MONITORING
Na tajnom zadatku

Opet Vlada gleda kroz prste Viktoru Restisu i protežira poslove i kompanije u Crnoj Gori povezane sa grčkim milijarderom. Restis je u sopstvenoj zemlji ljetos uhapšen, zbog optužbi vezanih za pranje novca.
Krajem prethodne sedmice Dan je objavio da je ministar finansija Radoje Žugić odobrio Restisovoj kompaniji Adriatik propertis, koja je zakupac hotela na Svetom Stefanu, da 801 hiljadu eura duga za doprinose i osiguranje plati u deset rata.
To je samo mali dio ustupaka koje su premijeri Lukšić i Đukanović tokom proteklih nekoliko godina učinili grčkom milijarderu, kako u vezi sa zakupom hotela na Svetom Stefanu, tako i oko drugih poslova koje Restis grupa ima u Crnoj Gori. Ćutke su posmatrali kako Restis krši ugovor o zakupu našeg najčuvenijeg ljetovališta, odobravali garancije za desetine miliona eura kredita, smanjivali cijenu zakupa, povećavali period tokom kog će Restis gazdovati najljepšim crnogorskim hotelima, aminovali divlju gradnju… Krivičnu prijavu protiv odgovornih u Vladi zbog svega toga koju je podnio MANS, tužilaštvo nije procesuiralo.
Nije samo vrh vlasti u neobično dobrim odnosima sa grčkim investitorom, već i njihovi odabrani ljudi. Akcije First financial banke (FFB), koja je u većinskom vlasništvu Restisa, kupili su ove sedmice Petros Statis, Restisov glavni čovjek u Crnoj Gori i partner u Adriatik propertisu, i Predrag Drecun, doskorašnji direktor Prve banke u vlasništvu porodice premijera Mila Đukanovića.
Statis i Drecun su preko 90 odsto akcija banke kupili za svega pola miliona eura. Pošto se protiv Viktora Restisa u Grčkoj vodi istraga zbog sumnji da je umiješan u pranje novca i pronevjeru u iznosu od 500 miliona eura upravo posredstvom First financial banke, a banka u Podgorici je prodata po neobično niskoj cijeni, ovdašnji mediji sumnjičavo pitaju da li se možda radi o pokušaju Restisa da samo sakrije svoje vlasništvo i ,,prebaci” ga na Statisa i Drecuna.
Tu nije kraj. Na listi kompanija kojima je Vlada odlučila da dozvoli da u ratama plate dug za poreze i doprinose, uz Restisov Adriatik properties i nekolicinu privilegovanih kompanija poput Bemaksa, našla se i Media nea u čijem su vlasništvu Dnevne novine. Ta kompanija, čiji je donedavni većinski deklarisani vlasnik bio Boris Darmanović, duguje 200 hiljada eura državi za poreze i doprinose. Kako je ta kompanija uspjela da neometano nagomila toliki dug, i čime je zaslužila da sada dobije mogućnost da ga vraća u ratama, iz ministarstva nije objašnjeno.
,,Tačno je da smo dobili mogućnost da u skladu sa zakonom otplatimo dug što i činimo. To što su i neke druge firme dobile tu mogućnost je suludo komentarisati, jer niti znam ko su niti me interesuje. To je kao da ja vas pitam jeste li rođak komšije jer živite u istoj zgradi”, kaže za Monitor Darmanović. ,,Vladi nismo dužni ništa iako vjerovatno to tako želite da predstavite.Vaše pitanje čime smo to zaslužili je nefer i tendenciozno. Shvatam da je ovo opet pokušaj diskreditacije našeg medija od onih medija koji su etiku ostavili po strani”, kaže Darmanović.
Odavno se međutim sumnja da se iza Dnevnih novina od osnivanja kriju Restis i njegovi i da se u stvari radi o Restisovom paket aranžmanu sa Vladom – oni njemu Sveti Stefan, a on da pomogne u finansijskom gušenju kritičkih medija. To je Darmanović oštro negirao više puta.
Neće ipak biti da Darmanović nema nikakve veze sa ostalim privilegovanim kompanijama kao što tvrdi. Spisak firmi kojima je Žugić dopustio da nagomilani dug plaćaju u ratama, pokazao je još nešto – da Darmanović ima tek 0,01 jedan osto vlasništva nad Dnevnim novinama, a Statis, Restisov partner iz Adriatic properties čak 99,99 odsto. Taj novi podatak potvrđuje i evidencija Privrednog registra, po kojoj je Statis zvanično preuzeo Dnevne novine u julu ove godine. Tada je barem izvršena preregistracija njega kao većinskog vlasnika u Privrednom sudu.
Ministar Žugić je to, u stvari, grčkim partnerima Restisu i Statisu omogućio da na rate plate ukupno milion eura poreskog duga, koji su napravile njihove kompanije Adriatic properties i Media Nea.
,,Stvarni vlasnik Dnevnih novina se sada i formalno pokazao a dil Vlade i mafije, koja je njihov investistor i partner, je ogoljena “, kaže za Monitor direktor Vijesti Željko Ivanović
Nije to pri tom jedini milionski dug grčkih investitora u Crnoj Gori. Adriatik properties punih 20 mjeseci nije plaćao zakup hotela na Svetom Stefanu HG Budvanskoj rivijeri i HTP Miločeru uz prećutnu saglasnost Vlade. Tako je napravljen dug od 2,6 miliona eura koji je Vlada Restisu od januara ove godine omogućila da plaća u ratama.
Zašto je Vlada, na čijem se čelu tada nalazio Igor Lukšić, uopšte dopustila da Restis i njegovi nagomilaju više miliona duga za zakup i doprinose?
Indikativno je da je Restis prestao da plaća kiriju za zakup hotela u aprilu 2011, neposredno prije nego što je izašao prvi broj Dnevnih novina, na jesen iste godine. Darmanović je od štamparije Vijesti tražio ponudu za Dnevne novine u julu 2011.
Kada je projekat Dnevnih novina počeo, Darmanović je insistirao da je on jedini vlasnik novine, ali pošto se ,,radi o dobrom biznis planu” , govorio je, on očekuje da investitori to prepoznaju i ulože u projekat. Dalekovido je već tada pominjao ,,neke Grke”.
,,Poučen primjerom svog šefa Đukanovića koji svoj privatni list Pobjedu finansira državnim novcem, najbolji đak Lukšić je prilikom famozne posjete Maroku, u pauzi jahanja kamila kroz pustinju, dogovorio sa Grcima da im produži rok za zakup hotela i snizi rentu a da oni zauzvrat njemu naprave novinu. Tako je dva miliona eura za zakup ostrva umjesto u budžet završilo u finansiranje još jednog propalog medijskog projekta”, tvrdi Ivanović.
Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Dana Nikola Marković ocijenio je takođe ranije da se radi o nelojalnoj konkurenciji i da su ,,Dnevne novine klasičan primjer dampinga”. „Tajkun koji je zakupio Sveti Stefan ne plaća porez ni zakup, ali zato ima svoj mediji koji besplatno dijeli po zemlji”.
Dnevne novine su počele kao besplatne. Kako je Darmanović objašnjavao, on je samo iskoristio prostor na tržištu, pošto svuda u svijetu postoje takva izdanja koja žive od marketinga i reklama. Nije kazao samo da se takve novine izdaju u višemilionskim gradovima koji po pravilu imaju metro. I da više od polovine takvih izdanja, čine oglasi i reklame, što nije bio slučaj sa Dnevnim novinama.
Darmanović je, kad je počinjao, govorio da u njegovim novinama neće biti mjesta ,,tabloidizaciji”. Taj termin Vlada je zdušno koristila za etiketiranje medija koje ne kontroliše, poput Vijesti, Monitora… Na crnogorskom to znači da se usuđuješ da pominješ međunarodne optužnice protiv Đukanovića ili pišeš o aferama u koje je upleten vrh države bez sudske presude, kojih nema jer tužilaštvo pod kontrolom vlasti zataškava afere.
U početku se novina štampala u 15 hiljada primjeraka, a oglasni prostor bio je beznačajan. ,,Štampanje novine u tom obimu košta oko 150 do 200 hiljada eura mjesečno. To znači da je u pola godine neko uložio najmanje million eura u tu novinu, iako je jasno da u pet godina ne može da vrati toliki novac od oglašavanja”, kaže Željko Ivanović.
Da projekat nije bio isplativ govorilo je i to što su Dnevne novine ubrzo počele da se prodaju po dvadeset centi. Ivanović je i ranije upozoravao da je projekat bankrotirao ali da se u njega ulagalo kako bi se dampinškim cijenama i nelojalnom konkurencijom uticalo na medije koje vlast ne kontroliše a koji su prethodno bili izloženi najraznovrsnijim pritiscima. Finansijski iscrpljivani Vijesti i Dan morali su podići cijene sa 50 na 70 centi.
Pojavom Dnevnih novina nije međutim bio oduševljen ni Lav Lajović, direktor Pobjede, koju je Vlada obilato finansirala, što otpisivanjem dugova, što davanjem garancija za kredite ili direktnim ulaganjima. Vladino mezimče je valjda dobilo konkurenciju.
,,Bilo bi zanimljivo da se zna kako se to finansiraju Dnevne novine”, pitao je Lajović na jednom skupu u Budvi. Darmanović je čak bio otkupio i tendersku dokumentaciju za privatizaciju Pobjede, dok je ,,čekao Grke da mu se pridruže” u naumu da preuzme državnu Pobjedu. Pored njega na tender, koji je kasnije propao, se prijavio i Fahrudin Radončić, Đukanovićev bliski prijatelj, ministar bezbjednosti u BiH, tada vlasnik Dnevnog avaza.
Sigurno je jedno: Đukanovićevoj Vladi nije bila dovoljna Pobjeda koja blati oponente vlasti i kritičke medije, a u koju su zauzvrat ubačane desetine miliona nelegalne državne pomoći, zbog čega u posljednjem Izvještaju EK kritikuje Crnu Goru. Zato se na medije koje Đukanović ne kontroliše puca iz različitih arsenala.
U poređenju sa Pobjedom, Dnevne novine djeluju uglađeno, ali dampiškim cijenama direktno podrivaju konkurenciju. Pa da ne budu na spisku privilegovanih.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Nakon ove odluke sudiji Vesni Banjević, zamjenica imovinsko pravnih interesa Marija Božović, krajem januara piše i dostavlja joj dopunu dokumentacije. U njoj se navodi da je pred Specijalnim državnim tužilaštvom formiran predmet zbog aktivnosti Montenegro petrola, čijim radnjama se nanosi šteta državnoj imovini, vodoizvorištu Bolje sestre i životnoj sredini. Obavještava se sud da je zaštitnica, početkom januara, dobila dopis od Specijalnog tužilaštva za dostavljanje dokumantacije i obavještenja o novim saznanjima. Sud se obavještava i da je Agencija za zaštitu životne sredine pokrenula postupak procjene štete u životnoj sredini.
Nakon što se advokat Martinović žalio na rješenje sudije Banjević, Vijeće Osnovnog suda u Podgorici u sastavu – Branko Dujović, predsjednik vijeća i članovi Dijana Rovčanin i Radovan Vlaović, donosi rješenje kojim se preinačuje prvobitna odluka Osnovnog suda.
Vijeće ne spori da je „privremena mjera potrebna radi zaštite vodoizvorišta Bolje sestre, te sprječavanja eventualne situacije da Regionalni vodovod ili bilo koji drugi subjekat ne može da garantuje uredno vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja u ljetnjoj sezoni, što bi uzrokovalo nastanak nenadoknadive štete“. Međutim, vijeću je zasmetala odluka o zabrani „svih radnji“, zato vijeće odeređuje privremenu mjeru zabrane radova na nasipanju i eksploataciji prirodnog materijala. „Dostavljeni dokazi, u ovoj fazi postupka, nijesu takvog dokaznog kvaliteta da upućuju na zaključak i da aktivnosti protivnika obezbjeđenja na proizvodnji betona i preradi šljunka (onog koji ne potiče sa predmetnih kat. parcela) direktno utiču na devastaciju izvorišta“.
Nakon ovakve odluke zamjenica Zaštitnika 13. februara piše Komisiji za pritužbe Sudskog savjeta Crne Gore. Navodi da preinačena privremena mjera omogućava Montenegro petrolu da nastavi sa protivpravnim aktivnostima kojima se nanosi šteta.
Zaštitnik postavlja pitanje kako su sudije mogle „omogućiti rad na proizvodnji betona i preradi šljunka a bili su upoznati da isti nemaju građevinsku i upotrebnu dozvolu, da isti nijesu upisani u list nepokretnosti, da nemaju ekološku saglasnost i da je ekološka inspekcija predala zahtjev Agenciji za zaštitu životne sredine za pokretanje postupka utvrđivanja štete u životnoj sredini, već se pozivaju na to da nema izričite konstatacije u zaključcima sa okruglog stola da rad postrojenja utiče na vodoizvorište“.
Naglašava se da su sudije „zaboravile“ da je svrha privremene mjere da se otkloni opasnost od štete a ne utvrđivanje štete.
„Ovakvim postupanjem vijeća narušava se vladavina prava i nanosi se šteta predlagaču obezbjeđenja (državi). Na osnovu navedenog postoji osnov sumnje u pristrasnost vijeća, usljed nedozvoljenih pritisaka pojedinih moćnika“, zaključuje se u obraćanju Zaštitnika Sudskom savjetu.
Zaštitnik se nije zaustavio na pritužbi Sudskom savjetu, već je početkom ove nedjelje uputio Ustavnu žalbu. U njoj se navodi da Osnovni sud nije bio nepristrasan već se direktno stavio na stranu Montenegro petrola.
„Vijeće je donijelo odluku da se u radnjama rada za proizvodnju šljunka i betona ne ugrožava vodoizvorište. S obzirom na ovakav stav vijeća, nije potrebno voditi parnični postupak“, navodi se u žalbi i dodaje da je vijeće direktno uzelo u svoje ruke odlučivanje o tužbenom zahtjevu što nikako nije smjelo.
O predmetu tužbenog zahtjeva odlučivaće se u parničnom postupku gdje će se izvesti svi potrebni dokazi, i vještačenje koje je predložio tužilac jer se tužbeni zahtjev može riješiti samo na osnovu stručnog znanja, navodi se u žalbi.
Napominje se da privremena mjera nije presuda već sredstvo obezbjeđenja, te da je za donošenje privremene mjere dovoljno da tužilac učini vjerovatnim svoje potraživanje i postojanje vjerovatne opasnosti.
„Suština ove ustavne žalbe što se vijeće koje ne posjeduje stručno zanje a nije sprovodilo vještačenje u postupku odlučivanja upustilo u utvrđivanju činjenica i osnovanosti tužbenog zahtjeva što nikako nije smjelo da učini“, zaključuje se u žalbi, uz napomenu da se u konkretnom slučaju radi o „nastanku nenadoknadive štete za sve građane Crne Gore i za ugled države. Naime, u 21. vijeku nedostatak vode turistima i građanima predstavlja kompromitaciju o kojoj će pričati međunarodna zajednica“.
Kako protiv odluke vijeća nije dozvoljena žalba, Zaštitnik insistira da Ustavni sud što prije uzme u razmatranje njegovu žalbu. U suprotnom Montenegro petrol bi, nakon tuženja, a na osnovu rješenja vijeća Osnovnog suda, kojim mu je dozvoljena proizvodnja šljunka i betona, mogao da tuži državu.
Ustavni sud je, za sada, urgentno rješavao žalbu Petra Lazovića i izborne nedoumice, a snadbijevanje Primorja vodom, kad dođe na red.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo