura. Pošto se protiv Viktora Restisa u Grčkoj vodi istraga zbog sumnji da je umiješan u pranje novca i pronevjeru u iznosu od 500 miliona eura upravo posredstvom First financial banke, a banka u Podgorici je prodata po neobično niskoj cijeni, ovdašnji mediji sumnjičavo pitaju da li se možda radi o pokušaju Restisa da samo sakrije svoje vlasništvo i ,,prebaci” ga na Statisa i Drecuna.

Tu nije kraj. Na listi kompanija kojima je Vlada odlučila da dozvoli da u ratama plate dug za poreze i doprinose, uz Restisov Adriatik properties i nekolicinu privilegovanih kompanija poput Bemaksa, našla se i Media nea u čijem su vlasništvu Dnevne novine. Ta kompanija, čiji je donedavni većinski deklarisani vlasnik bio Boris Darmanović, duguje 200 hiljada eura državi za poreze i doprinose. Kako je ta kompanija uspjela da neometano nagomila toliki dug, i čime je zaslužila da sada dobije mogućnost da ga vraća u ratama, iz ministarstva nije objašnjeno.

,,Tačno je da smo dobili mogućnost da u skladu sa zakonom otplatimo dug što i činimo. To što su i neke druge firme dobile tu mogućnost je suludo komentarisati, jer niti znam ko su niti me interesuje. To je kao da ja vas pitam jeste li rođak komšije jer živite u istoj zgradi”, kaže za Monitor Darmanović. ,,Vladi nismo dužni ništa iako vjerovatno to tako želite da predstavite.Vaše pitanje čime smo to zaslužili je nefer i tendenciozno. Shvatam da je ovo opet pokušaj diskreditacije našeg medija od onih medija koji su etiku ostavili po strani”, kaže Darmanović.

Odavno se međutim sumnja da se iza Dnevnih novina od osnivanja kriju Restis i njegovi i da se u stvari radi o Restisovom paket aranžmanu sa Vladom – oni njemu Sveti Stefan, a on da pomogne u finansijskom gušenju kritičkih medija. To je Darmanović oštro negirao više puta.

Neće ipak biti da Darmanović nema nikakve veze sa ostalim privilegovanim kompanijama kao što tvrdi. Spisak firmi kojima je Žugić dopustio da nagomilani dug plaćaju u ratama, pokazao je još nešto – da Darmanović ima tek 0,01 jedan osto vlasništva nad Dnevnim novinama, a Statis, Restisov partner iz Adriatic properties čak 99,99 odsto. Taj novi podatak potvrđuje i evidencija Privrednog registra, po kojoj je Statis zvanično preuzeo Dnevne novine u julu ove godine. Tada je barem izvršena preregistracija njega kao većinskog vlasnika u Privrednom sudu.

Ministar Žugić je to, u stvari, grčkim partnerima Restisu i Statisu omogućio da na rate plate ukupno milion eura poreskog duga, koji su napravile njihove kompanije Adriatic properties i Media Nea.

,,Stvarni vlasnik Dnevnih novina se sada i formalno pokazao a dil Vlade i mafije, koja je njihov investistor i partner, je ogoljena “, kaže za Monitor direktor Vijesti Željko Ivanović

Nije to pri tom jedini milionski dug grčkih investitora u Crnoj Gori. Adriatik properties punih 20 mjeseci nije plaćao zakup hotela na Svetom Stefanu HG Budvanskoj rivijeri i HTP Miločeru uz prećutnu saglasnost Vlade. Tako je napravljen dug od 2,6 miliona eura koji je Vlada Restisu od januara ove godine omogućila da plaća u ratama.

Zašto je Vlada, na čijem se čelu tada nalazio Igor Lukšić, uopšte dopustila da Restis i njegovi nagomilaju više miliona duga za zakup i doprinose?

Indikativno je da je Restis prestao da plaća kiriju za zakup hotela u aprilu 2011, neposredno prije nego što je izašao prvi broj Dnevnih novina, na jesen iste godine. Darmanović je od štamparije Vijesti tražio ponudu za Dnevne novine u julu 2011.

Kada je projekat Dnevnih novina počeo, Darmanović je insistirao da je on jedini vlasnik novine, ali pošto se ,,radi o dobrom biznis planu” , govorio je, on očekuje da investitori to prepoznaju i ulože u projekat. Dalekovido je već tada pominjao ,,neke Grke”.

,,Poučen primjerom svog šefa Đukanovića koji svoj privatni list Pobjedu finansira državnim novcem, najbolji đak Lukšić je prilikom famozne posjete Maroku, u pauzi jahanja kamila kroz pustinju, dogovorio sa Grcima da im produži rok za zakup hotela i snizi rentu a da oni zauzvrat njemu naprave novinu. Tako je dva miliona eura za zakup ostrva umjesto u budžet završilo u finansiranje još jednog propalog medijskog projekta”, tvrdi Ivanović.

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Dana Nikola Marković ocijenio je takođe ranije da se radi o nelojalnoj konkurenciji i da su ,,Dnevne novine klasičan primjer dampinga”. „Tajkun koji je zakupio Sveti Stefan ne plaća porez ni zakup, ali zato ima svoj mediji koji besplatno dijeli po zemlji”.

Dnevne novine su počele kao besplatne. Kako je Darmanović objašnjavao, on je samo iskoristio prostor na tržištu, pošto svuda u svijetu postoje takva izdanja koja žive od marketinga i reklama. Nije kazao samo da se takve novine izdaju u višemilionskim gradovima koji po pravilu imaju metro. I da više od polovine takvih izdanja, čine oglasi i reklame, što nije bio slučaj sa Dnevnim novinama.

Darmanović je, kad je počinjao, govorio da u njegovim novinama neće biti mjesta ,,tabloidizaciji”. Taj termin Vlada je zdušno koristila za etiketiranje medija koje ne kontroliše, poput Vijesti, Monitora… Na crnogorskom to znači da se usuđuješ da pominješ međunarodne optužnice protiv Đukanovića ili pišeš o aferama u koje je upleten vrh države bez sudske presude, kojih nema jer tužilaštvo pod kontrolom vlasti zataškava afere.

U početku se novina štampala u 15 hiljada primjeraka, a oglasni prostor bio je beznačajan. ,,Štampanje novine u tom obimu košta oko 150 do 200 hiljada eura mjesečno. To znači da je u pola godine neko uložio najmanje million eura u tu novinu, iako je jasno da u pet godina ne može da vrati toliki novac od oglašavanja”, kaže Željko Ivanović.

Da projekat nije bio isplativ govorilo je i to što su Dnevne novine ubrzo počele da se prodaju po dvadeset centi. Ivanović je i ranije upozoravao da je projekat bankrotirao ali da se u njega ulagalo kako bi se dampinškim cijenama i nelojalnom konkurencijom uticalo na medije koje vlast ne kontroliše a koji su prethodno bili izloženi najraznovrsnijim pritiscima. Finansijski iscrpljivani Vijesti i Dan morali su podići cijene sa 50 na 70 centi.

Pojavom Dnevnih novina nije međutim bio oduševljen ni Lav Lajović, direktor Pobjede, koju je Vlada obilato finansirala, što otpisivanjem dugova, što davanjem garancija za kredite ili direktnim ulaganjima. Vladino mezimče je valjda dobilo konkurenciju.

,,Bilo bi zanimljivo da se zna kako se to finansiraju Dnevne novine”, pitao je Lajović na jednom skupu u Budvi. Darmanović je čak bio otkupio i tendersku dokumentaciju za privatizaciju Pobjede, dok je ,,čekao Grke da mu se pridruže” u naumu da preuzme državnu Pobjedu. Pored njega na tender, koji je kasnije propao, se prijavio i Fahrudin Radončić, Đukanovićev bliski prijatelj, ministar bezbjednosti u BiH, tada vlasnik Dnevnog avaza.

Sigurno je jedno: Đukanovićevoj Vladi nije bila dovoljna Pobjeda koja blati oponente vlasti i kritičke medije, a u koju su zauzvrat ubačane desetine miliona nelegalne državne pomoći, zbog čega u posljednjem Izvještaju EK kritikuje Crnu Goru. Zato se na medije koje Đukanović ne kontroliše puca iz različitih arsenala.

U poređenju sa Pobjedom, Dnevne novine djeluju uglađeno, ali dampiškim cijenama direktno podrivaju konkurenciju. Pa da ne budu na spisku privilegovanih.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo